Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
svjezi_ustipak wrote:ja se stvarno nemam namjeru sa tobom raspravljati oko ovoga. procitaj jos jednom post @sjecamse i kako se obraca ljudima u Sa pa ce ti biti jasnije.
postujem tudje emocije, sjecanja i ono sto su ljudi prezivjeli ali ne mogu dopustiti vrijedjanje onoga sto smo uradili i zrtava koje smo imali.
Mir, mir...
Sad mi u glavi zvoni, zbog ove rasprave, jedno pitanje. Zna li neko jesu li uracunate i civilne zrtve sa Grbavice u konacni broj poginulih Sarajlija?
mislim da nisu. koliko znam 12 hiljada mrtvih se odnosi samo na podrucje koje je kontrolisala Vlada RBiH. od tih 12 hiljada odbij 7 hiljada vojnika i policajaca RBiH koji se vode kao poginuli u borbi.
mislim da se civili sa Grbavice vode kao poginuli u RS.
svjezi_ustipak wrote:mislim da nisu. koliko znam 12 hiljada mrtvih se odnosi samo na podrucje koje je kontrolisala Vlada RBiH. od tih 12 hiljada odbij 7 hiljada vojnika i policajaca RBiH koji se vode kao poginuli u borbi.
mislim da se civili sa Grbavice vode kao poginuli u RS.
nisam uopšte siguran je li iko ikada izašao sa konačnom cifrom. ovo mi se svi čine kao volonterski pokušaji, a nema ni nekog kolektivnog spomenika svim tim ubijenim našim sugrađanima koji zaključuje svu priču.
evo pregledaj spisak, ali mislim da je spisak poginulih u OPSADI. Grbavica nije bila pod opsadom, nego okupacijom...
nisam uopšte siguran je li iko ikada izašao sa konačnom cifrom. ovo mi se svi čine kao volonterski pokušaji, a nema ni nekog kolektivnog spomenika svim tim ubijenim našim sugrađanima koji zaključuje svu priču.
evo pregledaj spisak, ali mislim da je spisak poginulih u OPSADI. Grbavica nije bila pod opsadom, nego okupacijom...
Ma bjezi tamo, prepade me, kad sam ti vidio nick na temi reko - evo ga, dosao da nas preveze do Banovica
Stvarno porazavajuce da poslije 20 godina nemamo konacan broj poginulih. Jos mi je gore to sto se zrtve dijele na ubijene cetnickim snajperom/granatom i ubijene cetnickom kamom/pistoljem.
nisam uopšte siguran je li iko ikada izašao sa konačnom cifrom. ovo mi se svi čine kao volonterski pokušaji, a nema ni nekog kolektivnog spomenika svim tim ubijenim našim sugrađanima koji zaključuje svu priču.
evo pregledaj spisak, ali mislim da je spisak poginulih u OPSADI. Grbavica nije bila pod opsadom, nego okupacijom...
Na spisku civilnih žrtava,pod P nađite Ponjević Nataša,otac Ratko 74.godište,znači 92.je bila osamnaestogodišnjakinja.Nju su iz stana sa Skenderije odveli pripadnici Armije BIH,silovali i ubili.Doduše i ona je civilna žrtva,ali da se zna da nisu svi poginuli od snajpera i granata.
nibergsund wrote:
Na spisku civilnih žrtava,pod P nađite Ponjević Nataša,otac Ratko 74.godište,znači 92.je bila osamnaestogodišnjakinja.Nju su iz stana sa Skenderije odveli pripadnici Armije BIH,silovali i ubili.Doduše i ona je civilna žrtva,ali da se zna da nisu svi poginuli od snajpera i granata.
onih koje si nam ti slao?
uglavnom, hvala ti što si nam objasnio neke stvari.
nibergsund wrote:Na spisku civilnih žrtava,pod P nađite Ponjević Nataša,otac Ratko 74.godište,znači 92.je bila osamnaestogodišnjakinja.Nju su iz stana sa Skenderije odveli pripadnici Armije BIH,silovali i ubili.Doduše i ona je civilna žrtva,ali da se zna da nisu svi poginuli od snajpera i granata.
Nisu svi ali jeste ogromna vecina.
Sad nam napisi na koja si mjesta u gradu "dostavljao" granate pa da probamo napraviti spisak poginulih.
