Forum Klix.ba

Fragile ceasefire

Ja da sam na mjestu Hamasa ja bih sve obustavio jer je Trump sa svojim stavom o preseljenju Palestinaca upravo urušio primirje. Zamisli miriš se sa nacistima koji te žele nasilno iseliti ili ubiti. Bolje rat nego pakt i bolje grob nego rob parola je ponovo aktuelna.

Tako je!

A sad će ovi neki doći i reći, ne trebaju to talasati ttebaju to zataškati jer opet će ih pobiti i srušiti one srušene zgrade.

JovicSA wrote: ↑10/02/2025 19:02 Ja da sam na mjestu Hamasa ja bih sve obustavio jer je Trump sa svojim stavom o preseljenju Palestinaca upravo urušio primirje. Zamisli miriš se sa nacistima koji te žele nasilno iseliti ili ubiti. Bolje rat nego pakt i bolje grob nego rob parola je ponovo aktuelna.

Ako hamas bilo sta uradi samo ce dat Alibi da rat opet pocne i opet ce sve po civilima.

BiBi911 wrote: ↑10/02/2025 19:37

JovicSA wrote: ↑10/02/2025 19:02 Ja da sam na mjestu Hamasa ja bih sve obustavio jer je Trump sa svojim stavom o preseljenju Palestinaca upravo urušio primirje. Zamisli miriš se sa nacistima koji te žele nasilno iseliti ili ubiti. Bolje rat nego pakt i bolje grob nego rob parola je ponovo aktuelna.

Ako hamas bilo sta uradi samo ce dat Alibi da rat opet pocne i opet ce sve po civilima.

Prije ili kasnije će biti opet po civilima.

BiBi911 wrote: ↑10/02/2025 19:37

JovicSA wrote: ↑10/02/2025 19:02 Ja da sam na mjestu Hamasa ja bih sve obustavio jer je Trump sa svojim stavom o preseljenju Palestinaca upravo urušio primirje. Zamisli miriš se sa nacistima koji te žele nasilno iseliti ili ubiti. Bolje rat nego pakt i bolje grob nego rob parola je ponovo aktuelna.

Ako hamas bilo sta uradi samo ce dat Alibi da rat opet pocne i opet ce sve po civilima.

Jer dok mi ovdje pišemo oni ne razgovaraju već otvoreno o njihovom etničkom čišćenju.

JovicSA wrote: ↑10/02/2025 09:54

jeza u ledja wrote: ↑10/02/2025 09:48

BarbaDue wrote: ↑10/02/2025 09:28

Tako je, nije im ranijim godina bio mir i blagostanje. Narod decenijama trpi ubijanje i teror svih vrsta. Samo mi nije jasno kako tako bitnu činjenicu pri donošenju zaključaka raja izgubi iz vida.

Pa ti si taj koji izbjegava cinjenicu da je razlika od prije i sada nebo i zemlja. Jednostavan pogled na Gazu juce i danas te demantira. Statistika mrtvih i ranjenih te demantira.

Tacno je, nije im ni prije bio mir i blagostanje. Sad im je sto puta gore.
Bravo Hamas.

Hamas je tu samo logično sredstvo odgovora na decenijsko ugnjetavanje i ubijanje. Recimo šta su bile Zenge u HR? Da krivimo Zenge za razaranje Vukovara i HR? Baš su budale, umjesto da su se dogovorili sa četnicima...mislim razumiješ analogiju? Hamas je posljedica, uzrok je nešto sasvim drugo i treba ga tražiti u onom dijelu kada se Brianci još nisu povukli a cionisti krenuli sa terorističkim napadima i terorom. Sve poslije je po principi oko za oko zub za zub, odgovor na nasilje i ubijanje kao i kod nas u ex YU. Da se razumijemo, nije ni Hamasovo maslo za Ramazana niti pravdam neke njihove postupke. Evo ja tvrdim da je rješenje o dvije države najbolje za sve ali kurko, neće Izrael to prihvatiti nikada dok se ne natjera i šta bi sada trebali Palestinci po tebi? Baš me interesuje!

