Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[John Cleese]

[John Cleese]

[piupiu]

Ovaj Kliz isto muzička enciklopedija.

[asurbanipal]

U izvedbi Dragana Stojnića

[piupiu]

U izvedbi Dragana Stojnića

Sentimentalno i neodoljivo.

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA


I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...


27. augusta 1896.

Eh, da mi je virit' iz žbunja u kakvom šljiviku Aleksu kako recituje ...

[piupiu]

A gdje naš, sarajevski Smoje? Nema da ga *ebeš.

Meni je Smoje bio pravi Sarajlija!

[piupiu]

Želim vam da vas ne boli ono što vas je bolelo
a da vas voli ono što vas nije volelo.

[medvjed23]

U izvedbi Dragana Stojnića

Sentimentalno i neodoljivo.

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA


I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...


27. augusta 1896.

Eh, da mi je virit' iz žbunja u kakvom šljiviku Aleksu kako recituje ...

vjerovatno najtalentovaniji pjesnik regije.. ta misao mi nadođe uvijek kad pročitam neki od njegovih soneta, u formi savršenih, u sadržaju lepršavih, fluentnih.. čini mi se da ih je, takve savršene, iz rukava izvlačio, iako znam da je sonet poprilično zahtjevna forma.. na jedan djetinjasti način mi je drago što s njim dijelim rođendan

nekako bi bilo prikladno da sad kao postavim neki njegov stih, koji ilustruje gore navedeno, al nekako i ne bi.. pun gugl toga.. koga interesuje, potražit će ili je već potražio..

[¤ jelena ¤]

Vaj, vjetar huji ... a ja mislim na te,
I sve te gledam, kroz suzu što lije,
Gdje bereš slatke, raspukle granate.

[medvjed23]

ti su stihovi, naravno, lijepi ali i nekako neostvareni, suviše vezani za nešto što nije bilo i biti neće..
u ovim je veći stepen konkretizacije:

"Ko ti šćeri, pokida đerdane?
Ko ti prosu biser i merdžane?"

"Jutros rano ja u baštu, mati,
Odoh prve jorgovane brati,

Za đerdan mi zape rosna grana,
Pa se prosu ispod jorgovana..."

"A što su ti mutne oči tako?
Kô da nisi spavala nikako?"

"Negdje slavuj pjevaše sa grane,
Pa ga slušah sve do zore rane."

"Moja šćeri, moja tugo, jao,
A ko ti je njedra raskopčao?"

"Ne karaj me, ne ljuti se na me,
Puce, majko, popucale same..."

[¤ jelena ¤]

Veče na školju - neprevaziđena.

[medvjed23]

da.. vrhunski izrimovana.. uz vrhove brda i slavuje lake, najbolja..

[¤ jelena ¤]

Ih, medo i metrika.
nije ona samo vrhunski izrimovana, nego je i savršeno usklađen cjelokupan sadržaj s formom, sloj značenja sa slojem zvučanja. Vrh, hridi, crne, trne; dršće, jeca, zvono, bono...Na fakultetima se stilistika, tj. fonostilistika, uči na primjeru ove pjesme, a o njenoj simbolici i jezgrovitosti da i ne govorim...kleče mršave glave.... metonimija, simbol, modernizam...ma svašta tu ima, a tako malo riječi. Čudo!

I šalim se ja malo sa šantićoljupcima kad ga kao malo ismijavam s ovim granatama (btw jel to ona bere narove...pomegranate? )

Meni je samo žao što Šantić nije napisao barem jednu zbirku ovakvih pjesama kao što je ''Veče na školju''. Da jeste, mislim da bismo imali još jednog nobelovca. Ne pretjerujem, titami.

[walter kurtz]

U izvedbi Dragana Stojnića

[Challenger__]

_____

Malo barokne ezoterije u izvornom obliku...



... i u light interpretaciji moderne:

[Challenger__]

Evo i Bacha u popularnoj interpretaciji:

[medvjed23]

Ih, medo i metrika.
nije ona samo vrhunski izrimovana, nego je i savršeno usklađen cjelokupan sadržaj s formom, sloj značenja sa slojem zvučanja. Vrh, hridi, crne, trne; dršće, jeca, zvono, bono...Na fakultetima se stilistika, tj. fonostilistika, uči na primjeru ove pjesme, a o njenoj simbolici i jezgrovitosti da i ne govorim...kleče mršave glave.... metonimija, simbol, modernizam...ma svašta tu ima, a tako malo riječi. Čudo!

stoji sve, no meni kao polulaiku ipak najviše pažnje privlači činjenica da je rima jako, jako gusto nabijena, a da sadržaj zbog toga ni trunku ne trpi..
čak ni reperi, koji redaju uglavnom banalne riječi, lišene poetskih figura, kojima je, dakle, rima jedina poetska briga, ne uspijevaju u tako malo riječi ugurati toliko rima..

