Anksioznost

[ZenaZbrkovima]

da cujem da postoji jos neko ko ne gleda TV.. meni ljudi ne vjeruju da u posljednjih par god nisam nikad, apsolutno nikad ukljucila TV i sjela da gledam. O filmovima da ne pricam

Hah, evo i ja prvi put čujem za nekog ko ne gleda TV Nemoj me shvatiti pogrešno, ali malo mi drago

Jel i ti iz istog razloga kao i ja? Teško ti se unijeti, pustiti mozak na pašu?

ne da mi je tesko, apsolutno nemoguca misija da se skoncentrisem i sa paznjom odgledam emisiju do kraja.

[Stoner]

ne da mi je tesko, apsolutno nemoguca misija da se skoncentrisem i sa paznjom odgledam emisiju do kraja.

Hajd biće bolje. Ja mogu gledati film ili bilo šta drugo, mogu pratiti radnju itd. ali se ne mogu unijeti u to što gledam. Kao da mi je sve neinteresantno i dosadno. Kao maloj djeci vijesti.

To je umoran mozak.

[ZenaZbrkovima]

ne da mi je tesko, apsolutno nemoguca misija da se skoncentrisem i sa paznjom odgledam emisiju do kraja.

Hajd biće bolje. Ja mogu gledati film ili bilo šta drugo, mogu pratiti radnju itd. ali se ne mogu unijeti u to što gledam. Kao da mi je sve neinteresantno i dosadno. Kao maloj djeci vijesti.

To je umoran mozak.

i u posljednje vrijeme mi je jako tesko naci zanimaciju opcenito. cak i u drustvu, kad se vidi da je svima "superzabavno", vrlo cesto se ubijam od dosade, nikakva prica i zezancija nekako ne dopire do mene, ne mogu da se unesem apsolutno ni u sta do kraja. sve kontam neka faza, proci ce. hoce li?

[amiliana]

Na Grbavici ako se ne varam.

Već nekih mjesec dana idem na kognitivno-bihejvioralnu terapiju i malo mi je bolje. Razmišljam o tome da počnem i sa farmakoterapijom jer imam dijagnozu anksiozno-depresivan i ne vidim kako će za dodatnih mjesec dana psihoterapije nestati i jedno i drugo.

Imam užasne probleme sa koncentracijom, mentalnu buku non stop, mjesecima nisam film pregledao , TV mi ni ne treba.

Ja sam ista ne mogu TV nikako u stalno drzim TV iskljucen jer mi smeta pogotovo u zadnje vrijeme kako ucim i jednostavno ne podnosim puno televizor da mi je ukljucen, ne mogu ni film da odgledam do kraja.

[amiliana]

I meni su ponekad znali poceti izranjati takvi osjecaji... Ljudi koji imaju, da tako kazem, "potpune" porodice nisu ni svjesni koliko trebaju biti zahvalni... Ono sto mi je pomoglo jeste da ne gledam one "sretnije", nego one "manje" sretne...
U tvom slucaju, razumijem da je tesko, djeca su velika blagodat... ali, i veliko iskusenje, pomisli samo kako je onim roditeljima koji imaju tesko bolesnu djecu, gledaju ih svakoga dana kako pate i ne mogu nista uciniti da im pomognu?! Ili roditeljima koji imaju, pa izgube djecu... Ili onima koji docekaju da njihova djeca postanu njihovi neprijatelji, da se medjusobno mrze, ili gore od toga... da ih gledaju kako sami sebe unistavaju...
Gledano sa strane, necija druga sreca izgleda idealno, ali nije... ponekad oni koji mozda i imaju vise razloga za srecu su ustvari manje sretni... Ja sam dosla do zakljucka da se nikada ne bih ni sa kim mijenjala

A samoca je veoma teska, i tu svako sebi treba olaksati... provoditi vrijeme npr. s roditeljima, bracom, sestrama, ili naci nve prijetelje s kojima ce se osjecati dobro, pa cak i nabaviti kucnog ljubimca, dok ne naidje nesto bolje, a hoce, vjeruj...