Ne. Nije logicno. Zasto bi bilo logicno?
Logicno je da postoji organizacija spremna pobiti hiljadu i nesto ljudi, mahom civila, u roku par dana?

Nebitno je da li Hamas postoji radi Izraela. Sam kazes da ih “krivis za neke njihove postupke”. Ako ih krivis za nesto, znaci da je i do njih. Cemu onda spominjanje Izraelaca umjesto da pricas o Hamasu?

Sta Palestinci trebaju uraditi? Za pocetak nabiti Hamas nogom u guzicu i raditi s ovo malo sto imaju. Samo tako mogu (znaci bukvalno) prezivjeti unutar Palestine, a i to je pitanje s obzirom na genocidase. No Hamas ih bukvalno vodi u besmislenu smrt. Dokaz imamo na terenu.

jeza u ledja wrote: ↑10/02/2025 19:51

JovicSA wrote: ↑10/02/2025 09:54

jeza u ledja wrote: ↑10/02/2025 09:48

Pa ti si taj koji izbjegava cinjenicu da je razlika od prije i sada nebo i zemlja. Jednostavan pogled na Gazu juce i danas te demantira. Statistika mrtvih i ranjenih te demantira.

Tacno je, nije im ni prije bio mir i blagostanje. Sad im je sto puta gore.
Bravo Hamas.

Hamas je tu samo logično sredstvo odgovora na decenijsko ugnjetavanje i ubijanje. Recimo šta su bile Zenge u HR? Da krivimo Zenge za razaranje Vukovara i HR? Baš su budale, umjesto da su se dogovorili sa četnicima...mislim razumiješ analogiju? Hamas je posljedica, uzrok je nešto sasvim drugo i treba ga tražiti u onom dijelu kada se Brianci još nisu povukli a cionisti krenuli sa terorističkim napadima i terorom. Sve poslije je po principi oko za oko zub za zub, odgovor na nasilje i ubijanje kao i kod nas u ex YU. Da se razumijemo, nije ni Hamasovo maslo za Ramazana niti pravdam neke njihove postupke. Evo ja tvrdim da je rješenje o dvije države najbolje za sve ali kurko, neće Izrael to prihvatiti nikada dok se ne natjera i šta bi sada trebali Palestinci po tebi? Baš me interesuje!

Ne. Nije logicno. Zasto bi bilo logicno?
Logicno je da postoji organizacija spremna pobiti hiljadu i nesto ljudi, mahom civila, u roku par dana?

Nebitno je da li Hamas postoji radi Izraela. Sam kazes da ih “krivis za neke njihove postupke”. Ako ih krivis za nesto, znaci da je i do njih. Cemu onda spominjanje Izraelaca umjesto da pricas o Hamasu?

Sta Palestinci trebaju uraditi? Za pocetak nabiti Hamas nogom u guzicu i raditi s ovo malo sto imaju. Samo tako mogu (znaci bukvalno) prezivjeti unutar Palestine, a i to je pitanje s obzirom na genocidase. No Hamas ih bukvalno vodi u besmislenu smrt. Dokaz imamo na terenu.

Kada je osnovan HAMAS? 1987 je li tako? Pa imao si i prije strašne masakre po izbjegličkim kampovima, ubijanja i razaranja bez HAMASA. Šta je sa WestBank i tamo imaš slično sranje a nema Hamasa. Dakle ta teroija o nabijanju u guzicu pada u vodu jer Izrael, svejdno bio ili ne bio HAMAS, raditi će to što radi jer mu se jednostavno može, krše sve međunarodne zakone, običaje pa se onda ne treba ibretiti HAMAS-u.

