Forum Klix.ba

Sarajevo1946 wrote:Svako iskustvo je dobro iskustvo

Majka mu stara, ostavljaju li muškarci ikako ba, osim ovog što je pred vjenčanje svoju ostavio, ja slabo nešto vidim da se cure žale, sve nogirani momci.

Ne_spominji_ljubav wrote:13.10.2012. bile su nam cijele dvije godine veze.. Svega je bilo, suza radosnica, ali i zalosnica.. srece, tuge, boli.. Veza nam nije bila savrsena, ali se nismo mnogo ni svadjali.. Oboje ljubomorni, oboje cesto skrivali ljubomoru i oboje znali izgubiti pamet zbog iste. Prevario me za ove dvije godine, vise puta navodno.. On varao, ja prastala.. nekad sam stoicki znala podnijeti sve pa progutati i napraviti se da nish ne znam; nekad sam opet bila na granici nervnog sloma.. Pravdao se kako su to bivale cure za jednu noc(btw sve one, za 3 znam, su znale da je on u vezi, da sam mu ja djevojka), kad god sam pokusavala prekinuti obecavao je kule i gradove samo da idemo dalje.. Desavalo se da i ja njemu napravim sranje tipa odlaska na kafu s bivsim momkom.. Ali opet bismo se vracali jedno drugome, opet se voljeli.. Toliko smo poznavali jedno drugo da smo znali sta ono drugo misli u datom momentu, rijeci nisu bile potrebne.. Mene je zapravo veselila njegova blesava i najcesce bezrazlozna ljubomora; uvijek sam naime vjerovala da je ljubomoran covjek-zaljubljen covjek. Voljela sam njegove korake, cestu kojom je koracao, zrak koji je udisao. I najdraze mi je bilo splesti svoje prste o njegove.. A eto, znao je grijesiti, nekada i previse reklo bi se, samo.. Bas kad je grijesio voljela sam ga najvise jer sam mu tad i bila najpotrebnija.. Ne znam kad je se desio pocetak naseg kraja.. U Americi je od aprila ove godine; noc prije nego ce otici zakleo se na ljubav, rekao da za njeg bolja ne postoji, trazio da obecam da cu ga cekati ma sta da se desi.. daljina je prokletstvo rekla bih, dobro smo funkcionisali i kilometrima daleko jedno od drugog prva cetiri mjeseca, ali onda je poceo da preskace javljanja, od tog da smo sedam dana u sedmici po 24h vjesili jedno s drugim do tog da mi se cijeli mjesec juli nije javio.. aa onda u augustu napisao da mu ne dizem frku dok se ne vrati u Sa, da ne trosimo vrijeme na svadje, da je ok sve, da me voli, jedva ceka da dodje.. I nisam digla frku, samo obecala da cu mu se dobro nagovoriti kad mi dodje.. Od tad je nekako postajalo drugacije, javljanja je sveo na minimum, ali ja sam odlucila da cu trpiti, izdrzati, sve samo da ga ne izgubim.. Ipak, pet dana nakon sto smo virtualno obiljezili nashe dvije godine veze, nakon jedne kratke bezznacajne prepirke, na moje pitanje:"Koji ti je, jesmo mi skupa il koji vrag?" napisao je: "Ne" i otisao s fb.. Bila sam ljuta, povrijedjena, razocarana, zatecena ii u afektu sklonila status veze, izbrisala sve nase slike, cijelu njegovu familiju, njeg.. Od tad, nije nista napisao, nije poslao zahtjev, nismo se culi.. od tad, nista od njega.. Zajednicki nam prijatelji pricaju kako cemo se pomiriti, kako ce se sve srediti kad dodje, njegove sestre i roditelji zovu i kazu da ne brinem, da mi ga Amerika ne moze uzeti tek tako.. S druge strane moje prijateljice i prijatelji kazu da nije vrijedan, da ne smijem ni pomisljati o eventualnom pomirenju.. Let iz Miamia ima 12.01.2013., trebala sam ga cekati ovdje, na sarajevskom aerodromu, trebale su mi se odsjeci noge kad ga nakon osam mjeseci opet vidim, trebala sam mu se baciti u zagrljaj, trebao me snazno poljubiti, da mi usne zabride.. Ovako.. sve sto imam sad jesu silne uspomene i mnogo boli.. Ne znam sto ce e dogoditi, ne znam da li ce mi se javiti.. Znam samo da to silno zelim.. I da se u dubini dushe nadam da mi ga Amerika doista nije uzela, ni Amerika ni neka Amerikanka..
Imam osejcaj da sve da mi se javi tek poslije dvije godine, bez razmisljanja bih posla s njim, ruku pod ruku, jedna drugarica mi kaze da to vise nije ljubav, neg opsesija, al kunem se volim ga vishe neg vlastiti zivot.. Ostavljam ovo ovdje u nadi da ce ako se ne javi, ako me ne potrazi, jednom uci na forum i procitati ovaj post.. da ce sudbina kako tako upetljati svoje prste..