Chmoljo,nemam ja šta objašnjavati .Ja sam samo za istinu.Ponekad istina zna biti i gorka,ali se mora reći.Pa zar svrha ovog foruma nije to da se piše istina,pa kakva god da je bila.Koja je korist,ako ćemo pisati nebuloze i laži,kao što to neki ovde rade.
I koji put moram da vam ponovim da nisam gađao grad i civilne objekte.
nibergsund wrote:Chmoljo,nemam ja šta objašnjavati .Ja sam samo za istinu.Ponekad istina zna biti i gorka,ali se mora reći.Pa zar svrha ovog foruma nije to da se piše istina,pa kakva god da je bila.Koja je korist,ako ćemo pisati nebuloze i laži,kao što to neki ovde rade.
I koji put moram da vam ponovim da nisam gađao grad i civilne objekte.
A sta si gadjao? Zrak? Pa jesi li ga pogodio?
Ok, znaci gadjao si vojne objekte. Gdje su bili ti vojni objekti? U gradu? Znaci da si gadjao grad, osim ako nisi gadjao svoje vojne objekte oko grada. To bi mi bilo simpaticno
Dasi wrote:
Ma bjezi tamo, prepade me, kad sam ti vidio nick na temi reko - evo ga, dosao da nas preveze do Banovica
Stvarno porazavajuce da poslije 20 godina nemamo konacan broj poginulih. Jos mi je gore to sto se zrtve dijele na ubijene cetnickim snajperom/granatom i ubijene cetnickom kamom/pistoljem.
nisam statističar, ali bih rekao da ta podjela nije sa nekom namjerom, nego čisto iz praktičnih razloga, i izvora iz kojih se prave spiskovi.
i ne bih baš smatrao prevelikom tragedijom što još nema spiska, jer bi bilo mučno gledati svu politizaciju koja bi pratila taj spisak, mahanjem imenima ubijenih i njihovom licitacijom. i ovakvim sporadičnim ulijetanjima kao ovaj rego, da broj od 11 hiljada umanji za jedan. i valjda dokaže kako je to sve to isto, šta li.
uhvati me muka kada se sjetim cirkusa oko spomenika ubijenoj djeci... ali to nije tema svakako.
bilo bi, mislim, primjereno napraviti neki izgledom dostajanstven kolektivan spomenik za svakog Sarajliju. onako kakav je to Vječna vatra.
nas je toliko bilo u različitim situacijama i sa različitim sudbinama, a nevolja je bila jedna - rat. na ove male spomen-ploče, malo ko i obraća pažnju. jedno mjesto, da nas sve okupi bilo bi idealno.
naravno, kada dođe na red, iza finansiranja vojnih penzija, državnih razmetnika i jadnih vjerskih zajednica.
nibergsund wrote:Chmoljo,nemam ja šta objašnjavati .Ja sam samo za istinu.Ponekad istina zna biti i gorka,ali se mora reći.Pa zar svrha ovog foruma nije to da se piše istina,pa kakva god da je bila.Koja je korist,ako ćemo pisati nebuloze i laži,kao što to neki ovde rade.
I koji put moram da vam ponovim da nisam gađao grad i civilne objekte.
padobranac, pogledaj naslov teme - offtopičiš otkad si se stvorio ovdje.
to prvo.
a drugo, daBogda crko sad odmah ako bih sebi dozvolio da mi ti otvaraš oči i serviraš istinu.
Vidim i porodica Pikulića što su pobijeni u Pofalićima u Maju 92.je na spisku.Čak i "Romeo i Julija",odnosno Boško i Admira su na spisku,a i ptice znaju da je i to vaših ruku dijelo.
nibergsund wrote:Vidim i porodica Pikulića što su pobijeni u Pofalićima u Maju 92.je na spisku.Čak i "Romeo i Julija",odnosno Boško i Admira su na spisku,a i ptice znaju da je i to vaših ruku dijelo.
Samo na spisku nema onih koje ste vi pobili na Grbavici.
Dabogdo ne postoje nikakvi spiskovi
karamazov wrote:Eto ode covjek a ja ga fino upozorio , jest da sam malo fulao vrijeme
Sad cemo se valjda vratiti temi...
karamazov kasniš ko plata
Opustite malo tenzije ljudi nije rat! Koji Vam je?
Jebi ga kad preživiš rat i sve to što ide sa njim počinješ se na sve smijati ja sam nekad u ratu imao histerične napade smijeha koji su trajali po 15-20 minuta nekad mi to zafali nisam se odavno nasmijao od srca onako da sve zaboli.
