Odluka VSTV-a o zabrani nošenja hidžaba

[zenit dozic]

Kada se ove pokrivene budu solidarisale sa jednom npr.Irinom Lovric i u onlikom broju u kojem su podrzale njihove maHrame, podrze njenu borbu za koju se sama bori tolike godine ,mozda i ja podrzim njih.Sve dok je njima vaznije sta nose na glavi a ne odnos vlasti i drustva prema zenama,korupciji,diskriminaciji i na kraju krajeva sudskoj nepravdi u institucijama u kojima one rade sa sve svojim pokrivenim glavicama ,ja ih podrzati necu.

Eto ti znaš ko podržava Irinu a ko ne, ove prekHrivene su proHtiv, a vi emancipovane izgorište od pomaganja Irini

Drugo postavljaš neki u najmanju ruku smiješan tekst da bi nešto ko dokazala, a sada ko podržala bi ih da ove pomagaju Irini mislim moraš se konsultovat sama sa sobom pa skontat šta ti smeta i šta želiš, u koliziji si

Edit. Tegletija i ostala raja iz VSTV se slomiše pomažući Irini

[Styling]

Mislim da je potpuno bespredmetno i uzaludno zene koje nose hidzab uvjeravati da to ne bi trebale raditi i da se na taj nacin pokoravaju zeljama muskarca a ne bogu i da je to prevazidjeno i u najmanju ruku dekadentno. Ubjedjenje zene koja je odlucila da u ime Allaha nosi hidzab ne moze promijeniti niko na ovom svijetu! I to postujem. Zene koje ne nose hidzab treba da postuju odluku drugih da to urade. Nazivati ih zatucanim i primitivnim je krajnje uvrijedljivo. Odredjeni muskarci na ovom forumu dzaba trose rijeci pokusavajuci dokazati da to ne treba i da nije propisano, itd. Svi gubite vrijeme.
Smatrati ih manje vrijednim, manje pametnim ili manje progresivnim je zabluda. Medju njima ima itekako pametnih i obrazovanih zena, samo sto one tom svojom pamecu ne masu. Ne eksponiraju se. One je koriste. Za svoju dobrobiti i svoje porodice.
Prema tome, treba da se vratimo na poentu foruma a to je zabrana vjerskih obiljezja u sudovima koja, istini za volju, najvise pogadja zene pod hidzabom. Kako sada rijesiti taj problem? Sta mi mozemo uciniti da se taj problem rijesi, a ne doljevati ulje na vatru. Ja sam za to da se postuju zakoni ali nisam za to da se te zene tek tako izbace na ulicu. Moze li se onda naci neko rjesenje? I sta bi to bilo?

[sandra01]

Kada se ove pokrivene budu solidarisale sa jednom npr.Irinom Lovric i u onlikom broju u kojem su podrzale njihove maHrame, podrze njenu borbu za koju se sama bori tolike godine ,mozda i ja podrzim njih.Sve dok je njima vaznije sta nose na glavi a ne odnos vlasti i drustva prema zenama,korupciji,diskriminaciji i na kraju krajeva sudskoj nepravdi u institucijama u kojima one rade sa sve svojim pokrivenim glavicama ,ja ih podrzati necu.

Eto ti znaš ko podržava Irinu a ko ne, ove prekHrivene su proHtiv, a vi emancipovane izgorište od pomaganja Irini

Drugo postavljaš neki u najmanju ruku smiješan tekst da bi nešto ko dokazala, a sada ko podržala bi ih da ove pomagaju Irini mislim moraš se konsultovat sama sa sobom pa skontat šta ti smeta i šta želiš, u koliziji si

Edit. Tegletija i ostala raja iz VSTV se slomiše pomažući Irini

Vrlo dobro znam ko je podrzava .Ove sigurno ne.
"Smijesni" text je napisala Jasna Samic ,izguglaj ko je zena a u medjuvremenu daj nam tvoje reference,da vidimo koliko si ozbiljan i ucen.

[oridjidji]

Meni bi jedino bitno da mi se pravedno presudi, ko kakvo obiljezje nosi mi nista ne znaci, to nije mjerilo necije nepristrasnosti, postenja i pravednosti, kao ni znanja i sposobnosti. Zbog takvih ljudi koji ljude dijele po imenice, po simbolima oko vrata, po uvjerenjima, a ne po dijelima i jesmo u sosu u kojem smo danas.

Sto nije u Americi problem imati sutkinju sa hidzabom koja polaze zakletvu na Kur`anu ili senatora , a u BiH jeste?

Drzava i ovdje i tamo postavlja standard i razvija mehanizme da zastiti ono sto jeste. Nije hidzab u institucijama problem veci od toga sto pomenutim institucijama gospodari politika na nacin na koji nebi trebala da gospodari istima.

Ti zaboravljas kakvo smo mi drustvo. Valjda je zabranjeno nosenje bilo kakvih vjerskih obiljezlja? Ovdje se svi uhvatili hidzaba. Da li bi se tako borili da je npr. zabranjeno samo nosenje krsta? Da li bi onda mi, ultra tolerantni bosnjaci i muslimani ustali i rekli NE! Dopustite to!

Bi qrac.

Nasa drzava kakva je ne moze i ne smije imati trunku religije bilo gdje da se uplice. To ce nas odvesti u propast. Mogu francuzi, svabe ili amerikanci provoditi kad se zna koja je religija vecinska i to nije upitno, niti se te skupine osjecaju ugrozeno i nesta pokusavaju. Kod nas nije takav slucaj. Imas tri religije i svaka pokusava da drzi svoj tor sto je moguce vise pod kontrolom.

Jednostavno ova drzava ne moze tako opstati. I trebamo se svi boriti da se religija i bilo sta vezano za religiju istisne iz drzavnih institucija, iz politike itd. Zna se gdje se prakticira. Izvoli crkvu, izvoli dzemat, dzamiju itd. Sta mi se imas povlacit po tv-u i vazit i jos slat politicke poruke.

Al nece se to nikad desiti, jedni suruju sa popovima, malo crkve, koja donacija dzamiji, pokoji vaz na dzumi itd.

Sta me briga za ameriku. Spominjes ameriku, koja ni dan danas nije rijesila problem rasizma i diskriminacije prema crncima. Sa kim god sam pricao ko je bio, zivio, radio u americi - svi su potvrdili da je u americi puno, puno bolje biti bijelac. A ti se sad zapitaj zasto.

Ne zaboravljam kako smo mi drustvo, ni koliko ga mi sami cinimo slozenijim, niti koliko ga oni oko nas cine slozenijim. Nek se svako bori za svoja prava, kad vec ne zelimo skupa radi nekih gorih pojava u drustvu koje su jednako bitne za nas sve.

Hidzab nije politicka odluka koja se namece odlukom neke vjerske zajednice sistemu i stavlja se iznad drzave. Zasto se niko ne bori protiv pojava gdje politicari idu na noge vjerskim sluzbenicima, ljube njima ruke i njima se uvlace u dupe i to je karakteristicno za politicku elitu sva tri naroda?

Zar tebi nije jasno da se istiskanjem vjerskih obiljezja iz pomenute institucije, ljudi ne stavljaju u jednak polozaj pred zakonom, te da se time ogranicava vjerska sloboda pojedinca zbog jedne beznacajne stvari? Aj mi ti objasni sta je sustina te zabrane?

Pa ispade da su u BiH ti crnci Bosnjaci i oni kojih je manje mogu ih prcati u zdrav mozak ovakvim silom provedenim politickim odlukama, ne mareci sta oni misle o tome.

[oridjidji]

Kopirano sa jednog drugog portala,zena sve objasnila.

Žene pokorne muškarcu, a ne Bogu
Nedavno je predloženo da se zabrani nošenje svih religijskih znakova u Sudovima BiH. U vezi s tim, već danima pratim lament nad „mahramom“ i ne mogu da vjerujem vlastitim očima i ušima do koje mjere je totalitarizam zavladao u Bosni, i u Sarajevu, do koje mjere je ženska kosa postala glavni neprijatelj slobode i demokratije, do koje mjere su te dame koje su je sakrile, zavladale tim novokomponovanim društvom, koliko je „mahalska elita“ uspjela da nametne svoje uzuse, „demokratiju“ i svoje (neznalačko) poimanje vjere, do koje mjere je licemjerstvo postalo vladajuće u tom, sve izrazitijem mafijaško-religijskom sosjeteu, do koje mjere neznanje i primitivizam ulijevaju strah svim onima koji ne pristaju na njihove zakone (koje arogatno i po principu izvrnute logike nazivaju demokratskim).

„Hidžab“ i marama

Već danima me te „demokrate“ nazivaju „modnom fašisticom sa Zapada“, jer sam „protiv hidžaba“, te „dužnosti svake muslimanke“.
Zato prvo želim reći, i podvući po ko zna koji put, da „hidžab“ nema nikakve veze sa maramom, još manje sa načinom na koji se ona omotava danas oko glave. U Kuranu se izraz „hidjab“ pojavljuje samo jednom i znači „veo iza koga se krije Bog“; drugim riječima, čovjek nikad ne može vidjeti ni spoznati Boga, jer je za to njegov intelekt nemoćan.Ovo vrlo dobro znaju svi nastavnici koji podučavaju djecu i studente o ovoj vjeri u medresama u Bosni. Ali zašto to javno ne kažu? Da li im odgovara da žena bude i ostane inferiorno biće u odnosu na njih?I sama sam poštivala taj orijentalni običaj kad sam odlazila u tekije, gdje sam izučavala sufizam. Najzad, jedino vjerodostojno i poetsko objašnjenje o sakrivanju ženske kose dao mi je jedan od rijetkih istinskih demokrata i poznavalaca islama, nekadašnji šejh Sinanove tekije u Sarajevu, Fejzulah Hadžibajrić: Kad su anđeli sišli s neba, oni su se zapetljali u žensku kosu; zato žena treba da sakrije kosu.Ali šta su anđeli, gdje su ti meleci? Najvjerovatnije su i oni dezertirali ili su protjerani iz današnjeg novokomponovanog neofitskog društva, ustupivši mjesto Iblisu (i Sotoni).

Ropstvo za ženu

Javno nošenje marame, a napose „nikaba“ (crnih saudijsko-muslimanskih mantija koje skrivaju cijelo žensko tijelo i lice) prvi su znaci, ne pokornosti Bogu (muliman=onaj koji je krajnje pokoran jedinom Bogu=al-Lahu), nego pokornosti muškarcu; to su,dakle, sasvim jasni znaci upozorenja ponovnog uvođenja ropstva, posebno za ženu, koje joj je nametnuo muškarac još od postanka monoteističkih religija. Nošenje „mahrame“ i skrivanje kose (i još manje skrivanje lica) ne samo da nije islamska obaveza, nego taj fenomen nije čak ni islamskog porijekla. Treba li naglasiti da je to najmlađa monoteistička religija? U katoličanstvu su žene takođe skrivale i kosu i lice, a u judaizmu su brijale glavu i nosile perike. Budući da nigdje u Svetoj knjizi muslimana ne stoji da žena mora sakrivati kosu, pa ni lice, treba reći i to da je to pokrivanje kose – a danas sve više i cijelog tijela – s jedne strane postala muslimanska tradicija prenesena i na balkanske prostore sa muslimanskog Orijenta, a s druge strane da ima (donekle) veze sa hadisima (Muhamedovom tradicijom i ponašanjem) koji su nerijetko apokrifni.

Pa čak da tako nešto i stoji u Kuranu (a ne stoji !): da žena treba da skriva kosu, ne treba zaboraviti da islam zahtijeva od vjernika, pa i od žene, krajnju skromnost i skrušenost, delikatnost, a ne „mahanje“ vlastitom religijom i religioznošću. Drugim riječima, po islamu, nije uopšte manji vjernik ni onaj koji ne ide u džamiju, a kamoli žena koja ne nosi maramu.

