Zašto se mrzi turbofolk?

[Paul Gascoigne]

Nije, i zaista bih cijenio da mi pojasniš. Ima itekako, samo ne Cecinih već Tucakovićevskih.

To je najzalosnije u cijeloj prici, i da ti fakat pokusam pojasniti sta mi je smijesno, ne bi shvatio.

I velis tako, knjizevnost i "..nagovori bela zena"

Da, lirski oblik sa baladnim motivima. Objašnjeno je u postu iznad. Pazi, covjek se moze smijati cemu god zeli i pravit sprdnju od toga, ali argumenti su ono u cemu lezi tezina. Tako da, samo nastavi.

[Paul Gascoigne]

Bezveze je raspravljati o tf ... Ljzdi koji prave te pjesme zgrcu pare ... Zanimljivo je da dosta prijeratnih cijenjenih rokera danas se bavi tf. Jednostavno tu su pare jer to tinejdzeri najvise upijaju. Ne valjaju kladionice pa su na svakom cosku ... Ne valjaju nargile pa se sire ko zaraza .... Sto ljudi sto cudi ... Poredjenja radi .. Tf ima ko da slusa i tu je dobra para ... S druge strane imas masu pop pjevaca koji se polomise snimajuci a nit to ko slusa nit tu ima love ... Npr deen erato maja sar i sl ... Takvi se samo mogu na drzavnoj tv pojaviti i nigdje vise .... I jos ih poturaju ko kakvu umjetnost ... Mica vukasinovic je tu dao najbolju usporedbu ... Tf je bar zasnovan na niskim strastima ... Pop muzika nije zasnovana ni na cemu.

Ima istine. Deen, Maya Sar, Željko Vasić, Marović i slični daju muziku znatno skromnijih osobina od onih u omraženom pop-folk zanru.

[Niemand]

Da, lirski oblik sa baladnim motivima. Objašnjeno je u postu iznad. Pazi, covjek se moze smijati cemu god zeli i pravit sprdnju od toga, ali argumenti su ono u cemu lezi tezina. Tako da, samo nastavi.

Da, i? Lirski oblik sa baladnim motivima aka suplja koju djecica u osnovnoj pisu po sekcijama za takmicenja (ovi su mrvicu bezobrazniji od djecice al helem nejse).

Mozes tvrditi da je to slusljivo i ima nekakvu muzicku vrijednost i bla bla bla, al daj molim te uozbilji se kad pricas o nekim drugim stvarima.

I usput, bavis se knjizevnoscu i nisi upoznat sa problematikom upotrebe strucnog govora?

Stvarno se potajno nadam da trolas.

[Muhamed Đakmić]

Gledaj ove umjetnosti. Milina na sve strane. Ima i senzibilizma spram trenutne situacije sa nezaposlenošću, a šalje i jaku poruku na kraju.

Turbo folk zaglupljuje, ostade Maca bez posla zbog turbo folka.

[Niemand]

Mocart garant gugla rijeci za eseja dok ga nema.

[dale cooper]

Ovo je kao da Šumaheru pokazuješ propise za vozačku B kategorije. Naime, sve sto si napisao otprilike stoji i ne znam odakle ideja da ja insistiram samo na tehničkom aspektu. Nevažno je za potrebe foruma, ali pošto si spomenuo, da pojasnim. Bavim se etnomuzikologijom i književnošću. Dakl,e Svaki umjetnički izraz, od Diogenovih obreda do Vorholovih minijatura, podrazumijeva spregu forme i sadržaja. Pojednostavljeno, forma -kako, sadržaj - šta. Jasno, polu forme pripada tehnički aspekt, a polu sadržaja idejni/misaoni. Dalje, većina pop muzike (od bluza do regea) podrazumijeva strukturu triju dominantnih komponenti : melodija/muzika, interpretacija/vokal i tekst/ideja. Računam da je i ovo jasno. Muzika je čista forma stoga nije u stanju producirati misaoni podražaj, ali emotivni itekako da. Zato je važan taj tehnički odnosno instrumentalni aspekt. Naravno, svaka od ovih komponenti nije jednako važna u svim žanrovima. Tako je u sevdalinci akcenat na tekstu i interpretaciji, u šansoni na tekstu i melodiji, u repu isključivo na tekstu, u džezu dominantno na melodiji i instrumentiranju, u neo folku na melodiji i interpretaciji itd. Zato se muzika posmatra i vrijednuje kontekstualno, ne hijerarhijski kako mnogi nažalofst rade. Primjer kroz misaoni/tekstualni aspekt:

