Desavanja u Hrvatskoj

[Hafis]

Klasičan primjer trolanja teme pod nazivom ''Dešavanja u Hrvatskoj: malo 90 -te. malo Tuđmana, malo 91, malo Šuška, malo balvana i ide priča k'o niz ulicu.

Ipak mislim da je ovo vijest dana i primjerenije temi:

Ministar Hajdaš Dončić zadovljan prvim dijelom postupka za davanje autocesta u koncesiju
ZAGREB - Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić danas nije želio komentirati završetak prvog dijela postupka za iskazivanje interesa za koncesiju upravljanja i održavanja autocesta Hrvatskih autocesta (HAC) i Autoceste Rijeka-Zagreb (ARZ), ni navesti je li i tko dostavio prijave, objasnivši kao bi to bilo protuzakonito, ali je istaknuo da je zadovoljan.
Rok za iskazivanje interesa za sudjelovanjem u koncesiji upravljanja i održavanja autocesta HAC-a i ARZ-a istekao je danas u 12 sati, nakon što je produljen s prvobitno predviđenog roka 15. studenog.

Obavijest o namjeri davanja te koncesije Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture objavilo je u Elektroničkom oglasniku javne nabave i na svojim web stranicama 7. listopada.

Ministar Hajdaš Dončić kazao je i da bi objavljivanje bilo kakvih detalja o tom postupku odnosno o tome koliko ih se i koji su se točno dionici javili bilo loše i štetno za Vladu koja je davatelj koncesije.

[Domaci izdajnik]

@Lajavi, ti si kažeš tamo bio, a opet imali ste bosanske tablice. To bi značilo - živio si ovdje ili si se samo provozao?

Imali vikendicu kod Zadra svako godine se išlo na ljetovanje porodično đuture dva-tri mjeseca Nisam se samo "provozao"....

[Rudi33]

Mrzi nas, ne vidim drugo objašnjenje za toliku upornost

Mislim da nas Baksica ipak voli ali ju je sram to priznati.

rudi, lafe forumski...

ne znam kako je bilo tamo kod vas, kod nas je najveći blam na terenu koji igrač može da doživi taj kada publika počne skandirati igraču tima za kojeg navija - izađi napolje, pojačaj ekipu.

bojim se da ćeš od ovih pismenijih iz hrvatske upravo to doživjeti.

đes ba legendo, jesil upec'o koju ribu?

[pici]

Ne ide na SP u Brazil: FIFA kaznila Josipa Šimunića sa 10 utakmica neigranja
Nakon što je u uzvratnoj utakmici baraža protiv Islanda, u kojoj je Hrvatska pobijedila i plasirala se na Svjetsko prvenstvo u Brazil sljedeće godine, vremešni stoper Josip Šimunić (35) publiku na Maksimiru pozdravio ustaškim pozdravom "Za dom spremni", FIFA ga je kaznila sa 10 utakmica neigranja.

eto sad se doma spremaj uz TV

[Vitezanin]

http://www.klix.ba/sport/nogomet/ne-ide ... /131216140

Zasluženo. Kazna je rigorozna (mislio sam da će dobiti 3-4 utakmice neigranja), ali ovo je poruka više Hrvatskom nogometno savezu da shvate da nema zajebancije.

[no_mani=no_fjučr]

Ne ide na SP u Brazil: FIFA kaznila Josipa Šimunića sa 10 utakmica neigranja
Nakon što je u uzvratnoj utakmici baraža protiv Islanda, u kojoj je Hrvatska pobijedila i plasirala se na Svjetsko prvenstvo u Brazil sljedeće godine, vremešni stoper Josip Šimunić (35) publiku na Maksimiru pozdravio ustaškim pozdravom "Za dom spremni", FIFA ga je kaznila sa 10 utakmica neigranja.

eto sad se doma spremaj uz TV

Zar ti mislis da je on nece u Brazil, pa Hrvatska ga se ne odrice, to je velika stvar. ? Niske strasti, pa zar u BiH ne drze na ogradi transvvojska republike srpske ili slicno, a to je ok, moze biti da ipak ovi novobosanci drze da im je Beograd glavni grad .? Da nisu mali bosanci delije ili mozda propovijednici, pijuni, da ne drze kljuceve.?