JovicSA wrote: ↑10/02/2025 19:58

jeza u ledja wrote: ↑10/02/2025 19:51

JovicSA wrote: ↑10/02/2025 09:54

Hamas je tu samo logično sredstvo odgovora na decenijsko ugnjetavanje i ubijanje. Recimo šta su bile Zenge u HR? Da krivimo Zenge za razaranje Vukovara i HR? Baš su budale, umjesto da su se dogovorili sa četnicima...mislim razumiješ analogiju? Hamas je posljedica, uzrok je nešto sasvim drugo i treba ga tražiti u onom dijelu kada se Brianci još nisu povukli a cionisti krenuli sa terorističkim napadima i terorom. Sve poslije je po principi oko za oko zub za zub, odgovor na nasilje i ubijanje kao i kod nas u ex YU. Da se razumijemo, nije ni Hamasovo maslo za Ramazana niti pravdam neke njihove postupke. Evo ja tvrdim da je rješenje o dvije države najbolje za sve ali kurko, neće Izrael to prihvatiti nikada dok se ne natjera i šta bi sada trebali Palestinci po tebi? Baš me interesuje!

Ne. Nije logicno. Zasto bi bilo logicno?
Logicno je da postoji organizacija spremna pobiti hiljadu i nesto ljudi, mahom civila, u roku par dana?

Nebitno je da li Hamas postoji radi Izraela. Sam kazes da ih “krivis za neke njihove postupke”. Ako ih krivis za nesto, znaci da je i do njih. Cemu onda spominjanje Izraelaca umjesto da pricas o Hamasu?

Sta Palestinci trebaju uraditi? Za pocetak nabiti Hamas nogom u guzicu i raditi s ovo malo sto imaju. Samo tako mogu (znaci bukvalno) prezivjeti unutar Palestine, a i to je pitanje s obzirom na genocidase. No Hamas ih bukvalno vodi u besmislenu smrt. Dokaz imamo na terenu.

Kada je osnovan HAMAS? 1987 je li tako? Pa imao si i prije strašne masakre po izbjegličkim kampovima, ubijanja i razaranja bez HAMASA. Šta je sa WestBank i tamo imaš slično sranje a nema Hamasa. Dakle ta teroija o nabijanju u guzicu pada u vodu jer Izrael, svejdno bio ili ne bio HAMAS, raditi će to što radi jer mu se jednostavno može, krše sve međunarodne zakone, običaje pa se onda ne treba ibretiti HAMAS-u.

Nisi imao nista slicno ovome. Kao sto rekoh, Izrael pobio vise ljudi u Gazi pod Hamasom u godinu nego u 50+ prethodnih, koliko vec, zajedno. Masakr u kampu se desio u Libanu, a izvele su ga Falange (kojima je to omogucio Izrael). No ni to se ne moze porediti sa ovim ubijanjem na industrijskom nivou.

Na ZO je klasicni aparthajd , no ni to se po broju ubijenih ne moze porediti sa Gazom u zadnjih godinu i pol.

Veliko zlo u najavi sa kataklizmičkim posljedicama !

Hajmo probati ovako sagledati:

- Zajednićki cilj svih Palestinaca je odrziva palestinska država. Nekima je cilj granica iz 1967, nekima cjelokupni prostor britanskog mandata.
- Strategija kojom se nastoji doći do ovog cilja je uspješna onoliko koliko se s njom uspije približiti ovom cilju.
- Oružana borbe i l žrtve su neophodni da se dođe do cilja i ta borba je dio strategije tj. strategija određuje taktiku borbe.

Od 2005e Palestinci sami kontrolišu teritoriju Gaze, a ulazak robe, kontroliše tj. limitira Izrael i Egipat. Uprkos toj vanjskoj kontroli, uz veliku finansisjku pomoć iz EU i arapskih zemalja uspjeli su organizovati život; zdravstvo, školstvo, opskrbu...neke temelje države. Nakon napada na Izrael 2023 je to sve uništeno, 60.000 ljudi pobijeno i goli opstanak će biti jako težak. Dalje su od cilja nego 2007e. To ne znači da Izrael nije kriv za zlodjela. Ne znači da Palestinci treba samo da trpe. To znaci da im strategija ne valja. Moze bolje i mora bolje.

Ako cemo iskreno pogledati stvari onda se samk namece ono sto cionisti i javno govore na ovaj ili onaj nacin treba 'protjerati' Palestince...

