Pozadina dešavanja u i oko Damaska
Žestoki otpor dijalogu vlasti i oporbe: pobunjenici pokrenuli napad na Damask pod nazivom "Velika epopeja"
Ovih dana intenzivno se priprema teren za pokretanje dijaloga između sirijskih vlasti i opozicije, no takav ishod ne odgovara svima. Naoružane skupine na terenu odmah su odbacile mogućnost pokretanja diplomatskog rješenja sirijske krize te izgleda kako se njihov stav upravo manifestira eskalacijom sukoba unutar glavnog grada.
Sirijsko nacionalno vijeće sa sjedištem u Istanbulu (SNC), organizacija koja okuplja jedan dio oporbenih skupina koje su započele pobunu i koje se zapad praktično odrekao osnovavši u studenome prošle godine Sirijsku nacionalnu koaliciju u Dohi, ogradilo se i oštro osudilo izjave šeika Ahmeda Moaza al-Khatiba na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu prije nekoliko dana (opširnije: 49. Konferencija o sigurnosti u Munchenu - ključni govori i sastanci međunarodnih dužnosnika, važni kontakti po pitanju okončanja sirijske krize).
Sukob između dvije struje sirijskih oporbenih skupina je izazvao prijedlog al-Khatiba za pokretanjem dijaloga sa središnjim vlastima u Damasku, kao i poziv Iranu da se "učini što je u njegovoj moći kako bi se okončalo krvoproliće". Zbog tih izjava su ga proglasili "izdajnikom revolucije". Međutim, al-Khatibov prijedlog nije bio bezuvjetan. On je Damasku predočio svoje zahtjeve na koje vlada ne može pozitivno dogovoriti, budući da šeikovo "otvaranje" ne podrazumijeva odstupanje od prevratničke strategije koju oporba provodi već više od dvije godine.
Rušenje predsjednika Bashara al-Assada, cilj koji je osmišljen izvan granica Sirije, palo je u drugi plan zbog borbe za prevlast unutar sirijske oporbe. Sirijsko nacionalno vijeće je u ovim al-Khatibovim izjavama vidjelo mogućnost da ponovo dođe u središte pozornosti, iako je formalno podređena Koaliciji iz Dohe.
Priopćenje Sirijskog nacionalnog vijeća sa sjedištem u Istanbulu
"Takozvani dijalog s režimom u Damasku je ideja samo jednog čovjeka i nije razmatrana niti odobrena od strane Koalicije, koja nikada nije raspravljala o toj mogućnosti. Stoga prijedlog Moaza al-Khatiba ne smatramo obvezujućim. Pokušaj pojedinaca da sirijsku revoluciju stavi u poziciju da mora davati ustupke i sjesti za isti stol sa bandom ubojica, a sve pod izgovorom kako bi se izbjeglo daljnje krvoproliće, dovesti će revolucionare u nepovoljan položaj zbog uskraćivanja ekonomske i vojne podrške", stoji u priopćenju pobunjeničkog Vijeća sa sjedištem u Istanbulu.
Posljednja rečenica u izjavi pobunjeničkih skupina je od izuzetne važnosti, jer se radi o još jednom razlogu zbog kojega je došlo do sukoba. Kašnjenje s uplatom novca s kojim strane zemlje financiraju pobunu je pobudilo sumnju čelnika SNC-a, te koji su upravo zbog neredovite uplate novca odbili sudjelovati u stvaranju vlade u egzilu koja je trebala koordinirati rad svih oporbenih i pobunjeničkih skupina (osim onih koje SAD proglasi teroristima, kao što je bio slučaj s al-Nusra Frontom). Za "demokratske disidente" koje je stvorio Washington i njegovi saveznici su novac i moć očigledno od većeg značaja nego što je to sigurnost u zemlji i završetak sukoba.
"Demokrate" u Istanbulu nije briga što Sirijci mjesecima žive u stalnom strahu od atentata i stanju općeg kaosa, i to najviše u onim dijelovima Sirije koje pod kontrolom drže njihove naoružane milicije.