I šalim se ja malo sa šantićoljupcima kad ga kao malo ismijavam s ovim granatama (btw jel to ona bere narove...pomegranate? )

il bere nar il kupi gelere

Meni je samo žao što Šantić nije napisao barem jednu zbirku ovakvih pjesama kao što je ''Veče na školju''. Da jeste, mislim da bismo imali još jednog nobelovca. Ne pretjerujem, titami.

nisu takve pjesme baš tipične za šantića, pa ta zbirka ne bi mogla nastati bez forsiranja stihova.. u vezi toga, pade mi na pamet jedan kratki osvrt alije nametka na sonete skendera kulenovića:

...čitao sam njegove sonete, koje mi je poklonio s posvetom, ali to je toliko zgusnuto, toliko cizelirano i brušeno, da su ostale samo riječi bez duše i krvi...

e za šantića su tipični soneti, do savršenstva izbrušeni, ali opet puni duše, srca, melanholije, ljubavnih jada..
i svega onoga što je meni drago, a što bi mnogi urbani alternativci "ukrasili" etiketom kiča, šunda i sl

[¤ jelena ¤]

Ih, medo i metrika.
nije ona samo vrhunski izrimovana, nego je i savršeno usklađen cjelokupan sadržaj s formom, sloj značenja sa slojem zvučanja. Vrh, hridi, crne, trne; dršće, jeca, zvono, bono...Na fakultetima se stilistika, tj. fonostilistika, uči na primjeru ove pjesme, a o njenoj simbolici i jezgrovitosti da i ne govorim...kleče mršave glave.... metonimija, simbol, modernizam...ma svašta tu ima, a tako malo riječi. Čudo!

stoji sve, no meni kao polulaiku ipak najviše pažnje privlači činjenica da je rima jako, jako gusto nabijena, a da sadržaj zbog toga ni trunku ne trpi..
čak ni reperi, koji redaju uglavnom banalne riječi, lišene poetskih figura, kojima je, dakle, rima jedina poetska briga, ne uspijevaju u tako malo riječi ugurati toliko rima..

I šalim se ja malo sa šantićoljupcima kad ga kao malo ismijavam s ovim granatama (btw jel to ona bere narove...pomegranate? )

il bere nar il kupi gelere

Meni je samo žao što Šantić nije napisao barem jednu zbirku ovakvih pjesama kao što je ''Veče na školju''. Da jeste, mislim da bismo imali još jednog nobelovca. Ne pretjerujem, titami.

nisu takve pjesme baš tipične za šantića, pa ta zbirka ne bi mogla nastati bez forsiranja stihova.. u vezi toga, pade mi na pamet jedan kratki osvrt alije nametka na sonete skendera kulenovića:

...čitao sam njegove sonete, koje mi je poklonio s posvetom, ali to je toliko zgusnuto, toliko cizelirano i brušeno, da su ostale samo riječi bez duše i krvi...

e za šantića su tipični soneti, do savršenstva izbrušeni, ali opet puni duše, srca, melanholije, ljubavnih jada..
i svega onoga što je meni drago, a što bi mnogi urbani alternativci "ukrasili" etiketom kiča, šunda i sl

neka bude nar, slađe je, a i u pjesmi lijepo piše slatke, raspukle granate.

Kako rima tako i sadržaj - sve je savršeno izbalansirano u toj jezgrovitosti. Očito je na pjesmi dugo radio i ko zna koliko puta je prepravljao, ali se trud isplatio - stvorio je savršenu formu.

Skender je posebna priča, nikad dovoljno dobro ispričana. Nema tog književnog kritičara (ni prevodioca) na ovim našim prostorima koji je dorastao njegovom pjesničkom izrazu, a takav kvalitet se ne može postići bez ''duše i krvi''.
Zato nema ni šaMse da ću se ikad složiti sa Nametkom, uz sve dužno poštovanje.

Što se tiče poređenja Skenderovih soneta sa Šantićevim... hm... samo ću reći: ''poštujem pluralizam mišljenja'', a ti najbolje znaš šta se sve krije iza tih riječi.