Ima li mogućnosti da se današnja bosanska žena pomakne dalje od ovog mračnog srednjovjekovlja, od „svog slobodnog izbora“ robovanju totalitarnom mužjaku? Bojim se da nema. Kad je u pitanju ovaj fenomen, recimo da ovdje, (tj. u najradikalnijim oblicima religije, pa i u islamu), u prvom redu stoji manipulacija masama, udružena sa stranim novcima, u ovom slučaju saudijskim dukatima.

Beduinsko selo

Cijeli svijet zna da je današnji islam uvezen direktno iz Saudijske Arabije, da Wehabje i Salafiti sve više imaju uspjeha svuda u svijetu, pa i u Bosni, i da sarajevske ulice sve manje naliče danas na grad neke demokratske, laičke zemlje, a sve više na neko zabačeno beduinsko selo usred pustinje, gdje je žena a priori isključena iz društva, a čija je jedina uloga da rađa mužjake. (Arapi su ne tako davno zakopavali živu žensku djecu kad bi se rodila, a i danas u arapskom jeziku postoji izraz koji glasi: zakopavati živu žensku djecu u pijesak.)Ovom stranom islamu u Bosni otvorili su širom vrata prvo Karadžić i Milošević „etničkim čišćenjem“, a potom i Izetbegović svojim ambivalentnim odnosom uopšte prema državi i svojom slabošću prema ekstremnom vidu islama.Dalje, zna se vrlo dobro – novinari i novinarke koje ne znaju rade to ili iz straha ili iz konformizma – da je prvi znak ekstremnog islama – wahabizma i salfizma koji su tipični primjeri tog islama – prvo „mahrama“ (koju dame koje je nose krivo nazivaju „hidžabom“), a drugo, da iza toga dolaze drugi simboli: nikab (umotavanje žene u potpuno crnilo), kao i muške bradice i kratke hlače, nakon čega na red dolazi ekscizija, ili klitoridektomija (obrezivanje žene), ukidanje portretiranja, i muzike, zatvaranje laičkih škola, spaljivanje knjiga, i napokon pristajanje na cjelokupnu makabarsku ideologiju Daecha, koju više nikome nije potrebno objašnjavati.

U toj idologiji prevladava glorifikacija smrti, pokoravanje muškarcu „muslimanu“, i mržnja prema Zapadu. Ma kako se Zapad i te kako može kritikovati, i koliko god da je odgovoran za postojanje „crnog islama“, ipak se mora zaključiti da tu postoji mnogo više prava nego u drugim zemljama. Churchill je davno rekao da demokratija ne valja, ali da nema bolje. Ako se, potom, može reći da su muslimani u zapadnim zemljama – primjerice u Francuskoj – bili ponižavani, zašto takav radikalni islam ima sve više uspjeha u Bosni? I zašto se ne smije, ili jedva smije reći bilo što protiv takvog islama? Zar taj stranac, Saudijac, ima toliku moć na Balkanu?

Ono što je karakteristično za zapadne zemlje, to je takođe stanovito prisustvo hipokrizije po ovom, i drugim pitanjima; ali to je jedna druga vrsta hipokrizije, drukčija od one koja je uzela maha u Sarajevu i Bosni a koja je tu udružena sa strahom. Na Zapadu „la gauche caviar“ javno kukumavči i roni suze nad nepravdama u životu stranaca i onih koji su tog porijekla, ali ti veliki teoretičari humanizma i humanisti pred kamerama izbjegavaju svaki direktni kontakt sa osobom koju „brane“, i kad su u pitanju konkretni slučajevi, onda niti koga vide niti čuju.
Logika naizvrat

Simpotmatično je, veoma simptomatično, da mnoge bosanske žene koje se ne slažu sa nošenjem „mahrame“, a još manje sa religijskim egzibicionizmom na javnim mjestima (školama, sudnicama, i drugdje), ne smiju da to javno kažu. Koliko god da sam dobila pisama u kojima me „demokratski“ raspoložene i „tolerantne“ hanume upozoravaju da „strepe od ovakvih rigidnih mišljenja“ kakvo je moje, toliko dobivam i pisama u kojima mi druge osobe govore kako misle identično, ali ne smiju da to javno kažu. Da, te velike vjernice i njihove „tolerantne“ satelitkinje su postale toliko moćne i agresivne, da svi drugi, koji ne misle kao oni, spadaju u fašiste, u netolernatne osobe kojih se treba bojati. A to se zove logika naizvrat. I paranoja.

To smo već vidjeli pred agresiju i za vrijeme agresije na Bosnu 90-ih godina, kada se nije smjelo ništa reći o ekstremnim Srbima, jer su takvi odmah svrstavani u srbofobe. Situacija je vrlo slična, s tim što su sad u pitanju sve ektremniji muslimani s kojima se identifikuju svi oni koji sebe ne smatraju ekstremnim slučajevima, optužujući druge za ekstremizam.Uplašeni da ih ne optuže za islamofobiju, domaći hrišćani šute, ili licemjerno tvrde da ih niko neće spriječiti da, iako ateisti, i oni, tj. one nose na javnim mjestima, ako im se ćefne, „hidžab“ ili krst. Tako se slobodno sve više širi ropstvo u Bosni, robovanje muškom primitivcu, mafijašu i korumpiranim vođama.

Treba li citirati velike umove koji su davno rekli da tolerancija naspram netolerancija jeste ravna zločinu?

Bosansko društvo treba konačno da se opredijeli: ili tu stvarno vlada šerijat (u tom slučaju, ako je pravilno primijenjen, skoro svi političari treba da izgube obje ruke!) ili će konačno doći do stvarnog razdvajanja religije od države, a time i do uklanjanja svih religijskih znakova sa javnih mjesta, i pristanak na laicitet i sekularnu državu.Sam Izetbegović junior izjavljuje da niko nema prava da ukine ono što je Bog naredio: nošenje „hidžaba“. Kako taj zna šta je Bog naredio? I šta je Bog? Da za njega važi ono „l’état c’est moi“ – država to sam ja – nešto je potpuno izvjesno, ali da li je umislio i to da je postao božanstvo?Bosnu je već odavno koštalo neznajnje Izetbegovića starijeg i iz oblasti vladanja državom i iz oblasti religije/islama. Takvi, kao Izetbegovići, tvrdili su i tvrde da im ne treba znanje, da oni „intuitivno poznaju istoriju“!

E jes nam objasnila, stavite tačku na temu

Kad neko ne zna, a misli da zna pricless

Opšti civilizacijski krah tek slijedi, on više uopšte nije daleko.

ako ne pokazujete guzove i sise blizu je kraj, ovo mi malo smrdi na idiotizam

Samo mi nije jasno šta su se žene na forumu okomile na ove prekrivene,đe vam je ženska solidarnost, ono ljudska prava, jednakost i tako to. Meni ne smeta i da gole hodate ali ne želi svaka biti moderana jebiga što mi takođe ne smeta, svakom svoje.

Kada se ove pokrivene budu solidarisale sa jednom npr.Irinom Lovric i u onlikom broju u kojem su podrzale njihove maHrame, podrze njenu borbu za koju se sama bori tolike godine ,mozda i ja podrzim njih.Sve dok je njima vaznije sta nose na glavi a ne odnos vlasti i drustva prema zenama,korupciji,diskriminaciji i na kraju krajeva sudskoj nepravdi u institucijama u kojima one rade sa sve svojim pokrivenim glavicama ,ja ih podrzati necu.

Pa kad njima to prebacujes, ti oko fino Irinu capi za ruku, parolu u ruke i pravite protest pred nekom institucijom, skupite se vas dvadeset, pa onda prigovarajte drugima koji su spremniji da se bore za svoja prava, pa makar i to marama bila. I mene licno nervira kada se pred OHR zbog zabrane nastave na bosanskom jeziku i programu u RS skupi 20 ljudi kao podrska ljudima iz Konjevic Polja , umjesto pola Sarajeva, a politicki predstavnici Bosnjaka se kriju od kamera kako bi ih obisli i dali podrsku, dok je precutkuju pred medijima radi lizanja vlastima u RS. Dok se ovi bore za svoja prava, cijelo Sarajevo ih ignorise i gleda ko jadnike pod satorima i kao da nisu iz BiH. Isto tako je i sa nekim drugim protestima od znacaja. Ali na kraju oni stigose do svoga prava, a cijelo Sarajevo nece nikada do onoga sto je nekada bilo ni za 20 godina, upravo sa kako se malo postovanja odnosi prema samome sebi i BiH. Nista nije bolje ni ostatak BiH.


Ovo cu da citiram, valjda ces poruku shvatiti:

Kada su nacisti došli po komuniste,
ja sam šutio;
jer nisam bio komunist.

Kada su zatvorili socijaldemokrate,
ja sam šutio;
jer nisam bio socijaldemokrat.

Kada su došli po sindikaliste,
ja se nisam pobunio;
jer nisam bio sindikalist.

Kada su došli po mene,
više nije bilo nikog
da se pobuni.

[oridjidji]

Odluka VSTV-a nije zabrana hidzaba vec svih vjerskih obiljezja....

Ova odluka je zamaglila sve probleme koji su od vece vaznosti od vjerskih obiljezja...

I ne razumijem ovaj fanatizam koji vlada u nasoj zemlji sa vjerom... a sve lopovi, kriminalci, svi se kurvaju i svi su od goreg oca i jos gore matere...

djeca su glupa i zatucana sa kojekavim macama i cacama, a oni koji imaju para siluju vrsnjake svojom bahatoscu... nisam vidjela djevojcice da igraju gume vec godinama, jer nemaju kad od pametnih telefona i nenormalnih prica o seksu sa 10 godina... sta ona zna o seksu sa 10 godina? a sve vjernici na kvadrat.... djecaci ne igraju vise nogomet iza zgrade, jer sa tim curicama pricaju o seksu, hvaleci se svojim seksualnim podvizima uglavnom izmisljenim ali sama cinjenica da im je to tema razgovora porazava...

Barem 10 stranica teme se vodi bitka sta je bilo prije 100 godina... svi bi naprijed samo BiH fanatici bi nazad ... najmanje 100 godina... koga briga sta je ko nosio prije 100 godina...

Najlakse je biti vjernik takav da svi znaju da si vjernik jer to pokazujes svojim nacinom oblacenja ili oznakama, lizati pragove dzamija i crkava a biti lopov, kurvar, alkoholicar, ohol, sebičan, lazljivac i prevarant ... puno teze je biti covjek ... biti dobar, posten, nesebičan, iskren i vjeran...

Inace je ovo boldirano stanje samo stanje vjernika ... blago nama s ovakvim razmisljanjima i ovakvim smislom za pravdom i pravicnoscu...

[statixx]

Eno i Niksic se raspisao, ccc, bas nam je dobro kada nemamo precih problema.

[zenit dozic]

Kada se ove pokrivene budu solidarisale sa jednom npr.Irinom Lovric i u onlikom broju u kojem su podrzale njihove maHrame, podrze njenu borbu za koju se sama bori tolike godine ,mozda i ja podrzim njih.Sve dok je njima vaznije sta nose na glavi a ne odnos vlasti i drustva prema zenama,korupciji,diskriminaciji i na kraju krajeva sudskoj nepravdi u institucijama u kojima one rade sa sve svojim pokrivenim glavicama ,ja ih podrzati necu.

Eto ti znaš ko podržava Irinu a ko ne, ove prekHrivene su proHtiv, a vi emancipovane izgorište od pomaganja Irini

Drugo postavljaš neki u najmanju ruku smiješan tekst da bi nešto ko dokazala, a sada ko podržala bi ih da ove pomagaju Irini mislim moraš se konsultovat sama sa sobom pa skontat šta ti smeta i šta želiš, u koliziji si

Edit. Tegletija i ostala raja iz VSTV se slomiše pomažući Irini

Vrlo dobro znam ko je podrzava .Ove sigurno ne.
"Smijesni" text je napisala Jasna Samic ,izguglaj ko je zena a u medjuvremenu daj nam tvoje reference,da vidimo koliko si ozbiljan i ucen.