Najgora je samoca i to sam imala kroz jedan period sada je malo bolje ali opet nesto uvijek fali. Hoce li i kada naici nesto bolje ne znam, ali ja sam imala dosta poteskoca a onda smo nabavili psa i ja sam se moram priznati malo oporavila od svega ja imam majku koja ima visok krvni pritisak i dijabetis njoj jako tesko pada sekiracija i cesto joj se desava trudim se na sve nacine olaksati svojoj majci, ali tu su moje sestre i brat i ponekad svadje i ono sto si spomenula da gleda kako se medjusobno unistavaju ,i meni jednako to tesko pada pogotovo jer su mi roditelju razvedeni na oca se bas i ne mogu osloniti, a tesko mi je gledati svaki pir gledati svoju majku jer znam da to utice na njih i njeno zdravlje a i tesko mi je zbog svega sto se desava.Zasad imam osobe koje mi pruzaju podrsku i oporavljam se jer sam i ja imala problema i to je uticalo na moju skolu pa sam imala problems ali sada je puno bolje trudim se izvuci uz svega i krenuti naprijed, gledati naprijed ne vracati se na staro i raditi sto vise na sebi da izvucem sebe iz ovoga i krenem naprijed.

[Stoner]

i u posljednje vrijeme mi je jako tesko naci zanimaciju opcenito. cak i u drustvu, kad se vidi da je svima "superzabavno", vrlo cesto se ubijam od dosade, nikakva prica i zezancija nekako ne dopire do mene, ne mogu da se unesem apsolutno ni u sta do kraja. sve kontam neka faza, proci ce. hoce li?

Naravno da hoce.
Znam iz iskustva, nekad sam u drustvu tako odsutan i tako mi je dosadno da nakon 15 minuta kazem hajmo ici jer mi se cini da sjedimo sat vremena.
Kad nema anksioznosti, i sto sam duze bio odmoran i miran onda je druga prica.

Vjezba puno pomaze.

[Lalena]

I meni su ponekad znali poceti izranjati takvi osjecaji... Ljudi koji imaju, da tako kazem, "potpune" porodice nisu ni svjesni koliko trebaju biti zahvalni... Ono sto mi je pomoglo jeste da ne gledam one "sretnije", nego one "manje" sretne...
U tvom slucaju, razumijem da je tesko, djeca su velika blagodat... ali, i veliko iskusenje, pomisli samo kako je onim roditeljima koji imaju tesko bolesnu djecu, gledaju ih svakoga dana kako pate i ne mogu nista uciniti da im pomognu?! Ili roditeljima koji imaju, pa izgube djecu... Ili onima koji docekaju da njihova djeca postanu njihovi neprijatelji, da se medjusobno mrze, ili gore od toga... da ih gledaju kako sami sebe unistavaju...
Gledano sa strane, necija druga sreca izgleda idealno, ali nije... ponekad oni koji mozda i imaju vise razloga za srecu su ustvari manje sretni... Ja sam dosla do zakljucka da se nikada ne bih ni sa kim mijenjala

A samoca je veoma teska, i tu svako sebi treba olaksati... provoditi vrijeme npr. s roditeljima, bracom, sestrama, ili naci nve prijetelje s kojima ce se osjecati dobro, pa cak i nabaviti kucnog ljubimca, dok ne naidje nesto bolje, a hoce, vjeruj...

Najgora je samoca i to sam imala kroz jedan period sada je malo bolje ali opet nesto uvijek fali. Hoce li i kada naici nesto bolje ne znam, ali ja sam imala dosta poteskoca a onda smo nabavili psa i ja sam se moram priznati malo oporavila od svega ja imam majku koja ima visok krvni pritisak i dijabetis njoj jako tesko pada sekiracija i cesto joj se desava trudim se na sve nacine olaksati svojoj majci, ali tu su moje sestre i brat i ponekad svadje i ono sto si spomenula da gleda kako se medjusobno unistavaju ,i meni jednako to tesko pada pogotovo jer su mi roditelju razvedeni na oca se bas i ne mogu osloniti, a tesko mi je gledati svaki pir gledati svoju majku jer znam da to utice na njih i njeno zdravlje a i tesko mi je zbog svega sto se desava.Zasad imam osobe koje mi pruzaju podrsku i oporavljam se jer sam i ja imala problema i to je uticalo na moju skolu pa sam imala problems ali sada je puno bolje trudim se izvuci uz svega i krenuti naprijed, gledati naprijed ne vracati se na staro i raditi sto vise na sebi da izvucem sebe iz ovoga i krenem naprijed.

