#651 Re: Islam - pitanja i odgovori
Posted: 25/03/2015 23:38
I to je ta "metodologija"... Sve navedene tačke su sporne, silno podložne ljudskom faktoru - greška i grijeh uključeni.
Na osnovu subjektivnog misljenja koje formira o nekome zajednica ili pojedinac. Kao sto ti sam okarakterises nekoga kao pametnog ili glupog, koristeci svoje metode koje ne moraju nuzno biti tacne. E ovo ti je isto to, samo na nivou zajednice i ljudi koji se bave hadiskom naukom. Ne moze se za nekoga znati da je stoprocentno pouzdan, pravedan ili bilo sta drugo, vec se sudi po spoljasnjim pokazateljima. Poslanik saws je rekao da mi nismo u obavezi otvarati ljudska srca, pa se tog principa pridrzavamo i u ovom slucaju.Moja pitanja su:
1) Šta znači biti "pouzdan"?
2) Šta znači biti "pravedan"?
3) Na osnovu kojih kriterija je neko određen za "pouzdan" i "pravedan"?
4) Ko je taj koji određuje nekoga da je "pouzdan" i "pravedan"?
5) Koji izvori podataka su upotrijebljeni da bi se neko ocijenio "pouzdanim" i "pravednim"?
Mislim da se ovde misli na to kako biografija prenosioca mora biti poznata, a da nisu prihvatljive rekla-kazala price.A smiješna mi je tvrdnja da biografija nije "neki X mi je rekao". Pa kako napraviti ičiju biografiju, ako se podaci o tom nekome ne zapišu negdje, a da bi se zapisalo - mora neki "X" reći nešto o "Y" osobi.
Bilo je licemera, kao sto ih i ima u svakom vremenu. Kur'an o njima govori na vise mesta. Ponavljam opet, da nama nije naredjeno da otvaramo ljudska srca dirajuci u bilo ciji nijet, jer mi to nikako ne mozemo znati.To što neko ne čini velike grijehe u "javnosti" je sasvim irelevantno. Šta je najveći grijeh? Širk? Sigurno jedan od većih, ako već ne najveći. A sigurno je bilo licemjera, ljudi koji su javno ispoljavali svoje vjerovanje, nisu javno činili "velike grijehe", ali koji, suštinski i svjesno, su bili nevjernici. Ili licemjeri, kao što ovaj hadis govori:
Slazem se. Ali ako neko 9 puta slaze, a jednom kaze istinu, smatrace se nepouzdanim iako je postojao slucaj kada je rekao istinu.Nije tačno da nečija "nepravednost" i "nepouzdanost" znači da govore nužno neistinu, ili netačnost. Nepouzdanost nekoga, kao ličnosti, ne isključuje sposobnost nečiju da, ako tako hoće, kaže nešto iskreno i tačno.
Po tvom misljenju su to fiktivni parametri, ali apsolutna vecina muslimanskog umeta ih prihvata. Mozes kazati da je ovo argumentum ad populum, ali seti se hadisa (ako ga prihvatasKoliko li je samo tačnih i istinitih hadisa odbačeno, na osnovu za mene fiktivnih parametara "pouzdanosti" i "pravednosti", a koliko li ih je samo prihvaćeno od strane osoba sa "ugledom među narodom"?
Time se bavila ulema u sirem kontekstu, i i muhadisi u uzem kontekstu. To su ljudi "od struke" koji se bave ovakvim stvarima.Nadalje, ko je, je li Buharija, je li Muslim, je li neko treći, ili neka grupa, određivala - te usput teške grijehe ogovaranja činila - nečiju "nepouzdanost" i "nepravednost"?
Moze se reci da se radi o konsenzusu ljudi koji se bave hadiskom naukom. Nije ogovaranje, jer se ovaj primer kao i jos neki smatraju izuzetkom od propisa ogovaranja zbog viseg dobra.Smatram nemogućim zaključiti da je neko "nepouzdan i nepravedan" bez da se za to referiraju mišljenja drugih ljudi, mišljenja koja su samo njihova. Dalje, je li i ovdje riječ o nekom "konsenzusu" ljudi prilikom određivanja ko je kakav? Nije li to, u najmanju ruku, ogovaranje, a možda čak i potvaranje?
Za ovo sam vec rekao zasto nije ogovaranje, vec izuzetak od istog.Zar je moguće da, prilikom ocjenjivanja samih hadisa, se pozivalo na samu ličnost čovjeka, a prilikom "ocjenjivanja" ličnosti se nužno činio grijeh (ogovaranja)? Šta ti misliš, kako je jedan Buharija dolazio do zaključka da je neko "nepouzdan i nepravedan"? Kako drugačije doli:
1) istraživanjem šta o tom čovjeku misle drugi i
2) istraživanjem, direktno, djelovanja tog čovjeka.
Kako ces proveriti verodostojnost neke izjave za koju se tvrdi da je od Poslanika saws od coveka koga prvi put vidis u zivotu? Kako uopste mozes znati da li laze ili govori istinu?Sada mi pada na pamet kako, i na ovom forumu, kao, uostalom, i svim drugim sferama ljudske interakcije, mnogo - previše - se daje važnost nečijoj ličnosti, epitetima i drugo. Umjesto da se samo istraži suština, sadržaj tvrdnje, bez zalaženja u ličnost - ličnost koju, uostalom, osim same te ličnosti i Allaha, teško da mogu drugi znati.