100 najboljih sa ex jugoslovenske muzičke scene

[dale cooper]

Koje su bile šablonski
klišeraj standardne rock'n'roll tematike seksa, ljubavi i lumpovanja. Čak su im tekstove za najbolje ljubavne pjesme pisali
drugi.

Za prvu rečenicu: a šta je rokenrol u svojoj suštini, osim toga.
Za drugo: opet očajno nepoznavanje gradiva. Sve pjesme Dugmeta napisao je Bregović, osim "Junaka jedne knjige", "Šta bi dao...", "Tajne veze" i "Pristao sam biću...", koje je sve napisao D. Trifunović i od kojih NIJEDNA NIJE LJUBAVNA.
Samo su još za "Selmu" uzeli tekst Vlade Dijaka star 30 godina i neki Albanci su napisali tekst za "kosovsku".
I to je to.

Mnogo toga, nije rock'n'roll samo hard rock 70-tih, koji se mahom bavio tom tematikom.

Pa Selma im i jeste možda najbolja ljubavna pjesma.
E to ti je pjesma za koju možeš reći da je autentična i inspirisana stvarnim i jakim emocionalnim
iskustvom. Doduše ne Bregovićevim.

[Banksy]

frajeri su jednostavno pisali o nekim drugim iskustvima i temama koje su njima bile bliske.

Ti si moja čokolada,
ja sam tvoja čokolada,
i da nisi tako mlada,
ja bih te ljubio.

Ja bih te ljubio,
Ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio

Ti si moja čokolada,
ja sam tvoja čokolada,
i da nemaš onog gada,
ja bih te ljubio.

Ja bih te ljubio,
Ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio

[dale cooper]

frajeri su jednostavno pisali o nekim drugim iskustvima i temama koje su njima bile bliske.

Ti si moja čokolada,
ja sam tvoja čokolada,
i da nisi tako mlada,
ja bih te ljubio.

Ja bih te ljubio,
Ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio

Ti si moja čokolada,
ja sam tvoja čokolada,
i da nemaš onog gada,
ja bih te ljubio.

Ja bih te ljubio,
Ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio

To je smiješna, blesava, simpatična pop pjesma. I tekst je takav.

Ali imaš onda i ovo:

Uzalud me budis u pola 6
Nema nigde nikog i nemamo kud
Od onoga sto vidim mi ponestaje dah
Ostaje da ostanemo gde smo sad

Cini mi se nesto te oduzima
Glasovi mi govore da si to ti
Pristajem da pogledam te prvi put
Trazim zbirku bobicavih skriljaca

Reci mi, kenozoik nije za tebe

Crvene sam povukao granice
Oci su se navikle na filmski mrak
Pustam sve da stoji jos jedan cas
Mislio sam da je dobro biti par

Cini mi se oduvek sam bio glup
Glasovi mi govore eta kanjec
Zelim da se oduzim ko spin dim
Vrlo lep je ovaj kraj koncentrican

Reci mi, kenozoik nije za tebe

Ti si stvorena za sve te stvari

Uzalud me budis u pola 6
Nema nigde nikog i nemamo kud
Svetosavska blaga ruka kaze put
Avgustovsko plavo sunce pubes luks

Cini mi se nesto te oduzima
Glasovi mi govore da si to ti
Ovde je i rano jutro plameno
Sva ta govorancija, pa to je to

[Banksy]

Vrh, šta reći ...

[dale cooper]

Sama činjenica da su Idoli imali pjesmu kao što je Čokolada opovrgava tezu o toj sceni kao gomili
ozbiljnih arty tipova bez smisla za humor.

[julisiz es grant]

Vrh, šta reći ...

Fakat, nabacane riječi bez smisla i značenja, ali neukom plebsu zvuče pametno.
Čuj "želim da se opružim ko sipin dim, tražim zbirku bobičavih škriljaca" ili "vrlo lep je ovaj kraj koncentričan"
Malo latinskih riječi, malo rusofilije,malo Svetog Save, malo pojmova koje je Divljan učio na rudarsko-geološkom fakultetu ..i eto ti pesme, ludo jedna

[julisiz es grant]

Sama činjenica da su Idoli imali pjesmu kao što je Čokolada opovrgava tezu o toj sceni kao gomili
ozbiljnih arty tipova bez smisla za humor.