Ako nesto ne mozes promijeniti, onda se na to naviknes, gledas da iskoristis okolnosti najbolje sto mozes, zatrpas se obavezama, i odmah je lakse
Cinjenica je da s vremenom nasi roditelji prestaju nam biti oslonac, utociste, nego naprotiv, kako stare, mi smo oni koji njima trebaju pruziti oslonac, pomoc, i to ponekad moze biti sokantno, i tesko za prihvatiti, ali dolazi s odrastanjem
Isto tako, ako ne postavis jednu zdravu distancu, mada je jako tesko, ali neophodno, onda dodjes u situaciju da podnosis s drugima svaki njihov bol, patnju i sl., a to niko ne moze izdrzati... Svako od nas nosi teret svoga zivota, mozemo biti povezani i pomoci se medjusobno, ali ipak smo individue, u konacnici...

Imala sam i ja pticicu Bila mi je tako draga, mada veoma zahtjevna... zato, kada je uginula, odbolovala sam

[ZenaZbrkovima]

http://www.nahla.ba/tekstovi5.aspx?gid=13

zna li ko nesto o ovom centru i savjetovalistu? jel ko slucajno nekada potrazio njihovu pomoc?
ja cu izgleda morati jer mi se konstantna napetost zaista, sad i dokazano, debelo odrazava na zdravlje..

interesuje me, prije nego sto ih i sama nazovem, ima li koristi od ovoga.. na kom principu "rade", je li zaista rijec o besplatnim "tretmanima" i sl..

[al_akhisari]

http://www.nahla.ba/tekstovi5.aspx?gid=13

zna li ko nesto o ovom centru i savjetovalistu? jel ko slucajno nekada potrazio njihovu pomoc?
ja cu izgleda morati jer mi se konstantna napetost zaista, sad i dokazano, debelo odrazava na zdravlje..

interesuje me, prije nego sto ih i sama nazovem, ima li koristi od ovoga.. na kom principu "rade", je li zaista rijec o besplatnim "tretmanima" i sl..

...nemam direktne i konkretne info, niti sam koristio usluge centra, ali ako je suditi po stranici i napisanom, trebao bi biti nivo; ukoliko zaista ne možeš sama izaći na kraj sa stanjem u kom se nalaziš, bilo bi mudro zatražiti pomoć stručnog lica; bez obzira šta napravila, želim ti da što prije riješiš problem i uživaš u životu...misli pozitivno

[Stoner]

Samo da svima javim da ni ne pomišljaju da se bave meditacijom.

[graue_maus]

Samo da svima javim da ni ne pomišljaju da se bave meditacijom.

a zasto ne .......

[ODB]

Samo da svima javim da ni ne pomišljaju da se bave meditacijom.

[Stoner]

Samo da svima javim da ni ne pomišljaju da se bave meditacijom.

a zasto ne .......

Evo nakon dugo vremena propitkivanja samog sebe hocu li ili necu napokon pokusao jucer prvi put. Pocetnicima se savjetuje deset minuta svaki dan na pocetku. Ja sam koristio onu mindfulness tehniku, dakle, fokusiras se na disanje i svako misao koja ti dodje samo "pogledas" bez prosudjivanja ikakvog.
Meditirao sinoc oko 9 sati i zaspao u 2 a morao se ustati u 7, rekoh jbg necu se naspavati. Ustvari, ne sjecam se kad sam tako dobro spavao zadnji put. Pun energije ujutro.

Eh sad.

