Citati koje bi podijelili s drugima

[Čudna sorta]

“Žena je, ipak i neosporno, najveća iluzija čovjekova. Ne postoji ni jedna sreća koja je u stanju da domaši radost ljubavi. Sve drugo može biti slava, uspjeh i satisfakcija, ali je žena jedino pijanstvo srca. Ni sve tamne strane ženina karaktera kao da ne postoje nego zato da bude osvjetljen samo jedan njen dio, onaj u kojem ona najviše zrači i koji je uvijek božanstven.” Jovan Dučić

[far rider]

Poor soul, you will never know anything
of real importance. You will not uncover
even one of life's secrets. Although all religions
promise paradise, take care to create your own
paradise here and now on earth.

― Omar Khayyam, Rubáiyát of Omar Khayyám

[Ljuska_u_BaklaFi]

U svojoj dusi imam prijatelja koji me bodri kada vrijeme na mene svali nesrece, i koji me tjesi kada se nagomilaju zivotne nedace. Jer... ko nije prijatelj svojoj dusi, neprijatelj je drugima, ko u svojoj dusi ne vidi sabesjednika, umire u ocajanju, jer zivot izvire iz covjekove unutrasnjosti, a ne dolazi iz onoga sto ga okruzuje.... Gibran

[Čudna sorta]

"Ja vjerujem u žensku intuiciju. Ja vjerujem da su žene mnogo inteligentnije nego muškarci. Samo, mi se pravimo, mi se jako pravimo da smo mnogo pametni, a nismo. One su finija bića, finija ustrojstva, mnogo finija nego mi. Ali mi smo, eto, nekako navikli na tu vlast, pa sebi i pridajemo suviše velik značaj." M. Selimović

[ptičica]

"Neću vam poželjeti sreću, jer ljudi o sreći razmišljaju različito. Umjesto toga poželjet ću vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do tišine u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni.

Mogao bih vam poželjeti mir (da, to vam od sveg srca želim!), ali kako ćete ga postići ako ne poznate tišinu koja se nalazi u vama? Zato vam želim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tišinu u vaš život. Jer, mir prati tišinu kao jutro Sunce.

Kad bi vam moja želja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas očekuju, snažno bih vam poželio upravo to! Ali, snagu vam nitko ne može dati, ako ju vi sami ne pronađete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. I zato vam želim da ove godine pronađete to mjesto. Kad to učinite, bit ćete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg postignuća.

Ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo novaca, jer to još nikoga nije usrećilo. Umjesto toga želim vam obilje tišine, jer tišina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren iz tišine, pa kako bi onda vaše potrebe iz toga bile izostavljene? Tražite radije tišinu, tražite tihi izvor u sebi samima, a ostalo će vam biti nadodano.

Mogao bih vam poželjeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to neću učiniti jer vaša mudrost dolazi iz tihog središta u vama. Nije moguće biti mudar, a ne poznavati tu tišinu. Radije nju tražite, a vaša potraga će sama po sebi biti znak da je mudrost pronašla vas.

Radosti i veselja ste željni? Ako posječete voćku, kakvu radost možete očekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tišina u vama, vaše je korjenje. Želim vam da se nikad od njega ne odvojite. Želim vam živu tišinu; njegujte ju svakoga dana, pa će i vaši plodovi pjevati pjesmu radosti.

Bilo bi lijepo poželjeti vam zdravlje, ali to je prazna želja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tišine koji hrani vaša postignuća i donosi vam radost, hrani i održava vaše tijelo. Ne činite sebi ono što korijen ne bi činio granama svog drveta. Slušajte svoje tijelo jer ono vam stalno šapće riječi zdravlja. Želim vam dovoljno tišine da čujete taj šapat.

I na posljetku, ona najveća od svih želja – želja da u vašem srcu živi ljubav. Možda niste primijetili, možda sam vas zbunio, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, što je ljubav ako ne naš najdublji korijen? Kako ćemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva živa stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, čisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tišinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tišina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjećanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najviše spaja u tišini.

Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: tišinu."

[fatamorgana]

"Neću vam poželjeti sreću, jer ljudi o sreći razmišljaju različito. Umjesto toga poželjet ću vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do tišine u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni.

Mogao bih vam poželjeti mir (da, to vam od sveg srca želim!), ali kako ćete ga postići ako ne poznate tišinu koja se nalazi u vama? Zato vam želim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tišinu u vaš život. Jer, mir prati tišinu kao jutro Sunce.

Kad bi vam moja želja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas očekuju, snažno bih vam poželio upravo to! Ali, snagu vam nitko ne može dati, ako ju vi sami ne pronađete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. I zato vam želim da ove godine pronađete to mjesto. Kad to učinite, bit ćete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg postignuća.

Ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo novaca, jer to još nikoga nije usrećilo. Umjesto toga želim vam obilje tišine, jer tišina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren iz tišine, pa kako bi onda vaše potrebe iz toga bile izostavljene? Tražite radije tišinu, tražite tihi izvor u sebi samima, a ostalo će vam biti nadodano.