Taj dubokoumni tekst su čak ukrali od nekakvog Gere , koji je isto pripadao toj svestranoj art-beogradskoj mladeži 80-ih...sviruckao i slikao...i naravno krepucnuo prije vremena.

[Banksy]

Sama činjenica da su Idoli imali pjesmu kao što je Čokolada opovrgava tezu o toj sceni kao gomili
ozbiljnih arty tipova bez smisla za humor.

Od te pjesme i dalje naplaćuju najviše autorskih prava, to je humor.

[dale cooper]

Vrh, šta reći ...

Fakat, nabacane riječi bez smisla i značenja, ali neukom plebsu zvuče pametno.
Čuj "želim da se opružim ko sipin dim, tražim zbirku bobičavih škriljaca" ili "vrlo lep je ovaj kraj koncentričan"
Malo latinskih riječi, malo rusofilije,malo Svetog Save, malo pojmova koje je Divljan učio na rudarsko-geološkom fakultetu ..i eto ti pesme, ludo jedna

Kombinacija teksta i muzike daje savršeno jasan primjer frustriranosti, nezadovoljsta i otuđenja dvoje mladih ljudi
sa svijetom oko njih i sa jednim drugim.

[radostan dan]

Niko od novovalaca nije imao AUTENTIČNU ROCK BIOGRAFIJU i smatrao rock više od faze u svom životu.

uhhh, pazi...ovdje upadaš u problem.
i bregoviću rok nije ništa više do jedne faze u životu.
ili ćiribiribelu, hajdemo u planine i onaj narodnjak sa tifom smatraš rokom?
uostalom, i sam goran izjavljuje isto - rnr kao jedan dio života kom nema namjeru da se vraća.

ne protivim se tuđim stavovima, ali volim da se čuje i moj - dugme jeste najveći ex yu bend.
no, najveći ne znači nužno i najbolji.

[julisiz es grant]

Niko od novovalaca nije imao AUTENTIČNU ROCK BIOGRAFIJU i smatrao rock više od faze u svom životu.

uhhh, pazi...ovdje upadaš u problem.
i bregoviću rok nije ništa više do jedne faze u životu.
ili ćiribiribelu, hajdemo u planine i onaj narodnjak sa tifom smatraš rokom?
uostalom, i sam goran izjavljuje isto - rnr kao jedan dio života kom nema namjeru da se vraća.

ne protivim se tuđim stavovima, ali volim da se čuje i moj - dugme jeste najveći ex yu bend.
no, najveći ne znači nužno i najbolji.

Mislim na ono što je već napisano...krenuti sa samog dna i ići lagano gore, svirati kad god se ima prilika, i okusiti sve one popratne stvari koje čine život rock muzičara.
Ako je Bregoviću rock bio faza u životu, mora se priznati da je prokleto dugo trajala. Vjerovatno bi ostao na tome, da nije našao još unosnije načine bavljenja muzikom, a ne može se reći da i ovo što danas radi nema vrijednosti, iako ne pratim.

[radostan dan]

pa ne znam šta da ti kažem...
i ja sam mislio da je dugo trajala. sad kako sam ostario, kako me iskustvo tjera da dižem u vis tu letvicu od kriterija, po meni ta njegova rok faza se završava sa bitangom.
malo -uspavanka- se otima, i onda kreće čisto bregovićevo zajebavanje naroda u smislu- libo me tuki, krpim, cijepam, lijepim pjesme, plus koketiram sa politikom i simbolima, jednostavno - izdrkavam se jer mi se može i jer mi to moj talenat omogućuje, a vi se i dalje primate, i u tome i jeste moja veličina.

čitam ovu vašu raspravu na temu tekstova...ne mogu se složiti ni sa jednom stranom.
ne volim banalizaciju, ali ni mistifikaciju. to kada je riječ o poeziji novog vala-
kada je riječ o dugmetu, sam goran izjavljuje da ima nesreću da živi i komponuje u zemlji u kojoj je bitniji tekst od note i muzike, i da je u svijetu tekst samo prateći element , pomoćni točak neke melodije, i da mu je parafraziram - pun kufer riječi i rime-...
i to sve negdje pred onaj album sa islamovićem.

doduše, treba mu se priznati dosljednot, na kraju je otkačio rnr kao spoj texta-poruke i muzike, i posvetio se samo poslednjoj.
ili je to sticaj okolnosti tipa rat i izbjeglištvo...