[Dabba]

Djurooooo. Evo materijala za snimiti humoristički serijal... Ludilo u punom sjaju...
euROPSKI "über" Kremenko koji iz BiH na crno iznosi 73.000€, i ćope ga, na granici BiH vlastima maše sa zahvalnicom (šta god to značilo) koju je potpisao Antiša Gotovina. hahaha
Mislim da su se BiH graničari sasrali kad je trzn'o zahvanicu. Garant je bilo: Atomski s lijeeeva...
http://www.vecernji.hr/crna-kronika/sef ... esu-909578

[no_mani=no_fjučr]

U BiH dosta radimo, a plaća se na svakojake načine!

[Pasiflora]

Evo jedna strasno dobra analiza trzista rada, vrlo primijrnjiva i za BIH (nazalost). I umjesto sto se i u RH i u BIH svi bave raznim simunicima, navijacima, tuđmanima, ustavima iz '40, 72 i slicnim nepromijenjivim glupostima, bolje bi bilo da izanaliziraju ovaj text:

http://www.jutarnji.hr/zemlji-u-kojoj-v ... a/1147491/

JURICA PAVIČIĆ: Zemlji u kojoj više od pola ljudi ne radi prijeti totalna politička radikalizacija

Kad umjesto organiziranog rada dobijete fuš i uzgredne poslove, posljedice možete vidjeti posvuda - u repatrijarhalizaciji društva i obitelji, u nepoštovanju znanja, u političkoj radikalizaciji i populizmu

Posljednjih godina hrvatske je galerije preplavio novi naraštaj mladih, figurativnih slikara koji slikaju - rad. Dio tih slikara, poput Martine Grlić ili Dina Zrneca, slika prizore radnika i radnica koji u modrim kutama šiju, gule piliće ili montiraju TV prijemnike. Većina tih slika nastala je prema starim dokumentarnim fotografijama iz postojećih ili propalih hrvatskih industrija u doba socijalizma: Jugoplastike, RIZ-a, Jadrana, Koke ili Podravke. U aseptičkom galerijskom kontekstu, te slike isijavaju nekom gotovo mitskom nostalgijom. A ta nostalgija je - nostalgija za radom.
Takvoj nostalgiji za radom u Hrvatskoj se doista više nije čuditi. Jer, svakog dana više, rad za građane Hrvatske postaje nešto što i doista pripada - mutnoj, poluzaboravljenoj prošlosti. Da je tomu tako nanovo su, nažalost, potvrdili i podaci Euroastata koje je naš list objavio prošlog petka. Prema neumoljivim kolonama brojki europskog statističkog ureda, Hrvatska je uz Grčku postala europska zemlja u kojoj najmanji postotak radno aktivnog stanovništva doista radi. Prema Eurostatu, od građana Hrvatske zrele radne dobi (dakle, bez učenika i starosnih umirovljenika) radi jedva svaki drugi.

Tamna polovica
Radi ih - preciznije - 49,8 posto - dok ona druga, tamna polovica pripada gluhoj, sivoj zoni izvaninstitucionalne zaposlenosti. Neki od njih su nezaposleni (njih 360 tisuća). Neki od njih preuranjeno umirovljeni (400 tisuća). Mnogi od njih - a ove se grupe preklapaju - žive od različitih vidova samozapošljavanja: fuševa i fatureta, prekarnih poslova, turizma.
Drugi naprosto žive od prihoda ukućana. A ti ukućani obično su oni koji imaju postojani državni prihod - dakle, djelatnici javnog sektora ili umirovljenici. Mlađa generacija koja pazi i mazi svog starca ili staricu jer ona jedina “privređuje” penziju: to je hororska, ali, nažalost, istinita slika hrvatske obitelji u petoj godini krize.
Naravno - uzroci ovog stanja dobro su poznati i sto puta izrečeni. Devedesetih je Hrvatsku zahvatio kombinirani udar opće deindustrijalizacije južne Europe u spoju s tajkunizacijom i ratom. Taj prvi udar najtemeljitije je smoždio “ženske” industrije: plastiku, obuću i tekstil.
Drugi val nakon 2007. masakrirao je i one “muške” - građevinarstvo i brodogradnju. Poraće je donijelo neodgovorni val preuranjenih umirovljenja u kojem su jedan dio činile veteranske penzije, a drugi umirovljenja otpuštenih radnika kao način da se sanira socijalni horor deindustrijalizacije.

