Forum Klix.ba

asurbanipal wrote:U izvedbi Dragana Stojnića

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA


I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...


27. augusta 1896.

Challenger__ wrote:A gdje naš, sarajevski Smoje? Nema da ga *ebeš.

¤ jelena ¤ wrote:
Želim vam da vas ne boli ono što vas je bolelo
a da vas voli ono što vas nije volelo.

piupiu wrote:

asurbanipal wrote:U izvedbi Dragana Stojnića

Sentimentalno i neodoljivo.

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA


I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...


27. augusta 1896.

Eh, da mi je virit' iz žbunja u kakvom šljiviku Aleksu kako recituje ...

asurbanipal wrote:U izvedbi Dragana Stojnića

¤ jelena ¤ wrote:Ih, medo i metrika.
nije ona samo vrhunski izrimovana, nego je i savršeno usklađen cjelokupan sadržaj s formom, sloj značenja sa slojem zvučanja. Vrh, hridi, crne, trne; dršće, jeca, zvono, bono...Na fakultetima se stilistika, tj. fonostilistika, uči na primjeru ove pjesme, a o njenoj simbolici i jezgrovitosti da i ne govorim...kleče mršave glave.... metonimija, simbol, modernizam...ma svašta tu ima, a tako malo riječi. Čudo!

I šalim se ja malo sa šantićoljupcima kad ga kao malo ismijavam s ovim granatama (btw jel to ona bere narove...pomegranate? )

Meni je samo žao što Šantić nije napisao barem jednu zbirku ovakvih pjesama kao što je ''Veče na školju''. Da jeste, mislim da bismo imali još jednog nobelovca. Ne pretjerujem, titami.

...čitao sam njegove sonete, koje mi je poklonio s posvetom, ali to je toliko zgusnuto, toliko cizelirano i brušeno, da su ostale samo riječi bez duše i krvi...

medvjed23 wrote:

¤ jelena ¤ wrote:Ih, medo i metrika.
nije ona samo vrhunski izrimovana, nego je i savršeno usklađen cjelokupan sadržaj s formom, sloj značenja sa slojem zvučanja. Vrh, hridi, crne, trne; dršće, jeca, zvono, bono...Na fakultetima se stilistika, tj. fonostilistika, uči na primjeru ove pjesme, a o njenoj simbolici i jezgrovitosti da i ne govorim...kleče mršave glave.... metonimija, simbol, modernizam...ma svašta tu ima, a tako malo riječi. Čudo!

stoji sve, no meni kao polulaiku ipak najviše pažnje privlači činjenica da je rima jako, jako gusto nabijena, a da sadržaj zbog toga ni trunku ne trpi..
čak ni reperi, koji redaju uglavnom banalne riječi, lišene poetskih figura, kojima je, dakle, rima jedina poetska briga, ne uspijevaju u tako malo riječi ugurati toliko rima..

I šalim se ja malo sa šantićoljupcima kad ga kao malo ismijavam s ovim granatama (btw jel to ona bere narove...pomegranate? )

il bere nar il kupi gelere

Meni je samo žao što Šantić nije napisao barem jednu zbirku ovakvih pjesama kao što je ''Veče na školju''. Da jeste, mislim da bismo imali još jednog nobelovca. Ne pretjerujem, titami.

nisu takve pjesme baš tipične za šantića, pa ta zbirka ne bi mogla nastati bez forsiranja stihova.. u vezi toga, pade mi na pamet jedan kratki osvrt alije nametka na sonete skendera kulenovića:

...čitao sam njegove sonete, koje mi je poklonio s posvetom, ali to je toliko zgusnuto, toliko cizelirano i brušeno, da su ostale samo riječi bez duše i krvi...

e za šantića su tipični soneti, do savršenstva izbrušeni, ali opet puni duše, srca, melanholije, ljubavnih jada..
i svega onoga što je meni drago, a što bi mnogi urbani alternativci "ukrasili" etiketom kiča, šunda i sl

¤ jelena ¤ wrote:

Skender je posebna priča, nikad dovoljno dobro ispričana. Nema tog književnog kritičara (ni prevodioca) na ovim našim prostorima koji je dorastao njegovom pjesničkom izrazu, a takav kvalitet se ne može postići bez ''duše i krvi''.
Zato nema ni šaMse da ću se ikad složiti sa Nametkom, uz sve dužno poštovanje.

Što se tiče poređenja Skenderovih soneta sa Šantićevim... hm... samo ću reći: ''poštujem pluralizam mišljenja'', a ti najbolje znaš šta se sve krije iza tih riječi.

medvjed23 wrote:

piupiu wrote:

¤ jelena ¤ wrote:
Budite i vi vjerni ljepoti, istini i čistoti Ćatićeve poezije, čitajte je i ubuduće, a ne samo danas i ne samo ove jubilarne godine...