[John Cleese]

[medvjed23]

Skender je posebna priča, nikad dovoljno dobro ispričana. Nema tog književnog kritičara (ni prevodioca) na ovim našim prostorima koji je dorastao njegovom pjesničkom izrazu, a takav kvalitet se ne može postići bez ''duše i krvi''.
Zato nema ni šaMse da ću se ikad složiti sa Nametkom, uz sve dužno poštovanje.

Što se tiče poređenja Skenderovih soneta sa Šantićevim... hm... samo ću reći: ''poštujem pluralizam mišljenja'', a ti najbolje znaš šta se sve krije iza tih riječi.

znam znam napamet skoro sve svoje forumske postove i ne samo svoje
ako uzmemo kao činjenicu da su i skender i šantić pjesnici vrhunskog talenta, onda je preferiranje jednog ili drugog stvar ukusa.. mada.. ljudi su skloni od svega praviti nauku pa me ne bi iznenadilo da negdje postoji zapisano pravilo koje određuje ko je objektivno bolji..

meni su najzanimljiviji skenderovi stihovi:

Kućno poštansko sanduče, i ista te ista dilema.
Izvadim ključ, pa kažem: Bolje, ne otvori!
Na sva ta draga pisma što ih unutra nema
budi sanduk ćutnje i ništa ne odgovori.

Kažem, pa otvorim, i opet u me zrene,
ljuta što je budim, crna mačka praznina.
I u jednom kutu, od prijatelja il žene,
pisma što neće stići čita paučina.

Ruka tad zatvori sanduk - to škrine ključ bez ruke.
Oči još okrznu ime - to gledaju oči bez zjena.
Trenuci otrežnjenja kad saznam da nema me više,

i da se to svakoga jutra napravim od žbuke.
Ničega više nisam ni oblik ni sjena.
I kao samoj sebi samo praznina mi piše.

[medvjed23]

i da.. ne smijem smetnuti s uma svoju misiju altruizma..

Budite i vi vjerni ljepoti, istini i čistoti Ćatićeve poezije, čitajte je i ubuduće, a ne samo danas i ne samo ove jubilarne godine...

... a hartiju b'jelu šljevam:
Hej, ja slikam, sviram, pjevam! ...

Hoćemo.

danas mi, u vezi učešća na nekom konkursu, stigla njegova zbirka.. (nekižemskastismajli)
ima u njoj pjesama dovoljno za mjesec dana.. (nekismajlikojipleše)
ako nađem nešto zanimljivo, a nedostupno na netu, podijeliću to sa forumskim publikumom (smajlikojiodišeultimativnimaltruizmom)

U zimskoj noći.

Gluho doba. Sa visine
Vladarica teške tmine
Raspustila crne kose -
I kroz njene burne vale
Vihori se biesni šale
I na krilu snijeg nose.

Led se hvata poput stakla,
Prirodu je samrt takla
Hladnim dahom usne svoje -
A ja stupam posred tmine,
Željan sunca i topline,
Željan tebe, milje moje.

Ispod golih mrtvih grana
Tvoga pustog gjulistana
Tebi idem pod pendžere;
Gazim nogom lišće svehlo,
Mraz mi ljuti ljubi čelo
I po kosi inje stere. -

Aoj zimska hladna noći!
Širi carstvo svoje moći,
Širi crne mreže svoje!
Ne plašim se tvoga mraza,
Jer s draginih gjul-obraza
Sad će granut sunce moje.

[piupiu]

i da.. ne smijem smetnuti s uma svoju misiju altruizma..

danas mi, u vezi učešća na nekom konkursu, stigla njegova zbirka.. (nekižemskastismajli)
ima u njoj pjesama dovoljno za mjesec dana.. (nekismajlikojipleše)
ako nađem nešto zanimljivo, a nedostupno na netu, podijeliću to sa forumskim publikumom (smajlikojiodišeultimativnimaltruizmom)

U zimskoj noći.

Gluho doba. Sa visine
Vladarica teške tmine
Raspustila crne kose -
I kroz njene burne vale
Vihori se biesni šale
I na krilu snijeg nose.

Led se hvata poput stakla,
Prirodu je samrt takla
Hladnim dahom usne svoje -
A ja stupam posred tmine,
Željan sunca i topline,
Željan tebe, milje moje.

Ispod golih mrtvih grana
Tvoga pustog gjulistana
Tebi idem pod pendžere;
Gazim nogom lišće svehlo,
Mraz mi ljuti ljubi čelo
I po kosi inje stere. -

Aoj zimska hladna noći!
Širi carstvo svoje moći,
Širi crne mreže svoje!
Ne plašim se tvoga mraza,
Jer s draginih gjul-obraza
Sad će granut sunce moje.

