mousstapha wrote:@Dozer, ne znam koji si ti skolski program prosao, ali cini se da si totalno neupucen. Kriticko razmisljanje i razmisljanje o idejama sigurno nije rijetkost. U zavisnosti od srednje skole pa i fakulteta, individualnih afiniteta profesora i nastavnika itekako sam imao priliku da slusam predavanja koja podsticu kriticko razmisljanje.
Istina da to sistemski nije ni blizu onome sto bi trebalo biti i da se obrazovni sistem cesto truje ideologijama i licnostima kojih bi se normalan insan trebao stiditi. Medjutim, sam obrazovni sistem nece natjerati ni vecinu Njemaca da razmisljaju kriticki i kreativno. Egzistencija je i kod njih izrazena i opet se svodi na to koliko je neka osoba uopste zainteresovana da slijedi svoj put. Prosjek je takav da uopste ne propituje neke stvari. Koliko zapravo konzumiraju sadrzaj kroz mainstream medije cesto se zanemaruje.
Mi mozemo pricati o razlicitim mentalitetima. Neko okruzenje moze biti zdravije za pojedinca u smislu da se osjeca rasterecenije i slobodnije. Ali mentalitet nikako nije prava linija u kojoj se mjerimo koliko smo uspjesni.
Evo podataka:
45, dipl.ecc. SME mgmt.
Dakle, prosao sam i onaj i ovaj skolski program. Ali, bitnije od toga jeste da sam prosao i prolazim i preko 20 zemalja svijeta, radio s ljudima iz njih upravo u razlicitim sistemskim sferama, i boravio u njima duze od par dana.
Vjeruj mi, mentalitet je i te kakav faktor uspjeha. A sistem je osnovni faktor koji kreira mentalitet.
Od mentaliteta direktno zavisi i nacin razmisljanja i aktivnosti koje ce pojedinac poduzeti nakon razmisljanja.
Evo i direktan primjer.
Kod nas...
Kod nas se djeca od malih nogu uce da slusaju starije, i to ne samo roditelje, nego generalno starije. Tako se djeci postavlja model sveznajuceg autoriteta i udara temelj bezpogovorne poslusnosti prema autoritetu. Kreativnost mladje djece (vrtic, osnovna skola), ako se i ispolji najcesce nije ni priblizno adekvatno tretiran, a ni nagradjen. Jeste samo u slucaju ako je tatababo nekakav doktor, politicar ili tajkun s Porsheom. Ovdje, naravno, postoje i izuzeci, ali su toliko rijetki da ih ne vrijedi ni spominjati i, zapravo su, kako si i sam rekao, rezultat individualnosti autoriteta.
Slicna situacija je i u srednoj skoli, pri cemu se obrazovanje tu svodi na "izbiflaj, naskrabaj, sturo objasni, posalji kuci". Rezultat ovoga je da cak i odlicni ucenici moraju imati kucne instrukcije iz minimalno jednog predmeta, a najcesce je to vise njih i to matematika, fizika, hemija i strani jezici.
Fakultet je, opet, vrlo slicna stvar i svodi se na odrzavanje predavanja, a zatim obaveznu kupovinu skripte/knjige koju je "napisao i izdao" predmetni profesor i bez cega se ne moze izaci na polaganje ispita (a koja je cisti plagijat i/ili copy-paste-prevod varijanta necijeg tudjeg djela). Npr. jucer sam imao priliku vidjeti skriptu trece godine nekog predmeta s Hemije. Bukvalno se radilo o 4 lista papira (8 stranica), od kojih je prva bila s naslovom. Dijete, tacnije djevojka, tu "skriptu" je platila 25 KM, a morala je kupiti jer ako nije zavedena na spisak onih koji su je kupili - ne moze izaci na polaganje, ili ce sigurno biti oborena...
Kakav se mentalitet onda stvara ovdje?
Vani...
Djecu od osnovne skole uce da postavljaju pitanja, da diskutuju, da razmisljaju o onome o cemu uce. Postavka autoriteta je bazirana na potpuno drugacijim principima nego kod nas, i zapravo je usmjerena na to da djeca postuju stvarni autoritet znanja, a ne nekakav lazni baziran iskljucivo na starosti. Kreativnost djece se forsira i vrijednuje na razne nacine, cime ih se od malena uci da ce biti nagradjena za svoj trud, s tim da fokus nije na toj nagradi, nego upravo na razvijanju sposobnosti.
Srednja skola primjenjuje slican, ali ozbiljniji model, koji ukljucuje i obavezni prakticni rad negdje, najcesce u firmama koje su sistemski obavezne da djecu prime na neko vrijeme na volonterski, a cesce i placeni rad u nekom periodu.
Fakulteti su vec mjesta gdje dolazi do vrlo jake interakcije izmedju profesora i studenata, gdje se ne trazi nikakvo suhoparno bubanje materije i gdje ne postoji nikakvo uslovljavanje ispita kupovinom profesorovih "djela". Pitanja na ispitima nisu koncipirana na nacin da se vidi da li je student nesto nabub'o napamet, nego da se vidi da li je shvatio ono sto je ucio.
Kakav se mentalitet stvara ovim nacinima?
A ovo su samo primjeri iz sfere obrazovanja...