[dale cooper]

Meni je muzika mnogo bitnija od teksta, ali lijepo je kada se to dvoje uklopi u jednu cjelinu.
I daleko da su pripadnici novog vala bili bezgrešni što ste tiče tekstova. Bilo je tu i dosta
prosječne lirike ponekad čak i na nivou spomenara prosječnog srednjoškolca.
Ali muzika je onu u čemu su daleko prednjačili u smislu inovativnosti i kreativnosti.
Recimo način na koji su Haustor u Šejnu spojili špageti western tematiku Ennia Morriconea
sa dubom. Genijalno.

[zg1911]

meni je isto glazba bitnija no tekst. sto se teksta tice doviljno mi je da ne vrijedja inteligenciju ko izdrkotine tipa hajmo u planine jer tamo nema zime, minus i plus ko amer i rus, u mom svijetu ti si korov a ja hibiskus itd. ja recimo i dylana slusam prvenstveno zbog glazbe, ne tekstova.

naravno, ajljepse je kad se pogode super tekst i super melodija.

btw radosni i dale steta sta nema onog hail smajlija

[dale cooper]

meni je isto glazba bitnija no tekst. sto se teksta tice doviljno mi je da ne vrijedja inteligenciju ko izdrkotine tipa hajmo u planine jer tamo nema zime, minus i plus ko amer i rus, u mom svijetu ti si korov a ja hibiskus itd. ja recimo i dylana slusam prvenstveno zbog glazbe, ne tekstova.

naravno, ajljepse je kad se pogode super tekst i super melodija.

btw radosni i dale steta sta nema onog hail smajlija

Tonći i Vjekoslava Huljić.

Dylan je jedan od onih koji cjepaju na oba fronta.

[zg1911]

naravno. istaknuh njega jel slovi za najboljeg tekstopisca

btw mislim da vjekoslava pise tekstove. tonci je isto posast al me iznenadio s madre badessom

[Ommadawn]

Ljudi koji smatraju da je Thompson dobar trebaju itekako da poslušaju 12 metara poredanih vinila raznih žanrova!

A za Banksy, koja se smije Idolima:

U torbigirgici nosiš moju sliku diko
Da ne vidi niko
Jer je slatko ljubit tajno

Da sam pekar mala moja
Ne znam bi l' me 'tjela
Kad bi noću bila sama
Zemičke bi jela

Topom ću te gađat moja mala
Vidim li te da si s drugim stala

Diro bih je cijelog dana
Ne zna selo ne zna njena nana

Hop cup poskočit ću
Drugu curu poljubit ću
Poljubit ću drugu znaj
Baš me briga haj haj

I meni slike kroz glavu pastira sa torbicama, šeširićem, slamkom u ustima, opancima negdje na nekom proplanku, među ovcama, bare nekog curetka koje sjedi sa vretenom i prede vunu.

[julisiz es grant]

pa ne znam šta da ti kažem...
i ja sam mislio da je dugo trajala. sad kako sam ostario, kako me iskustvo tjera da dižem u vis tu letvicu od kriterija, po meni ta njegova rok faza se završava sa bitangom.
malo -uspavanka- se otima, i onda kreće čisto bregovićevo zajebavanje naroda u smislu- libo me tuki, krpim, cijepam, lijepim pjesme, plus koketiram sa politikom i simbolima, jednostavno - izdrkavam se jer mi se može i jer mi to moj talenat omogućuje, a vi se i dalje primate, i u tome i jeste moja veličina.

Eh, tad mu se već moglo...ali valjalo je do toga doći.
Da narodni heroj pjeva na pop albumu ...ko bi to ikad mogao i pomisliti.
I o tome su pisale ove http://en.wikipedia.org/wiki/The_Guardian novine , okarakterisavši to kao neku vrstu Bregovićevog državnog udara.
Kome je to sa one scene IKADA pošlo za rukom?

[dale cooper]

Ljudi koji smatraju da je Thompson dobar trebaju itekako da poslušaju 12 metara poredanih vinila raznih žanrova!

