drndalo wrote: ↑27/09/2023 13:04
Bossona wrote: ↑27/09/2023 10:08
Iza rimljana su ostali rimski putevi i poneki most a iza teroriste tuberana Gavrila Principa i njegovih ideoloških sljedbenika, perača i obožavatelja desetini miliona mrtvih, okupacije Bosne i naše najveće stradanje, otimačina zemlje tzv. Agrearnom reformom, planski i sistematski progoni, zločini, masovne grobnice, konc logori, sistematsko etničko čišćenje, kulturocid i genocid na pragu 21 vijeka.
Jasta, Rimljani dolazili sa cvijecem u kosi, i nosili darove... How yes no... Kao i svaki osvajac uvijek i svuda...
Desetini miliona mrtvih ? Prvo hajde definisi "desetini"? Jel to 1/10 mil. pa je to 100.000, sto je sigurno smanjena brojka od zaista stradalih od strane ovih koje spominjes. Ili mislis na "desetine miliona" mrtvih, gdje ispadas smijesan, i pricas istu, samo jos vecu mitomasku pricu od one koju Srbima zamjeramo, kada vaze o 700.000-1.000.000 ubijenih Srba u Jasenovcu...
Da ponovim, "tuberan" je obolio od te bolesti u onoj "briznoj"
Austriji koju dizes u nebesa, a znamo da TBC nije bolest obilja...
U sve ostale zlocine srpskih "drzava" me ne moras ubjedjivati, nisam to negirao. Samo rekoh svoje misljenje o vrlo popularnom pljuvanju mrtvog Gavrila kao da je minimalno Garasanin u pitanju ili Seselj, ili Milosevic...
Potpuno izvan istorijskog konteksta budjenja (kakvih takvih nacionalnih/drzavnih) svijesti domicilnog stanovnistva ovdje, kao i u drugim zemljama sirom Evrope, a koji su bili dijelovi nekih carstava "stranih" jezika...
Opet pušiš i guslaš velikosrpsku mitomansku propagandu pravdanja i veličanja teroriste Gavrila Principa koji je bio dio ogranka velikorpske terorističke Crne Ruke iz Srbije u Bosni, koji je ubio po nalogu Crne Ruke s ciljem okupacije Bosne od strane Srbije nakon okupacije Sandžaka, Kosova i Makedonije u Balkanskim ratovima.
Pavelić je imao 13 generala Srba u svojoj NDH i NDH je bila velikohrvatska hegemonističko nacistička tvorevina stvorena na istoj ideologiji na kojoj je stvaran Karadžićev genocidni četnitet.
https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/z ... tasa-imena
Samo mi objasni gdje sam i kada veličao bilo kojeg okupatora Bosne i kada sam kako kažeš dizao u nebese Austrougarskog okupatora. Ovo je tvoja izmišljotina i pokušaj prekrajanja istine po velikosprskoj matrici da smo dočekali austrougarske okupatore sa cvijećem, a istina je potpuno drugačija.
O HEROJSTVO BOŠNJAČKOG NARODA PROTIV AUSTROUGARSKE OKUPACIJE BOSNE PISAO JE I NEW YORK TIMES 1880 GODINE.
Zanimljiva činjenica je da su Amerikanci, prije gotovo 200 godine čuli i posvjedočili da postoje Bošnjaci, mali, ponosan i neustrašiv narod, tamo negdje, hiljadama kilometara daleko…
New York Times je 3. Oktobra 1880. godine, objavio članak pod naslovom "EUROPE'S APPLE OF DISCORD" (Evropska jabuka razdora), gdje stoji:
"Bošnjaci (The Bosniaks) 1878. nisu imali racionalne šanse da slome Austro-Ugarsku imperiju, ali su se unatoč tome borili."
Na dan 19. augusta 1878. godine austrougarske okupacione čete zauzele Sarajevo nakon žestoke borbe.