Kada Štulić u Obrati pažnju na posljednju stvar kaže "osjećam da lutam kroz terase svijesti", onda daje primjer neuspješnog i nevaljastog stiha koji tako iznevjerava koncept cijele strofe/slike. Zašto? Terasa kao topos nije otvoren prostor i nema cirkularnu strukturu. Nemoguće je lutat KROZ terasu. Kroz hodnik ili šumu da, ali ovdje ne. Iznevjeren logički princip. Kada sa druge strane M.Tucaković u aoristnom naslovu Nagovori napiše:

Nagovori bela zena, ciganina da ne luta/ ... nagovori ljubav ratnika da frulu svira/srce bogatasa da sirotu dragu bira
postiže izuzetno precizne i efektne metonimije, skoro na nivou aforizma, služeči se antitezom kao stilskom figurom.

To je samo jedna mala skica zašto ne valja površno i hijerarhijski posmatrati kompozicije, a ovakvih primjera bih mogao navoditi do ujutro.

Ali ono što ti ne shvataš je da i ako su sve komponente na mjestu pjesma opet ne mora valjati ničemu.
Jer nema ono "nešto", jer autor nije zapalio onu iskru u tebi kada je čuješ. Jer, iako je sve bilo korektno i savršeno
sa tehničkog aspekta falio je ono što ti zoveš idejni/misaoni dio, a koji je mnogo važniji nego što mu ti ovdje daješ značaj.
Omjer tu nije pola/pola, nego preko 90% u korist ideje. Jer jednom kad napišeš nešto dobro to je lako poslije dobrom
muzičaru da prevede i reproducira. Biti kreator/autor je mnogo teže, jer je teže naći inspiraciju i ideju. Muzičar može svako
postati uz dovoljno dobru edukaciju, trening i volju. Mislim, govoriš da razumiješ to sve, ali ne shvataš čim pokušavaš da akt
stvaranja muzike razložiš na proste faktore što je nemoguće.

Evo i u slučaju Štulića pokušavaš da daš smisao i logiku strofama koje su po svemu sudeći nastele prateći "tok misli" autora.
Slične tehnike je koristio i Dylan 60-tih. Oba autora su bila pod velikim uticajem surealizma odnosno nadrealizma, a ako
išta znaš o ovom pokretu onda znaš da se uobičajena logika ovdje ne primjenjuje što i jeste poenta.
Neki od najboljih Dylanovih stihova su proizišli iz ovakog načina pisanja. To su stihovi koji sa slušaocem kliknu na
nekom emotivnom i podsvjesnom nivou. "Osjećam da lutam kroz terase svijesti" meni zvuči kao fascinantan koncept
i jako maštovito napisan stih.

[Paul Gascoigne]

Da, lirski oblik sa baladnim motivima. Objašnjeno je u postu iznad. Pazi, covjek se moze smijati cemu god zeli i pravit sprdnju od toga, ali argumenti su ono u cemu lezi tezina. Tako da, samo nastavi.

Da, i? Lirski oblik sa baladnim motivima aka suplja koju djecica u osnovnoj pisu po sekcijama za takmicenja (ovi su mrvicu bezobrazniji od djecice al helem nejse).

Mozes tvrditi da je to slusljivo i ima nekakvu muzicku vrijednost i bla bla bla, al daj molim te uozbilji se kad pricas o nekim drugim stvarima.

I usput, bavis se knjizevnoscu i nisi upoznat sa problematikom upotrebe strucnog govora?

Stvarno se potajno nadam da trolas.