Zašto si nervozna
Ma da je Barak Obama napiso tekst je u rangu pisanja djeteta sa posebnim potrebama.

Jeli joj to ti pomažeš
Jesi li pokrenula neku kampanju pomozimo Ireni ili barem na forumu otvorila temu o njoj ili na postojećoj temi napisala koji post podrške, čak je i ona na temi napisala par postova pa bi vjerovatno vidila tvoju svesrdnu podršku.

Ovo mi ćuHne na licemjerstvo
Edit oko referenci ako te baš interesuje možemo se u inboxu dogovorit da popijemo kaHvu i pokazat svoje reference i dostignuća

[Hakiz]

...Ja sam za to da se postuju zakoni ali nisam za to da se te zene tek tako izbace na ulicu. Moze li se onda naci neko rjesenje? I sta bi to bilo?

Kako se muslimani, naročito žene, najviše bune protiv odluke VSTV-a, da ostanemo na islamu.

Recimo ovako. Kao što znamo, ima mnogo žena koje misle da marama i način oblačenja tako strogo definisan (jedno je reći da moraš biti pristojno obučen, sasvim drugo je kada ti neko naredi koji odjevni predmeti čine pristojno oblačenje, to je već diktat) nije po islamu. A to znači da u islamu ne postoji konsenzus oko toga da se marama mora nositi. To daje slijedeće mogućnosti.

1. Da se traži način u instituciji (konkretno VSTV-u) da se može nositi marama, a da to ne osporava razloge zbog kojeg je VSTV uopšte išlo na donošenje takve odluke.

2. Da muslimanke potroše istu količinu energije, vremena, truda, znanja, inteligencije itd koje troše da ospore odluku VSTV-a u smjeru da pronađu "rupe u zakonu" u islamu i dođu do zaključka da marama muslimanki nije obavezna. Pa da ne moraju nositi marame u institucijama na koje se ta odluka odnosi.

Zašto ne bi pokušale sa opcijom 2 umjesto da se ko pijan(e) plota drže opcije 1?

[kockica_kockica]

Odluka VSTV-a nije zabrana hidzaba vec svih vjerskih obiljezja....

Ova odluka je zamaglila sve probleme koji su od vece vaznosti od vjerskih obiljezja...

I ne razumijem ovaj fanatizam koji vlada u nasoj zemlji sa vjerom... a sve lopovi, kriminalci, svi se kurvaju i svi su od goreg oca i jos gore matere...

djeca su glupa i zatucana sa kojekavim macama i cacama, a oni koji imaju para siluju vrsnjake svojom bahatoscu... nisam vidjela djevojcice da igraju gume vec godinama, jer nemaju kad od pametnih telefona i nenormalnih prica o seksu sa 10 godina... sta ona zna o seksu sa 10 godina? a sve vjernici na kvadrat.... djecaci ne igraju vise nogomet iza zgrade, jer sa tim curicama pricaju o seksu, hvaleci se svojim seksualnim podvizima uglavnom izmisljenim ali sama cinjenica da im je to tema razgovora porazava...

Barem 10 stranica teme se vodi bitka sta je bilo prije 100 godina... svi bi naprijed samo BiH fanatici bi nazad ... najmanje 100 godina... koga briga sta je ko nosio prije 100 godina...

Najlakse je biti vjernik takav da svi znaju da si vjernik jer to pokazujes svojim nacinom oblacenja ili oznakama, lizati pragove dzamija i crkava a biti lopov, kurvar, alkoholicar, ohol, sebičan, lazljivac i prevarant ... puno teze je biti covjek ... biti dobar, posten, nesebičan, iskren i vjeran...

Inace je ovo boldirano stanje samo stanje vjernika ... blago nama s ovakvim razmisljanjima i ovakvim smislom za pravdom i pravicnoscu...

Njihov je grijeh mnogo veci nego nevjernika...
I nisam rekla da su svi takvi... ne znam zasto si se ti pronasao u toj recenici...

Jako je tesko biti sve ono za sto se vanjskim izgledom i radnjama predstavljas... kazu postuj tudje da bi postovao svoje... pa eto mozda da neki od vas pocnu postivati to da nekome vjerska obiljezja smetaju u drzavnim institucijama i da ih se treba maknuti, ma kakva obiljezja bila... ti ljudi predstavljaju nasu drzavu i nas dok rade na tim mjestima i kao takvi njihova politicka, vjerska ili bilo koja druga uvjerenja nisu vazna....

[VCorp]

Uglavnom neće se nositi vjerska obilježja u sudnicama, tako da možemo komotno zaključati temu.

Sekularna Bosna v.s. Hodže i islamska firma 1:0

[moa]

Filozofiju zivota ti odredjuju drugi a ne ti sam. Ovo nije demokratija.

[__Phoenix__]

Uglavnom neće se nositi vjerska obilježja u sudnicama, tako da možemo komotno zaključati temu.

Sekularna Bosna v.s. Hodže i islamska firma 1:0

U sudnicama ili svim uposlenicima suda, od čistačice do sudije?

[Connaisseur Karlin]

Mislim da je potpuno bespredmetno i uzaludno zene koje nose hidzab uvjeravati da to ne bi trebale raditi i da se na taj nacin pokoravaju zeljama muskarca a ne bogu i da je to prevazidjeno i u najmanju ruku dekadentno. Ubjedjenje zene koja je odlucila da u ime Allaha nosi hidzab ne moze promijeniti niko na ovom svijetu! I to postujem. Zene koje ne nose hidzab treba da postuju odluku drugih da to urade. Nazivati ih zatucanim i primitivnim je krajnje uvrijedljivo. Odredjeni muskarci na ovom forumu dzaba trose rijeci pokusavajuci dokazati da to ne treba i da nije propisano, itd. Svi gubite vrijeme.
Smatrati ih manje vrijednim, manje pametnim ili manje progresivnim je zabluda. Medju njima ima itekako pametnih i obrazovanih zena, samo sto one tom svojom pamecu ne masu. Ne eksponiraju se. One je koriste. Za svoju dobrobiti i svoje porodice.
Prema tome, treba da se vratimo na poentu foruma a to je zabrana vjerskih obiljezja u sudovima koja, istini za volju, najvise pogadja zene pod hidzabom. Kako sada rijesiti taj problem? Sta mi mozemo uciniti da se taj problem rijesi, a ne doljevati ulje na vatru. Ja sam za to da se postuju zakoni ali nisam za to da se te zene tek tako izbace na ulicu. Moze li se onda naci neko rjesenje? I sta bi to bilo?

Styling,

Sud BiH je napravio kardinalnu gresku zaposljavanjem zena sa maramom,jer Ustavom je postavljen kod oblacenja tokom radnog dana u Sudnici.Prilikom procesa upoznavanja osobe sa komapnijom,potrebama komapnije,osoba mora biti upoznata sa regulacijama kompanije vezanih za nosenje religjskih simbola i propisa obalcenja.Vlro je interesatna cinjenica da je u BIH doticni zakon aktivan od 2003 godine,a danas ista ustanova ima neoliko zena sa maramom zaposlenih u Sudnici.Ko je odgovoran za takav propust?
Sudska praksa mnogih drzava u potrazi za adekvatnim rijesenjem postavljanja religijskih simbola i religijskih propisa na pravo mjesto.Tokom potrage adekvatnog rijesenja,drzava ne smije narusiti vjerski pluralizam drustva.Europski Sud i Konvencija o ljudskim pravima ne zabranjuju drzavi da donose odluke koje su u skladu sa njenim izborom.Drzava BiH ima pravo zadrzati zabaranu,ali je odgovorna rijestiti uzrok problema: Ko je zaposljavao osobe bez upoznavanja istih sa propisom oblacenja tokom radnog dana u Sudnici!

[piupiu]

11.02.2016

Edin Šarčević: Suđenje pod vjerskim simbolom?

Edin Šarčević profesor na Pravnom fakultetu u Leipzigu, o reakcijama javnosti na odluku VSTV kaže: “Palo mi je u oči da su na jednoj strani mediji, a na drugoj učesnici u debati, posebno po internet-portalima, sporni zaključak VSTV-a reducirali na zabranu nošenja marame; zabrana pogađa muslimanke. To je netačno razumijevavanje stavova VSTV-a. Debata je, također, pokazala zavidan stepen neinformiranosti o sadržaju, o utemeljenosti i o pravnim dometima ovog zaključka, ali i o ljudskim pravima. Reakcija je u cjelini, prema mom mišljenju, zadobila forme, i tako se mora imenovati, hajke na VSTV. U njoj su učestvovali javni servisi, dnevne novine i niz osoba sa akademskim titulama i sa funkcijama koje podrazumijevaju odgovarajuću informiranost, ako ne pozitivno znanje. Pokazalo je da je najmanje stručnog znanja, čak je i jedna ombuds-žena sa svakom izgovorenom rečenicom u TV-emisiji dokumentirala deficite vlastitog obrazovanja i stručnosti. Iz svega se vidjelo do koje mjere je javni prostor otvoren diletantima i galamdžijama: nepripremljeni novinari, sagovornici s predrasudama i naoštreni vjernici čije frustracije pothranjuje nepravedan politički sistem, odlične su pretpostavke za nezasluženu hajku na VSTV.

Ja sam u reakciji vidio nesposobnost bosanskohercegovačkog društva da se izvan ideoloških obrazaca suoči sa temama iz pravosuđa. Šta je drugo političko zalijetanje u institucionalne nadležnosti VSTV-a, artkuliranjem zahtjeva da VSTV preispita svoj stav, do prirodan nastavak vjerničko-medijske hajke koja kao konačan efekt može imati samo politizaciju i primitivizaciju VSTV? Tamo je ionako bar trećina članova, uključiv i njihovog predsjednika, ispod podnošljivog standarda neutralnosti, profesionalnosti, pa usudio bih se reći i karijerno-političke ovisnosti. Ali, i oni institucionalno uče i napreduju, imaju nove ambicije i civiliziraju svoje stavove protekom mandata, sve dok im se ne pošalju poruke vjernika i prateće nomenklature „stručnjaka“ da se od njih očekuje kršenje zakona koji ih obavezuje.

Kad smo već kod zakona treba odgovoriti na prvi dio pitanja. Najprije bih podsjetio vaše čitaoce, šta je tačan povod: VSTV je na više upita iz pravosudne zajednice o uposlenicima koji nose vjerska obilježja, u formi zaključka i na osnovu ovlaštenja iz Zakona o VSTV-u, podsjetilo na važeće zakonske obaveze i skrenulo pažnju rukovodiocima pravosudnih institucija da je zabranjeno nošenje vjerskih obilježja svim uposlenicima pravosudnih institucija. Vjerska obilježja imaju snagu simbola i u sudskim procesima imaju sugestivni učinak na stranke u sporu. Njihovu simboličnu vrijednost određuje isključivo publika, posmatrač, stranka, a ne značenje koje ima za osobu koja nosi vjersko obilježje. Zbog toga se u sekularnoj državi, koja sudi prema ljudskim zakonima i u ime naroda, mora spriječiti svaki pokušaj da se direktno ili indirektno, nošenjem odjeće, upadljivog nakita i značaka, fotografija isl. sugerira da je i vjerski svjetonazor mjerodavan za odlučivanje i primjenu zakona.