Regije nezaposlenih
Kao posljedicu, imamo cijele regije u kojima je organizirani, institucionalni rad tek mutna memorija na prošlost, imamo cijele obitelji koje vise na babinoj penziji i cijele stambene zgrade koje do prvog posuđuju novac od najstarijih - penzionera. Zašto? Zato što jedino umirovljenici pouzdano znaju da će idući mjesec imati nekakav prihod.

Naravno, ljudi i u ovoj zemlji od nečega žive. U dijelu Hrvatske u kojem ja obitavam nestanak institucionalnog rada dijelom je kompenziran kroz dva vida polusive ekonomije.

Turizam i masline
Prvi je od njih turizam koji je u posljednjih pet godine sve mini markete, praonice auta i zanatske radnje u mojoj ulici pretvorio u apartmane. Monokultura turizma - dosad svojstvena malim otočkim i podbiokovskim mjestima - osvojila je i Split, Zadar ili Šibenik. Uz turizam, druga je takva forma maslinarstvo, koje se od tipičnog radničkog “passtimea” pretvorilo u izvor dopunskog opstanka.
Rezultat tog trenda imali smo prilike čitati prošlog tjedna u statistikama Ministarstva poljoprivrede: masline - koje su u dobroj mjeri još hobistička djelatnost - narasle su na prestravljujući udio od 60 posto svih površina Hrvatske pod voćem.
A tih 60 posto čisti su negativni otisak onoga što je u međuvremenu nestalo: industrije.
Pri tom priobalje bar ima sreću što ima turizam i masline: što ima središnja i istočna kontinentalna provincija, što imaju nekadašnja tvornička središta poput Siska, Broda, Virovitice, Karlovca?

Socijala ili mirovina
Dvadeset i tri godine nakon pada socijalizma, osamnaest godina nakon kraja rata, Hrvatska je - ukratko - društvo u kojem organizirani rad jedva postoji. Postoji ili rad za državu, ili različiti oblici samozapošljavanja, povremenih prekarnih poslova, fatureta i renti, obično kombinirani s nekim vidom socijalne pomoći ili mirovine. Generacija koja je “zaista radila” danas je u dobroj mjeri već u debelim pedesetima. Odavno imamo naraštaj očeva koji podižu djecu a da ta djeca nikad nisu saznala kako je to kad svaki mjesec pouzdano sjeda plaća.
Imate majke koje svoje muževe umirovljenike tjeraju da ustanu kad i djeca idu u školu: jer, kako će djeca poštovati roditelja koji se valja u pidžami dok oni ujutro idu na prvi sat?
Socijalne posljedice te stravične situacije jedva se mogu precijeniti. Jer, organizirani rad (a pogotovo industrijski rad) nije samo prehranjivao i davao sigurnost. Taj i takav rad slao je ljudima poruku da su dio društva, da ono što postižu mogu postići samo koordinirano i suradnički. Takav rad ljude je učio solidarnosti (onoj klasnoj, no ne nužno samo klasnoj). Takav rad poticao je na učenje i samousavršavanje, jer je u njemu hijerarhija jasno počivala na tehnokratskom znanju.

Nazadna zemlja
Takav je rad muškarce i žene činio ravnopravnima, jer je smišljeno uključivao i “ženske” industrije. Takav rad je - ukratko - modernizirao cijelo društvo i modernizirao pojedinca.
Onog časa kad je takav organizirani rad postao prošlost, na udaru su se našle i njegove modernizacijske stečevine. Kad se vi od industrije smežurate na obrt, od hotela na cimer fraj, od proizvodnje na mini market, kad u cijelom društvu umjesto organiziranog rada dobijete povremeno faturetavanje, fuš i uzgredne poslove, posljedice prestaju biti samo ekonomske.

Posljedice možete “pročitati” posvuda - u neuređenim javnim prostorima, u nepoštovanju komunalnog reda i zakona, u repatrijarhalizaciji društva i obitelji, u nepoštovanju znanja i nedostatku volje za učenjem i usavršavanjem, u političkoj radikalizaciji i populizmu.
Ustaševanje na stadionu i glasovanje za Keruma, bacanje smeća kroz balkon i loši obrazovni rezultati - ukratko, brojne posljedice koje mi prepoznajemo atomizirano i rasplinuto - imaju ustvari isti korijen i podrijetlo: nestao je organizirani rad, a s njim i ideja o organiziranoj, modernoj kolektivnoj zajednici.