Upoznat itekako. Samo to ima više veze sa lingvistikom i stilistikom, nego čisto sa književnošću. "uplja koju djecica u osnovnoj pisu po sekcijama", ovo ne stoji, izvorna muzika svoje tekstove zasniva na epskim narodnim oblicima i kao takvi su se zadržali i u neofolku. Iako površnom oku mogu zvučati "naivno i djetinjasto". Primjer jedne Jesenjinove pjesmice:

Od Tanjuše ljepše cure ne bješe u selu mom/ nosila je crven prsluk nalik suncu žarenom/ svilen konac zakitio haljinicu snježno bijelu/ ljepotica Tanja bješe, nema takvih sad u selu

Pjesma obiluje misaonim i eufonijskim bogatstvom. Jednostavna je, kratka i ritmična. Zašto su ovi stihovi dobri? Upravo zbog svoje konotativne i asocijativne snage. Na početku stoje deminutivi Tanjuša i haljinica. Tepanje je verbalno primjećivanje ljepote. Iako jednostavni, stihovi obiluju suptilnim folklornim motivima i tako u gustom asocijativnom polju oživljavaju sentient prema prošlosti.

[dale cooper]

Da, lirski oblik sa baladnim motivima. Objašnjeno je u postu iznad. Pazi, covjek se moze smijati cemu god zeli i pravit sprdnju od toga, ali argumenti su ono u cemu lezi tezina. Tako da, samo nastavi.

Da, i? Lirski oblik sa baladnim motivima aka suplja koju djecica u osnovnoj pisu po sekcijama za takmicenja (ovi su mrvicu bezobrazniji od djecice al helem nejse).

Mozes tvrditi da je to slusljivo i ima nekakvu muzicku vrijednost i bla bla bla, al daj molim te uozbilji se kad pricas o nekim drugim stvarima.

I usput, bavis se knjizevnoscu i nisi upoznat sa problematikom upotrebe strucnog govora?

Stvarno se potajno nadam da trolas.

Upoznat itekako. Samo to ima više veze sa lingvistikom i stilistikom, nego čisto sa književnošću. "uplja koju djecica u osnovnoj pisu po sekcijama", ovo ne stoji, izvorna muzika svoje tekstove zasniva na epskim narodnim oblicima i kao takvi su se zadržali i u neofolku. Iako površnom oku mogu zvučati "naivno i djetinjasto. Primjer jedne Jesenjinove pjesmice:

Od Tanjuše ljepše cure ne bješe u selu mom/ nosila je crven prsluk nalik suncu žarenom/ svilen konac zakitio haljinicu snježno bijelu/ ljepotica Tanja bješe, nema takvih sad u selu

Pjesma obiluju misaonim i eufonijskim bogatstvom. Jednostavna je, kratka i ritmična. Zašto su ovi stihovi dobri? Upravo zbog svoje konotativne i asocijativne snage. Na početku stoje deminutivi Tanjuša i haljinica. Tepanje je verbalno primjećivanje ljepote. Iako jednostavni, stihovi obiluju suptilnim folklornim motivima i tako u gustom asocijativnom polju oživljavaju sentient prema prošlosti.

Da, da, opet objašnjavaš zašto je to dobro u tehničkim terminima. Ali zašto je to dobro tebi kao osobi, kakve emocije budi
u tebi, zašto su to tako lijepi stihovi? Prostim riječnikom.

[Niemand]

Upoznat itekako. Samo to ima više veze sa lingvistikom i stilistikom, nego čisto sa književnošću. "uplja koju djecica u osnovnoj pisu po sekcijama", ovo ne stoji, izvorna muzika svoje tekstove zasniva na epskim narodnim oblicima i kao takvi su se zadržali i u neofolku. Iako površnom oku mogu zvučati "naivno i djetinjasto". Primjer jedne Jesenjinove pjesmice:

Od Tanjuše ljepše cure ne bješe u selu mom/ nosila je crven prsluk nalik suncu žarenom/ svilen konac zakitio haljinicu snježno bijelu/ ljepotica Tanja bješe, nema takvih sad u selu

Pjesma obiluje misaonim i eufonijskim bogatstvom. Jednostavna je, kratka i ritmična. Zašto su ovi stihovi dobri? Upravo zbog svoje konotativne i asocijativne snage. Na početku stoje deminutivi Tanjuša i haljinica. Tepanje je verbalno primjećivanje ljepote. Iako jednostavni, stihovi obiluju suptilnim folklornim motivima i tako u gustom asocijativnom polju oživljavaju sentient prema prošlosti.