VSTV je proširio primjenu ove zabrane na tužilaštva i na stranke i jedino se u tom proširenom zahtjevu mogu pronaći mjesta za kritiku

VSTV je, dakle, da ponovim, ukazalo na postojeće propise. Oni zabranjuju sudijama i službenicima ispoljavanje bilo kakve vjerske, političke ili nacionalne pripadnosti za vrijeme obavljanja službene dužnosti i određuju da se oznake vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti ne smiju isticati na sudskoj zgradi ili prostoriji suda. To je važeće zakonsko rješenje i ono je u funkciji očuvanju sudske neutralnosti, sudskog mira i pravednog suđenja, a zakoni predviđaju da su stranke i treća lica izuzeta od ove zabrane. Takvoj odluci se ne može staviti nikakav prigovor u pogledu uposlenika u pravosuđu budući da je država obavezna da osigura, iznad svega na simboličkoj ravni, prostor u kojem će se neutralno suditi. Takav propis stavlja sudove u funkciju vjerske harmonije, tolerancije i autoriteta vjerski neutralnog sudovanja. To podrazumijeva neutralnost i u pogledu na vjersko opredjeljenje osoblja i stranaka pred sudom. Međutim, VSTV je proširio primjenu ove zabrane na tužilaštva i na stranke i jedino se u tom proširenom zahtjevu mogu pronaći mjesta za kritiku.

U cjelini uzevši kritika je uslijedila kao frontalni napad na VSTV. Čak i kad bi se zakonskim propisima koji zabranjuju isticanje vjerskih obilježja u sudovima htio staviti bilo kakav prigovor, ne smije se prigovarati VSTV-u zbog toga što skreće pažnju na te zakone i insistira na njihovoj primjeni. Glavna teza napada je, da VSTV svojim zaključkom krši ljudsko pravo na vjeroispovijest žena koje nose maramu kao izraz vlastite vjere, ponavljano je da zaključak krši jedno ili više ljudskih prava. Osnovno, ljudsko pravo na slobodno ispoljavanje vjere nije neograničeno, i svaka država ga, kao što je to ovdje slučaj, može ograničiti vlastitim zakonima. Evropski sud za ljudska prava stalno naglašava da se u vjerski pluralnim društvima može opravdati potreba da se ograniči sloboda vjerovanja ili uvjerenja kako bi se pomirili interesi različitih grupa i osiguralo poštovanje svake osobe. Sve i kad bi se iz kulturno-hisotrijskog konteksta privilegirala jedna vjerska grupa, to mora ostati izuzetak, a taj izuzetak mora biti potvrđen iz aspekta državne neutralnosti koju zahtijeva Konvencija. Prema tome, vrlo je jednostavno opravdati zakonska ograničenja slobode vjerovanja na koja je upozorilo VSTV. Jer, uloga države u BiH može biti samo uloga orgaizatora prakticiranja religija koja doprinosi javnom redu, vjerskoj harmoniji i demokratskom društvu, a uloga njenih sudova da osigura vjerski neutralno suđenje koje, do toga mi je stalo i to naglašavam, na simboličkoj ravni svakom čovjeku garantira status osobe kao takve. Konačno, ne smije se zaboraviti da osnovno pravo na slobodu vjerovanja jamči i slobodu da se ne vjeruje i da se pojedincu zagarantira javna sfera u kojoj neće biti izloženi utjecaju vjerskih svjetonazora, a to konkretno znači vjerskih simbola.

Nadam se da sam ovim otklonio svaku sumnju u opravdano ograničavanje slobode vjerovanja i u zakonitost zaključka VSTV-a, a ništa drugo ne vrijedi ni za navodnu diskriminaciju kojoj su izložene muslimanke u pravosuđu. Istina, niko od kritičara nije tačno obznanio u čemu se ona konkretno ogleda, ali je sigurno da se istim razlozima može opravdati diskriminiranje u pogledu zakonske zabrane ispoljavanja vjere nošenjem vjerskih obilježja sa simboličnim značenjima.

VSTV nije uspostavilo nikakvu zabranu niti je zaključkom direktno prekršilo neko ljudsko pravo

A sada o pravno problematičnom dijelu zaključka kojim je zabrana proširena na tužilaštva i na stranke u sporu. Za tužilaštva nedostaje izričit zakonski propis, no može se u slučaju spora analogno primijeniti propis koji važi za sudove budući da se radi o državnim tijelima koja učestvuju u sudskom postupku na strani države. VSTV nije imao zakonsko uporište da zaključkom obaveže stranke na odustanak od vjerskih obilježja. No, ono to nije ni učinilo, nego je preporučilo da nosioci pravosuđa u svakom konkretnom slučaju pažljivo procijene situaciju i donesu odluku uzimajući u obzir i prava učesnika suđenja i potrebu neutralnog i objektivnog sudovanja. VSTV ovim zaključkom, prema tome, ne isključuje mogućnost da stranke u postupku nose vjerska obilježja, ali ostavlja mogućnost da se s obzirom na konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja reaguje na neodmjereno ili nesrazmjerno isticanje vjerskih obilježja koje bi vodilo ometanju i neurednom vođenju postupka. Takvom pristupu se zaista ne može ništa prigovoriti i mišljenja sam da je u ovom dijelu zaključak ostavio dovoljno prostora za uspostavljanje uslova u kojima se može dovest u ravnotežu zahtjev da sudovi neometano i vjerski neutralno sude u sekularnoj državi sa zahtjevom da se pojedincu maksimalno osigura sloboda na vjerovanje i ispoljavanje vlastitih vjerskih ubjeđenja. Prema tome, VSTV nije uspostavilo nikakvu zabranu niti je zaključkom direktno prekršilo neko ljudsko pravo. Ono je osiguralo uravnotežen mehanizam pomoću kojeg će se se vjerski motivirano ometanje postupka potisnuti pred zahtjevom urednog i neutralnog suđenja.

Sve u svemu mislim da je odluka VSTV pravno utemeljena, da u ovoj formi ne ugrožava osnovna prava vjernika i da izlazi u susret potrebi da se sudovi poštede vjerskog utjecaja. Prva i zadnja linija odbrane sekularne države jeste odbrana prostorija sudova i sudskog osoblja pred institucionaliziranjem vjerskog svjetonazora u sudovima. To su neuralgične tačke na kojima pravosuđe i praktična politika polažu ispit iz vjerske neutralnosti. Pri tom se mora vratiti u fokus činjenica da se zaključak VSTV-a odnosi na sve zamislive forme eksponiranja vjerskih obilježja kao religijskih simbola, nikako na jedan njen tip, naima na maramu muslimanki. Zatim, na činjenicu da sloboda vjerovanja jamči i slobodu nevjerovanja, da zaključak ima uporište u entitetskim zakonima i da ne predstavlja nikakvu zabranu ili naredbu koja se odnosi na stranke. U tome leži njegov stvarni značaj i ja ga mogu samo podržati kao prvi korak u zaštiti jedne važne državne sfere pred sveopćim diktatom religija, vjernika i vjerskih zajednica. Stvarna prijetnja nije zabrana isticanja vjerskih obilježja u sudnicama, nego stavljanje sudova pod kontrolu vjerskih svjetonazora. Sve započinje sa simbolima jer oni su jedini univerzalni jezik koji se razumijeva bez prevodioca.”

Prihvatljivost vjerskih simbola na javnim mjestima i u državnim institucijama zavisi od tipa sekularnosti i nema jedinstvenog standarda

O odnosu sekularne države i vjerskih simbola Edin Šarčević kaže: “Sekularna država nije uobličena kao jedan opšteprihvaćeni standard nego se konkretni elementi razdvajanja crkve i države artikuliraju prema historijskim iskustvima i konkrentim odnosima snaga koje su utjecale na svako rješenje. Tipični su model stroge odvojenosti, bez organskih i funkcionalnih veza između vjerske zajednice i države u kojem država podržava laičke i vjerski neutralne zadatke, npr. Francuska, Slovenija, Portugal, Turska, Holandija ili SAD i model kooperativne odvojenosti u kojem, država i crkva sarađuju u određenim područjima, npr. Njemačka, Belgija, Španija ili Austrija.

Isto je sa prihvatljivošću vjerskih simbola na javnim mjestima i u državnim institucijama. Zavisi od tipa sekularnosti i nema jedinstvenog standarda. U Francuskoj je zabranjeno državnim namještenicima da nose obilježja koja simboliziraju vjersku pripadnost, učenici sa upadljivim vjerskim simbolima, npr. maramom, kipom ili turbanom, isključuju se iz državnih škola, u Njemačkoj je polovina saveznih zemalja zakonski zabranilo nastavnicima da nose vidljiva obilježja vjerske pripadnosti. Debata koja se ovim povodom vodila, zajedno sa komentarima zakona, pokazuje da je primarni cilj ovih zabrana usmjeren na muslimansku maramu – Kopftuch. Savezni ustavni sud je prošle godine utvrdio da država nastavnicama ne smije paušalno ili preventivno zabranjivati nošenje marama, nego samo u slučaju da su konkretno i dokazano ugrožen mir u školi i državna neutralnost. U Francuskoj je zakonima zabranjeno pokrivanje ženskog lica u javnosti, slično je i u Belgiji i tako dalje.

U bosanskohercegovačkoj sekularnosti protežu se elementi kooperativizma i vjerski simboli su prisutni kao najsigurnije markacije teritorija. Državni organi su u tome vidljivi ili prećutni saradnici. Simboli bilježe dominacije i nadmoć većinske vjerske zajednice. Ja zagovaram da se optimalan omjer vjerskih simbola u javnom prostoru sekularne države utvrđuje na osnovu uloge religije u predratnom, ratnom i poslijeratnom periodu. Mislim da bi upotrebom tog kriterija u BiH vjerske zajednice morale biti istisnute iz javnog prostora i da bi svojevrsna dekontaminacija državnih ustanova, strožijim sekularnim pozicioniranjem države, bila višestruko korisna, kako za vjerske zajednice, tako i za državu. Konačno ne smijemo zaboraviti da je ratna i poratna ekspanzija vjernika u izvjesnom smislu potvrdila da su tri tradicionalne vjerske zajednice u cjelini preuzele komandu nad socijalnim procesima. One su doboko uvučene u državne institucije i tamo im je osigurano autonomno područje djelovanja.

Nije slučajno da se u npr. u jednoj Banjaluci ne mogu obnoviti nacionalni spomenici izvan pravoslavne baštine i da propadaju odobrena sredstva, dok se spomenici pravoslavne provenijencije obnavljaju bez ikakvih problema. Insistiranje na pravoslavlju kao nosećem stupu Republike Srpske, unatoč odlukama Ustavnog suda koje to zabranjuju je, opet, najočiglednija ilustracija institucionalnog i vaninstitucionalnog utjecaja vjere na državne institucije i na održavanje konstelacija koje su nastale ratnim zločinima i kršenjem međunarodnog humanitarnog prava.

Ovdje spominjem samo najočiglednije kako bih istakao da su vjerski svjetonazori dominantnih vjera duboko u državnim strukturama, u mentalitetima namještenika, u radnoj psihologiji funkcionera, članova njihovih kabineta i slično. Treba se podsjetiti pravoslavne crkve izgrađene u Orlovića dvorištu i njene odbrane pred svim institucijama RS-a, i shvatiće se o čemu je riječ. Ona nije samo pitanje upravnog i sudskog održavanja očiglednog bezakonja koje institucije RS-a stavlja u službu zaštite vjerskog nasilja, nego ima i simboličku vrijednost. Na nju treba misliti ovim povodom i zbog specifično ratnohuškačkog, financijskoprofiterskog i, zašto ne reći, zločinačko-inspiracijskog potencijala vjerskih zajednica. Državne institucije, iznad svega sudove, treba zaštititi što radikalnijim rješenjima i spriječiti da sudske prostorije postanu platforma na kojoj će konkurirati vjerski simboli, a sud postati izlog vjerovanja njenih namještenika, a time i simbol produžene ruke dominantne vjerske zajednice.”

http://www.prometej.ba/clanak/vijesti/e ... bolom-2366

[Styling]

Mislim da je potpuno bespredmetno i uzaludno zene koje nose hidzab uvjeravati da to ne bi trebale raditi i da se na taj nacin pokoravaju zeljama muskarca a ne bogu i da je to prevazidjeno i u najmanju ruku dekadentno. Ubjedjenje zene koja je odlucila da u ime Allaha nosi hidzab ne moze promijeniti niko na ovom svijetu! I to postujem. Zene koje ne nose hidzab treba da postuju odluku drugih da to urade. Nazivati ih zatucanim i primitivnim je krajnje uvrijedljivo. Odredjeni muskarci na ovom forumu dzaba trose rijeci pokusavajuci dokazati da to ne treba i da nije propisano, itd. Svi gubite vrijeme.
Smatrati ih manje vrijednim, manje pametnim ili manje progresivnim je zabluda. Medju njima ima itekako pametnih i obrazovanih zena, samo sto one tom svojom pamecu ne masu. Ne eksponiraju se. One je koriste. Za svoju dobrobiti i svoje porodice.
Prema tome, treba da se vratimo na poentu foruma a to je zabrana vjerskih obiljezja u sudovima koja, istini za volju, najvise pogadja zene pod hidzabom. Kako sada rijesiti taj problem? Sta mi mozemo uciniti da se taj problem rijesi, a ne doljevati ulje na vatru. Ja sam za to da se postuju zakoni ali nisam za to da se te zene tek tako izbace na ulicu. Moze li se onda naci neko rjesenje? I sta bi to bilo?