Problem je sto sam ujutro imao uzasan osjecaj da vise nisam u svom tijelu, potpuno utrnuo, emocije jako slabe. Dakle, depersonalizaciju dozivio. Nekima od nas koji imamo anksioznost i panicne napade ovaj osjecaj nije stran, ali je stvar u tome da je ovo bilo sto puta gore nego sto sam ikad dozivio. Nesto ko out of body experience, u glavi vlada panika ali nema nikakve tjelesne reakcije, nikakva tjeskoba, nista, samo opustenost ko da spavam a fokusiran i budan, glava bistra.

Nakon pola minute dobio panicni.

Sto se mene tice ja sam sa ovim zavrsio.

[Stoner]

Sad sam malo surfao po netu i vidim da su i drugi dozivjeli slicno .

[billie jean]

Sad sam malo surfao po netu i vidim da su i drugi dozivjeli slicno .

Ja sam imala vantjelesno iskustvo i nasavsi se u svom tijelu gledala sam si ruke i pitala se ko sam, nakon par sekundi izgovaram svoje ime i vracam se u normalu. I to mi se nije jednom desilo, ali nekidan je bilo najduze do sada.
Vjerujem da je zbog anksioznosti, ali ko ce znati.
Sto se tice stanja bez misli, vidimo da su djeca najsretnija bica,, i cesto pozelimo natrag u djetinjstvo. Zasto? Pa djeca su iznova i iznova zadivljena okolinom, pitaju se, traze, razgledaju, okrenuti su k van, ne unutar sebe, kao mi, "veliki". Jer se bojimo sta ce ko reci, da smo ludi isl. Djeca nemaju toliko misli, vremenom u toku odrastanjA ucimo misliti, i to ponekad prelazi u ekstremno. Cilj nam je kontrolirati misli je su one te koje nam zadaju patnju anksioznosti, depresije isl. Nasi panicni napadi prvo zapocinju sa mislima, njima su i izazvani. Kod mene krene aritmija, prepadnem se i eto nezeljenog gosta.
Ono sto mnoge buni kod meditacije je sto misle da je to neko udubljivanje, na silu pokusavanje ne misliti ni na sta. Ne mozes ako si po cio dan nesto kontao najednom biti u zen-u nakon par sedmica ili mjeseci. Nekima trebaju i godine. Mozda ne tezimo svi nekom visem duhovnom iskustvu nego u meditaciji vidimo pomoc i trenutno olaksanje. Nemoj potiskivati misli i emocije. Probaj svakim danom sto manje misliti, pa makar to bilo i deset sekundi duze nego jucer. Tesko je, ali moze. Moze na nacin da posmatras sadasnji trenutak, i shvatis da je on jedino sto imas. Proslost i buducnost su iluzije. U nama su pohranjeni strahovi, teskaiskustva i bol upravo jer smo ponajvise van sadasnjosti. Meditacija je fokus na sadSnjost, sta sada radim,, vidim, osjecam. Nije samo meditacija sjesti i fokusirati se. Ne. To je odnos prema sadasnjosti. Nema obicnih trenutaka. Od svakog trenutka mozes nesto napraviti. Gdje god i kada god.
Nemoj se forsirati, ako imas lose iskustvo, samo probaj malo po malo gledati 'ovaj trenutak'. Bices iznenadjen. Ne mislim da ima sta lose u meditaciji, samo je teeba upraznjavati na pravi nacin. Ne slusati nikakve gurue, nego sebe.

[ZenaZbrkovima]

ja sam samo jednom u zivotu, prije nekih mjesec - dva, bila blizu panicnom napadu (ako to nije bio napad), a u jednoj sasvim normalnoj, opustenoj, svakodnevnoj situaciji, bez nekih spoljnih faktora zbog kojih bih trebala paniciti i tako se osjecati.. ludjacko lupanje srca, preznojavanje, rumenilo u licu, pogubljenost, panika hoce li drustvo primijetiti kroz sta prolazim.. sreca, trajalo je svega par minuta.
ne bih to voljela opet dozivjeti, ali sam spremna na to da hocu, jer (moja ) psiha je cudna stvar... ja se jos uvijek nisam naucila opustiti. mada radim na tome.