Mogao bih vam poželjeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to neću učiniti jer vaša mudrost dolazi iz tihog središta u vama. Nije moguće biti mudar, a ne poznavati tu tišinu. Radije nju tražite, a vaša potraga će sama po sebi biti znak da je mudrost pronašla vas.

Radosti i veselja ste željni? Ako posječete voćku, kakvu radost možete očekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tišina u vama, vaše je korjenje. Želim vam da se nikad od njega ne odvojite. Želim vam živu tišinu; njegujte ju svakoga dana, pa će i vaši plodovi pjevati pjesmu radosti.

Bilo bi lijepo poželjeti vam zdravlje, ali to je prazna želja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tišine koji hrani vaša postignuća i donosi vam radost, hrani i održava vaše tijelo. Ne činite sebi ono što korijen ne bi činio granama svog drveta. Slušajte svoje tijelo jer ono vam stalno šapće riječi zdravlja. Želim vam dovoljno tišine da čujete taj šapat.

I na posljetku, ona najveća od svih želja – želja da u vašem srcu živi ljubav. Možda niste primijetili, možda sam vas zbunio, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, što je ljubav ako ne naš najdublji korijen? Kako ćemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva živa stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, čisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tišinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tišina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjećanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najviše spaja u tišini.

Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: tišinu."

Uh, zna li se ko je autor?

[ptičica]

Autor je Adrian P. Kezele, duhovni učitelj, predavač i pisac. Preporucujem!
Evo jos jedan njegov citat:
"Dopusti da te vodi tihi šapat Života – blagi osjećaj, osmijeh neznanca, iskra u dječjem oku, tvoja misao koju je izrekao netko drugi, oblak koji sliči na... To su tragovi. "

[Anestezija]

Tamo gdje se vali lome
ostavljaju prostor otvoren
ispada se vrlo lako
no se zato teško uspinje

[Ljuska_u_BaklaFi]

Ne znam kako sam uspijevala prevariti sve oko sebe da sam ista. Mogla sam ja na usnama nacrtati osmjeh, mogla sam šminkom pokriti podočnjake i bolne crte, ali u mojim očima više nije bilo one goruće vatre, onog plamena, nije bilo ništa. Bile su to mrtve oči...

[Majstorova Margarita]

"Zar smo svi zli? Svi. Neko vise, neko manje. Ali svi."
M. Selimovic

[ptičica]

Draga moja,

Da li je moguće da svijet stane... da se jeseni pretvore u proljeća, onako iznenada. Kad te zamišljam kako spavaš, naslonjena na jastuk, okupana svojim mirisima, s kosom na mjesečini, sve je moguće u tom azurnom prostoru kojim putujem do tebe.
Kako ljubav može sve, to sam ti rekao jednom.
Ima snagu koja se ne može usporediti s ničim.
Smiješiš se znam...
Imaš onaj osmijeh koji je negdje zatočen u galerijama slika, tajanstven i kako si samo došla do njega.
Bog je upleo tu svoje prste... ima on svoje miljenike pa im daruje ono što drugima neće.
Bila bi mu prvi anđeo da ne hodaš ovdje, ovom zemljom.
Koliko smo daleko, pitao sam te, mjereno kilometrima.
Koliko ima svjetlosti do tvojih očiju koje neumorno rasipaju ljepotu.
Hoću sve znati... kako hodaš, kako otvaraš vrata prstima punim ljubavi.
Kako kuhaš, kako se kupaš, prekrivena pjenom.
Kako dišeš, kako se ljutiš.
Sve hoću... spreman da sve dam.
Jutra su najteža, a kad bolje pomislim, ni noći ni dani nisu laki. Najlakše je kad si blizu pa zubi trnu pod usnama.
Pa se vulkani u venama bude, propinju.
Nad oceanima kažu, mjesec ima čudnu moć.
Diže ih i spušta. Odvodi i dovodi.
Onda si moja luna nad čelom užarenim koje hladni vjetar stišava u nedostatku tebe.
Samo prividnom nedostatku, jer tu si uvijek...
Omotana oko mene, čvrsta i nepopustljiva.
Naslonjena na svaku moju godinu. Na svaku riječ.
Kako mi je slatko podnositi tvoju ljubav, ne možeš ni zamisliti. Tko nije doživio pljusak zvijezda s otvorenog neba, ne može znati o čemu ti pišem.
Volim te uvijek... oduvijek i kad te nije bilo, ja sam te volio. Probio sam taj misteriozni kod i otkrio našu tajnu. Kad god budeš čitala ovo... zemlja će se zatresti od svakog tvog otkucaja srca, pa ću znati kako me voliš nepodnošljivo lako i jednostavno.

Samo tvoj...