Styling,

Sud BiH je napravio kardinalnu gresku zaposljavanjem zena sa maramom,jer Ustavom je postavljen kod oblacenja tokom radnog dana u Sudnici.Prilikom procesa upoznavanja osobe sa komapnijom,potrebama komapnije,osoba mora biti upoznata sa regulacijama kompanije vezanih za nosenje religjskih simbola i propisa obalcenja.Vlro je interesatna cinjenica da je u BIH doticni zakon aktivan od 2003 godine,a danas ista ustanova ima neoliko zena sa maramom zaposlenih u Sudnici.Ko je odgovoran za takav propust?
Sudska praksa mnogih drzava u potrazi za adekvatnim rijesenjem postavljanja religijskih simbola i religijskih propisa na pravo mjesto.Tokom potrage adekvatnog rijesenja,drzava ne smije narusiti vjerski pluralizam drustva.Europski Sud i Konvencija o ljudskim pravima ne zabranjuju drzavi da donose odluke koje su u skladu sa njenim izborom.Drzava BiH ima pravo zadrzati zabaranu,ali je odgovorna rijestiti uzrok problema: Ko je zaposljavao osobe bez upoznavanja istih sa propisom oblacenja tokom radnog dana u Sudnici!

Ja sam u dva-tri navrata u svojim postovima postavljala to pitanje. Kako je uopste sud mogao zaposliti zene sa hidzabom ako zakon kaze da to nije moguce? Ko je napravio propust i doveo ih u zabludu i ko ce za to odgovarati? Kola se ne mogu i ne smiju tek tako slomiti na zenama pod hidzabom. Mora se naci neko rjesenje za njih. Mozda zene pod hidzabom nece na sudu za ljudska prava dobiti presudu u svoju korist da ostanu na poslu jer je jasno sta je propisano drzavnim zakonom ali u svakom slucaju, ako se ne nadje zadovojavajuce rjesenje, mogu i trebaju tuziti drzavu za krsenje zakona, dovodjenje u zabludu, dusevnu bol, itd.

[oridjidji]

Odluka VSTV-a nije zabrana hidzaba vec svih vjerskih obiljezja....

Ova odluka je zamaglila sve probleme koji su od vece vaznosti od vjerskih obiljezja...

I ne razumijem ovaj fanatizam koji vlada u nasoj zemlji sa vjerom... a sve lopovi, kriminalci, svi se kurvaju i svi su od goreg oca i jos gore matere...

djeca su glupa i zatucana sa kojekavim macama i cacama, a oni koji imaju para siluju vrsnjake svojom bahatoscu... nisam vidjela djevojcice da igraju gume vec godinama, jer nemaju kad od pametnih telefona i nenormalnih prica o seksu sa 10 godina... sta ona zna o seksu sa 10 godina? a sve vjernici na kvadrat.... djecaci ne igraju vise nogomet iza zgrade, jer sa tim curicama pricaju o seksu, hvaleci se svojim seksualnim podvizima uglavnom izmisljenim ali sama cinjenica da im je to tema razgovora porazava...

Barem 10 stranica teme se vodi bitka sta je bilo prije 100 godina... svi bi naprijed samo BiH fanatici bi nazad ... najmanje 100 godina... koga briga sta je ko nosio prije 100 godina...

Najlakse je biti vjernik takav da svi znaju da si vjernik jer to pokazujes svojim nacinom oblacenja ili oznakama, lizati pragove dzamija i crkava a biti lopov, kurvar, alkoholicar, ohol, sebičan, lazljivac i prevarant ... puno teze je biti covjek ... biti dobar, posten, nesebičan, iskren i vjeran...

Inace je ovo boldirano stanje samo stanje vjernika ... blago nama s ovakvim razmisljanjima i ovakvim smislom za pravdom i pravicnoscu...

Njihov je grijeh mnogo veci nego nevjernika...
I nisam rekla da su svi takvi... ne znam zasto si se ti pronasao u toj recenici...

Jako je tesko biti sve ono za sto se vanjskim izgledom i radnjama predstavljas... kazu postuj tudje da bi postovao svoje... pa eto mozda da neki od vas pocnu postivati to da nekome vjerska obiljezja smetaju u drzavnim institucijama i da ih se treba maknuti, ma kakva obiljezja bila... ti ljudi predstavljaju nasu drzavu i nas dok rade na tim mjestima i kao takvi njihova politicka, vjerska ili bilo koja druga uvjerenja nisu vazna....

Boldirano je tvoje misljenje. Nisam se pronasao, samo mi postaje sega sta ste kadri pisati o pomenutoj kategoriji ljudi samo da bi ih obezvrijedili.

Po meni smetanje necijeg vjerskog obiljezja na osobi koja je nosi (hidzab je za muslimanke puno vise od toga), samo pokazuje povrsnost tih pojedinaca, te nas to vraca na ona pravila gdje se vracamo formalizmima, kojim negiramo sustinu, a sustina je da znanje, sposobnosti i djela odredjuju pojedinca i njegove mogucnosti da obavlja poslove u pomenutoj instituciji , a ne njegova uvijerenja. Al nekome to nije jasno, kao ni da je to ogranicavanje vjerskih sloboda pojedinaca, kao i da je to omalovazavanje takvih pojedinaca, jos je gore od toga sto im se zbog toga omalovazavaju njihove kompetencije, lik i dijelo za rad necega sto bas i nema veze ko svoj posao radi dobro, a ko ne, a kamoli sa nekom pristrasnoscu.

Treba malo citati sta kazu oni koje se dotice najvise pomenuta odluka:
http://** No links **.ba/clanak/142745/hidzab-zab ... pristrasni

[oridjidji]

Ma blago nama s nama samima, dok se neko zabavlja ovom zabranom, promice ih da jedan dio BiH ima krsnu slavu u cast svoga entiteta. Pitali se iko da li to ikoga obezvredjuje? Sto se ne zabave time vise nego maramom, kao i to sto prefix "bosanski" izbise iz svega sto se moze izbiti.

[Connaisseur Karlin]

Styling,

Sud BiH je napravio kardinalnu gresku zaposljavanjem zena sa maramom,jer Ustavom je postavljen kod oblacenja tokom radnog dana u Sudnici.Prilikom procesa upoznavanja osobe sa komapnijom,potrebama komapnije,osoba mora biti upoznata sa regulacijama kompanije vezanih za nosenje religjskih simbola i propisa obalcenja.Vlro je interesatna cinjenica da je u BIH doticni zakon aktivan od 2003 godine,a danas ista ustanova ima neoliko zena sa maramom zaposlenih u Sudnici.Ko je odgovoran za takav propust?
Sudska praksa mnogih drzava u potrazi za adekvatnim rijesenjem postavljanja religijskih simbola i religijskih propisa na pravo mjesto.Tokom potrage adekvatnog rijesenja,drzava ne smije narusiti vjerski pluralizam drustva.Europski Sud i Konvencija o ljudskim pravima ne zabranjuju drzavi da donose odluke koje su u skladu sa njenim izborom.Drzava BiH ima pravo zadrzati zabaranu,ali je odgovorna rijestiti uzrok problema: Ko je zaposljavao osobe bez upoznavanja istih sa propisom oblacenja tokom radnog dana u Sudnici!

Ja sam u dva-tri navrata u svojim postovima postavljala to pitanje. Kako je uopste sud mogao zaposliti zene sa hidzabom ako zakon kaze da to nije moguce? Ko je napravio propust i doveo ih u zabludu i ko ce za to odgovarati? Kola se ne mogu i ne smiju tek tako slomiti na zenama pod hidzabom. Mora se naci neko rjesenje za njih. Mozda zene pod hidzabom nece na sudu za ljudska prava dobiti presudu u svoju korist da ostanu na poslu jer je jasno sta je propisano drzavnim zakonom ali u svakom slucaju, ako se ne nadje zadovojavajuce rjesenje, mogu i trebaju tuziti drzavu za krsenje zakona, dovodjenje u zabludu, dusevnu bol, itd.

Da,dijelimo jednako misljenje.

What does international human rights law say about religious dress and symbols?
Like the vast majority of rights, neither religious freedom nor the right to autonomy is an absolute right under human rights law. Governments can limit these rights, but only when they can demonstrate convincingly that restrictions are necessary to protect public safety, public order, health, or morals, or the fundamental rights and freedoms of others. This is a high threshold for a government to justify.

[Styling]

Styling,

Sud BiH je napravio kardinalnu gresku zaposljavanjem zena sa maramom,jer Ustavom je postavljen kod oblacenja tokom radnog dana u Sudnici.Prilikom procesa upoznavanja osobe sa komapnijom,potrebama komapnije,osoba mora biti upoznata sa regulacijama kompanije vezanih za nosenje religjskih simbola i propisa obalcenja.Vlro je interesatna cinjenica da je u BIH doticni zakon aktivan od 2003 godine,a danas ista ustanova ima neoliko zena sa maramom zaposlenih u Sudnici.Ko je odgovoran za takav propust?
Sudska praksa mnogih drzava u potrazi za adekvatnim rijesenjem postavljanja religijskih simbola i religijskih propisa na pravo mjesto.Tokom potrage adekvatnog rijesenja,drzava ne smije narusiti vjerski pluralizam drustva.Europski Sud i Konvencija o ljudskim pravima ne zabranjuju drzavi da donose odluke koje su u skladu sa njenim izborom.Drzava BiH ima pravo zadrzati zabaranu,ali je odgovorna rijestiti uzrok problema: Ko je zaposljavao osobe bez upoznavanja istih sa propisom oblacenja tokom radnog dana u Sudnici!

Ja sam u dva-tri navrata u svojim postovima postavljala to pitanje. Kako je uopste sud mogao zaposliti zene sa hidzabom ako zakon kaze da to nije moguce? Ko je napravio propust i doveo ih u zabludu i ko ce za to odgovarati? Kola se ne mogu i ne smiju tek tako slomiti na zenama pod hidzabom. Mora se naci neko rjesenje za njih. Mozda zene pod hidzabom nece na sudu za ljudska prava dobiti presudu u svoju korist da ostanu na poslu jer je jasno sta je propisano drzavnim zakonom ali u svakom slucaju, ako se ne nadje zadovojavajuce rjesenje, mogu i trebaju tuziti drzavu za krsenje zakona, dovodjenje u zabludu, dusevnu bol, itd.

Da,dijelimo jednako misljenje.

What does international human rights law say about religious dress and symbols?
Like the vast majority of rights, neither religious freedom nor the right to autonomy is an absolute right under human rights law. Governments can limit these rights, but only when they can demonstrate convincingly that restrictions are necessary to protect public safety, public order, health, or morals, or the fundamental rights and freedoms of others. This is a high threshold for a government to justify.

Ovaj slucaj bi se mogao hladno podvesti pod "public order", i tu svako suprotstavljanje gubi smisao i gubitak je vremena. Ocekujem da ce nadlezni uskoro izaci sa nekim prijedlogom rjesenja. Oni su i pogrijesili u startu.

