"Gdje obitelj nije bijesna - ni kuća nije tijesna."
Nije sramota živjeti sa roditeljima, pametan insan će biti aktivan učesnik domaćinstva,
te će tu pogodnost koristiti za svoje finansijsko jačanje. Znam slučejeve, gdje su ona/on kupili stan,
iznajmili (otplaćuje se) a oni i dalje kod roditelja.
Rasipanja novca zbog "šta će narod reći" i mišljenja da li je normalno ili nije,
je neekonomičnost, i na štetu osobi, a sutra ta osoba ako dođe u fin. krizu neće niko od naroda
pokucat na vrata i donijeti joj lovu za režije ili hranu jer je bila normalna i otišla od roditelja.
Znači, furajte svoje živote, prema svojim mjerilima, mogućnostima, svojim pravilima i željama,
sa narodom živi, ali ne za narod.
E sad, kad je dijete uz roditelje, a hedonizam izbor života, bez obaveze i odgovornosti, djeca - paraziti,
svaaki normalan roditelj bi takvo dijete izbacio naglavačke iz kuće,
nebitno da li je 18 ili 35 godina,
ali da je "noramlan" roditelj, dijete se ne bi tako ponašalo.
On što primjećujem, među mojim bližnjima, i muškarci i djevojke, koji su duže živjeli sami,
imaju problem sa prilagođavanjem u bračnom životu, za razliku od onih koji su bili sa roditeljima
do stupanja u brak.
I ta samostalnost donosi određene obrazce života, koje je teško mijenjati.