A za Banksy, koja se smije Idolima:

U torbigirgici nosiš moju sliku diko
Da ne vidi niko
Jer je slatko ljubit tajno

Da sam pekar mala moja
Ne znam bi l' me 'tjela
Kad bi noću bila sama
Zemičke bi jela

Topom ću te gađat moja mala
Vidim li te da si s drugim stala

Diro bih je cijelog dana
Ne zna selo ne zna njena nana

Hop cup poskočit ću
Drugu curu poljubit ću
Poljubit ću drugu znaj
Baš me briga haj haj

I meni slike kroz glavu pastira sa torbicama, šeširićem, slamkom u ustima, opancima negdje na nekom proplanku, među ovcama, bare nekog curetka koje sjedi sa vretenom i prede vunu.

Pa jel' pastirski rock ili nije.

[Better Man]

Niđe veze, priča je u duhu romansiranih bajki gdje se prošlost pokušava prikazati boljom nego što je bila, jer Beograd je uvijek bio slab s talentom, ali patetično naložen na ''svjetske trendove'' što na kraju rezultira smiješnom, izvještačenom artificijelnošću (pleonazam, znam) gdje su gradska djeca i djeca vojnih lica u nekom svom malom iskreiranom zatvorenom krugu pokušavala imitirati svijet neopravdano ložeći sebe da su bolji od ostatka Srbije i Yu. Ono što je imalo talenta uglavnom je preselilo, a preživjeli koji su preuzeli društvenu i političku scenu, mahom pretvorili u salonce. Gledam Krstića nekidan, u YU je bio građanski rat i svi smo podjedanko krivi, treba pričati i o srpskim žrtvama, itd, bijeda, ukratko. Jedan od rijetkih koji je znao svjetski trend aplicirati u lokalnu sredinu i od nje napraviti hit bio je Oliver Mandić, itd, duga priča.
S druge strane, film im je bio vrhunski, od glumaca, reditelja, svih filmski radnika, vrh u bivšoj Yu. Ali muzika, rock'n'roll, uvijek su bili imitatori kratkog daha. Smiješno je vidjeti kako se grade patetični lokalpatriotski i nacionalni kultovi od realno tankog materijala, i to je tako u svemu i u svim sredinama, ne samo u vezi BG r'n'r-a, uvijek to izgleda tužno i smiješno ...

Baš nešto razmišljam o ovome i kontam kako je ta BG scena zapravo direktan rezultat tog otvaranja prema svijetu koje je počelo sredinom šezdetih, da se upravo na njemu može studirati kako je tekla 'estetska urbanizacija' vodjena duhom druge i treće SFRJugoslovenske generacije ... da se tu počinje očitovati otpor prema tradicionalnom, narodnom, seljačkom, domaćem, balkanskom, prema rakiji i kazanu, prema epskoj i socijalističkoj estetici ... što je, zapravo, svjedočanstvo koliko je Yu bila uspješna u stvaranju uslova da se već 20 godina nakon rata izrodi jedna generacija koja osjeća i uključuje se u zeitgeist i poistovjećuje se (muzički i na svaki drugi način) sa svojom generacijom van zemlje.

Mislim da se u Zagrebu to više očitovalo kroz lijepo šlagersko mittleeuropejstvo iako su oni prvi ufurali u Novi val, u Beogradu kroz buntovništvo Crnog talasa u prvoj generaciji, a poslije kroz urbanu kulturu New wavea, dok je Sarajevo uvijek imalo neku prizemniju, možda i tradicionalističkiju vibru prožetu narodnim duhom i kao takvo je iznjedrilo upravo ono što je bilo slušljivo široj domaćoj publici. A, definitivno si u pravu da i dan danas kad s Beogradjanima iz Kruga dvojke pričaš o sarajevskoj muzičkoj sceni dodje do nekog prćenja nosa, kao da se priča o najvećem šundu i nekoj tamo inferiornoj kulturi.