Sto se cinista tice (a i njihovih kupljenih USA politicara) sudbina Palestinaca je zapecacena i ogleda se samo u nestanku sa tih prostora i ovo je manje vise svima jasno.

Druga stvar je da nema Hamasa sada bi se Natanjahu i Trump vjerovatno slikali u sred Gaze... Samo njihov otpor i borba su taj plan 'odgodili'...

Bilo ili ne 7 oktobra ovo sto se desava je cionisticki plan od samog pocetka.

Realno oni imaju oociju samo da se brane do smrti i nista vise i da nema Hamasa davno bi ovo bilo gotovo.

Bije me osjećaj da se čeka da posljednji izraelski zatočenik napusti Gazu kako bi se mogao započeti proces prisilnog raseljavanja.

Timscho wrote: ↑11/02/2025 00:31 Hajmo probati ovako sagledati:

- Zajednićki cilj svih Palestinaca je odrziva palestinska država. Nekima je cilj granica iz 1967, nekima cjelokupni prostor britanskog mandata.
- Strategija kojom se nastoji doći do ovog cilja je uspješna onoliko koliko se s njom uspije približiti ovom cilju.
- Oružana borbe i l žrtve su neophodni da se dođe do cilja i ta borba je dio strategije tj. strategija određuje taktiku borbe.

Od 2005e Palestinci sami kontrolišu teritoriju Gaze, a ulazak robe, kontroliše tj. limitira Izrael i Egipat. Uprkos toj vanjskoj kontroli, uz veliku finansisjku pomoć iz EU i arapskih zemalja uspjeli su organizovati život; zdravstvo, školstvo, opskrbu...neke temelje države. Nakon napada na Izrael 2023 je to sve uništeno, 60.000 ljudi pobijeno i goli opstanak će biti jako težak. Dalje su od cilja nego 2007e. To ne znači da Izrael nije kriv za zlodjela. Ne znači da Palestinci treba samo da trpe. To znaci da im strategija ne valja. Moze bolje i mora bolje.

Da, osim ako posmatras stvari pravilno, a to je da rukovodstvo Hamasa pripada cionistima

SmokingMan wrote: ↑11/02/2025 12:58 Bije me osjećaj da se čeka da posljednji izraelski zatočenik napusti Gazu kako bi se mogao započeti proces prisilnog raseljavanja.

Prvo ide "razvlacenje pameti" kroz bombardovanje.

Ne moze se pripremiti teren za etnicko ciscenje bez prvo dovesti ljude u totalno stanje ocaja.

Haris.ba wrote: ↑11/02/2025 13:03

SmokingMan wrote: ↑11/02/2025 12:58 Bije me osjećaj da se čeka da posljednji izraelski zatočenik napusti Gazu kako bi se mogao započeti proces prisilnog raseljavanja.

Prvo ide "razvlacenje pameti" kroz bombardovanje.

Ne moze se pripremiti teren za etnicko ciscenje bez prvo dovesti ljude u totalno stanje ocaja.

Onda svjesno preuzimaju odogovrnost i za smrt svojih građana u zatočeništvu, Hamasu je u tom slučaju svejedno, ili će zatvorenici umrijeti od gladi ili će zajedno poginuti. Po ko zna koji put je ovo da Izrael nije do kraja ispunio svoja obećanja kroz pokušaj primirja, utoliko je i spremna da ubije svoje građane kao 7. oktobra tokom talačke krize. Vaistinu ni buduće generacije neće moći pojmiti da je postojala jedna takva država u vremenu kada je demokratija trebala ispuniti svoje ciljeve.

Kako je Gaza razbila mitologiju Zapada

Posljednjih godina smo svjedočili mnogo toga, od prirodnih katastrofa, finansijskih kriza, političkih potresa, globalne pandemije do ratova osvajanja i osvete. Ipak, kako piše indijski pisac Pankaj Mishra, nijedna katastrofa ne može se uporediti s Gazom. On smatra da je ovaj rat "razotkrio iluzije" o zajedničkom moralu čovječanstva nakon Drugog svjetskog rata.
Dana 19. aprila 1943. godine, nekoliko stotina mladih Židova u Varšavskom getu uzelo je oružje koje su mogli pronaći i uzvratilo svojim nacističkim progoniteljima. Većina Židova u getu već je bila deportovana u logore za istrebljenje. Borci su, kako je jedan od njihovih vođa Marek Edelman prisjetio, nastojali spasiti makar malo dostojanstva: “Sve što je bilo važno, na kraju je da im ne dopustimo da nas zakolju kada dođe naš red. Bila je to samo odluka o načinu umiranja”.