Ne, kao i sve iz jezika, bitan je i za knjizevnost (danasnju pogotovo), ti se bavis knjizevnoscu->upoznat si sa problematikom upotrebe takvog govora u svakodnevnom govoru, a ne -> upoznat si sa tom vrstom govora, i ono, dets it, s obzirom da ga i sam upotrebljavas. Na forumu.

Jesenjin, i? Jesenjin i turbofolk? Jesenjin i sta?

Sta zelis reci uopce analizirajuci jesenjina dok.. pises o stihovima marine tucakovic?

[Niemand]

I ja fakat mrzim jesenjina i blage veze nemam o ovoj pjesmici

[Paul Gascoigne]

Da, lirski oblik sa baladnim motivima. Objašnjeno je u postu iznad. Pazi, covjek se moze smijati cemu god zeli i pravit sprdnju od toga, ali argumenti su ono u cemu lezi tezina. Tako da, samo nastavi.

Da, i? Lirski oblik sa baladnim motivima aka suplja koju djecica u osnovnoj pisu po sekcijama za takmicenja (ovi su mrvicu bezobrazniji od djecice al helem nejse).

Mozes tvrditi da je to slusljivo i ima nekakvu muzicku vrijednost i bla bla bla, al daj molim te uozbilji se kad pricas o nekim drugim stvarima.

I usput, bavis se knjizevnoscu i nisi upoznat sa problematikom upotrebe strucnog govora?

Stvarno se potajno nadam da trolas.

Upoznat itekako. Samo to ima više veze sa lingvistikom i stilistikom, nego čisto sa književnošću. "uplja koju djecica u osnovnoj pisu po sekcijama", ovo ne stoji, izvorna muzika svoje tekstove zasniva na epskim narodnim oblicima i kao takvi su se zadržali i u neofolku. Iako površnom oku mogu zvučati "naivno i djetinjasto. Primjer jedne Jesenjinove pjesmice:

Od Tanjuše ljepše cure ne bješe u selu mom/ nosila je crven prsluk nalik suncu žarenom/ svilen konac zakitio haljinicu snježno bijelu/ ljepotica Tanja bješe, nema takvih sad u selu

Pjesma obiluju misaonim i eufonijskim bogatstvom. Jednostavna je, kratka i ritmična. Zašto su ovi stihovi dobri? Upravo zbog svoje konotativne i asocijativne snage. Na početku stoje deminutivi Tanjuša i haljinica. Tepanje je verbalno primjećivanje ljepote. Iako jednostavni, stihovi obiluju suptilnim folklornim motivima i tako u gustom asocijativnom polju oživljavaju sentient prema prošlosti.

Da, da, opet objašnjavaš zašto je to dobro u tehničkim terminima. Ali zašto je to dobro tebi kao osobi, kakve emocije budi
u tebi, zašto su to tako lijepi stihovi? Prostim riječnikom.

UPRAVO TO sam i objasnio.

[Niemand]

Mislim da te dale pita jel tebe ta tanjusa podsjeca eventualno na neku tvoju sretnu il nesretnu ljubav

[Paul Gascoigne]

Ovo je kao da Šumaheru pokazuješ propise za vozačku B kategorije. Naime, sve sto si napisao otprilike stoji i ne znam odakle ideja da ja insistiram samo na tehničkom aspektu. Nevažno je za potrebe foruma, ali pošto si spomenuo, da pojasnim. Bavim se etnomuzikologijom i književnošću. Dakl,e Svaki umjetnički izraz, od Diogenovih obreda do Vorholovih minijatura, podrazumijeva spregu forme i sadržaja. Pojednostavljeno, forma -kako, sadržaj - šta. Jasno, polu forme pripada tehnički aspekt, a polu sadržaja idejni/misaoni. Dalje, većina pop muzike (od bluza do regea) podrazumijeva strukturu triju dominantnih komponenti : melodija/muzika, interpretacija/vokal i tekst/ideja. Računam da je i ovo jasno. Muzika je čista forma stoga nije u stanju producirati misaoni podražaj, ali emotivni itekako da. Zato je važan taj tehnički odnosno instrumentalni aspekt. Naravno, svaka od ovih komponenti nije jednako važna u svim žanrovima. Tako je u sevdalinci akcenat na tekstu i interpretaciji, u šansoni na tekstu i melodiji, u repu isključivo na tekstu, u džezu dominantno na melodiji i instrumentiranju, u neo folku na melodiji i interpretaciji itd. Zato se muzika posmatra i vrijednuje kontekstualno, ne hijerarhijski kako mnogi nažalofst rade. Primjer kroz misaoni/tekstualni aspekt:

Kada Štulić u Obrati pažnju na posljednju stvar kaže "osjećam da lutam kroz terase svijesti", onda daje primjer neuspješnog i nevaljastog stiha koji tako iznevjerava koncept cijele strofe/slike. Zašto? Terasa kao topos nije otvoren prostor i nema cirkularnu strukturu. Nemoguće je lutat KROZ terasu. Kroz hodnik ili šumu da, ali ovdje ne. Iznevjeren logički princip. Kada sa druge strane M.Tucaković u aoristnom naslovu Nagovori napiše:

Nagovori bela zena, ciganina da ne luta/ ... nagovori ljubav ratnika da frulu svira/srce bogatasa da sirotu dragu bira
postiže izuzetno precizne i efektne metonimije, skoro na nivou aforizma, služeči se antitezom kao stilskom figurom.

To je samo jedna mala skica zašto ne valja površno i hijerarhijski posmatrati kompozicije, a ovakvih primjera bih mogao navoditi do ujutro.

Ali ono što ti ne shvataš je da i ako su sve komponente na mjestu pjesma opet ne mora valjati ničemu.
Jer nema ono "nešto", jer autor nije zapalio onu iskru u tebi kada je čuješ. Jer, iako je sve bilo korektno i savršeno
sa tehničkog aspekta falio je ono što ti zoveš idejni/misaoni dio, a koji je mnogo važniji nego što mu ti ovdje daješ značaj.
Omjer tu nije pola/pola, nego preko 90% u korist ideje. Jer jednom kad napišeš nešto dobro to je lako poslije dobrom
muzičaru da prevede i reproducira. Biti kreator/autor je mnogo teže, jer je teže naći inspiraciju i ideju. Muzičar može svako
postati uz dovoljno dobru edukaciju, trening i volju. Mislim, govoriš da razumiješ to sve, ali ne shvataš čim pokušavaš da akt
stvaranja muzike razložiš na proste faktore što je nemoguće.

Evo i u slučaju Štulića pokušavaš da daš smisao i logiku strofama koje su po svemu sudeći nastele prateći "tok misli" autora.
Slične tehnike je koristio i Dylan 60-tih. Oba autora su bila pod velikim uticajem surealizma odnosno nadrealizma, a ako
išta znaš o ovom pokretu onda znaš da se uobičajena logika ovdje ne primjenjuje što i jeste poenta.
Neki od najboljih Dylanovih stihova su proizišli iz ovakog načina pisanja. To su stihovi koji sa slušaocem kliknu na
nekom emotivnom i podsvjesnom nivou. "Osjećam da lutam kroz terase svijesti" meni zvuči kao fascinantan koncept
i jako maštovito napisan stih.

Jasno ti je valjda da svaka forma funkcioniše unutar konteksta. Svaka. Govor, pokret, kuhanje, slika, pjesma. Šta želm reći. To što ti pričaš je simpatično, i sam sa tako razmišljao sa 16,17 godina. Međutim, manjkavosti je puno. I ja smatram da je sadržaj("suština") važniji od forme, jer sadržaj je taj koji "komunicira" sa recipijentom . Poenta je u tome sto forma štiti sadržaj. Omogućava mu realizaciju. Kapiraš? Temelj, okvir unutar kojeg će dati svoju snagu i ljepotu. "Jer nema ono "nešto", jer autor nije zapalio onu iskru u tebi kada je čuješ" - zar ovo nije razbijeno u prošlim temama? KAKO ĆEMO KVANTIFIKOVATI STEPEN VJERODOSTOJNOSTI EMOTIVNE REAKCIJE? To o čemu govoris pokusala je objasniti teorija recepcije, sa klimavim rezultatima. Upravo je nemoguće osloniti se na taj kriterij jer se istom nalazimo u oceanu kakofonije i repertoarske anarhije u kojoj fan Rize Ruze može izreći, i to bez mogućnosti protuargumenta jer je amnestiran, da je muzika pomenutog bolja od one Hansa Zimmera, jer ga više "dira".

