Point. wrote:
Državljanstvo se promijeni, ništa drugo. Imaš ljude sa dvojnim državljanstvima, sa dva pasoša. Šta su oni, pola pola. Ako sam 45 godina Bošnjak, Bosanac, Srbin ili šta već i preselim u Austriju, nakon 5 godina dobijem državljanstvo Austrije ne mogu preko noći prestati biti to što jesam a biti nešto što nisam.
Ono sto ti, a i ostali, nikako ne kontate jeste da necete ni prestati biti ono sto jeste i kako ste rodjeni. To ste do kraja zivota, ako to zelite biti.
Ali, posto je drzavljanstvo, kao i pripadajuca nacionalnost, stvar formalno-pravnih kategorizacija koje vaze svugdje u svijetu, ti ces s dvojnim drzavljanstvom imati mogucnost i da se nacionalno izjasnis kako hoces, uzimajuci jednu od te dvije nacionalnosti/drzavljanstva koje imas. Jedno po rodjenju, drugo po naturalizaciji.
Etnicki si Bosnjak do kraja zivota. Osim ako ti sam ne odlucis da odjednom postanes etnicki Srbin, ili Hrvat, ili bilo sta drugo od postojecih 600+ etnija/narodnosti.
Emir Kusturica ti je odlican primjer. Po ovim nasim "defaultima" on bi trebao biti Bosnjak - musliman, jel' tako? A covjek se izjasnjava kao Srbin
Najjednostavnije moguce, a sto vi nikako da shvatite, jeste da je nacionalnost = pripadnost drzavi, i drzava cije drzavljanstvo imas ti odredjuje nacioonalnost. To nije stvar licnog opredjeljenja, a pogotovo ne osjecanja, jer ne mozes se nigdje upisati kao nacionalni Spanac ako nemas spansko drzavljanstvo.
Narodnost/etnija/etnicka pripadnost = stvar izbora i opredjeljenja, i odredjujes je sam sebi. Nema i ne mora imati nikakve veze s nacionalnoscu.
Religija = stvar izbora i opredjeljenja, i biras je sam sebi. Nema i ne mora imati nikakve veze ni s etnijom/narodnoscu, a ni s nacionalnoscu i/ili drzavom.