Nakon nekoliko očajničkih sedmica, otpor je slomljen. Većina boraca je ubijena. Neki od onih koji su preživjeli posljednji dan ustanka počinili su samoubistvo u komandnom bunkeru dok su nacisti u njega upumpavali plin; samo je nekolicina uspjela pobjeći kroz kanalizaciju. Njemački vojnici potom su spalili geto, blok po blok, koristeći bacače plamena kako bi istjerali preživjele.

Poljski pjesnik Czesław Miłosz kasnije se prisjetio vrisaka iz geta “tokom prelijepe mirne noći, seoske noći na periferiji Varšave”:

“Ti krici su nam izazivali jezu. Bili su to krici hiljada ljudi koje su ubijali. Putovali su kroz tišinu grada, među crvenim odsjajem vatre, pod ravnodušnim zvijezdama, u blagotvornu tišinu vrtova u kojima su biljke naporno ispuštale kisik, gdje je zrak bio mirisan, a čovjek osjećao da je dobro biti živ. Bilo je nešto posebno okrutno u tom miru noći, čija su ljepota i ljudski zločin istovremeno pogađali srce. Nismo se usuđivali pogledati jedni druge u oči”.
U pjesmi koju je Miłosz napisao u okupiranoj Varšavi, “Campo dei Fiori”, evocira vrtuljak pored zidina geta, na kojem se vozači podižu uvis kroz dim spaljenih tijela, dok vedra melodija nadjačava krike agonije i očaja. Živeći u Berkeleyju u Kaliforniji dok je američka vojska bombardovala i ubijala stotine hiljada Vijetnamaca, zločin koji je uporedio sa zločinima Adolfa Hitlera i Josifa Staljina, Miłosz je ponovo osjetio sramnu saučesničku nemoć pred ekstremnom brutalnošću. “Ako smo sposobni za saosjećanje, a istovremeno nemoćni, onda živimo u stanju očajničke ogorčenosti”, napisao je.

Izraelsko uništavanje Gaze, snabdjeveno od strane zapadnih demokratija, mjesecima je nanosilo ovu psihičku patnju milionima ljudi—nevoljnim svjedocima političkog zla, koji su sebi povremeno dopuštali da pomisle kako je dobro biti živ, a onda čuli krike majke dok gleda kako joj kći izgara do smrti u još jednoj školi koju je Izrael bombardovao.

Šoa je ostavila ožiljke na nekoliko generacija Židova; izraelski Židovi su 1948. godine doživjeli stvaranje svoje nacionalne države kao pitanje života i smrti, a potom ponovo 1967. i 1973. godine, usred anihilacionističke retorike svojih arapskih neprijatelja. Za mnoge Židove koji su odrasli sa saznanjem da je židovsko stanovništvo Evrope gotovo potpuno istrijebljeno samo zato što je bilo židovsko, svijet ne može izgledati drugačije nego kao krhak. Među njima, masakri i uzimanje talaca u Izraelu 7. oktobra 2023. godine, koje su počinili Hamas i druge palestinske grupe, ponovo su probudili strah od još jednog holokausta.

Ali bilo je jasno od samog početka da se najfanatičnije izraelsko rukovodstvo u historiji neće libiti da iskoristi sveprisutni osjećaj povrede, gubitka i užasa. Izraelski lideri su tvrdili da imaju pravo na samoodbranu od Hamasa, ali, kako je Omer Bartov, vodeći historičar holokausta, prepoznao u augustu 2024. godine, od samog početka su nastojali “učiniti cijelu Pojas Gaze nenastanjivom i oslabiti njeno stanovništvo do te mjere da ili izumre ili potraži sve moguće opcije za bijeg”. Tako su milijarde ljudi mjesecima nakon 7. oktobra svjedočile izvanrednom napadu na Gazu čije su žrtve, kako je Blinne Ní Ghrálaigh, irska advokatica koja je zastupala Južnoafričku Republiku pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, opisala, “u realnom vremenu prenosile vlastito uništenje u očajničkoj, do sada uzaludnoj, nadi da bi svijet mogao nešto učiniti”.