[dale cooper]

Da, da, opet objašnjavaš zašto je to dobro u tehničkim terminima. Ali zašto je to dobro tebi kao osobi, kakve emocije budi
u tebi, zašto su to tako lijepi stihovi? Prostim riječnikom.

UPRAVO TO sam i objasnio.

ALI NE NISI. Pokušao si kao i u ostalim slučajevima pristupiti sa stanovišta svoje struke i na taj način objasniti zašto ti se sviđa.
Ali meni to ništa ne znači. Stječem dojam da ti zbog profesionalne deformacije ne možeš pristupiti umjetnosti
sa nepristrasnog stanovišta običnog slušaoca/čitača/gledaoca i doživjeti to na način kako mi obični smrtnici doživljavamo.
U svijetu umjetnosti najvažniji je odnos između umjetnika i onoga ko tu umjetnost konzumira.

[Paul Gascoigne]

Da, da, opet objašnjavaš zašto je to dobro u tehničkim terminima. Ali zašto je to dobro tebi kao osobi, kakve emocije budi
u tebi, zašto su to tako lijepi stihovi? Prostim riječnikom.

UPRAVO TO sam i objasnio.

ALI NE NISI. Pokušao si kao i u ostalim slučajevima pristupiti sa stanovišta svoje struke i na taj način objasniti zašto ti se sviđa.
Ali meni to ništa ne znači. Stječem dojam da ti zbog profesionalne deformacije ne možeš pristupiti umjetnosti
sa nepristrasnog stanovišta običnog slušaoca/čitača/gledaoca i doživjeti to na način kako mi obični smrtnici doživljavamo.
U svijetu umjetnosti najvažniji je odnos između umjetnika i onoga ko tu umjetnost konzumira.[/quote]
Jasno ti je valjda da svaka forma funkcioniše unutar konteksta. Svaka. Govor, pokret, kuhanje, slika, pjesma. Šta želm reći. To što ti pričaš je simpatično, i sam sa tako razmišljao sa 16,17 godina. Međutim, manjkavosti je puno. I ja smatram da je sadržaj("suština") važniji od forme, jer sadržaj je taj koji "komunicira" sa recipijentom . Poenta je u tome sto forma štiti sadržaj. Omogućava mu realizaciju. Kapiraš? Temelj, okvir unutar kojeg će dati svoju snagu i ljepotu. "Jer nema ono "nešto", jer autor nije zapalio onu iskru u tebi kada je čuješ" - zar ovo nije razbijeno u prošlim temama? KAKO ĆEMO KVANTIFIKOVATI STEPEN VJERODOSTOJNOSTI EMOTIVNE REAKCIJE? To o čemu govoris pokusala je objasniti teorija recepcije, sa klimavim rezultatima. Upravo je nemoguće osloniti se na taj kriterij jer se istom nalazimo u oceanu kakofonije i repertoarske anarhije u kojoj fan Rize Ruze može izreći, i to bez mogućnosti protuargumenta jer je amnestiran, da je muzika pomenutog bolja od one Hansa Zimmera, jer ga više "dira".

[Niemand]

Joj mocarte

[Paul Gascoigne]

Joj mocarte

Šta ću? Odgovornost prema jeziku. Onda forum treba preurediti u anketnu binarnu formu sviđa mi se/ne sviđa. To je ovdje dominantna argumentacija.

[Niemand]

Šta ću? Odgovornost prema jeziku. Onda forum treba preurediti u anketnu binarnu formu sviđa mi se/ne sviđa. To je ovdje dominantna argumentacija.