Stanje na terenu je svakim danom sve gore. Vlada u Damasku, koja je odbila prijedlog za "uvjetovanim dijalogom" Moaza al-Khatiba, naglasila je kako su "teroristi u zemlji razorili važne obrazovne, povijesne i turističke strukture, a što je još važnije svojom pobunom su uzrokovali smrt velikog broja mladih ljudi, koji su bili istinsko bogatstvo zemlje".
Predsjednik Europske komisije, Jose Manuel Baroso, je međutim uvjeren kako je "situacija u Siriji posljedica tromosti međunarodne zajednice", optužujući na taj način Rusiju i Kinu, koje su koristeći pravo veta u Vijeću sigurnosti uspjele spriječiti svaki pokušaj strane vojne intervencije u Siriji.
Zamjenik ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, Gennady Gatilov, je odgovorio predsjedniku EK kritizirajući ga "zbog pogrešnog pristupa sirijskoj krizi i neupitne podrške sirijskoj oporbi".
Moskva tvrdi kako se "Sjedinjene Države i njihovi europski saveznici nikada nisu istinski potrudili i izvršili pritisak na sirijsku oporbu kako bi završila pobuna". Kritiku Moskve potvrđuju i zbivanja protekle dvije godine.
Pobunjenici su noćas započeli još jednu u nizu "posljednjih bitaka za Damask".
U tijeku su žestoki sukobu u predgrađima Jawbar, Qaboun, Douma, al-Qazaz i al-Zahira Abbasidi
Dok su čelnici oporbe zaokupljeni međusobnom svađom, a međunarodna zajednica gubi vrijeme u beskrajnim raspravama o "pitanju odgovornosti" (iako je evidentno tko je potakao pobunu i tko je svo vrijeme financirao i naoružavao pobunjenike), u Siriji se sukobi nastavljaju. Pobunjeničke milicije su najavile još jednu u nizu "završnih bitaka za Damask", za koju su čak osmislili (doslovno) epsko ime : "Velika epopeja". Jučer kasno su započeli sukobi u četvrtima Jawbar, Qaboun, Douma, al-Qazaz i al-Zahira. Do sada su sve slične inicijative od strane pobunjenika završile porazom na bojnom polju, stoga s pravom možemo pretpostaviti kako će i ovoga puta biti tako, budući da sirijska vojska tvrdi kako je s ovim planom upoznata od samog početka.
Postavlja se pitanje da li eventualna prisutnost stranih trupa može donijeti prevagu u korist "revolucionara". Da se ne radi o nikakvoj insinuaciji govori izjava zamjenika zapovjednika Glavnog stožera sirijske vojske i ministra obrane, generala Fahd Jassem al Frei, koje je za libanonsku TV postaju al-Manar izjavio kako je "potvrđena suradnja između naoružane sirijske oporbe i izraelskih oružanih snaga".
"Izraelski zračni napad na ciljeve u Siriji je bio moguć samo zahvaljujući suradnji s pobunjenicima. Pobunjeničke milicije su prije napada onesposobile protuzračnu obranu i na taj način omogućili izraelskim zrakoplovima nesmetan prelet kroz sirijski zračni prostor", izajvio je general al-Frei.
Opasno savezništvo pobunjenika i izraelske vojske ne zabrinjava vlasti u Damasku, koje smatraju kako "ono ni u kom slučaju ne mogu donijeti prevagu u sukobu na stranu pobunjenika, iako njihove kontakte ne treba ispuštati iz vida".
Posljednje neprovjerene informacije govore kako u četvrtima Damaska vode žestoke borbe, a pojedini izvori prenose kako su se manji dijelovi pobunjeničkih postrojbi uspjeli probiti te kako se kreću prema središtu grada, međutim većina informacije stiže iz Sirijske udruge za ljudska prava sa sjedištem u Londonu, te je njihova vjerodostojnost itekako upitna.
Analiza
Znakovi o mogućem početku dijaloga, čak i ako ih je al-Khatib odlučio poslati samo na "svoju ruku" - što vjerojatno nije tako, već postoji konkretna struja unutar SNC-a koja je spremna sjesti za stol - snažno su odjeknuli među svim upletenim stranama.