Svijet, ili preciznije Zapad, nije učinio ništa. Iza zidina Varšavskog geta, Marek Edelman je bio “strašno uplašen” da “niko na svijetu neće primijetiti ništa” i da “nijedna poruka o nama nikada neće izaći”. To nije bio slučaj u Gazi, gdje su žrtve satima prije smrti najavljivale svoje stradanje putem digitalnih medija, a njihovi ubice bezbrižno emitovali svoja djela na TikToku. Ipak, svakodnevno likvidiranje Gaze bilo je sistematski zamagljivano instrumentima zapadne vojne i kulturne hegemonije: od lidera Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva koji napadaju Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde do urednika New York Timesa koji su svojim zaposlenima u internom dopisu naredili da izbjegavaju izraze “izbjeglički kampovi”, “okupirana teritorija” i “etničko čišćenje”.

Svaki dan bio je otrovan spoznajom da, dok mi vodimo svoje živote, stotine običnih ljudi bivaju ubijene ili prisiljene da gledaju ubistvo svoje djece. Molbe ljudi iz Gaze, često poznatih pisaca i novinara, koji upozoravaju da će oni i njihovi voljeni uskoro biti ubijeni, a zatim vijesti o njihovom ubistvu, dodatno su ponižavale osjećaj fizičke i političke nemoći. Oni koji su, mučeni osjećajem krivnje zbog svoje nemoćne umiješanosti, analizirali lice američkog predsjednika Joea Bidena u potrazi za nekim znakom milosti, pronašli su samo glatku bešćutnost, narušenu tek nervoznim smiješkom dok je izgovarao izraelske laži da su Palestinci odrubili glave izraelskim bebama.

Do kraja 2024. godine, mnogi ljudi koji su živjeli daleko od polja ubijanja u Gazi osjećali su—iz daljine, ali osjećali—da su bili povučeni kroz epski pejzaž bijede i neuspjeha, agonije i iscrpljenosti. Ovo bi se moglo činiti kao pretjeran emocionalni teret za puke posmatrače. Ali tada je šok i bijes koji je izazvao Pikaso kada je otkrio Guernicu, sa svojim konjima i ljudima koji vrište dok ih ubijaju s neba, bio isti onaj efekat jedne slike iz Gaze—oca koji drži obezglavljeno tijelo svog djeteta.

Rat će se s vremenom povući u prošlost, a vrijeme možda umanjiti njegovu ogromnu gomilu užasa. Ali znakovi katastrofe ostat će u Gazi decenijama: u ranjenim tijelima, siročadi, ruševinama njenih gradova, beskućnicima i sveprisutnoj svijesti o masovnoj žalosti. A oni koji su bespomoćno izdaleka posmatrali ubijanje i sakaćenje desetina hiljada ljudi na uskom priobalnom pojasu, i koji su takođe svjedočili aplauzu ili ravnodušnosti moćnih, živjet će s unutrašnjom ranom i traumom koja neće nestati godinama.