Prirodu je samrt takla hladnim dahom usne svoje, a ja stupam posred tmine željan sunca i topline ... uh.

Ova me pjesma podsjeća na Petra Preradovića, i meni jednu od 'moćnih' pjesama našeg podneblja ...

Putnik

Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go' kamen noge gaze,
Sve se strašna pustoš čini.
... Još noćišta nijesam našo!
Sjever brije sa sniježnog brda,
A tuđincu, siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!
Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš svoga sina!
Da ti vidiš njega sada
Okružena bijedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti - grleć njega!
Zašto tebe nijesam slušo,
Kad si meni govorila:
"Ne idi, sinko, od matere,
Koja mek ti ležaj stere
Usred svoga meka krila!
Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne id' od krova očinskoga,
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!" -
Govoreći sobom tako,
Ka kolibi jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.
Otvarajuć sve polako,
Pitajuć se: Tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
"Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!
Ne znam gdje sam - kud sam zašo,
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go' kamen noge gaze,
Sve se strašna pustoš čini!
Drugi noćaj gdje bi našo!
Sjever brije sa sniježnog brda,
A tuđincu, siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda.
Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tuđeg sina!"
"Primila bih tebe rada;
Ali vidiš tuj spavaju
Tri mi sinka i tri kćerce,
Koji cijelo majke srce
I svu kuću ispunjaju!" -
"Nij' daleko već do dana,
Već pozdravlja pijevac vile,
Dok zagrije danak Boži,
Malo vatre bar naloži,
Da otopim smrzle žile!" -
"Vatra mi je zapretana,
Drva nemam skoro ništa,
Ovo malo, što je unutra,
Treba mojoj djeci sutra
Kad se skupe kod ognjišta!" -
"Za tuđinca ništa nemaš
Tuđa majko, kad te moli!
Tuđe dijete tvoje nije!" -
tim mu grozne suze dvije
Niza lica kapnu doli.
"Gdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
Gdje koljeno, da počine,
Da si teško breme skine?
Gdje je tvoja domovina?!" -
Ko da su mu grči ljuti
tim riječima srce stisli,
Sav ukočen putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I otimlje mozgu misli.
Al' oči mu uzdignute
okrenu se,oj onamo,
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tamo željom hiti, tamo!
"Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije,
Domovino, majko sreće!
K tebi opet sin se kreće,
Od radosti suze lije.
Primi opet svoje dijete,
Do vijek će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
Tvojim cvijećem grob mu kiti!"

Petar Preradović

Nego, medo, jesi to pobijedio na nekom poetskom takmičenju?

Samo je poezija (umjetnost) vječna. Sve ostalo dodje i prodje.

[medvjed23]

preobimna pjesma za sitne sate.. rado ću je pročitati sutra..

ušao sam među desetak najboljih i dobio zbirku.. sad čekam da vidim hoću li ući među tri najbolja i dobiti neke pare

kad pokleknem pod naletima narcisoidnosti, postaviću pjesmu sa kojom sam učestvovao..

hvala na interesu

[¤ jelena ¤]

Poklekni, poklekni bolje ti je sam, što prije i dobrovoljno...

za Ćatića i Preradovića.

znam znam napamet skoro sve svoje forumske postove i ne samo svoje
ako uzmemo kao činjenicu da su i skender i šantić pjesnici vrhunskog talenta, onda je preferiranje jednog ili drugog stvar ukusa.. mada.. ljudi su skloni od svega praviti nauku pa me ne bi iznenadilo da negdje postoji zapisano pravilo koje određuje ko je objektivno bolji..

hm...nauka pa nauka. ja sam tu nauku već proglasila nemoćnom kad je Skender u pitanju i nema se šta ona tu više petljat.

E sad, ne znam, medo, kako ti stojiš s boksom ali ja bih se poslužila bokserskom terminologijom da ti dočaram neuporedivost ova dva pjesnika. Ovako...Šantić i Skender pripadaju različitim kategorijama i zato ih je nemoguće porediti. Šantić je, na primjer, ''perolaka'', a Skender, recimo, ''superteška'' i obojica su šampioni u tim svojim kategorijama, a ujedno jedan drugom nikad i nikako ne mogu predstavljati konkurenciju.

Da ne bih sad ovdje navodila konkretne primjere zbog kojih sam Skendera svrstala u ovu tešku-pretešku kategoriju, evo nama na ovom sajtu brdo njegove poezije pa neka svako, po svom ukusu, izabere šta mu se sviđa.

http://www.jovicaletic.com/cms/?page_id=1894

[John Cleese]