"I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečiji, možda prosjed, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati bijelog leptira na jorgovanu i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i proljećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, vidjećeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pjesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti koliko sam te voljela..."

neocekivana_sila wrote:

Black swan wrote:ostavljaju jebači
ali s takvim znaju na čemu su i ne budu s njim godinu dvije

ovo je topik raskidi dugih veza a već je utvrđeno da ženski mikrobi ostavljaju

a šta je tvoja vizija ljubavi, veze, seksa, emotivnog života? Kakvu verziju bi ti pravo volio da imaš od svega toga?
Ova prva izjava ti je baš hajvanska pa zato pitam

Vodafone wrote:Evo ukratko ću vam opisati moju proteklu trogodišnju vezu, pa bih vas zamolio da date svoje mišljenje...
Ja sam krajišnik koji je 2003 otišao da studira u Sarajevo , nakon tri godine sam upoznao jednu sarajku sa kojom sam krenuo u vezu, zaljubili smo se ubrzo pa zavoljeli. Nakon prelijepe dvije godine saznao sam da se dvoumila oko bivšeg momka da li da prekine sa mnom i da proba sa njim, pa ako ne uspije tu onda će se opet "vratiti" meni i nastaviti sa mnom. Medjutim nije mogla to da uradi jer je previše mene voljela i tako to se desi još jednom i opet isto. U medjuvremenu ja sam radio na fakultetu na kojem sam studirao i trudio se da dobijem stalni ugovor koji ce mi omoguciti ostanak u Sarajevu, nazalost to se nije dogodilo. Sticanjem okolnosti i same situacije u Sarajevu oko veze naše i posla do kojeg je jako teško doći ja sam nekako izgubio volju da ostanem i borim se u Sarajevu pa sam ove godine u februaru vratio se u krajinu. Kazu potrebno je vrijeme i osoba da se izgradi i stekne povjerenje, a sekunde to povjerenje razbiju. Ja je u protekle godine nikad nisam prevario niti sam pomislio da budem sa nekom djevojkom. Pokušala je od mene napraviti sebi osobu da njoj odgovaram tipa da promjenim svoj naglasak, izgovor nekih riječi (probajte vi primjer crnogorca ili sandzakliju natjerati da promjeni te stvari) nemoguce. Pokusao sam da ostanem onakav kakvog su me svi zavoljeli i poznavali i tako je i ostalo. Ne bitno, uglavnom ona je meni dolazila preko ljeta dva puta u krajinu da me vidi a i ja njoj u Sarajevo. Da, voljela me je u to ne sumnjam ali nije mogla da pristane na tu opciju da se uzmemo i zivimo u krajini gdje sam joj bio obezbjedio posao u veoma jakoj banci. Nije htjela da napusti Sarajevo, posao i svoje roditelje, i tako mjeseci su prolazili a mi smo se i dalje čuli preko telefona. Pošto je jako volim odlučio sam ja prelomiti sve to i vratiti se u Sarajevo i kad sam joj javio rekla je ne, ne želi više. Eto to je to...ne znam šta da vam jos opišem.