A kakva ono jesenjin bijese argumentacija vizavi marine t.?

[Paul Gascoigne]

Šta ću? Odgovornost prema jeziku. Onda forum treba preurediti u anketnu binarnu formu sviđa mi se/ne sviđa. To je ovdje dominantna argumentacija.

A kakva ono jesenjin bijese argumentacija vizavi marine t.?

Primjer sličnosti korištenja lirskih narodnih motiva u modernoj poeziji i novokomponovanoj muzici.

[Niemand]

Primjer sličnosti korištenja lirskih narodnih motiva u modernoj poeziji i novokomponovanoj muzici.

Jes ti ozbiljan? -_-

[Niemand]

Zapravo mocartu, ne moras odgovoriti. Nema potrebe. Ne vidim smisao.

[Paul Gascoigne]

Primjer sličnosti korištenja lirskih narodnih motiva u modernoj poeziji i novokomponovanoj muzici.

Jes ti ozbiljan? -_-

Zašto? Uporedi pomenute dvije pjesme. Ili Iličevo Moravsko predvečerje sa nekim Šantićevim pjesmama. Ili Djevojku iz grada sa Pričom o Vasi Ladačkom.

[dale cooper]

ALI NE NISI. Pokušao si kao i u ostalim slučajevima pristupiti sa stanovišta svoje struke i na taj način objasniti zašto ti se sviđa.
Ali meni to ništa ne znači. Stječem dojam da ti zbog profesionalne deformacije ne možeš pristupiti umjetnosti
sa nepristrasnog stanovišta običnog slušaoca/čitača/gledaoca i doživjeti to na način kako mi obični smrtnici doživljavamo.
U svijetu umjetnosti najvažniji je odnos između umjetnika i onoga ko tu umjetnost konzumira.

Jasno ti je valjda da svaka forma funkcioniše unutar konteksta. Svaka. Govor, pokret, kuhanje, slika, pjesma. Šta želm reći. To što ti pričaš je simpatično, i sam sa tako razmišljao sa 16,17 godina. Međutim, manjkavosti je puno. I ja smatram da je sadržaj("suština") važniji od forme, jer sadržaj je taj koji "komunicira" sa recipijentom . Poenta je u tome sto forma štiti sadržaj. Omogućava mu realizaciju. Kapiraš? Temelj, okvir unutar kojeg će dati svoju snagu i ljepotu. "Jer nema ono "nešto", jer autor nije zapalio onu iskru u tebi kada je čuješ" - zar ovo nije razbijeno u prošlim temama? KAKO ĆEMO KVANTIFIKOVATI STEPEN VJERODOSTOJNOSTI EMOTIVNE REAKCIJE? To o čemu govoris pokusala je objasniti teorija recepcije, sa klimavim rezultatima. Upravo je nemoguće osloniti se na taj kriterij jer se istom nalazimo u oceanu kakofonije i repertoarske anarhije u kojoj fan Rize Ruze može izreći, i to bez mogućnosti protuargumenta jer je amnestiran, da je muzika pomenutog bolja od one Hansa Zimmera, jer ga više "dira".

Stvaranjem većinskog konsenzusa između kritike i prosječnog konzumenta odnosno mjerenjem ili zbrajanjem njihove emotivne i
intelektualne reakcije na određena djela. To već postoji, zato kada pogledaš na prosječne liste kako profesionalnih kritičara tako i
generalne publike uočavaš imena koja se ponavljaju na obje strane. Beatles, Dylan, Bowie, Davis, Coltrane, Mozart, ne vidiš
nikog ko se ne bi složio sa vrhunskom umjetničkom kvalitetom njihovog rada, zar ne? Naravno, kako vrijeme prolazi tako se
stvara i prostor za revalorizaciju i uvrštanje i drugih. To je kontinuirani proces. To što na ovim prostorima nema dobre
muzičke kritike ne znači da je za neko vrijeme neće biti. Pa ćemo vidjeti kako će se na zaostavštinu narodne muzike i turbo
folka gledati. Zasad je očigledno da nema većine koja će ustati i reći "ovo je umjetnost". Postoji dosta ljudi koji to slušaju
i to je ok, ali ne čuješ da neko od njih diže glas za revalorizaciju turbo folka kao relevantne umjetničke forme, vjerovatno
znajući duboko u sebi da to nije istina.