[Chmoljo]

http://www.klix.ba/sport/nogomet/ne-ide ... /131216140

Zasluženo. Kazna je rigorozna (mislio sam da će dobiti 3-4 utakmice neigranja), ali ovo je poruka više Hrvatskom nogometno savezu da shvate da nema zajebancije.

ovo je očit znak da su Hrvati nepoželjni u FIFA-i...

[radostan dan]

[shmizlica]

sam pao, sam se ubio

[Chmoljo]

uvijek može biti Pi Ar.

[shmizlica]

indeed

[It_is_a_Leclerc]

Na hiljade poruka "Za dom spremni" koje građani Hrvatske ostavljaju na stranici FIFA-e, samo su dokaz da se radi o izolovanoj i nadasve neuobičajnoj pojavi od strane šačice nesavjesnih i pijanih baraba na stadionu.

Odahnuli smo.

[pici]

...vala Usraše s ovim

[Havatar]

[no_mani=no_fjučr]

[Ras Al Ghul]

Jel' on sad Alilović?

[It_is_a_Leclerc]

Na hiljade poruka "Za dom spremni" koje građani Hrvatske ostavljaju na stranici FIFA-e, samo su dokaz da se radi o izolovanoj i nadasve neuobičajnoj pojavi od strane šačice nesavjesnih i pijanih baraba na stadionu.

Odahnuli smo.

ustaške paravojne postrojbe su u punom jeku mobilizacije..bjež' "it is I"

Umjesto što kompletna hrvatska intelektualna i svaka druga javnost, zatvara oči pred rastućim i progresivnim fašizmom u hrvatskom društvu, i umjesto što se svi prave kako je fašizam u Hrvatskoj na nivou ekscesa, trebali bi se suočiti sa problemima i rješavati posljedice.

[It_is_a_Leclerc]

Umjesto što kompletna hrvatska intelektualna i svaka druga javnost, zatvara oči pred rastućim i progresivnim fašizmom u hrvatskom društvu, i umjesto što se svi prave kako je fašizam u Hrvatskoj na nivou ekscesa, trebali bi se suočiti sa problemima i rješavati posljedice.

ekspertu, upravo su ti problemi i doveli narod do radikalizacije desnice. Razumiješ?
vjerujem da si učio povijest, desnica i radikali jačaju upravu u doba krize i neimaštine, nezadovoljstva u društvu.
Ništa strašno za tebe ili ikoga, osim njih samih i brige za sutra.

Rekoše njemački socijaldemokrati 1935. godine.

[Banksy]

Umjesto što kompletna hrvatska intelektualna i svaka druga javnost, zatvara oči pred rastućim i progresivnim fašizmom u hrvatskom društvu, i umjesto što se svi prave kako je fašizam u Hrvatskoj na nivou ekscesa, trebali bi se suočiti sa problemima i rješavati posljedice.

Tačno. Nakon 20 godina mukotrpnog rada na uljuđenju naroda i izgradnji civiliziranog, evropskog društva, fašizam je danas u Hrvatskoj ponovo društveno prihvatljiv, mjestimično čak i poželjan.

Autor: Miljenko Jergović
Objavljeno: 17.12.2013

SLUČAJ MAMIĆ
JERGOVIĆ Sudac koji bi pred Dalaj lamom zaštitio Srbina




Kada je stupio na ministarsku poziciju, rekao sam da kad te pogleda, iz njegovih očiju šiklja krv. Vidjeli ste da njegov osmijeh nije prirodan kao vaš, u njegovom osmijehu vidite samo očnjake koji su spremni za klanje.

Ove riječi je, ako je netko već i to zaboravio, hrvatski domoljub, neformalni vlasnik Nogometnog kluba Dinamo i svekolikog hrvatskog nogometa Zdravko Mamić javno izrekao o ministru sporta i koječega Željku Jovanoviću. Dogodilo se to prije Šimunićevog ustaškog pozdrava, finalne ustašizacije hrvatske i najnovije faze u razvoju u kojoj se provjerava koliko će fašizma Bruxelles dopustiti Hrvatskoj.