Osiguravši mandat za okupaciju Bosne i Hercegovine na Berlinskom kongresu, Austro-Ugarska monarhija krenula je u vojne operacije zauzimanja naše zemlje. Proklamacija stanovništvu Bosne i Hercegovine o svrsi okupacije objavljena je 28. jula 1878. godine a sutradan, 29. jula, prve austrougarske jedinice ušle su na teritorij Bosne i Hercegovine.
Zbog pružanja otpora u zemlji, akt „mirne okupacije“ pretvorio se u pravi rat, te je Austro-Ugarska, pored već angažiranih 80.000 vojnika, morala mobilizirati dodatne vojne snage, tako da je ukupna angažovana vojska za zaposjedanje Bosne i Hercegovine sadržavala nekoliko vojnih korpusa i divizija.
Austro-Ugarska vojska vršila je prodor u Bosnu i Hercegovinu sa sjevera, sjevero-zapada i juga. Iz svakog pravca, glavnim komunikacijama se kretalo nekoliko vojnih kolona, s ciljem što bržeg zauzimanja većih gradova u Bosni i Hercegovini.
Bitka za Sarajevo započela je 19. augusta. Odbrani grada pristupilo je oko 5000 dobrovoljaca, među kojima je bilo djevojaka i žena. Branioci su na zauzete položaje postavili 20 topova, uglavnom na okolnim brdima, ali i kod pojedinih većih objekata u samom gradu. Napad austrougarskih trupa započinje u 6:30 ujutro artiljerijskom pripremom iz 52 topa. General barun Josip Filipović je znatan dio svojih snaga rasporedio u obuhvatni manevar preko uzvišenja i brda koji dominiraju Sarajevom, a glavninu je uputio od Ilidže prema središtu grada preko Kotorca i Debelog brda. Ovu kolonu su pratile jedenice na krilima koje su imale zadatak zauzimanja Butmira i Pašinog brda (desno krilo) te iz pravca Visokog jedinice koje su imale zadatk zauzeti Hum, Kobilju glavu i Pofaliće (lijevo krilo).
Bitka za Sarajevo trajala je nepunih sedam sati. Bočne trupe su uspješno neutralizirale topove branioca, te su ih savladale na visovima i uključile se u napad na grad, tukući ga snažnom artiljerijskom vatrom. Do deset sati obruč se snažno stezao oko Sarajeva jer su austrougarske trupe prišle Bakijama (na lijevom krilu), a iz pravca jahorinsko-trebevičke strane zauzeti su Jevrejsko groblje i Debelo brdo. Na desnom krilu vojska je prišla Gorici. Iza deset sati je uslijedio konačni napad na samo središte grada Sarajeva.
Glavnina austrougarskih snaga naišla je na žestok otpor branilaca u zapadnom dijelu grada, ali ih je uspjela potisnuti prema središtu. Tu se vodila borba za svaku ulicu i svaku kuću. Najžešće borbe su se vodile na prostoru između Alipašine džamije, Magribije džamije i vojne bolnice - Hastahane.
Do poslijepodneva su branioci bili primorani da se pred nadmoćnim, discipliniranim i bolje organiziranim austrougarskim snagama povuku iz obruča u prav cu planine Romanije. Prema zvaničnim podacima komande, u bici za Sarajevo su austrougarske trupe imale 56 poginulih i preko 300 ranjenih vojnika. Tačan broj gubitaka branilaca Sarajeva se ne zna, ali se računa da je bilo preko 300 poginulih i oko 1500 ranjenih.
Istovremeno započinje ustrojavanje uprave i redarstva koje je imalo za cilj da izvrši sve pripreme za djelovanje struktura civilne vlasti te organizaciju Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Okupaciju Bosne i Hercegovine sprovodila je isprva komanda Carske i kraljevske II. armije (15. i 16. korpus / vojni zbor). Ona je sve tokove izvršne vlasti vršila putem Civilnog odjeljenja. Vojna uprava je za administrativna pitanja morala u okviru ovog odjeljenja angažirati stručne kadrove iz civilnih organa uprave iz cijele Monarhije. Odmah po zauzeću Sarajeva, Civilno odjeljenje je razvilo obimnu djelatnost na svim upravnim područjima.
https://hrcak.srce.hr/file/286103