Rukovodstvo Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine je 17. oktobra 1991. uradilo dokument “Mogućnosti organizacije srpskog Ministarstva za unutrašnje poslove”, preporučujući da srpski MUP bude organizovan kao
paralelan državni organ. Na sastanku srpskih pripadnika MUP-a Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u Banja Luci
11. februara 1992. prisutni su dobili zadatke “da provode sve potrebne pripreme za funkcionisanje srpskog MUP-a
nakon proglašenja Ustava Srpske Republike Bosne i Hercegovine”.
“Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” je 28. februara 1992. usvojila Zakon o unutrašnjim poslovima, koji je stupio na snagu
31. marta 1992. Formalno preuzimanje policijskih stanica na “srpskim”teritorijama otpočelo je
1. aprila 1992., u skladu sa čl. 126. Zakona i u skladu sa Direktivom izdatom od strane “ministra” pravde, Momčila Mandića (ZAKON O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA, Službeni glasnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, br. 4, Sarajevo 23. marta 1992.; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 263.)
Izvršni odbor Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine je 3. aprila 1992.izdao
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST, u kome “u potpunosti podržava odluku Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini o
formiranju srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova u ovoj republici. Ovo tijelo podržava sva kadrovska postavljenja srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, kako u Ministarstvu unutrašnjih poslova, tako i u drugim državnim organima.
Stoga ističemo, da
svi kadrovi srpske nacionalnosti, zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kao i drugim državnim organima Bosne i Hercegovine, koji rade protivno odlukama Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, više ne predstavljaju kadrove Srpske republike Bosne i Hercegovine niti srpski narod”(AIIZ, inv. br. 3-319)