Dometnuo je profesor doktor Mamić još ovo:
“Zalažem se za sve ono što je njemu strano. On je najveći hrvatomrzac nakon Khuen-Héderváryja jer sve što počinje s hrvatskim, bila to Matica hrvatska ili Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, hrvatska prosvjeta, učitelji, nastavnici, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski nogometni savez, Dinamo, on jednostavno ima krvna zrnca koja pretežu na ono da mrzi sve hrvatsko i to je njegov osobni problem.”

Ali i ovo:
“Ispadam sada grub, ali žalosno je da je ministar u Vladi RH, to je uvreda za hrvatskog čovjeka. Zamislite da čovjek koji je Srbin i koji nikada u životu nije radio u znanosti, prosvjeti, športu, osim što je bio dizač utega, može biti ministar najvažnijeg resora u državi. Znanost, prosvjeta, školstvo, učenici, sportaši, de facto svaki čovjek u Hrvatskoj je u tome. I onda daš takvu odgovornost čovjeku bez ikakvog iskustva i s takvom hrvatomržnjom.”

Stvar je, nekako logično, došla do suda, zagrebačkog kaznenog, na kojemu je sudac Rafael Krešić presudio da je ovim iskazima Zdravko Mamić izražavao “osobni animozitet” prema Jovanoviću, ali da u njegovim riječima nije bilo “poticanja na nasilje i širenja mržnje”.

Dodao je i to “da bi bilo zanimljivo vidjeti kakva bi bila odluka da je optužnica manje ambiciozno postavljena, odnosno da ima optužbu za uvredu časti i ugleda”. Biva, ne zna, on, Rafael, kako bi presudio, ali bi mu samom, kaže, bilo zanimljivo vidjeti kakva bi bila njegova, Rafaelova, odluka da je Jovanović apelirao na svoju čast kad ga je Mamić optužio za spremnost na klanje, a ne na svoju sigurnost pred onima koje bi, prema Mamićevoj sugestiji, Jovanović klao. Da bi javnosti bilo jasnije na što misli, sudac Krešić je stvar dodatno metaforizirao: “Pa tko će se ovakvom izjavom naći pozvan da osjeti mržnju prema Jovanoviću?! Samo zato što je to rekao Zdravko Mamić? Mamić nije osoba baš tolikog uzora, Mamić nije Dalaj lama da bi ga se slijepo slijedilo, već je riječ o osobnom animozitetu na neprihvatljiv način.” Dakle, iako iza Mamićeve izjave stoje desetine kuna i eura, što privatnoga, što javnoga novca, iako iza njega stoji delegirana moć društvene zajednice i države - jer da nije tako, ne bi raspolagao javnim novcem, niti bi zauzimao vrlo visoke položaje u hrvatskoj upravljačkoj nomenklaturi - iako je osoba iz iste svečane lože u kojoj sjedi i ministar Jovanović i pripadnik nacionalne društvene i kulturne elite, iza čijih riječi i stavova stoji većina institucija koje je uzeo u obranu pred Jovanovićem, Zdravko Mamić nije poticao na nasilje. Po Rafaelu Krešiću mogao je to učiniti samo da je Dalaj lama. Znači, ako smo dobro shvatili, Hrvat može izvršiti verbalni akt nasilja prema Srbinu samo ukoliko prethodno postane tibetanski vjerski vođa.

Željko Jovanović je pred ovakvom presudom hrvatskoga suda relativno zaštićen. On je ministar, premda je za Krešića, a ustvari Mamića, Srbin. Ne isplati mu se, kao ministru, učiniti zlo. Bilo bi to vrlo skupo i opasno. Jovanoviću se može dobacivati, može ga se vrijeđati - uostalom, na takvo što poziva i rečena sudska presuda, u kojoj bi “bilo zanimljivo vidjeti” - ali ne samo da Jovanovića ne možete pretući, nego mu ne možete ni zapišavati vrata od stana, šarati po poštanskom sandučiću, niti provoditi druge oblike nasilja nad njim. Jer pazite, uništavanje nečije osobne stvari, ulazak u nečiji osobni prostor s ambicijom da se pošalje poruka o njegovoj osobi, a ne da ga se, recimo, opljačka, oblik je fizičkog nasilja nad osobom. Ako u današnjoj Hrvatskoj nije, ima gdje jest! Ako u Hrvatskoj to nema tko čuti, ima gdje se takve stvari dobro čuju!