Problem s Beogradom je što je imao malo autentičnih, svojih, uspješnih autora i izvođača, a ta kultna gradska scena - El org. s najvećom uspješnicom klasičnom hopcup pop melodijom Igra r'n'r cela Jugoslavija i Idoli - Ti smoja čokolada, ja sam tvoja čokolada - bila tek kopija svjetskih trendova, kratkog vijeka trajanja, uz podršku medija u snažnom pokušaju da se izdignu na nivo koji realno nisu bili kadri dobaciti.
Zato je Riblja Čorba dobro prolazila, jer je imala podlogu u provincijskom r'n'r-u koji je uvijek bio autentičan, vitalan i lako prepoznatljiv na svim prostorima bivše Jugoslavije, zato je tako dugo i trajao. Problem Srbije i cijele Jugoslavije je s inspiracijom koja se neizbježno, da bi se bilo uspješno, morala crpiti sa svog tla, kako kažeš s rakije i kazana, iz seljačkih korijena svih nas, nekad u nekom koljenu, ako ne to, onda možda s Bg školom lakih pop jazz melodija nakon Dr. sv. rata s Kraljićem kao vrh. autorom ali izniklog na temeljima Bg preživjele građanštine ili Zg jazz s Petrovićem ili školom šansone Diklića i Špišića direktno naslonjenih na srednjeuropsko naslijeđe K&K monarhije, to je bilo autentično, to je opstalo i to je ono što vrijedi i dan danas. Dakle, to je problem s izvorom i autentičnošću, ispit na kojem su svi vještački odmah padali, kod publike sigurno, kod inteligentne, odrasle kritike također.

Drugi veliki problem muzike bivše Yu je želja da se postane slavan i bogat, a istovremeno zadrži svoj art, vrlo često zapravo kvazi art, to je bilo najbolnije. Bregović je vjerovatno to vrlo mlad skužio i time nije bio opterećen (neimaština koja ga je pragmatično tjerala ka profitu), dok je bilo bolno posmatrati Stefanovskog, recimo, kojem su prve dvije ploče bile briljantne, ali nije bilo statusa, novca i slave. U to vrijeme Dugme je već punilo stadione, a Steafnovski svirao u daleko manjim prostorima. Zato pravi Kao kakao i slične budalaštine gdje ne dobija očekivanu slavu, a gubi kredibilitet. Ili Dado Topić, nakon genijalnog Timea iz '72. odlazi u pop u Život učsvp gdje jednu pjesmu upravo posvećuje Bregoviću ''koji je prodao muziku'' - Ispovijest jednog Sarajlije - da bi završio s S. Milošević i ljigom Ti si princeza.
Kod svih bendova i izvođača exYu prostora postojala su dva problema - autentičnost, izvor i iskrenost da budeš ono što jesi, pa kako prođeš - prođeš, i hod po žici između popularnosti laganice i buntovne originalnosti po svaku cijenu. Malo ih je našlo balans u kojem su uspjeli reći tu neku svoju ideju kroz relativno prihvatljive melodije, a većina ostala zaglavljena tvrdoglavo u svom izričaju koji je, što je ključno, uglavnom slabo bio potkrijepljen talentom i idejom šta reći, pa se nastavilo jahati na niko me ne razumije šupljoj čime se redovno pokrivao taj manjak ideje i talenta, Stefanovski je recimo jedan od rijetkih koji je ostao svoj, a uspješan u mjeri koja mu je individalno dovoljna ...itd, u gužvi sam, pisaćemo se, zanimljivo je

edit: a što je Beograd prćio nos, to je ok, ko gubi ima pravo da se ljuti ...

Gledati Orgazam kroz Igra Rokenrol cela Jugoslavija ili Idole koruz Čokoladu može samo neko ko ne poznaje opus te dvije grupe.

[Zastozato]

Ljudi koji smatraju da je Thompson dobar trebaju itekako da poslušaju 12 metara poredanih vinila raznih žanrova!

A za Banksy, koja se smije Idolima:

U torbigirgici nosiš moju sliku diko
Da ne vidi niko
Jer je slatko ljubit tajno

Da sam pekar mala moja
Ne znam bi l' me 'tjela
Kad bi noću bila sama
Zemičke bi jela

Topom ću te gađat moja mala
Vidim li te da si s drugim stala

Diro bih je cijelog dana
Ne zna selo ne zna njena nana

Hop cup poskočit ću
Drugu curu poljubit ću
Poljubit ću drugu znaj
Baš me briga haj haj

I meni slike kroz glavu pastira sa torbicama, šeširićem, slamkom u ustima, opancima negdje na nekom proplanku, među ovcama, bare nekog curetka koje sjedi sa vretenom i prede vunu.