[Connaisseur Karlin]

11.02.2016

Edin Šarčević: Suđenje pod vjerskim simbolom?

Edin Šarčević profesor na Pravnom fakultetu u Leipzigu, o reakcijama javnosti na odluku VSTV kaže: “Palo mi je u oči da su na jednoj strani mediji, a na drugoj učesnici u debati, posebno po internet-portalima, sporni zaključak VSTV-a reducirali na zabranu nošenja marame; zabrana pogađa muslimanke. To je netačno razumijevavanje stavova VSTV-a. Debata je, također, pokazala zavidan stepen neinformiranosti o sadržaju, o utemeljenosti i o pravnim dometima ovog zaključka, ali i o ljudskim pravima. Reakcija je u cjelini, prema mom mišljenju, zadobila forme, i tako se mora imenovati, hajke na VSTV. U njoj su učestvovali javni servisi, dnevne novine i niz osoba sa akademskim titulama i sa funkcijama koje podrazumijevaju odgovarajuću informiranost, ako ne pozitivno znanje. Pokazalo je da je najmanje stručnog znanja, čak je i jedna ombuds-žena sa svakom izgovorenom rečenicom u TV-emisiji dokumentirala deficite vlastitog obrazovanja i stručnosti. Iz svega se vidjelo do koje mjere je javni prostor otvoren diletantima i galamdžijama: nepripremljeni novinari, sagovornici s predrasudama i naoštreni vjernici čije frustracije pothranjuje nepravedan politički sistem, odlične su pretpostavke za nezasluženu hajku na VSTV.

Ja sam u reakciji vidio nesposobnost bosanskohercegovačkog društva da se izvan ideoloških obrazaca suoči sa temama iz pravosuđa. Šta je drugo političko zalijetanje u institucionalne nadležnosti VSTV-a, artkuliranjem zahtjeva da VSTV preispita svoj stav, do prirodan nastavak vjerničko-medijske hajke koja kao konačan efekt može imati samo politizaciju i primitivizaciju VSTV? Tamo je ionako bar trećina članova, uključiv i njihovog predsjednika, ispod podnošljivog standarda neutralnosti, profesionalnosti, pa usudio bih se reći i karijerno-političke ovisnosti. Ali, i oni institucionalno uče i napreduju, imaju nove ambicije i civiliziraju svoje stavove protekom mandata, sve dok im se ne pošalju poruke vjernika i prateće nomenklature „stručnjaka“ da se od njih očekuje kršenje zakona koji ih obavezuje.

Kad smo već kod zakona treba odgovoriti na prvi dio pitanja. Najprije bih podsjetio vaše čitaoce, šta je tačan povod: VSTV je na više upita iz pravosudne zajednice o uposlenicima koji nose vjerska obilježja, u formi zaključka i na osnovu ovlaštenja iz Zakona o VSTV-u, podsjetilo na važeće zakonske obaveze i skrenulo pažnju rukovodiocima pravosudnih institucija da je zabranjeno nošenje vjerskih obilježja svim uposlenicima pravosudnih institucija. Vjerska obilježja imaju snagu simbola i u sudskim procesima imaju sugestivni učinak na stranke u sporu. Njihovu simboličnu vrijednost određuje isključivo publika, posmatrač, stranka, a ne značenje koje ima za osobu koja nosi vjersko obilježje. Zbog toga se u sekularnoj državi, koja sudi prema ljudskim zakonima i u ime naroda, mora spriječiti svaki pokušaj da se direktno ili indirektno, nošenjem odjeće, upadljivog nakita i značaka, fotografija isl. sugerira da je i vjerski svjetonazor mjerodavan za odlučivanje i primjenu zakona.

VSTV je proširio primjenu ove zabrane na tužilaštva i na stranke i jedino se u tom proširenom zahtjevu mogu pronaći mjesta za kritiku

VSTV je, dakle, da ponovim, ukazalo na postojeće propise. Oni zabranjuju sudijama i službenicima ispoljavanje bilo kakve vjerske, političke ili nacionalne pripadnosti za vrijeme obavljanja službene dužnosti i određuju da se oznake vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti ne smiju isticati na sudskoj zgradi ili prostoriji suda. To je važeće zakonsko rješenje i ono je u funkciji očuvanju sudske neutralnosti, sudskog mira i pravednog suđenja, a zakoni predviđaju da su stranke i treća lica izuzeta od ove zabrane. Takvoj odluci se ne može staviti nikakav prigovor u pogledu uposlenika u pravosuđu budući da je država obavezna da osigura, iznad svega na simboličkoj ravni, prostor u kojem će se neutralno suditi. Takav propis stavlja sudove u funkciju vjerske harmonije, tolerancije i autoriteta vjerski neutralnog sudovanja. To podrazumijeva neutralnost i u pogledu na vjersko opredjeljenje osoblja i stranaka pred sudom. Međutim, VSTV je proširio primjenu ove zabrane na tužilaštva i na stranke i jedino se u tom proširenom zahtjevu mogu pronaći mjesta za kritiku.

U cjelini uzevši kritika je uslijedila kao frontalni napad na VSTV. Čak i kad bi se zakonskim propisima koji zabranjuju isticanje vjerskih obilježja u sudovima htio staviti bilo kakav prigovor, ne smije se prigovarati VSTV-u zbog toga što skreće pažnju na te zakone i insistira na njihovoj primjeni. Glavna teza napada je, da VSTV svojim zaključkom krši ljudsko pravo na vjeroispovijest žena koje nose maramu kao izraz vlastite vjere, ponavljano je da zaključak krši jedno ili više ljudskih prava. Osnovno, ljudsko pravo na slobodno ispoljavanje vjere nije neograničeno, i svaka država ga, kao što je to ovdje slučaj, može ograničiti vlastitim zakonima. Evropski sud za ljudska prava stalno naglašava da se u vjerski pluralnim društvima može opravdati potreba da se ograniči sloboda vjerovanja ili uvjerenja kako bi se pomirili interesi različitih grupa i osiguralo poštovanje svake osobe. Sve i kad bi se iz kulturno-hisotrijskog konteksta privilegirala jedna vjerska grupa, to mora ostati izuzetak, a taj izuzetak mora biti potvrđen iz aspekta državne neutralnosti koju zahtijeva Konvencija. Prema tome, vrlo je jednostavno opravdati zakonska ograničenja slobode vjerovanja na koja je upozorilo VSTV. Jer, uloga države u BiH može biti samo uloga orgaizatora prakticiranja religija koja doprinosi javnom redu, vjerskoj harmoniji i demokratskom društvu, a uloga njenih sudova da osigura vjerski neutralno suđenje koje, do toga mi je stalo i to naglašavam, na simboličkoj ravni svakom čovjeku garantira status osobe kao takve. Konačno, ne smije se zaboraviti da osnovno pravo na slobodu vjerovanja jamči i slobodu da se ne vjeruje i da se pojedincu zagarantira javna sfera u kojoj neće biti izloženi utjecaju vjerskih svjetonazora, a to konkretno znači vjerskih simbola.

Nadam se da sam ovim otklonio svaku sumnju u opravdano ograničavanje slobode vjerovanja i u zakonitost zaključka VSTV-a, a ništa drugo ne vrijedi ni za navodnu diskriminaciju kojoj su izložene muslimanke u pravosuđu. Istina, niko od kritičara nije tačno obznanio u čemu se ona konkretno ogleda, ali je sigurno da se istim razlozima može opravdati diskriminiranje u pogledu zakonske zabrane ispoljavanja vjere nošenjem vjerskih obilježja sa simboličnim značenjima.

VSTV nije uspostavilo nikakvu zabranu niti je zaključkom direktno prekršilo neko ljudsko pravo

A sada o pravno problematičnom dijelu zaključka kojim je zabrana proširena na tužilaštva i na stranke u sporu. Za tužilaštva nedostaje izričit zakonski propis, no može se u slučaju spora analogno primijeniti propis koji važi za sudove budući da se radi o državnim tijelima koja učestvuju u sudskom postupku na strani države. VSTV nije imao zakonsko uporište da zaključkom obaveže stranke na odustanak od vjerskih obilježja. No, ono to nije ni učinilo, nego je preporučilo da nosioci pravosuđa u svakom konkretnom slučaju pažljivo procijene situaciju i donesu odluku uzimajući u obzir i prava učesnika suđenja i potrebu neutralnog i objektivnog sudovanja. VSTV ovim zaključkom, prema tome, ne isključuje mogućnost da stranke u postupku nose vjerska obilježja, ali ostavlja mogućnost da se s obzirom na konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja reaguje na neodmjereno ili nesrazmjerno isticanje vjerskih obilježja koje bi vodilo ometanju i neurednom vođenju postupka. Takvom pristupu se zaista ne može ništa prigovoriti i mišljenja sam da je u ovom dijelu zaključak ostavio dovoljno prostora za uspostavljanje uslova u kojima se može dovest u ravnotežu zahtjev da sudovi neometano i vjerski neutralno sude u sekularnoj državi sa zahtjevom da se pojedincu maksimalno osigura sloboda na vjerovanje i ispoljavanje vlastitih vjerskih ubjeđenja. Prema tome, VSTV nije uspostavilo nikakvu zabranu niti je zaključkom direktno prekršilo neko ljudsko pravo. Ono je osiguralo uravnotežen mehanizam pomoću kojeg će se se vjerski motivirano ometanje postupka potisnuti pred zahtjevom urednog i neutralnog suđenja.

Sve u svemu mislim da je odluka VSTV pravno utemeljena, da u ovoj formi ne ugrožava osnovna prava vjernika i da izlazi u susret potrebi da se sudovi poštede vjerskog utjecaja. Prva i zadnja linija odbrane sekularne države jeste odbrana prostorija sudova i sudskog osoblja pred institucionaliziranjem vjerskog svjetonazora u sudovima. To su neuralgične tačke na kojima pravosuđe i praktična politika polažu ispit iz vjerske neutralnosti. Pri tom se mora vratiti u fokus činjenica da se zaključak VSTV-a odnosi na sve zamislive forme eksponiranja vjerskih obilježja kao religijskih simbola, nikako na jedan njen tip, naima na maramu muslimanki. Zatim, na činjenicu da sloboda vjerovanja jamči i slobodu nevjerovanja, da zaključak ima uporište u entitetskim zakonima i da ne predstavlja nikakvu zabranu ili naredbu koja se odnosi na stranke. U tome leži njegov stvarni značaj i ja ga mogu samo podržati kao prvi korak u zaštiti jedne važne državne sfere pred sveopćim diktatom religija, vjernika i vjerskih zajednica. Stvarna prijetnja nije zabrana isticanja vjerskih obilježja u sudnicama, nego stavljanje sudova pod kontrolu vjerskih svjetonazora. Sve započinje sa simbolima jer oni su jedini univerzalni jezik koji se razumijeva bez prevodioca.”

Prihvatljivost vjerskih simbola na javnim mjestima i u državnim institucijama zavisi od tipa sekularnosti i nema jedinstvenog standarda

O odnosu sekularne države i vjerskih simbola Edin Šarčević kaže: “Sekularna država nije uobličena kao jedan opšteprihvaćeni standard nego se konkretni elementi razdvajanja crkve i države artikuliraju prema historijskim iskustvima i konkrentim odnosima snaga koje su utjecale na svako rješenje. Tipični su model stroge odvojenosti, bez organskih i funkcionalnih veza između vjerske zajednice i države u kojem država podržava laičke i vjerski neutralne zadatke, npr. Francuska, Slovenija, Portugal, Turska, Holandija ili SAD i model kooperativne odvojenosti u kojem, država i crkva sarađuju u određenim područjima, npr. Njemačka, Belgija, Španija ili Austrija.