Ž. Krznarić

[KPNCTNJAH]

Ne vjerujem u slucajnosti
Comaga Mirso

[aCme]

Nisu najjače vrste te koje opstaju. Ni najinteligentnije. Opstaju one koje se najbrže prilagode promjenama.
Charles Darwin

[MedenoSrce]

36
Ezop: Basne
Žabe i zmija

Molile žabe boga Jupitera da im dade kralja.
On im baci jednu kladu. Pljusak ih uplaši i one pobjegnu na dno. Dok su se malo ohrabrile, pomole svoje glave i stanu promatrati svoga kralja, koji je plivao na vodi.
Malo iza toga poskaču žabe do njega, pa ga porugljivo pozdravljahu kao svoga kralja, ali ujedno moljahu za drugoga, koji će ih znati štititi i s njima upravljati. Jupiter se rasrdi, pa im dade zmiju za kralja. Ona je počela oštro gospodariti, i svoje podanike sve jednog po jednog hvatati i žderati.
U svojoj nevolji obratiše se ponovo žabe na Jupitera, da im dade drugoga gospodara. To često moljakanje i nezadovoljstvo razljuti
Jupitera pa svojim gromkim glasom reče: »Učinjeno vam je kako ste željeli, pa sad snosite strpljivo svoju nesreću!«

Mnogog kasno iskustvo nauči,
Da se r'jetko bolje što poluči.

[vryzas]

Ό,τι αξίζει πονάει, κι είναι δύσκολο...

Πυξ Λαξ

[sweet_sin]

Draga moja,

Da li je moguće da svijet stane... da se jeseni pretvore u proljeća, onako iznenada. Kad te zamišljam kako spavaš, naslonjena na jastuk, okupana svojim mirisima, s kosom na mjesečini, sve je moguće u tom azurnom prostoru kojim putujem do tebe.
Kako ljubav može sve, to sam ti rekao jednom.
Ima snagu koja se ne može usporediti s ničim.
Smiješiš se znam...
Imaš onaj osmijeh koji je negdje zatočen u galerijama slika, tajanstven i kako si samo došla do njega.
Bog je upleo tu svoje prste... ima on svoje miljenike pa im daruje ono što drugima neće.
Bila bi mu prvi anđeo da ne hodaš ovdje, ovom zemljom.
Koliko smo daleko, pitao sam te, mjereno kilometrima.
Koliko ima svjetlosti do tvojih očiju koje neumorno rasipaju ljepotu.
Hoću sve znati... kako hodaš, kako otvaraš vrata prstima punim ljubavi.
Kako kuhaš, kako se kupaš, prekrivena pjenom.
Kako dišeš, kako se ljutiš.
Sve hoću... spreman da sve dam.
Jutra su najteža, a kad bolje pomislim, ni noći ni dani nisu laki. Najlakše je kad si blizu pa zubi trnu pod usnama.
Pa se vulkani u venama bude, propinju.
Nad oceanima kažu, mjesec ima čudnu moć.
Diže ih i spušta. Odvodi i dovodi.
Onda si moja luna nad čelom užarenim koje hladni vjetar stišava u nedostatku tebe.
Samo prividnom nedostatku, jer tu si uvijek...
Omotana oko mene, čvrsta i nepopustljiva.
Naslonjena na svaku moju godinu. Na svaku riječ.
Kako mi je slatko podnositi tvoju ljubav, ne možeš ni zamisliti. Tko nije doživio pljusak zvijezda s otvorenog neba, ne može znati o čemu ti pišem.
Volim te uvijek... oduvijek i kad te nije bilo, ja sam te volio. Probio sam taj misteriozni kod i otkrio našu tajnu. Kad god budeš čitala ovo... zemlja će se zatresti od svakog tvog otkucaja srca, pa ću znati kako me voliš nepodnošljivo lako i jednostavno.

Samo tvoj...

Ž. Krznarić

[relativno84]

Ljudi se beskonačno kažnjavaju stoga što nisu ono što vjeruju da bi trebali biti..

[shmizlica]

Ljudi se beskonačno kažnjavaju stoga što nisu ono što vjeruju da bi trebali biti..

so true.....

[walter kurtz]

“Danas bi se čovek koji saznaje mogao lako osetiti kao bog koji postaje životinja.”
Friedrich Nietzsche

[Ljuska_u_BaklaFi]

"Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im svoje osećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate."

[Velkoski]

U 70. minuti poprilično zanimljiva izmjena u redovima Sarajeva. Iz igre je izašao Dupovac, a ušao je Bekić, čime se Kodro odlučio za popularnu krilaticu među navijačima Sarajeva - "Svi u napad, jedan je Hase".

N.A.

[pashasolidni]

U 70. minuti poprilično zanimljiva izmjena u redovima Sarajeva. Iz igre je izašao Dupovac, a ušao je Bekić, čime se Kodro odlučio za popularnu krilaticu među navijačima Sarajeva - "Svi u napad, jedan je Hase".

N.A.

"dugo,dugo,dugo nisam vidio ovakvog majstora..."
S.Topalbechirevich

[Anestezija]

Želim da se stisnem uz tebe
Da te milujem
Da ti šapućem na uho bisere
Da pričam o slobodi
Da se glupiram
Da ti kažem oh ti ludo jedina

[shmizlica]

„Opet (je) proleće. Bogat sam, miran, i mogu da čekam… Znam da se svuda i svagda može javiti Jelena, žena koje nema. Samo da ne prestanem da je iščekujem.“

[Anestezija]

Ne zna kad je, kao senka leptira, odletela ta ruka sa mene,
jer kad sam opet mogao nešto da shvatim i znam, nje više nije
bilo.....