S obzirom na trenutak u kojemu je donesena presuda i s obzirom na njezin sadržaj, sudac Rafael Krešić nije presudio samo Zdravku Mamiću. Uostalom, svaka presuda ima svoj općedruštveni, prevencijski sadržaj. Svaka sudska presuda najprije nam sugerira koje se i kakve društvene vrijednosti štite. Tako, kada se oslobađa Mamića, nakon što je Jovanovića nazivao srpskim koljačem, sugerira se nešto i svakom budućem mamiću koji bi svoga jovanovića nazvao koljačem. I nagovara ga se da postupi jednako kako i onaj prvi, i da se pritom čuva samo budističkih hramova na Tibetu. Neka se drži katoličkih hramova u Hrvatskoj, u kojima će od biskupa Košića, Pozaića, Bozanića čuti zapravo isto što i od suca Krešića.

No, zamislimo obrnutu situaciju. Recimo, zamislimo da ja, etnički čist Hrvat, tradicijski katolik, arijevac s dobrim ustaškim preporukama svojih predaka, sucu Rafaelu Krešiću poručim kako je sudio s istim delikatnim osjećajem za pravdu kako se sudilo i u onoj prethodnoj, službenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zaboga, pa niti ja nisam Dalaj lama, u Republici Hrvatskoj sam mnogo neutjecajniji od Zdravka Mamića, država mi nije delegirala nikakvo pravo, ne raspolažem nikakvim javnim novcem, a sa stanovišta elementarnih ljudskih prava, moglo bi se pridodati da sam izložen i stanovitim oblicima progona, maltretiranja i javnog zlostavljanja, i više je nego izvjesno da sudac Krešić neće imati nikakvih problema ukoliko iskažem takav sud o njegovome suđenju. Pritom, ne bi bilo zanimljivo ni vidjeti bi li takav moj iskaz povrijedio čast i ugled dotičnoga Krešića, jer u Hrvatskoj zadnjih tjedana i mjeseci - tojest, nakon što je ušla u Europsku Uniju, i prema pojedinim sudskim odlukama, i prema policijskim izvidima u slučaju prijetnji upravi jasenovačkog memorijala, i prema onome što čujemo i vidimo na Hrvatskoj televiziji, ili što čujemo od hrvatskih biskupa, ustaška praksa nije nešto što bi na bilo koji način negativno konotiralo nekoga tko ju u bilo kojoj oblasti života provodi i konzumira.

Ali bez obzira na sve to, osobno se nikada ne bih usudio sucu Rafaelu Krešiću reći da me je njegova presuda podsjetila na sudsku praksu u NDH. Ne bih se čak odvažio ni reći da je njegovo obrazloženje cinično. Ništa od svega toga ja ne bih rekao, bez obzira na to što sam rođen kao Hrvat, katolik, arijevac, što nikada nisam bio član SKJ, niti sam se osjećao Jugoslavenom. Ne bih to učinio jer ne vjerujem da se u današnjoj Hrvatskoj jednako sudi kad Dalaj lama uvrijedi Srbina i kad Srbin uvrijedi Dalaj lamu. A Srbi smo danas svi koji ne mrzimo Srbe.

[It_is_a_Leclerc]

Rekoše njemački socijaldemokrati 1935. godine.

kakve ima veze 35. u Njemačkoj sa 2013. u RH?

Tako su i oni, kad je počeo uspon nacizma, govorili kako su oni samo nezaposleni i bijesni, i kako će ih proći.

[Point.]

Jel se u Hrvatskoj jos uvijek govori šport ili je sport sad u modi?

[It_is_a_Leclerc]

Da se razumijemo, ja nacizam i fašizam (dakle ustaštvo) posmatram kao jedne majke djecu. Dakle, ne praveći jasnije razlike između njihovog "tretmana". Ja nisam uopšte kritičan samo prema Hrvatskoj, već prema cijeloj Evropi gdje je fašizam u usponu, baš kao i 30-tih godina prošlog stoljeća, a krila mu daje neobuzdana kriza. Jedina razlika je što većina zemalja u Evropi priznaje svoj problem sa radikalizacijom društva, ali samo ga Hrvatska sistemski ignorira.

Evo, Joe Šimunić i Thompson prave turneju. To su grozne situacije.