Isto je sa prihvatljivošću vjerskih simbola na javnim mjestima i u državnim institucijama. Zavisi od tipa sekularnosti i nema jedinstvenog standarda. U Francuskoj je zabranjeno državnim namještenicima da nose obilježja koja simboliziraju vjersku pripadnost, učenici sa upadljivim vjerskim simbolima, npr. maramom, kipom ili turbanom, isključuju se iz državnih škola, u Njemačkoj je polovina saveznih zemalja zakonski zabranilo nastavnicima da nose vidljiva obilježja vjerske pripadnosti. Debata koja se ovim povodom vodila, zajedno sa komentarima zakona, pokazuje da je primarni cilj ovih zabrana usmjeren na muslimansku maramu – Kopftuch. Savezni ustavni sud je prošle godine utvrdio da država nastavnicama ne smije paušalno ili preventivno zabranjivati nošenje marama, nego samo u slučaju da su konkretno i dokazano ugrožen mir u školi i državna neutralnost. U Francuskoj je zakonima zabranjeno pokrivanje ženskog lica u javnosti, slično je i u Belgiji i tako dalje.

U bosanskohercegovačkoj sekularnosti protežu se elementi kooperativizma i vjerski simboli su prisutni kao najsigurnije markacije teritorija. Državni organi su u tome vidljivi ili prećutni saradnici. Simboli bilježe dominacije i nadmoć većinske vjerske zajednice. Ja zagovaram da se optimalan omjer vjerskih simbola u javnom prostoru sekularne države utvrđuje na osnovu uloge religije u predratnom, ratnom i poslijeratnom periodu. Mislim da bi upotrebom tog kriterija u BiH vjerske zajednice morale biti istisnute iz javnog prostora i da bi svojevrsna dekontaminacija državnih ustanova, strožijim sekularnim pozicioniranjem države, bila višestruko korisna, kako za vjerske zajednice, tako i za državu. Konačno ne smijemo zaboraviti da je ratna i poratna ekspanzija vjernika u izvjesnom smislu potvrdila da su tri tradicionalne vjerske zajednice u cjelini preuzele komandu nad socijalnim procesima. One su doboko uvučene u državne institucije i tamo im je osigurano autonomno područje djelovanja.

Nije slučajno da se u npr. u jednoj Banjaluci ne mogu obnoviti nacionalni spomenici izvan pravoslavne baštine i da propadaju odobrena sredstva, dok se spomenici pravoslavne provenijencije obnavljaju bez ikakvih problema. Insistiranje na pravoslavlju kao nosećem stupu Republike Srpske, unatoč odlukama Ustavnog suda koje to zabranjuju je, opet, najočiglednija ilustracija institucionalnog i vaninstitucionalnog utjecaja vjere na državne institucije i na održavanje konstelacija koje su nastale ratnim zločinima i kršenjem međunarodnog humanitarnog prava.

Ovdje spominjem samo najočiglednije kako bih istakao da su vjerski svjetonazori dominantnih vjera duboko u državnim strukturama, u mentalitetima namještenika, u radnoj psihologiji funkcionera, članova njihovih kabineta i slično. Treba se podsjetiti pravoslavne crkve izgrađene u Orlovića dvorištu i njene odbrane pred svim institucijama RS-a, i shvatiće se o čemu je riječ. Ona nije samo pitanje upravnog i sudskog održavanja očiglednog bezakonja koje institucije RS-a stavlja u službu zaštite vjerskog nasilja, nego ima i simboličku vrijednost. Na nju treba misliti ovim povodom i zbog specifično ratnohuškačkog, financijskoprofiterskog i, zašto ne reći, zločinačko-inspiracijskog potencijala vjerskih zajednica. Državne institucije, iznad svega sudove, treba zaštititi što radikalnijim rješenjima i spriječiti da sudske prostorije postanu platforma na kojoj će konkurirati vjerski simboli, a sud postati izlog vjerovanja njenih namještenika, a time i simbol produžene ruke dominantne vjerske zajednice.”

http://www.prometej.ba/clanak/vijesti/e ... bolom-2366

piupiu,hvala za postavljanje clanka

[Connaisseur Karlin]

Ja sam u dva-tri navrata u svojim postovima postavljala to pitanje. Kako je uopste sud mogao zaposliti zene sa hidzabom ako zakon kaze da to nije moguce? Ko je napravio propust i doveo ih u zabludu i ko ce za to odgovarati? Kola se ne mogu i ne smiju tek tako slomiti na zenama pod hidzabom. Mora se naci neko rjesenje za njih. Mozda zene pod hidzabom nece na sudu za ljudska prava dobiti presudu u svoju korist da ostanu na poslu jer je jasno sta je propisano drzavnim zakonom ali u svakom slucaju, ako se ne nadje zadovojavajuce rjesenje, mogu i trebaju tuziti drzavu za krsenje zakona, dovodjenje u zabludu, dusevnu bol, itd.

Da,dijelimo jednako misljenje.

What does international human rights law say about religious dress and symbols?
Like the vast majority of rights, neither religious freedom nor the right to autonomy is an absolute right under human rights law. Governments can limit these rights, but only when they can demonstrate convincingly that restrictions are necessary to protect public safety, public order, health, or morals, or the fundamental rights and freedoms of others. This is a high threshold for a government to justify.

Ovaj slucaj bi se mogao hladno podvesti pod "public order", i tu svako suprotstavljanje gubi smisao i gubitak je vremena. Ocekujem da ce nadlezni uskoro izaci sa nekim prijedlogom rjesenja. Oni su i pogrijesili u startu.

Nadlezni jesu pogrijesili,ali isti mogu postaviti pitanje zenama sa maramom o njihovom dugogodisnjem nepoznavanju propisa oblacenja u Sudnici tokom radnog vremena.Vrlo je intrigirajuca cinjenica: Kako je zakon od 2003 godine ostao do pocetka 2016 godine neopazen? Kako i zasto je tek sad isplivao na povrsinu? Koliko godina zene sa maramom rade u zgradi Suda?

[Banksy]

11.02.2016

Edin Šarčević: Suđenje pod vjerskim simbolom?

Edin Šarčević profesor na Pravnom fakultetu u Leipzigu, o reakcijama javnosti na odluku VSTV kaže: “Palo mi je u oči da su na jednoj strani mediji, a na drugoj učesnici u debati, posebno po internet-portalima, sporni zaključak VSTV-a reducirali na zabranu nošenja marame; zabrana pogađa muslimanke. To je netačno razumijevavanje stavova VSTV-a. Debata je, također, pokazala zavidan stepen neinformiranosti o sadržaju, o utemeljenosti i o pravnim dometima ovog zaključka, ali i o ljudskim pravima. Reakcija je u cjelini, prema mom mišljenju, zadobila forme, i tako se mora imenovati, hajke na VSTV. U njoj su učestvovali javni servisi, dnevne novine i niz osoba sa akademskim titulama i sa funkcijama koje podrazumijevaju odgovarajuću informiranost, ako ne pozitivno znanje. Pokazalo je da je najmanje stručnog znanja, čak je i jedna ombuds-žena sa svakom izgovorenom rečenicom u TV-emisiji dokumentirala deficite vlastitog obrazovanja i stručnosti. Iz svega se vidjelo do koje mjere je javni prostor otvoren diletantima i galamdžijama: nepripremljeni novinari, sagovornici s predrasudama i naoštreni vjernici čije frustracije pothranjuje nepravedan politički sistem, odlične su pretpostavke za nezasluženu hajku na VSTV.

Ja sam u reakciji vidio nesposobnost bosanskohercegovačkog društva da se izvan ideoloških obrazaca suoči sa temama iz pravosuđa.
Šta je drugo političko zalijetanje u institucionalne nadležnosti VSTV-a, artkuliranjem zahtjeva da VSTV preispita svoj stav, do prirodan nastavak vjerničko-medijske hajke koja kao konačan efekt može imati samo politizaciju i primitivizaciju VSTV? Tamo je ionako bar trećina članova, uključiv i njihovog predsjednika, ispod podnošljivog standarda neutralnosti, profesionalnosti, pa usudio bih se reći i karijerno-političke ovisnosti. Ali, i oni institucionalno uče i napreduju, imaju nove ambicije i civiliziraju svoje stavove protekom mandata, sve dok im se ne pošalju poruke vjernika i prateće nomenklature „stručnjaka“ da se od njih očekuje kršenje zakona koji ih obavezuje.

Kad smo već kod zakona treba odgovoriti na prvi dio pitanja. Najprije bih podsjetio vaše čitaoce, šta je tačan povod: VSTV je na više upita iz pravosudne zajednice o uposlenicima koji nose vjerska obilježja, u formi zaključka i na osnovu ovlaštenja iz Zakona o VSTV-u, podsjetilo na važeće zakonske obaveze i skrenulo pažnju rukovodiocima pravosudnih institucija da je zabranjeno nošenje vjerskih obilježja svim uposlenicima pravosudnih institucija. Vjerska obilježja imaju snagu simbola i u sudskim procesima imaju sugestivni učinak na stranke u sporu. Njihovu simboličnu vrijednost određuje isključivo publika, posmatrač, stranka, a ne značenje koje ima za osobu koja nosi vjersko obilježje. Zbog toga se u sekularnoj državi, koja sudi prema ljudskim zakonima i u ime naroda, mora spriječiti svaki pokušaj da se direktno ili indirektno, nošenjem odjeće, upadljivog nakita i značaka, fotografija isl. sugerira da je i vjerski svjetonazor mjerodavan za odlučivanje i primjenu zakona.

VSTV je proširio primjenu ove zabrane na tužilaštva i na stranke i jedino se u tom proširenom zahtjevu mogu pronaći mjesta za kritiku

VSTV je, dakle, da ponovim, ukazalo na postojeće propise. Oni zabranjuju sudijama i službenicima ispoljavanje bilo kakve vjerske, političke ili nacionalne pripadnosti za vrijeme obavljanja službene dužnosti i određuju da se oznake vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti ne smiju isticati na sudskoj zgradi ili prostoriji suda. To je važeće zakonsko rješenje i ono je u funkciji očuvanju sudske neutralnosti, sudskog mira i pravednog suđenja, a zakoni predviđaju da su stranke i treća lica izuzeta od ove zabrane. Takvoj odluci se ne može staviti nikakav prigovor u pogledu uposlenika u pravosuđu budući da je država obavezna da osigura, iznad svega na simboličkoj ravni, prostor u kojem će se neutralno suditi. Takav propis stavlja sudove u funkciju vjerske harmonije, tolerancije i autoriteta vjerski neutralnog sudovanja. To podrazumijeva neutralnost i u pogledu na vjersko opredjeljenje osoblja i stranaka pred sudom. Međutim, VSTV je proširio primjenu ove zabrane na tužilaštva i na stranke i jedino se u tom proširenom zahtjevu mogu pronaći mjesta za kritiku.

U cjelini uzevši kritika je uslijedila kao frontalni napad na VSTV. Čak i kad bi se zakonskim propisima koji zabranjuju isticanje vjerskih obilježja u sudovima htio staviti bilo kakav prigovor, ne smije se prigovarati VSTV-u zbog toga što skreće pažnju na te zakone i insistira na njihovoj primjeni. Glavna teza napada je, da VSTV svojim zaključkom krši ljudsko pravo na vjeroispovijest žena koje nose maramu kao izraz vlastite vjere, ponavljano je da zaključak krši jedno ili više ljudskih prava. Osnovno, ljudsko pravo na slobodno ispoljavanje vjere nije neograničeno, i svaka država ga, kao što je to ovdje slučaj, može ograničiti vlastitim zakonima. Evropski sud za ljudska prava stalno naglašava da se u vjerski pluralnim društvima može opravdati potreba da se ograniči sloboda vjerovanja ili uvjerenja kako bi se pomirili interesi različitih grupa i osiguralo poštovanje svake osobe. Sve i kad bi se iz kulturno-hisotrijskog konteksta privilegirala jedna vjerska grupa, to mora ostati izuzetak, a taj izuzetak mora biti potvrđen iz aspekta državne neutralnosti koju zahtijeva Konvencija. Prema tome, vrlo je jednostavno opravdati zakonska ograničenja slobode vjerovanja na koja je upozorilo VSTV. Jer, uloga države u BiH može biti samo uloga orgaizatora prakticiranja religija koja doprinosi javnom redu, vjerskoj harmoniji i demokratskom društvu, a uloga njenih sudova da osigura vjerski neutralno suđenje koje, do toga mi je stalo i to naglašavam, na simboličkoj ravni svakom čovjeku garantira status osobe kao takve. Konačno, ne smije se zaboraviti da osnovno pravo na slobodu vjerovanja jamči i slobodu da se ne vjeruje i da se pojedincu zagarantira javna sfera u kojoj neće biti izloženi utjecaju vjerskih svjetonazora, a to konkretno znači vjerskih simbola.

