Kako stvari stoje oept su muškarci krivi!
A, situacija sa ženama otprilike ovako izgleda:
Od tinejdžerskog doba pa do 25-e (otprilike) hoće isključivo starijeg muškarca, često i po 10 godina.
I baš u nekom tom dobu žene doživljavaju svoj puni procvat, najljepše su, znaju i voljeti.
Od 25-30 su se već nakupile iskustava, počinju mudrovati, hoće da se ostvare, da se skuće, da budu ravnopravne i da pariraju muškarcu, počinju da se truju feminističkim parolama i raznim sapunicama. Ne žure sa udajom, jer smatraju da će do 30-e postići sve što im treba, a da će princ čekati na njih. Počinju smanjivati razliku u godinama njih i muškaraca.
Dok promijene 1-2 momka, odu par puta na more, kupe brdo cipela i tašnica, eto već trideseta zakucala na vrata.
A poslije 30-e počinju da se osvrću oko sebe.Oni najpoželjniji i najprivlačniji muškarci njihove generacije već vodaju djecu u obdanište ili školu, a oni koji još nisu zaplovili u bračne vode gledaju djevojke od 24-25 godina. Djevojka sa 25 godina je već dovoljnoo zrela da zna šta hoće.
I tako u tim tridesetim, dok par puta prođu kroz vrlo realnu situaciju da im taj "idealan" muškarac vršnjak, koji je uz to pun samopouzdanja i solidno situiran, onako usput, nakon prvog izlaska ili nakon prvog seksa
priopći da je (ne)sretno oženjen, pa dok skonta da je baš previše ne jure i ne opažaju njeni još uvijek nezauzeti vršnjaci, tada se već približila 35-a (ova godina se uzima kao granica za žene koje rađaju prvi put - radi se obavezno amniocenteza, zato je često uzimam(o) za referentnu).
Da bude jasno i korektno, ovo gore se uglavnom odnosi na žene koje se furaju na feminizam, potpunu ravnopravnost, samosvjesne i visokoškolovane djevojke kojima pokušaj samodokazivanja pojede najbolje godine.
Neke potraže spas u mačkama, a u zadnje vrijeme jako je popularno pametovanje po forumima.