Pišem u toku dana jednu pričicu koju odgađam dugo vremena
svjezi_ustipak wrote:
Savjet @sjecamse da se napada Grbavica iz pravca odakle niko nikada nije pomisljao na napad jer je to samoubistvo je samo savjet 11godisnjeg djeteta. Ti i tvoji ako hocete mogli ste slijediti savjet i vidjeli bi da bi onih 23 vojnika u dvije smjene sa druge strane povaljali jurisnu cetu koja ih napada i prije nego im iko pridje.
Propaganda, masta i 11godisnjak su jedno. Realnost je drugo. I nisu nuzno uvijek isto.
slažem se s tobom ,a i primjetio sam da ovi momci sto su bili djeca za vrijeme rata Ozone i ovaj sjecamse , vojnike VRS-a na Grbavici prikazuju ko najveće levate , tako Ozone priča da bi isti bjezali i presvlacili se u civilku cim bi zapucalo , sto je nidje vez ,a ovaj drugi predlaze frontalni napad iz Miljacke jer kao tamo je bilo samo dvadesetak vojnika ko biva levetai sami jedva cekaju da zbrisu ,a u stvarnosti 3 penzionera sa sijačem povaljala bi tuto kompleto napadace
Novo jutro, tu sam stao nekako, ono sto se desilo, desilo se. Pocelo je neko cudno zasjedanje u haustoru, komsije (muskarci) su nama djeci stalono okretali leđa i nesto se dogovoarali. Miris u zraku je bio drugaciji od predhodnih dana, bio i ostao urezan u sjecanju, a ja kao da san znao da ga vise nikada necu osjecati takvog. Na vratima od haustora su stajali cika Milan, Miki, Ognjen, i cika Abid, i diskutovali na stepenicana o ljudima koji idu u Velepekaru i po cigare ppreko mosta do kada ce moci tako, dok je Ćamil (alr) sa svojim udbaskim Lugerom za pojasom, u sveze opeglanoj bijeloj kosulji i bež sakou usplahireno granao rukama, u pokusavao da napravi radni sastanak. Mala prostorija na prizemlju je nekada bila stomatoloska ordinacija, ona se od strane vlasnice ubrzo pretvorila u neku vrsu get away agencije, gdje je vlasnica pravila spiskove i muntala roditelje da posalju djecu u neko malo mjesto u Italiju. Moji nisu razmisljali o tome, jer su mogla samo u prvoj turi da idu djeca, a kao kasnije bi dosli roditelji, staroj je to smrdilo i nije se usudila da me posalje. Sastanak je napokon poceo, cijeli komsiluk se iskupio, zena, djeca, stari, SVI! Nasumicno su stajali jedni pored drugih, nekako na oko poredani u male grupice po spratovima i komentarisali, a mi djeca smo visili po gelenderima i rukohvatima kao majmuni i naravno nismo shvatali sve kako su nasi starci. Pocelo je diskutovanje na temu "sta se desava oko nebodera" i na koji nacin se ljudi u istom mogu zastiti.
U žustroj raspravi se pojavljuje covjek na vratima od haustora i jakim udarcima po armaturnoj mreži koju su komsije dan prije zavarile preko stakla, udara sa nekim tvrdim predmetom (kasnije se tvrdi predmet formulisao kao kundak). Nastala je opsta pometnja u haustoru, majke su gurale djecu u lift, muskarci su se pregrupisali u neke manje grupice, neki su bjezali uz stepenice, a ja sam se sa Sanjom sakrio u smetljarnik na 1 spratu. Ubrzo se cula i dernjava "otvorite!" i jos nestom nisam mogao bas najbolje da cujem. Par kratkih rafala je prekinulo cijelu situaciju. Muk....