Nadam se da sam ovim otklonio svaku sumnju u opravdano ograničavanje slobode vjerovanja i u zakonitost zaključka VSTV-a, a ništa drugo ne vrijedi ni za navodnu diskriminaciju kojoj su izložene muslimanke u pravosuđu. Istina, niko od kritičara nije tačno obznanio u čemu se ona konkretno ogleda, ali je sigurno da se istim razlozima može opravdati diskriminiranje u pogledu zakonske zabrane ispoljavanja vjere nošenjem vjerskih obilježja sa simboličnim značenjima.

VSTV nije uspostavilo nikakvu zabranu niti je zaključkom direktno prekršilo neko ljudsko pravo

A sada o pravno problematičnom dijelu zaključka kojim je zabrana proširena na tužilaštva i na stranke u sporu. Za tužilaštva nedostaje izričit zakonski propis, no može se u slučaju spora analogno primijeniti propis koji važi za sudove budući da se radi o državnim tijelima koja učestvuju u sudskom postupku na strani države. VSTV nije imao zakonsko uporište da zaključkom obaveže stranke na odustanak od vjerskih obilježja. No, ono to nije ni učinilo, nego je preporučilo da nosioci pravosuđa u svakom konkretnom slučaju pažljivo procijene situaciju i donesu odluku uzimajući u obzir i prava učesnika suđenja i potrebu neutralnog i objektivnog sudovanja. VSTV ovim zaključkom, prema tome, ne isključuje mogućnost da stranke u postupku nose vjerska obilježja, ali ostavlja mogućnost da se s obzirom na konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja reaguje na neodmjereno ili nesrazmjerno isticanje vjerskih obilježja koje bi vodilo ometanju i neurednom vođenju postupka. Takvom pristupu se zaista ne može ništa prigovoriti i mišljenja sam da je u ovom dijelu zaključak ostavio dovoljno prostora za uspostavljanje uslova u kojima se može dovest u ravnotežu zahtjev da sudovi neometano i vjerski neutralno sude u sekularnoj državi sa zahtjevom da se pojedincu maksimalno osigura sloboda na vjerovanje i ispoljavanje vlastitih vjerskih ubjeđenja. Prema tome, VSTV nije uspostavilo nikakvu zabranu niti je zaključkom direktno prekršilo neko ljudsko pravo. Ono je osiguralo uravnotežen mehanizam pomoću kojeg će se se vjerski motivirano ometanje postupka potisnuti pred zahtjevom urednog i neutralnog suđenja.

Sve u svemu mislim da je odluka VSTV pravno utemeljena, da u ovoj formi ne ugrožava osnovna prava vjernika i da izlazi u susret potrebi da se sudovi poštede vjerskog utjecaja. Prva i zadnja linija odbrane sekularne države jeste odbrana prostorija sudova i sudskog osoblja pred institucionaliziranjem vjerskog svjetonazora u sudovima. To su neuralgične tačke na kojima pravosuđe i praktična politika polažu ispit iz vjerske neutralnosti. Pri tom se mora vratiti u fokus činjenica da se zaključak VSTV-a odnosi na sve zamislive forme eksponiranja vjerskih obilježja kao religijskih simbola, nikako na jedan njen tip, naima na maramu muslimanki. Zatim, na činjenicu da sloboda vjerovanja jamči i slobodu nevjerovanja, da zaključak ima uporište u entitetskim zakonima i da ne predstavlja nikakvu zabranu ili naredbu koja se odnosi na stranke. U tome leži njegov stvarni značaj i ja ga mogu samo podržati kao prvi korak u zaštiti jedne važne državne sfere pred sveopćim diktatom religija, vjernika i vjerskih zajednica. Stvarna prijetnja nije zabrana isticanja vjerskih obilježja u sudnicama, nego stavljanje sudova pod kontrolu vjerskih svjetonazora. Sve započinje sa simbolima jer oni su jedini univerzalni jezik koji se razumijeva bez prevodioca.”

Prihvatljivost vjerskih simbola na javnim mjestima i u državnim institucijama zavisi od tipa sekularnosti i nema jedinstvenog standarda

O odnosu sekularne države i vjerskih simbola Edin Šarčević kaže: “Sekularna država nije uobličena kao jedan opšteprihvaćeni standard nego se konkretni elementi razdvajanja crkve i države artikuliraju prema historijskim iskustvima i konkrentim odnosima snaga koje su utjecale na svako rješenje. Tipični su model stroge odvojenosti, bez organskih i funkcionalnih veza između vjerske zajednice i države u kojem država podržava laičke i vjerski neutralne zadatke, npr. Francuska, Slovenija, Portugal, Turska, Holandija ili SAD i model kooperativne odvojenosti u kojem, država i crkva sarađuju u određenim područjima, npr. Njemačka, Belgija, Španija ili Austrija.

Isto je sa prihvatljivošću vjerskih simbola na javnim mjestima i u državnim institucijama. Zavisi od tipa sekularnosti i nema jedinstvenog standarda. U Francuskoj je zabranjeno državnim namještenicima da nose obilježja koja simboliziraju vjersku pripadnost, učenici sa upadljivim vjerskim simbolima, npr. maramom, kipom ili turbanom, isključuju se iz državnih škola, u Njemačkoj je polovina saveznih zemalja zakonski zabranilo nastavnicima da nose vidljiva obilježja vjerske pripadnosti. Debata koja se ovim povodom vodila, zajedno sa komentarima zakona, pokazuje da je primarni cilj ovih zabrana usmjeren na muslimansku maramu – Kopftuch. Savezni ustavni sud je prošle godine utvrdio da država nastavnicama ne smije paušalno ili preventivno zabranjivati nošenje marama, nego samo u slučaju da su konkretno i dokazano ugrožen mir u školi i državna neutralnost. U Francuskoj je zakonima zabranjeno pokrivanje ženskog lica u javnosti, slično je i u Belgiji i tako dalje.

U bosanskohercegovačkoj sekularnosti protežu se elementi kooperativizma i vjerski simboli su prisutni kao najsigurnije markacije teritorija. Državni organi su u tome vidljivi ili prećutni saradnici. Simboli bilježe dominacije i nadmoć većinske vjerske zajednice. Ja zagovaram da se optimalan omjer vjerskih simbola u javnom prostoru sekularne države utvrđuje na osnovu uloge religije u predratnom, ratnom i poslijeratnom periodu. Mislim da bi upotrebom tog kriterija u BiH vjerske zajednice morale biti istisnute iz javnog prostora i da bi svojevrsna dekontaminacija državnih ustanova, strožijim sekularnim pozicioniranjem države, bila višestruko korisna, kako za vjerske zajednice, tako i za državu. Konačno ne smijemo zaboraviti da je ratna i poratna ekspanzija vjernika u izvjesnom smislu potvrdila da su tri tradicionalne vjerske zajednice u cjelini preuzele komandu nad socijalnim procesima. One su doboko uvučene u državne institucije i tamo im je osigurano autonomno područje djelovanja.

Nije slučajno da se u npr. u jednoj Banjaluci ne mogu obnoviti nacionalni spomenici izvan pravoslavne baštine i da propadaju odobrena sredstva, dok se spomenici pravoslavne provenijencije obnavljaju bez ikakvih problema. Insistiranje na pravoslavlju kao nosećem stupu Republike Srpske, unatoč odlukama Ustavnog suda koje to zabranjuju je, opet, najočiglednija ilustracija institucionalnog i vaninstitucionalnog utjecaja vjere na državne institucije i na održavanje konstelacija koje su nastale ratnim zločinima i kršenjem međunarodnog humanitarnog prava.

Ovdje spominjem samo najočiglednije kako bih istakao da su vjerski svjetonazori dominantnih vjera duboko u državnim strukturama, u mentalitetima namještenika, u radnoj psihologiji funkcionera, članova njihovih kabineta i slično. Treba se podsjetiti pravoslavne crkve izgrađene u Orlovića dvorištu i njene odbrane pred svim institucijama RS-a, i shvatiće se o čemu je riječ. Ona nije samo pitanje upravnog i sudskog održavanja očiglednog bezakonja koje institucije RS-a stavlja u službu zaštite vjerskog nasilja, nego ima i simboličku vrijednost. Na nju treba misliti ovim povodom i zbog specifično ratnohuškačkog, financijskoprofiterskog i, zašto ne reći, zločinačko-inspiracijskog potencijala vjerskih zajednica. Državne institucije, iznad svega sudove, treba zaštititi što radikalnijim rješenjima i spriječiti da sudske prostorije postanu platforma na kojoj će konkurirati vjerski simboli, a sud postati izlog vjerovanja njenih namještenika, a time i simbol produžene ruke dominantne vjerske zajednice.”

http://www.prometej.ba/clanak/vijesti/e ... bolom-2366

Preporučujem svima koji pišu na temi da pročitaju ovaj tekst. Šarčević je izvrstan, precizan i tačan, kao i uvijek.

I primjećujem, kakva šteta što je toliko velikih umova daleko od svoje zemlje ...

[Styling]

Nadlezni jesu pogrijesili,ali isti mogu postaviti pitanje zenama sa maramom o njihovom dugogodisnjem nepoznavanju propisa oblacenja u Sudnici tokom radnog vremena.Vrlo je intrigirajuca cinjenica: Kako je zakon od 2003 godine ostao do pocetka 2016 godine neopazen? Kako i zasto je tek sad isplivao na povrsinu? Koliko godina zene sa maramom rade u zgradi Suda?

...i sta se krije iza toga? It's the million-dollar question!

[shbc]

Zasto ja moram u odijelu na posao, a kolega mi na drugoj poziciji moze u farmerkama? I ja se puno ljepse osjecam u farmerkama i ne zelim da nosim odijelo. Meni moj gazda privatnik krsi ljudska prava. Ne dozvoljava mi da se obucem kako ja hocu.

p.s. Treci apel moderaciji da temu prikladno preimenuju. Ovakav naziv teme u startu je pristrasan, pogresan i navodi na pogresan zakljucak.

Pored dress code-a koji generalno ima svaka kompanija na svijetu, postoji i nesto sto se zove osnovna kultura i pristojnost u oblacenju. To je nesto sto je dio tvog odgoja i sto nosis sa sobom. Ja radim u instituciji gdje se hladno nose farmerice, majice bez rukava ljeti, mini suknje, dekoltei, majice sa aplikacijama, ali je to nesto sto ja nikada ne bih obukla jer nije dio mog stila i smatram da nije primjenjeno za poslovnu sredinu. Ali, ne osporavam pravo drugima da se obuku kako zele sve dotle dok je to u okvirima dozvoljenim od strane poslodavca.

Upravo u ovome je i poenta. Poslodavac (drzava) je donio dress code koji u sebi sadrzi zabranu vjerskih obiljezja. Sasvim legitimno jer je sam ustav drzave pisan na temeljima sekularizma. Isto kao u banalnom primjeru odijela i farmerki kod privatnika je i ovdje. Ako nemas osnove da se pozivas kod privatnika na ljudska prava zbog naredbe da nosis odijelo, nemas ni u drzavnoj instituciji. Nije neko mudro slovo.