Spor oko toga kako označiti izraelsko nasilje—legitimna samoodbrana, pravedan rat u teškim urbanim uslovima ili etničko čišćenje i zločini protiv čovječnosti—nikada neće biti razriješen. Ipak, nije teško prepoznati u konstelaciji moralnih i pravnih prekršaja Izraela znakove krajnjeg zločina: otvorene i rutinske odluke izraelskih lidera da izbrišu Gazu; njihovo implicitno odobravanje od strane javnosti koja žali zbog nedovoljne odmazde Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) u Gazi; njihovo poistovjećivanje žrtava s nepomirljivim zlom; činjenicu da je većina žrtava bila potpuno nevina, mnogi od njih žene i djeca; razmjere razaranja, proporcionalno veće od onih postignutih savezničkim bombardovanjem Njemačke u Drugom svjetskom ratu; tempo ubijanja, koje puni masovne grobnice širom Gaze, i njihovi načini, zlokobno bezlični (oslonjeni na algoritme vještačke inteligencije) i lični (izvještaji o snajperistima koji pucaju djeci u glavu, često dva puta); uskraćivanje pristupa hrani i lijekovima; užarene metalne šipke umetnute u rektum golih zatvorenika; uništavanje škola, univerziteta, muzeja, crkava, džamija, pa čak i groblja; infantilnost zla utjelovljena u vojnicima IDF-a koji plešu u donjem rublju mrtvih ili izbjeglih palestinskih žena; popularnost takvog TikTok infotainmenta u Izraelu; i pažljivo pogubljenje novinara u Gazi koji dokumentuju uništenje vlastitog naroda.

Naravno, bešćutnost koja prati pokolj industrijskih razmjera nije bez presedana. Već decenijama, Šoa postavlja standard ljudskog zla. Stepen u kojem ga ljudi prepoznaju kao takvog i obećavaju učiniti sve što je u njihovoj moći da se bore protiv antisemitizma služi, na Zapadu, kao mjera njihove civilizovanosti.

Ali mnoge su savjesti bile izopačene ili otupljene tokom godina kada je evropsko Jevrejstvo bilo zbrisano. Velik dio nežidovske Evrope pridružio se, često s entuzijazmom, nacističkom napadu na Jevreje, a vijesti čak i o njihovom masovnom ubijanju bile su dočekane sa skepticizmom i ravnodušnošću na Zapadu, posebno u Sjedinjenim Državama. Izvještaji o zločinima nad Jevrejima, kako je George Orwell zabilježio još u februaru 1944. godine, odbijali su se od svijesti “poput graška od čelične kacige”. Zapadni lideri odbijali su godinama primiti veći broj jevrejskih izbjeglica čak i nakon otkrića nacističkih zločina. Nakon toga, jevrejska patnja bila je ignorisana i potisnuta.

U međuvremenu, Zapadna Njemačka, iako daleko od denacifikacije, dobila je jeftino oproštenje od zapadnih sila dok je bila regrutovana u Hladni rat protiv sovjetskog komunizma.

Ovi događaji, koji su se odigrali u okviru žive memorije, potkopali su osnovnu pretpostavku i religijskih tradicija i sekularnog prosvjetiteljstva: da ljudska bića imaju suštinski “moralnu” prirodu. Sumnja koja nagriza tu ideju danas je široko rasprostranjena. Mnogo je više ljudi izbliza svjedočilo smrti i sakaćenju pod režimima bešćutnosti, kukavičluka i cenzure; s užasom prepoznaju da je sve moguće, da se sjećanje na prošle zločine nipošto ne garantuje da se oni neće ponoviti u sadašnjosti, i da temelji međunarodnog prava i morala nipošto nisu sigurni.

Mnogo se toga dogodilo u svijetu posljednjih godina: prirodne katastrofe, finansijski slomovi, politički potresi, globalna pandemija i ratovi osvajanja i osvete. Ipak, nijedna katastrofa ne može se uporediti s Gazom—ništa nam nije ostavilo tako nepodnošljiv teret tuge, zbunjenosti i loše savjesti. Ništa nije pružilo toliko sramotnih dokaza o našem nedostatku strasti i ogorčenosti, suženosti pogleda i slabosti misli. Cijela generacija mladih ljudi na Zapadu bila je gurnuta u moralnu zrelost riječima i djelima (i nedjelovanjem) svojih starijih u politici i novinarstvu, prisiljena da se, gotovo sama, suoči s činovima divljaštva koje su pomogle najbogatije i najmoćnije demokratije svijeta.