[ODB]

Samo da svima javim da ni ne pomišljaju da se bave meditacijom.

a zasto ne .......

Evo nakon dugo vremena propitkivanja samog sebe hocu li ili necu napokon pokusao jucer prvi put. Pocetnicima se savjetuje deset minuta svaki dan na pocetku. Ja sam koristio onu mindfulness tehniku, dakle, fokusiras se na disanje i svako misao koja ti dodje samo "pogledas" bez prosudjivanja ikakvog.
Meditirao sinoc oko 9 sati i zaspao u 2 a morao se ustati u 7, rekoh jbg necu se naspavati. Ustvari, ne sjecam se kad sam tako dobro spavao zadnji put. Pun energije ujutro.

Eh sad.

Problem je sto sam ujutro imao uzasan osjecaj da vise nisam u svom tijelu, potpuno utrnuo, emocije jako slabe. Dakle, depersonalizaciju dozivio. Nekima od nas koji imamo anksioznost i panicne napade ovaj osjecaj nije stran, ali je stvar u tome da je ovo bilo sto puta gore nego sto sam ikad dozivio. Nesto ko out of body experience, u glavi vlada panika ali nema nikakve tjelesne reakcije, nikakva tjeskoba, nista, samo opustenost ko da spavam a fokusiran i budan, glava bistra.

Nakon pola minute dobio panicni.

Sto se mene tice ja sam sa ovim zavrsio.

ljudi igrate se sa demonima,tj oni sa vama,manite se toga...

[Stoner]

Ja sam imala vantjelesno iskustvo i nasavsi se u svom tijelu gledala sam si ruke i pitala se ko sam, nakon par sekundi izgovaram svoje ime i vracam se u normalu. I to mi se nije jednom desilo, ali nekidan je bilo najduze do sada.
Vjerujem da je zbog anksioznosti, ali ko ce znati.

Zbog anksioznosti i panicnih napada, nema šta drugo biti. Naravno, i meditacije. Čitao sam knjigu od Eckharta Tolle-a i vidim da na interenetu dosta ljudi krivi njega i "Moć sadašnjeg trenutka" zbog depersonalizacije i derealizacije pa sam bacio to sranje. Na svu sreću, nisam primjenio budalaštine koje je on pisao niti mislim. Šarlatan.

To je moje mišljenje o ovdje-i-sada i meditaciji.

[Salah ad-Din]

Izvinite što ovako upadam na temu, nekada davno sam ovdje pisao o svojim problemima. Ja sam bio katastrofa, nisam smio iz kuće da izađem, depersonalizacija 24/7 je bila prisutna, paničnih napada po nekoliko dnevno, svake sedmice u hitnoj zaglavim i tako 4 godine, borio se sam, čitao, radio, pokušavao i kada sam vidio da više nema šanse da ovo bude bolje javim se neuropsihijatru, dijagnoza - teži oblik paničnog poremećaja, daju mi antidepresive, godinu dana ih pio, malo su mi pomogli. Nemojte davati novac i ići privatnicima, ja sam nakon toga tražio od doktora da me pošalje psihologu, poslao me psihologu koji radi u sklopu Doma Zdravlja, počeli smo sa KBT terapijom, ljudi ne mogu vam opisati, kada dodjem u čekaonicu puca me anksioznost nenormalno, srce da iskoči (palptacije), pritisk u grudima, nesvjestica, uđem tamo i kada počne razgovor skroz se opustim, izađem iz Doma Zdravlja preporođen, pun samopouzdanja, simptomi dolaze-prolaze ja ne obraćam pažnju na njih. 6 sesija sam odradio i trebao sam još ali jedne sedmice je doktorica imala smrtni slučaj, druge ja nisam mogao tako da sam prestao, ali to što sam naučio ponavljao sam sebi, pokušavao da primjenim to i nesvjesno vam to pređe u naviku. Danas još uvijek osjećam anksioznost, panične prekinem u roku od 20 sekundi, antidepresive davno prestao piti, bez problema se skinuo sa njih, sada kada mi srce preskoči ili zalupa nasmijem se, prije bih odmah panični doživio.

