Ja kad postim meni i ovo

izgleda k'o najljepše jelo

Kako post otvara neka vrata
Priča mi prijatelj da je slušao (kako sam ga skontao) na radiju BIR o nekom Francuzu, novinaru i kolumnisti, koji je odlučio da jedan dan ramazana isposti, pa da to iskustvo prenese svojim čitateljima. Nije mi jaran znao kazat jel taj Francuz kršćanin ili ateist, uglavnom htio je da osjeti muslimanski post. Iskreno je pristupio tome i raspitao se kako i šta treba činiti. Saznao je da, osim strogog posta od bilo kakve hrane, pića i seksualnih zadovoljstava, treba da gleda da pazi i na svoj pogled, na sluh, a pogotovo jezik. Sve je on fino shvatio i zapostio...
Prva rečenica u njegovo kolumni, nakon tog posta, bila je:''Teško se muslimanima sa nama ovakvim.''
I rekao je:''A kada dođe iftar! Pa vi ne možete zamisliti tu ljepotu i tu radost! To više nije ona ista hrana koju jedem, onaj isti hljeb ili sir, to je sasvim druga vrsta hrane, iako je ista! To, jednostavno, ne znam opisati!''