[Paul Gascoigne]

ALI NE NISI. Pokušao si kao i u ostalim slučajevima pristupiti sa stanovišta svoje struke i na taj način objasniti zašto ti se sviđa.
Ali meni to ništa ne znači. Stječem dojam da ti zbog profesionalne deformacije ne možeš pristupiti umjetnosti
sa nepristrasnog stanovišta običnog slušaoca/čitača/gledaoca i doživjeti to na način kako mi obični smrtnici doživljavamo.
U svijetu umjetnosti najvažniji je odnos između umjetnika i onoga ko tu umjetnost konzumira.

Jasno ti je valjda da svaka forma funkcioniše unutar konteksta. Svaka. Govor, pokret, kuhanje, slika, pjesma. Šta želm reći. To što ti pričaš je simpatično, i sam sa tako razmišljao sa 16,17 godina. Međutim, manjkavosti je puno. I ja smatram da je sadržaj("suština") važniji od forme, jer sadržaj je taj koji "komunicira" sa recipijentom . Poenta je u tome sto forma štiti sadržaj. Omogućava mu realizaciju. Kapiraš? Temelj, okvir unutar kojeg će dati svoju snagu i ljepotu. "Jer nema ono "nešto", jer autor nije zapalio onu iskru u tebi kada je čuješ" - zar ovo nije razbijeno u prošlim temama? KAKO ĆEMO KVANTIFIKOVATI STEPEN VJERODOSTOJNOSTI EMOTIVNE REAKCIJE? To o čemu govoris pokusala je objasniti teorija recepcije, sa klimavim rezultatima. Upravo je nemoguće osloniti se na taj kriterij jer se istom nalazimo u oceanu kakofonije i repertoarske anarhije u kojoj fan Rize Ruze može izreći, i to bez mogućnosti protuargumenta jer je amnestiran, da je muzika pomenutog bolja od one Hansa Zimmera, jer ga više "dira".

Stvaranjem većinskog konsenzusa između kritike i prosječnog konzumenta odnosno mjerenjem ili zbrajanjem njihove emotivne i
intelektualne reakcije na određena djela. To već postoji, zato kada pogledaš na prosječne liste kako profesionalnih kritičara tako i
generalne publike uočavaš imena koja se ponavljaju na obje strane. Beatles, Dylan, Bowie, Davis, Coltrane, Mozart, ne vidiš
nikog ko se ne bi složio sa vrhunskom umjetničkom kvalitetom njihovog rada, zar ne? Naravno, kako vrijeme prolazi tako se
stvara i prostor za revalorizaciju i uvrštanje i drugih. To je kontinuirani proces. To što na ovim prostorima nema dobre
muzičke kritike ne znači da je za neko vrijeme neće biti. Pa ćemo vidjeti kako će se na zaostavštinu narodne muzike i turbo
folka gledati. Zasad je očigledno da nema većine koja će ustati i reći "ovo je umjetnost". Postoji dosta ljudi koji to slušaju
i to je ok, ali ne čuješ da neko od njih diže glas za revalorizaciju turbo folka kao relevantne umjetničke forme, vjerovatno
znajući duboko u sebi da to nije istina.

"Zasad je očigledno da nema većine koja će ustati i reći "ovo je umjetnost"" - o čemu govoriš? Narodno muzičko stvaralaštvo 1920-1980 temeljito je valorizirano. Ja se, u većini, slažem sa tim stavovima "većinskog konsenzusa između kritike i prosječnog konzumenta", samo ne volim kada neko nešto kudi ili hvali, a ne zna zašto, već to radi čisto po haloo/placebo talasu.

Nabroj 5 domaćih muzickih aktova 1956-2006 sa pojašnjenjima zašto ih slušaš i cijeniš.

[Niemand]

ali ne čuješ da neko od njih diže glas za revalorizaciju turbo folka kao relevantne umjetničke forme, vjerovatno znajući duboko u sebi da to nije istina.

Sinan i semsa ce u kajdanke. Kad tad.