... a hartiju b'jelu šljevam:
Hej, ja slikam, sviram, pjevam! ...

Hoćemo.

danas mi, u vezi učešća na nekom konkursu, stigla njegova zbirka.. (nekižemskastismajli)
ima u njoj pjesama dovoljno za mjesec dana.. (nekismajlikojipleše)
ako nađem nešto zanimljivo, a nedostupno na netu, podijeliću to sa forumskim publikumom (smajlikojiodišeultimativnimaltruizmom)

medvjed23 wrote:i da.. ne smijem smetnuti s uma svoju misiju altruizma..

medvjed23 wrote:
danas mi, u vezi učešća na nekom konkursu, stigla njegova zbirka.. (nekižemskastismajli)
ima u njoj pjesama dovoljno za mjesec dana.. (nekismajlikojipleše)
ako nađem nešto zanimljivo, a nedostupno na netu, podijeliću to sa forumskim publikumom (smajlikojiodišeultimativnimaltruizmom)

U zimskoj noći.

Gluho doba. Sa visine
Vladarica teške tmine
Raspustila crne kose -
I kroz njene burne vale
Vihori se biesni šale
I na krilu snijeg nose.

Led se hvata poput stakla,
Prirodu je samrt takla
Hladnim dahom usne svoje -
A ja stupam posred tmine,
Željan sunca i topline,
Željan tebe, milje moje.

Ispod golih mrtvih grana
Tvoga pustog gjulistana
Tebi idem pod pendžere;
Gazim nogom lišće svehlo,
Mraz mi ljuti ljubi čelo
I po kosi inje stere. -

Aoj zimska hladna noći!
Širi carstvo svoje moći,
Širi crne mreže svoje!
Ne plašim se tvoga mraza,
Jer s draginih gjul-obraza
Sad će granut sunce moje.

Putnik

Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go' kamen noge gaze,
Sve se strašna pustoš čini.
... Još noćišta nijesam našo!
Sjever brije sa sniježnog brda,
A tuđincu, siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!
Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš svoga sina!
Da ti vidiš njega sada
Okružena bijedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti - grleć njega!
Zašto tebe nijesam slušo,
Kad si meni govorila:
"Ne idi, sinko, od matere,
Koja mek ti ležaj stere
Usred svoga meka krila!
Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne id' od krova očinskoga,
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!" -
Govoreći sobom tako,
Ka kolibi jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.
Otvarajuć sve polako,
Pitajuć se: Tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
"Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!
Ne znam gdje sam - kud sam zašo,
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go' kamen noge gaze,
Sve se strašna pustoš čini!
Drugi noćaj gdje bi našo!
Sjever brije sa sniježnog brda,
A tuđincu, siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda.
Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tuđeg sina!"
"Primila bih tebe rada;
Ali vidiš tuj spavaju
Tri mi sinka i tri kćerce,
Koji cijelo majke srce
I svu kuću ispunjaju!" -
"Nij' daleko već do dana,
Već pozdravlja pijevac vile,
Dok zagrije danak Boži,
Malo vatre bar naloži,
Da otopim smrzle žile!" -
"Vatra mi je zapretana,
Drva nemam skoro ništa,
Ovo malo, što je unutra,
Treba mojoj djeci sutra
Kad se skupe kod ognjišta!" -
"Za tuđinca ništa nemaš
Tuđa majko, kad te moli!
Tuđe dijete tvoje nije!" -
tim mu grozne suze dvije
Niza lica kapnu doli.
"Gdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
Gdje koljeno, da počine,
Da si teško breme skine?
Gdje je tvoja domovina?!" -
Ko da su mu grči ljuti
tim riječima srce stisli,
Sav ukočen putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I otimlje mozgu misli.
Al' oči mu uzdignute
okrenu se,oj onamo,
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tamo željom hiti, tamo!
"Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije,
Domovino, majko sreće!
K tebi opet sin se kreće,
Od radosti suze lije.
Primi opet svoje dijete,
Do vijek će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
Tvojim cvijećem grob mu kiti!"

Petar Preradović

medvjed23 wrote:
znam znam napamet skoro sve svoje forumske postove i ne samo svoje
ako uzmemo kao činjenicu da su i skender i šantić pjesnici vrhunskog talenta, onda je preferiranje jednog ili drugog stvar ukusa.. mada.. ljudi su skloni od svega praviti nauku pa me ne bi iznenadilo da negdje postoji zapisano pravilo koje određuje ko je objektivno bolji..