Nema se tu što previše dodavati ili oduzimati - konkretan početak dijaloga bio bi pobjeda sirijskih vlasti i poraz naoružanih pobunjenika. Cilj pobune i svih kripto-intervencija u zadnje 2 godine bio je srušiti predsjednika Assada i po mogućnosti kompletnu Baath nomenklaturu.
Oni koji i dalje ustraju na oružanom sukobu dočekali su ovakvu naznaku kao jako opasan trend koji bi mogao ugroziti njihovu egzistenciju. Oni su svjesni kako je odugovlačenje "pat pozicije" na terenu ujedno i početak njihove propasti. Što glasovi pro-dijaloga budu glasniji, to će strane sile, koje su ih do sada obilato podržavale, nastojati pronaći "elegantan" način za izlazak iz cjelokupne sirijske situacije. Naoružani militanti na terenu osjećaju kako se taj trenutak približava i znaju da ako izgube potporu izgubiti će i rat, a vrlo vjerojatno i vlastite glave.
Iz njihove perspektive jedina konkretna opcija je zaista krenuti svim preostalim snagama u pokušaj izvojevanja neke "epske" pobjede na terenu. Jedino to ih sada može spasiti od poniranja u zaborav od strane onih koji su ih na mnoge načine i stvorili. Vijest o eskalaciji sukoba u Damasku za njih je od izuzetne važnosti jer njome se svijetu poručuje kako nije još sve gotovo, još se nisu iscrpile sve šanse da bi se sada pristupalo kapitulaciji, tj. pregovorima.
Oni koji se bore na terenu zasigurno misle na taj način, no i oni bi uskoro mogli uvidjeti svu dvoličnost politike, tj. "pobunjenika-foteljaša", predstavnika SNC-a i drugih koalicija koji prate krvoproliće u Siriji iz hotelskih soba u Istanbulu, Kairu, Parizu i drugdje. Kada vođe opozicije osjete da su u situaciji da bi mogli izgubiti sve - a za sada još uvijek imaju određen utjecaj i mogli bi štošta ispregovarati s vlastima u Damasku - odreći će se naoružanih skupina na terenu i prepustiti ih sirijskoj vojsci.
Svojim angažmanom u Damasku poručuju kako "još uvijek postoje". Oružanim sukobima u nekoliko gradskih četvrti i uz pokoju auto-bombu, još uvijek mogu sami sebe vratiti natrag na naslovnice zapadne štampe, jer upravo one osiguravaju im egzistenciju u ovom trenutku. Kada više ne budu u stanju vratiti se na naslovne strane, jednostavno će ostati zaboravljeni, u prvom redu od svojih nominalnih i formalnih saveznika.
S druge strane, sirijska vojska svjesna je ovakvih opasnosti i sigurno su spremni na kontrolu grada, naročito ako uzmemo u obzir da je već nekoliko puta pokretana "ofenziva na Damask" koja se uvijek završavala samo s velikim brojem mrtvih pobunjenika na ulicama glavnog grada. Pobunjenicima ne nedostaje mladeži koja je spremna ginuti za ideale koje ni sami ne shvaćaju. Imajući u vidu ogromno siromaštvo u regiji, to ne iznenađuje.
Ipak, pobunjenici već polako gube utjecaj tamo gdje im je utjecaj od najveće važnosti. Tako primjerice The New York Times danas piše kako pobunjenici vode obračune s vojskom u Damasku, no u zadnjem paragrafu spominje se Al-Nusra Front i njihova poruka koja poziva na "obezglavljivanje neprijatelje" i odlučno "ne dijalogu". Onome tko zna čitati između redaka, stvari su sasvim jasne. Najutjecajnija zapadna štampa više ni ne spominje "pro-demokratske aktiviste koji su bili prisiljeni uzeti oružje" već daje sliku onakvom kakva jest. To nisu slučajnosti, to je priprema terena za odustajanje od "smjene režima".
izvor, "Advance.hr"
Ako su mu životi ljudi na prvom mjestu, zašto se bavi terorizmom!?
a smiju se židovima... tamo i žene služe armiju