Pa jel' pastirski rock ili nije.

Prva dva albuma Bijelo Dugme je pripremalo na Borikama kod Rogatice gdje je postojala a jos uvijek se nalazi ergela konja, na hiljade ovaca, hotel motel. Zbog toga su tesktovi bili takvi kakvi su bili.

[julisiz es grant]

Ne prva dva, već drugi i treći.
I izvući ove stihove je nefer. Na tim albumima bilo je mnogo više pjesama koje NISU folkom inspirisane, a bile su jednako, ili više, popularne.

[Ommadawn]

Ne prva dva, već drugi i treći.
I izvući ove stihove je nefer. Na tim albumima bilo je mnogo više pjesama koje NISU folkom inspirisane, a bile su jednako, ili više, popularne.

Nefer je također spominjati pjesmuljke poput "čokolade" od Idola i "igra rokenrol" od Orgazma a pri tome zanemariti činjenicu da ovi imaju hipten dobrih pjesama. Sjetim se samo "retko te viđam sa devojkama" od Idola gdje se govori o problemima homoseksualaca.

Ozbiljno smatraš da je Thompson dobar?

[Ommadawn]

I jah, kad spomenu Bregovićevu saradnju sa Svetozarom Vukmanovićem Tempom koji je usput bio i nacionalista (Džemal Bijedić ga jednom prilikom poslao u pm) - smatrati to na bilo koji način kao neki bunt protiv države je grandiozno, pogotovo u vrijeme kad se ova počela dobro tresti. Uzmi u obzir Azrine Filigranske Pločnike, za početak, te Čorbine albume, gdje se ide toliko daleko s pjesmom "kako je lepo biti glup" pa će ti se taj Bregin "bunt" o kojem je pisao i Guardian učiniti benignim.

[radostan dan]

super je što je tema ponovo aktivna...
par dobronamjernih sugestija - ima istine u onoj izlizanoj frazi - ljepota je u oku posmatrača...tako je i sa muzikom, tačnije sa uhom i osjećajima slušača.
nemojte ići u krajnost...svi su oni tu negdje, od brege, novog vala, buldožera, boe, mlinareca, štulića, pađena, đorđevića, itd. po nekim parametrima neki od njih su gornji u odnosu na ostale, po nekim donji.

takođe, par stvari se ovdje provuklo što svjesno, što nesvjesno, a niko nije reagovao...

a) indeksi puštali kosu i donijeli gitare ( to je već pomenuto)...
nije, već mišković i siluete. prvi koncert (ako se to tako može nazvati) , po rnr standardima održale su siluete 1961, zatim bijele strijele i crveni koralji.

b) nije čolić prva mega zvijezda ex yu popularne muzike, nego đorđe marjanović...prvi fan klubovi, prvo oganizovano praćenje pjevača na nastupima od strane istih, itd, itd. šta više, prvi ulični protesti ili bunt u tadašnjoj jugi bili su upravo zbog odluke žirija nekog festivala na kom marjanović nije pobjedio.
na stranu što meni nije bilo dobro kada ga vidim na tv-u, kao i leo martina, indexe u leptir mašni fazi (polovina ili kraj sedamdestih, jbg, šta dijete zna šta su dobre melodije, dijete traži bebeka i senzaciju), ali marjanović je napravio revoluciju bacanjem sakoa u toku izvođenja numere, klečanjem na koljenima, gestikulacijom rukama tokom pjevanja, za razliku od do tada uštogljenih i štirkanih pjevača, koji stanu bočno spram mikrofona i izbeče se na publiku u puli, zagrebu ili beogradu, kO pokojni živan saramandić birvaktile (operski prvak).
zato njega, dugme i čorbu (tim redosljedom) tretiram- revolucijom u yu zabavnoj/po/rok muzici.

c) nije bregović prvi koketirao sa etno motivima u pjesmama već dragi i žika jelić iz yu grupe ( koliko je meni poznato, a moguće da i oni nisu - prvine- u tom smislu). to što su oni ispirali zlatne grumenčiće u hladnom potoku a goran nanjušio i otkopao debelu zlatnu žilu, to je njihov problem.

i još par stvari, ako se sjetim, dopuniću.

pozz za sve