Iz stana na prvom spratu je pocela dernjava "pomozite mi ljudi molim vas" i Sanja mi govori ovo je teta A. Neke od komsija su protrcale pored nas, a mi smo odskrinuli vrata jer je smrad postao nepodnosljiv u smetljarniku, a i radnoznalost je postajala sve veca. A je bio ranjen, bijeli orlovi koji su bili oko zgrade, i upravo taj lik koji je lupao po vratima, iz opceg nezadovoljstva (Op.A) je sasuo rafal po zgradi, ne razmisljajuci garant da neko ipak zivi tu. Metak je pogodio A. u srcanu predkomoru. Iznjeli su ga na stubiste, a posto je u zgradi zivjelo i par jako dobrih doktora, svi su se skupili da pruze pomoc. A je krkljao, ja sam virio sa dna stepenica, iako su stariji govorili "sklonite djecu" bila je opsta frka i svi su bili oduzeti od situacije. Sjecam se da je poznati pulomolog Dr.J, uzeo neki najlon i stavio mu na prsa. Cuo sam glas mame kako me doziva, malo me je prepalo to ishavjesteno dozivanje i brzo sam se popeo do kuce. Baka je zvala nekog prijatelja iz vojne bolnice, bio je u pitanju koliko me sjecanje sluzi Pukovnik Slobodan, sef odsjeka za rehabilitaciju. Ubrzo nakon poziva stigao je BOV, sa 3 vojnika, koji su uletili u haustor sa nosilima, spakovali ga i odnijeli. Od A. je ostala samo krv pored lifta i nista vise. Kasnije su ljudi zvali i raspitivali se, A. je prezivio, imao je dobre hirurge i jako puno srece. Vise se nije vracao na Grbavicu.
No, kako je vrijeme odmicalo, nekako je bilo "normalno" da se spodobe u uniformama i sa bijelim trakicama vrzmaju oko zgrade. Virio sam sa prozora svaki dan, sunce je mamilo, vilsonovo je bilo ljepse nego ga se ikada prije moogu tako sjetiti, zvalo je, ali nisam mogao da izadjem. Druzenja su se svodila na podrumske igre, ne zbog pucanja, nego jednostavno nama djeci je podrum bio neistrazeno mjesto, pa smo ga svakodnevno i posjecivali.
Tog dana, nasu igru je narusila nova galama, ja sam sa cika K. i A, igrao šaha u drustvenim prostorijama a I. koji je bio na dnenom zadatku kontrolisanja izlazaka iz zgrade, sa svojom gitarom u ruci, svirajuci neke morske pjesme, je prestao sa sviranjem na zvuk lupanja na vrata. U zgradu su usli po prvi put ti sto su bili oko zgrade. Grupa je usla u veliki hodnik, i vođa je postavio pitanje " ko je ovdje povjerenik?" Na to su se K i A pogledali, A je ustao, izasao iz prostorije i rekao "ja sam momci izvolite!" Daj nam kljuceve od podruma, i obavjesti sve stanare da radimo pretres. Ukoliko neko posjeduje oruzje, treba odmah da ga preda, a ukoliko nađemo uružje kod bilo koga a da nije predao vodimo ga sa nama.
samojaznam wrote:
slažem se s tobom ,a i primjetio sam da ovi momci sto su bili djeca za vrijeme rata Ozone i ovaj sjecamse , vojnike VRS-a na Grbavici prikazuju ko najveće levate , tako Ozone priča da bi isti bjezali i presvlacili se u civilku cim bi zapucalo , sto je nidje vez ,a ovaj drugi predlaze frontalni napad iz Miljacke jer kao tamo je bilo samo dvadesetak vojnika ko biva levetai sami jedva cekaju da zbrisu ,a u stvarnosti 3 penzionera sa sijačem povaljala bi tuto kompleto napadace
Uredu,uredu, shvatio sam!
Kad ti trojica kažu da si pijan ti lezi i valjaj se!
Ovim putem želim da se izvinem u svoje lično ime svim pripadnicima VRS koji su pogođeni mojim pisanjem o njihovim pripadnicima koji su u povlačenju skidali uniforme sa sebe i bacali jer to pisanje i moje viđenje očigledno nije bilo tačno. Kao i da se izvinem svim pripadnicima ABiH koji su na svojoj koži osjetili da to nije tako. Znate ja sam tada bio mali i kranji domet mi je bila tuta.
Već danima kontam kako ovo napisati jer ne želim spominjati imena ali su mi događaji bitni i ne bih volio da ostanu ne ispričani. Priče o dva čovjeka muslimanu i srbinu koji su pružili otpor i stradali zbog toga.
Ovaj datum već većina zna 05.04.1992 god. Veliki miting na platou ispred izvršnog vijeća i skupštine masa se kreće prema Grbavici. Na Vrbanja mostu ih dočekuje vatra iz dvorišta tadašnje zgrade dimnjačara koja se nalazi iznad benzinske pumpe na mostu tada ginu Suada i Olga jedna pored druge.