Nemojte brinuti, to je zeznuta bolest, ali se lako da popraviti, ono što je meni bilo poražavajuće saznanje jeste da simptomi anksioznosti nikada ne prestaju samo naučite živiti sa njima. Ako vam treba bilo šta recite mogu vam reći tehnike, vježbe koje da radite, mogu sa vama podijeliti ono što sam ja naučio i što je meni pomoglo

[ODB]

Anksioznost je izlječiva da odmah znate i kakvih sve poremećaja ima ona koliko god teška bila izlječiva je bukvalno 100 %
Uvjerio sam se.

[Stoner]

@Salah ad- Din

Koliko ti je trebalo da te prodje ta depersonalizacija/derealizacija?

[ODB]

Na depersonalizaciju/derealizaciju ne treba obraćati pažnju i tako će prije proći.Za nju nemaju tablete nikakve niti se liječi jer je odraz nekog drugog poremaćaja u mozgu.Čim tečnosti u mozgu uspostave normalan rad ona prolazi tj. što viče se budeš trudio da budeš sretniji ,pozitivniji,da hormoni sreće se luče kako treba tim prije i depers./derea. nestaje samo ne treba obraćati pažnju na nju jer te to baca u veću depresiju i vrtiš se u krug samo.

Meni je znala biti po mjesec dok ne prođe,a nekada dan samo traje.Sve zavisi kako hemija piči u mozgu.

[Stoner]

Ok. Hvala puno, valjda ce i meni ovo vec jednom proci.

Jel mozes reci koje si tehnike koristio, jesi pio tablete, sport?

Za anksioznost generalno pitam.

[ODB]

Imaš pp

[Salah ad-Din]

Nisam ni rekao da je prošla, trenutno osjećam depersonalizaciju, zujanje u ušima, "pomućen vid" i blagu tegobu u prsima, ali jednostavno ne obraćam pažnju na to i zaboravim, sada kada si me ti napomenuo shvatio sam da to osjećam xD

Nažalost istina je ne postoje bobe i tabletice koje bi riješile naše probleme, moramo se sami suočiti s tim. Shvatiti čega nas je to strah, koji je uzrok anksioznosti a onda pokušati racionalizovati te stvari. Paradoks je da anksioznost pogađa inteligentne ljude, a da ne možemo racionalizovati banalne stvari

@Stoner
Pio sam antidepresive, i imao xanax uvijek u uz sebe, kada je baš jak panični koji ne mogu savladati, preporuka svima, osjećate se sigurnije kada znate da je ta tabletica u vašem džepu a ja je nikada nisam iskoristio, čitavo pakovanje još uvijek stoji ali to je otrov manite se toga, to samo u krajnjoj nuždi se koristi, čak i antidepresive, vjerujte mi, simptomi koje sada osjećate su ništa naspram simptoma koje imate prilikom skidanja sa antidepresiva, ja sam bio 3 dana paralizovan bukvalno, katastrofa, strujni udari po tijelu, toliki umor da rukom ne možete maknuti, nesvjestica koja vam ne da da stojite, i to traje sve dok se to ne izbaci iz organizma. Nevjerovatno teško je suzdržati se da ponovo ne popijete tu bobu i sve vratite u "normalu".

Bolje vam je ćaj od kamilice i majčine dušice. Kamilica smiruje, a mjčina dušica reguliše srčani ritam, za mene je to bilo najbolje. Kamilicu popijem poslije pola sata se smijem ko budala, sve prodje (ima tu i placeba, ali to vam treba).

