
Marko Babic i Marinko Antunovic Bosanac, poziraju ispred unistenog tenka na Trpinjskoj cesti.
Da si pogledao snimak, ali ne mozes ti to jer te huja hvata zbog cinjenica, izbrojao bi desetak oklopnjaka unistenih samo u jednom danu. Od strane ove dvojice ratnika, oni su rukovali Osama, ostali su im bili podrska.
Poenta, da vi Srbi uvijek ismijavate bolje od sebe, nikada ne gubite ratove i bitke vec vas uvijek izda neki Brankovic, ne znate priznati poraz i poraze pretvarate u pobjede, svojom mitomanijom kojom se i ti sluzis.
Tri mjeseca je saka ratnika drzala u pat poziciji najelitnije snage JNA, tada vec srpske vojske, i nanijeli joj takve gubitke da nakon Vukovara vise ni jedno selo nisu mogli zauzeti, kamoli grad. Tokom i nakon vukovarske bitke, u Srbiji je strah od mobilizacije paralizirao cijelu srpsku naciju. Hiljade poginulih koji su se u Srbiju vratili u crnim vrecama i sanducima, hiljade ranjenih koji su kao neprekidna rijeka pristizali na VMA, ostavilo je trajne posljedice na psihu srpske omladine. Zasto ginuti u tamo nekakvoj Slavoniji, bolje pobjeci iz zemlje.
Da Seselj i slicni banditi, nisu okupili svoje krezube i polupismene bande, i da nije bilo Arkanovih siledzija, nebi se danas sepurili ni po Bijeljini, ni po Zvorniku, a i tamo su dobili po picki od prakticno nenaoruzanih ljudi. Samo da je bilo bolje, zapravo ikakve organizacije, i Bijeljina bi im bila novi Vukovar. Ali, politika "ovo nije nas rat" kostala je te tamo ljude skupo.