E sad ide drugi dio priče moj komšija, musliman, inače ugledan čovjek,strastven lovac u slobodno vrijeme u trenutku pogibije Suade i Olge stoji tačno iza njih kada su pogođene pokušava da im pomogne kao i svi koji su bili tu ali na žalost nije bilo koristi. Taj dan sam ja sa roditeljima bio kod komšinice gdje se većina stanara skupila da sjedi stan joj je bio na zadnjem spratu i nije gledao na Ljubljansku ulicu po kojoj se tad već puškaralo posebno iz onog prvog bunkera koji je bio preko zaobilaznice u dvorištu stare barake (postavljao sam i sliku). Gledali smo TV gdje je direktan prijenos događaja sa mitinga kao i slike Jevrejskog groblja,Unioninvesta,Vrbanje događaji su se mjenjali iz sekunde u sekundu vani se čulo zeštoko puškaranje i negdje u tim trenutcima došla je komšinica sa sprata ispod i rekla da je ranjen komšija ispred zgrade.
Komšija sa početka gornjega pasusa nakon što je prisustvovao ubistvu Suade i Olge dolazi kući uzima pištolj i lovačku pušku izlazi ispred zgrade i puca po bunkeru koji se nalazi iznad zaobilaznice. Na njegovu pucnjavu je uzvraćeno pucanjem iz mitraljeza i tu ga jedan od rafala pokosi preko stomaka. dvojica komšija su ga uspjeli nekako izvući i prebaciti u bolnicu gdje je proveo ako se ne varam 30-ak dana i vratio se nazad kući na tada već okupiranu Grbavicu.
Nedugo po ovom slučaju ubijen je srpski vojnik na Splitskoj ulici to smo saznali tek kad nam se ispred zgrade stvorilo 15 -20 vojnika što u uniformama regularne JNA što u raznim kombinacijama maskirnih uniformi. Počeli su da lupaju na ulazna vrata silovito i rukama i nogama derući se da otvaramo vrata. Po nekoj nesreći u stanu ispod mog je živjela jedna stara žena katolkinja koja je tada imala skoro 80-ak godina te je izvirila na prozor da vidi šta se događa kad su je vidjeli počeli su se derati na nju "baba otvaraj vrata! Baba otvaraj" međutim onaj je bila prilično gluha a u tom trenutku se valjda i ukočila od straha pa je samo gledala u njih. Tada se jedan odmaknuo od ulaza repertirao pušku i okrenuo u staru komšinicu "baba otvaraj vrata ili pucam" tada je moja majka uzbunjeno rekla "ubit će je" i mahinalno otvorila prozor i rekla "ne pucaj, gluha je ne čuje ništa" na što je vojnik okrenuo pušku prema mojoj majci i viknuo da silazi i otvara vrata.
Majka je sišla otključala ulaz, vrata su se silovito otvorila i jedan od ovih u maskirnoj uniformi , komadant nekih dobrovoljaca, hvata moju majku za vrat, gura je uz zid i diže u zrak derući se "Gdje je snajper, govori gdje je snajper?" Moja majka se tad već počela koprcati jer je ovaj davio srećom tad prilazi drugi vojnik u uniformi JNA sa šljemom na glavi imao je nekakve i činove al se ne sjećam koje i odvlači ovog od moje majke govoreći mu da se smiri jer "mrtva nam ne može ništa reći" na što se ovaj okreće prema njemu i govori "zaboli me kurac izgubio sam vojnika zbog nje" i onda se opet okreće prema mojoj majci unoseći joj se u lice "govori gdje je snajper!?". Na sve to moja majka uspjeva samo promucati "kakav snajper?". Tu je prišao ponovo ovaj u JNA uniformi i tiše rekao da je ubijen njihov vojnik na Splitskoj ulici da ga je pogodio snajper sa naše zgrade i da su došli da nađu snajperistu te da svi stanari izađu ispred vrata svojih stanova sa ličnim dokumentima. Pretres je potrajao skoro nekih sat vremena pretresali su se muslimanski i hrvatski stanovi po uvidu u lične dokumente, nisu ništa našli.
Razlog zašto nisu našli ništa? Pa pucano je iz stana u kojem je živio srbin. Taj komšija inače računovođa malih radnji po čaršiji raznih pekara, čevabdžinica, burekdžinica i inih ugostiteljskih radnji a inače i ako se dobor sjećam sekretar jednog streljačkog društva u Sarajevu uvjek je govorio da on ne može da zamisli da njega neko natjera da puca na svoje prijatelje mulimane sa kojima je odrastao, inače je skoro do zadnjeg trenutka prelazio do velepekare i kupovao pa donosio pune kese hljeba koje je dijelio svim stanarima da ne budu gladni, donosio je i cigare i nije htio da se povinuje da mu neko ograničava kretanje. Tu je negdje odlučio da sa svog prozora skine jednog vojnika u Splitskoj ulici a kako je bio u streljačkom društvu imao je fin arsenal. Prozor sa kojeg je pucao je prilično zaklonjen te nisu odmah mogli odrediti odakle je hitac došao pa su na prvu pucali na jednu zgradu u Splitskoj potom je pretresli uzduž i poprijeko te je neko iz te zgrade uputio na našu jer je otamo došao pucanj.