Tehnike- tehnike disanja, s tim sam imao najviše problema, kada bi pazio na disanje ćuo bi srce kako nepravilno radi (sinusna aritmija) što je zapravo normalno, ali nama anksioznim osobama svaka devijacija od uobičajnog predstavlja razlog za strah, i to bi mi samo izazvlao panični napad. Onda mi je psiholog objasnio, diše se stomakom, ne plućima, duboko udahneš zrak u stomak, brojeći do 4 polahko, a onda izdišeš lagano na nos brojeći do 4-5-6 koliko ti odgovara pa opet, ne pretjerano raditi, da ti se ne bi počelo nesvjestati. Nije bitno da ispraviš leđa da ti ruke budu u određenom položaju, bitno je samo da ti je udobno i da si opuštena nebitno kako. Jedna stvar koja je meni pomogla: šta je uzrok paničnih napada? Plitko disanje, probajte to na svojim prijateljima koji nisu anksiozni, neka plitko dišu 1-2 minute i dobit će panični napad poslušaj sebe kada krene panični napad, poslušaj svoje disanje ono je plitko i ubrzano i tijelo ti šalje signal da nešto nije uredu kroz panični napad Ja kada imam anksoznost, smirim se, popijem ćaj i odradim ovu tehniku disanja, dok to radiš opusti se zažmiri i zamisli kako sva tvoja anksioznost koja je u prsima izlazi kroz ruke, noge i odlazi od tebe.

Tehnika kartica-dobra tehnika, posebno u današnje vrijeme, napišeš kartice od kartona, papira ili na mobitel snimiš poruke tipa - "neće ti ništa biti, milion puta si ovo preživio i evo te živ si, proći će" "nećeš dobiti srčani, da je ovo srčani do sad bi umro" "ima toliko lijepih stvari, misli šta ćeš kupiti djevojci za poklon" "nikada se u životu nisi onesvjestio pa nećeš ni sad" itd. I kada krene panični (meni je najčešće kreto u tramvaju xD) izvadiš mobitel i čitaš to, u kombnaciji sa dubokim disanjem, opustiš se i ne daš da te panika savlada, već je pustiš da prolazi tvojim tijelom i dalje ide svojim tokom, nemoj se boriti protiv nje, pust je nek odradi svoje, tebi ne može nauditi, panični će proći u roku od 20 sekundi, i svaki put je osjećaj sve bolji, sama činjenica da si pobjedio panični napad daje ti samopouzdanje i osjećaš se odlično. Vremenom ti kartice neće trebati, ostat će sve to u sjećanju i tako ćeš refleksno reagovati na panične.

Razgovor sa samim sobom-Odvoji pola sata sjedni i razmisli, čega te strah, šta uzrokuje paniku, konkretno mene je bilo strah srčanog udara zbog čestog preskakanja srca i ubrzanog lupanja, i ja sjednem i kažem hajde da vidimo čega me strah, strah me srčanog udara, i onda pokušam racionalizovati stvar, kažem sebi, obrazovan si, pametan si, znaš šta je srčani udar, to ne dolazi iz neba i odjednom, imao bi simptome, uzmem nalaze koji su uredni pregledam ih, pročitam ih i kažem sebi evo vidiš, pa doktori znaju oni su išli u školu za to. Kažem sebi da je srčani umro bi do sad koliko puta se ovo desilo (dozvoljeno je i da preuveličavate stvari i lažete samo sebe xD), ovo je samo panični, pa sjednem i čitam komenare drugih ljudi koji imaju panične (nikada ne čitajte o onome čega vas je strah, čitajte o iskustvima drugih ljudi koji imaju panične a ne npr. o srčanom time još više stvarate anksioznost), postavm online pitanje doktoru i koncpiram ga tako da već znam šta će odgovoriti, i on odgovori nije u pitanju srce u pitanju je vaša anksioznost, pa vam bude lakše.

Uglavnom treba dosta truda, dosta borbe, ali svakiput kada pobjedite panični, kada ubjedite sebe da vam nije ništa osjećaj je nevjerovatan, ma koliko kratko on trajao. Ne može to proći do sutra i meni se često vraćaju crne misli, pa sve počinjem ispočetka, ali to je život borba i ništa drugo, bolje i anksioznost nego neka teška bolest

Izvinite za ovako dug post, i za greške u pisanju žurio sam

I da, znam da se svi isto pitamo, hoćemo li poluditi, nećemo poluditi neuroze (to što mi imamo) ne mogu preći u psihoze, vi ste napola izliječeni onog momenta kada ste sebi priznali da imate anksioznost