drndalo wrote: ↑27/09/2023 08:14
Izvinite, ali Gavrila u kontekstu atentata na prestolonasljednika Austrougarske (okupatora) ne mozemo stavljati u isti kos sa ovim sada kontekstom.
Upotrebu njega i ostalih atentatora od strane strane sluzbe za svoju korist mozemo komentarisati ali ubistvo okupatora u svojoj zemlji nije terorizam. Trudna zena? Imali svi internet tada pa svi znali da je trudna, kao da je sada Dara Bubamara npr. trudna?
Da li si ikada pucao iz pistolja? Kako ti je islo? Barem u streljani na 10m i na miru nisanjenje? U onoj gunguli pogoditi nju na < 1 metar udaljenosti od cilja nije nikakvo cudo.
On je znao da ide na put bez povratka, i opet je posao, mlad, zelen, i vjerovatno lud od pravicnosti (kakvi tinejdzeri mogu biti)... Dakle svjesno se zrtvovao da se ne vrati...
Upotreba njegovog lika i djela na sadasnji nacin od ovih koji su '41 bili sluge okupatora ne znaci nista u kontekstu njega kao takvog prije 110 godina.
Mi smo okupirani i opljačkani 1918 od strane Srbije, kao što smo bili okupirani od 1463 od strane Osmanlija, 1878 od strane Austrougara i 1941 od Nacista i NDH .
Najveći Terorista 20 vijeka Gavrilo Princip je bio dio terorističkog ogranka srbijanske terorostičke organizacije Crna Ruka u Bosni pod imenom Mlada Bosna, koja je radila za velikospske hegemoniste koji su za cilj imali proširenje Srbije zapadno od Drine i okupaciju Bosne, od koje ne odustaju pd programa Ilije Garašanina i Načertanija do danas.
Aneksiona Kriza nakon Austrougarske ankesije Bosne, velikosrpske pretenzije prema Bosni i posljedice
https://core.ac.uk/download/pdf/3325541 ... 5r8aqEa67M
Pokušaj pripajanja Bosne i Hercegovine Srbiji
U prevrtničkim i burnim vremenima Prvog svjetskog rata (1914 – 1918) Srbija je užurbano i očajnički radila na procesu priključenja teritorije Bosne i Hercegovine Srbiji, ali na način da to izgleda kao da BiH sama to želi. Banja Luka postaje centar takvih aktivnosti. U tom periodu sve se više pojavljuje i problem banditizma, terora, pljačke i ubistava nesrpskog stanovništva Banja Luke. Kao centar velikog broja srpskog življa, ne obazirući se na Sarajevo i Zagreb, politički sloj Banja Luke je težio neposrednom pripajanju ovog dijela Bosne Srbiji. Odbori Narodnog vijeća nastojali su da se afirmiraju kao pravi i jedini organi vlasti: vršili su hapšenja, pretresanja stanovništva, smjenu činovnika i dr. Ovakve pojave ipak nisu bile karakteristične za cijelo područje BiH. One su najdrastičnije bile na prostoru Bosanske krajine, posebno na području Banja Luke i šire okolice. Odbijao je bilo kakve naredne iz Sarajeva i tvrdio je da je u Banja Luci osnovana “država u državi”, kreirajući time put za konačno priključenje Srbiji.
Narodno vijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba ostvario je kontakt sa srpskom vojskom, odnosno komandom 2. armije, putem specijalne delegacije upućene u Višegrad, gdje su stigle srpske jedinice 4. novembra 1918. godine. Narodno vijeće je preko linija austrougarske vojske, koja je bila pred slomom, uputilo delegaciju srpskoj vojsci na Drini. Delegacija se sastala sa komandantom 2. armije, vojvodom Stepom Stepanovićem, u malom mjestu Vardište u blizini Višegrada. U dokumentaciji Vrhovne komande srpske vojske iz 6. novembra, vojvoda Stepanović, navodi kako su predstavnici Narodnog vijeća SHS za BiH tražili da se austrijske trupe u povlačenju na terenu od Foče do Kotora ne kreću preko BiH, već preko Italije, da se u BiH ne upućuju komitske čete i da srpska vlada pruži pomoć BiH u novcu za održavanje željeznica i administracije. I drugom dokumentu vojvoda je naglasio da srpska vlada mora pomoći Narodnom vijeću kako bi došlo do što skorijeg “sjedinjenja sa maticom Srbijom”. Vrhovna komanda srpske vojske je tada uputila delegaciju sa misijom ujedinjenja Bosne sa Srbijom, kao dio vojno – političkog plana najviših vojnih i političkih krugova Srbije. Za privremeno organizovanu vlast u BiH, ovaj čin je okarakterisan kao način i put za izlazak iz teškoća s kojim su se susretali na svakom koraku. Stanovništvo BiH je smatralo da će dolazak srpske vojske, koja je tada okarakterisana kao disciplinovana armija, onemogućiti pljačku i anarhiju koja je zavladala u periodu nakon rata. Međutim, ovakav čin proizveo je još teži položaj u kojem se našla BiH, pod hegemonijom srpske elite u periodu nakon Prvog svjetskog rata.
Reis Džemaludin Čaušević je podržavao ideju stvaranja prve Jugoslavije tzv KSHS, ali kada je vidio kako Srbi tretiraju Bošnjake pokajao se.
Reis je 1919. godine dao je intervju za francuski list Le Temps, a u kojem javno iznosi da bosanski muslimani dočekuju prvi rođendan versajske Jugoslavije “u krvi, ognju i plamenu”. Izjavio je da je od nastanka Jugoslavije 1918 do proljeća 1919 – dakle, to je za nekih 7-8 mjeseci – ubijeno hiljade ljudi muslimana, spaljeno 76 žena i razoreno i opljačkano 270 sela te očajnički traži pomoć i zaštitu Francuske. Ovo su neki od zločina koje je spomenuo u zapisniku 24. Decembra 1918 godine.
, u oklopljenom kamionu, udje u Srbiju? Kada su oteli one kosovske policajce, narativ je bio da prate granicu... 