Bidenova tvrdoglava zloba i okrutnost prema Palestincima bila je samo jedna od mnogih jezivih zagonetki koje su predstavili zapadni političari i novinari. Zapadnim liderima bilo bi lako uskratiti bezuslovnu podršku ekstremističkom režimu u Izraelu, a istovremeno priznati nužnost gonjenja i dovođenja pred pravdu onih koji su odgovorni za ratne zločine 7. oktobra. Zašto je onda Biden više puta tvrdio da je vidio video snimke zločina koji ne postoje? Zašto je britanski premijer Keir Starmer, bivši advokat za ljudska prava, izjavio da Izrael “ima pravo” uskratiti struju i vodu Palestincima, te kazniti one u Laburističkoj partiji koji su pozivali na prekid vatre? Zašto je Jürgen Habermas, rječiti zagovornik zapadnog prosvjetiteljstva, pohitao u odbranu otvorenih etničkih čistača?

Šta je navelo časopis The Atlantic, jedan od najstarijih američkih časopisa, da objavi članak u kojem se, nakon ubistva skoro 8.000 djece u Gazi, tvrdi da je “moguće legalno ubijati djecu”? Šta objašnjava upotrebu pasivne konstrukcije u izvještavanju zapadnih medija o izraelskim zločinima, čime je postalo teže uočiti ko šta kome radi i u kojim okolnostima (“Usamljena smrt čovjeka s Downovim sindromom u Gazi”—glasio je naslov BBC-jevog izvještaja o izraelskim vojnicima koji su pustili napadačkog psa na hendikepiranog Palestinca)? Zašto su američki milijarderi podsticali nemilosrdne obračune s demonstrantima na univerzitetima? Zašto su akademici i novinari otpuštani, umjetnici i mislioci uklanjani s platformi, a mladima onemogućavan pristup radnim mjestima zbog toga što su izgledali kao da osporavaju proizraelski konsenzus? Zašto je Zapad, dok je branio i pružao utočište Ukrajincima od otrovnog napada, tako upadljivo isključio Palestince iz zajednice ljudske obaveze i odgovornosti?

Bez obzira na to kako pristupimo ovim pitanjima, ona nas prisiljavaju da se suočimo s fenomenom pred nama: katastrofom koju su zajednički izazvale zapadne demokratije, uništavajući neophodnu iluziju koja je nastala nakon poraza fašizma 1945. godine—iluziju o zajedničkom čovječanstvu zasnovanom na poštovanju ljudskih prava i minimumu pravnih i političkih normi.

Sta sada opet hamas nesto pravi probleme

Vjecita_zavrzlama wrote: ↑11/02/2025 16:10 Sta sada opet hamas nesto pravi probleme

Traze da se postuje dogovoreno.

Hamas spokesman Abu Obeida accused Israel of delaying the return of displaced Palestinians to the north of Gaza, firing on people and failing to allow in agreed humanitarian aid

Here we go again.

Haris.ba wrote: ↑11/02/2025 16:16

Vjecita_zavrzlama wrote: ↑11/02/2025 16:10 Sta sada opet hamas nesto pravi probleme

Traze da se postuje dogovoreno.

Hamas spokesman Abu Obeida accused Israel of delaying the return of displaced Palestinians to the north of Gaza, firing on people and failing to allow in agreed humanitarian aid

Otkud im pravo da to traze?

Mos misliti te drskosti.

Plašim se da tamo tek predstoji pakao, zvijeri ne namjeravaju stati.

Orangutan iz Bijele kuće o Gazi i milionima ljudi tamo govori kao o privatnom dvorištu s kojeg može radit šta hoće.

https://x.com/IranObserver0/status/1889373141526258136
Mali englez abdulah vec popustio

Najgore je to što ostatak svijeta šuti.

Po tom mišljenju ide aneksija (dijelova) Ukrajine od strane Rusije i aneksija Tajvana od strane Kine. Ovo je pandorina kutija...

TAFKAP wrote: ↑11/02/2025 21:09 Najgore je to što ostatak svijeta šuti.

Po tom mišljenju ide aneksija (dijelova) Ukrajine od strane Rusije i aneksija Tajvana od strane Kine. Ovo je pandorina kutija...

Nebi me iznenadilo