Prvi dodir sa Beogradom negdje ko klinac pred sami rat, dodjes na zeljeznicku stanicu onu staru, i doceka te milion cigica po onim peronima i okolo. To mi je nekako ko Bukurest
Lijep je stari Beograd oko Kalemgdana, Dorcol, Palilula, Vracar ali dosta je prljavo kao i kod nas, ili neuredno hajde mozda nije prljavo. Njega vadi sto je velegrad, imas neki osjecaj divljenja toj velicini grada.
Sarajevo se moglo skockati cakum pakum, da je malo pameti. Ali ovo zidanje zgradurina gdje treba i ne treba, nakrcavanje centralnog dijela grada, neizgradnja adekvatnih cesta i sve ostalo od recimo "turkizacije" Bascarsije, meni se to ne svidja. Bascarsija vise skoro i nema nekadasnji smek, sve nesto turski sladoled turski kebab turska pizza, a gdje je tu Bosna.
Kako bi bilo mocno da je neko pametan umjesto onog divljanja favele od Buca Potoka, smislio gore prema zuci neka naselja kao Sip ali malo nize zgradice, vise zelenila, prostora, ko ljubljancani sto grade zadnjih godina. Zgradice od 3-4 kata i gomila parkova izmedju.
Tako su nekad bili zamisljeni Velesici, donji, uz one zgrade napravljene u Pandze bila je zamisao da se i ispod grade lamele i to je i poceto bilo ali uz rat napusteno. Ostale zidine tamo par prvih pocetih zgrada. Nesto kao Visnjicki venac u Beogradu, ono prelijepo naselje sa niskim zgradicama gdje su snimali Zikinu dinastiju u "novom stanu Marije i Bobe", etazni stanovi sa velikim terasama i pogledom na Dunav u blagoj padini. Nesto takvo postoji na Ciglanama ali samo dvije tri zgradice trokatnice u Avde Hume.
Estetika nam nepoznat pojam.