Žena tog komšije, isto srpkinja ali za razliku od svog muža "prava" jer nije baš nešto voljela muslimane kasnije kad je postala snajperista je to dokazivala sa nebodera u Grbavičkoj ulici kao i sa naše zgrade i PAM-om Mislim da je PAM jer je koristio municiju od 12 mm arapske proizvodnje) iz zgrade pored naše gdje su takođe bile i dvije snajperske puškarnice jedan okrenuta prema Vojnoj bolnici a druga prema Želježničkoj stanici sa upisanim daljinama na zidu kako bi po dolasku odmah mogli podesiti optiku,isto tako sa zgrade Metalke...etc. Često je znala izači i krenuti uz Ljubljansku prema bunkeru koji se nalazio sa gornje strane zaobilaznice i uvjek smo se pitali kako nikad ne zapucaju na nju a onda smo skontali fazon da svaki put kad ide uz Ljubljansku prislanja skoro neprimjetno ruku na stomak sa ispružena tri prsta na početku smo misli da je to slučajno ali svaki put kad bi krenula uz Ljubljansku prema tadašnjoj prvoj liniji nosila je tri prsta ispočetka malo prikrivenije a onda na sred prsa. On je znao za to i nije mu se baš sviđalo, zvali su ga da obuče uniformu nije htio jer neće da puca po ljudima sa kojima je odrastao i od kojih živi čitav život.
Trajalo je to njeno šetkanje par mjeseci. Jednog dana sjedili smo ispred zgrade okupljeni oko tada tek instaliranog Smederevo šporeta na loženje kojeg smo izvukli iz podruma i ova dvojica komšija iz priče su bili tu. Od kako se ovaj vratio iz bolnice ranjen al' više-manje saniran previjali su ga svakodnevno a komšija srbin je znao ići tražiti zavoje u Sarajevu te su samim tim stvorili neku prisnu vezu, sjedilo se kuhalo neko meso jer je nestalo struje već par dana a meso se u škrinji ovog komšije srbina počelo odleđavati pa su odlučili da je bolje da ga skuhaju i pojedu, kružila je neka bezze priča smijeh onda se stvorila flaša i dvije čašice jer je meso bilo gotovo a gdje će meso bez čašice i tu negdje na prvim zalogajima prekinuli su ih sa stepenica koje vode do dvorišta teški koraci, pojavio se Vinko sa svojim odredom smrti i samo uperio prstom prvo u jednog pa u drugog i rekao "ti i ti! Polazi!" zgrabili su ih sa klupe i odvukli u ulaz dok su se penjali haustorom komšiju srbina su tukli kundacima,nogama i rukama čuli su se tupi udarci i jaukanje. Odveli su ih u stan komšije muslimana i tu su ga tukli još jedan period vremena. Moja majka je tad sjedila kod komšinice čiji se stan nalazi tačno ispod stana u kojem su ga tukli nekako se izvukla iz njenog stana i izašla van, uhvatila mene za ruku i odvela kući.
Znalo se od trenutka kad se komšija musliman vratio iz bolnice da mu se ne piše dobro jer je pucao na srpski bunker, zašto se vratio? Valjda sudbina, htio je da bude sa porodicom u svom na svom tada ljudima još neke stvari nisu bile jasne. Komšiju srbina je izdala njegova žena i zbog toga je zaplatio glavom. Poslije premlaćivanja u stanu odveli su ih u famozne garaže i ubili, tjelo komšije muslimana je pronađeno i ekshumirano, komšiju srbina još nisu našli ko zna da li je ikad njegova žena i podnijela zahtjev da se pronađe? Njena ekipa je govorila za nju da je pod direktnom komandom Ratka Mladića i da vodi snajperiste na Grbavici ali nikad je niko zvanično nije spominjao pri sudu i tužilaštvu tako da sve ostaje na tome.
jbg. ne drzi te mjesto 
jedva čekam nastavak