Ne_spominji_ljubav wrote:13.10.2012. bile su nam cijele dvije godine veze.. Svega je bilo, suza radosnica, ali i zalosnica.. srece, tuge, boli.. Veza nam nije bila savrsena, ali se nismo mnogo ni svadjali.. Oboje ljubomorni, oboje cesto skrivali ljubomoru i oboje znali izgubiti pamet zbog iste. Prevario me za ove dvije godine, vise puta navodno.. On varao, ja prastala.. nekad sam stoicki znala podnijeti sve pa progutati i napraviti se da nish ne znam; nekad sam opet bila na granici nervnog sloma.. Pravdao se kako su to bivale cure za jednu noc(btw sve one, za 3 znam, su znale da je on u vezi, da sam mu ja djevojka), kad god sam pokusavala prekinuti obecavao je kule i gradove samo da idemo dalje.. Desavalo se da i ja njemu napravim sranje tipa odlaska na kafu s bivsim momkom.. Ali opet bismo se vracali jedno drugome, opet se voljeli.. Toliko smo poznavali jedno drugo da smo znali sta ono drugo misli u datom momentu, rijeci nisu bile potrebne.. Mene je zapravo veselila njegova blesava i najcesce bezrazlozna ljubomora; uvijek sam naime vjerovala da je ljubomoran covjek-zaljubljen covjek. Voljela sam njegove korake, cestu kojom je koracao, zrak koji je udisao. I najdraze mi je bilo splesti svoje prste o njegove.. A eto, znao je grijesiti, nekada i previse reklo bi se, samo.. Bas kad je grijesio voljela sam ga najvise jer sam mu tad i bila najpotrebnija.. Ne znam kad je se desio pocetak naseg kraja.. U Americi je od aprila ove godine; noc prije nego ce otici zakleo se na ljubav, rekao da za njeg bolja ne postoji, trazio da obecam da cu ga cekati ma sta da se desi.. daljina je prokletstvo rekla bih, dobro smo funkcionisali i kilometrima daleko jedno od drugog prva cetiri mjeseca, ali onda je poceo da preskace javljanja, od tog da smo sedam dana u sedmici po 24h vjesili jedno s drugim do tog da mi se cijeli mjesec juli nije javio.. aa onda u augustu napisao da mu ne dizem frku dok se ne vrati u Sa, da ne trosimo vrijeme na svadje, da je ok sve, da me voli, jedva ceka da dodje.. I nisam digla frku, samo obecala da cu mu se dobro nagovoriti kad mi dodje.. Od tad je nekako postajalo drugacije, javljanja je sveo na minimum, ali ja sam odlucila da cu trpiti, izdrzati, sve samo da ga ne izgubim.. Ipak, pet dana nakon sto smo virtualno obiljezili nashe dvije godine veze, nakon jedne kratke bezznacajne prepirke, na moje pitanje:"Koji ti je, jesmo mi skupa il koji vrag?" napisao je: "Ne" i otisao s fb.. Bila sam ljuta, povrijedjena, razocarana, zatecena ii u afektu sklonila status veze, izbrisala sve nase slike, cijelu njegovu familiju, njeg.. Od tad, nije nista napisao, nije poslao zahtjev, nismo se culi.. od tad, nista od njega.. Zajednicki nam prijatelji pricaju kako cemo se pomiriti, kako ce se sve srediti kad dodje, njegove sestre i roditelji zovu i kazu da ne brinem, da mi ga Amerika ne moze uzeti tek tako.. S druge strane moje prijateljice i prijatelji kazu da nije vrijedan, da ne smijem ni pomisljati o eventualnom pomirenju.. Let iz Miamia ima 12.01.2013., trebala sam ga cekati ovdje, na sarajevskom aerodromu, trebale su mi se odsjeci noge kad ga nakon osam mjeseci opet vidim, trebala sam mu se baciti u zagrljaj, trebao me snazno poljubiti, da mi usne zabride.. Ovako.. sve sto imam sad jesu silne uspomene i mnogo boli.. Ne znam sto ce e dogoditi, ne znam da li ce mi se javiti.. Znam samo da to silno zelim.. I da se u dubini dushe nadam da mi ga Amerika doista nije uzela, ni Amerika ni neka Amerikanka..
Imam osejcaj da sve da mi se javi tek poslije dvije godine, bez razmisljanja bih posla s njim, ruku pod ruku, jedna drugarica mi kaze da to vise nije ljubav, neg opsesija, al kunem se volim ga vishe neg vlastiti zivot.. Ostavljam ovo ovdje u nadi da ce ako se ne javi, ako me ne potrazi, jednom uci na forum i procitati ovaj post.. da ce sudbina kako tako upetljati svoje prste..

"I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečiji, možda prosjed, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati bijelog leptira na jorgovanu i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i proljećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, vidjećeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pjesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti koliko sam te voljela..."

Black swan wrote:sad nam se djedovi s nebeskih njiva smiju jer su oni dolazili po smederevce ili volove i usput "kupili" žene
nit su patili nit su plakali nit su ih ostavljale

AlienBiH wrote:
jbga... kad si sjeban, tako se lako oci napune suza.
Nedaj se, budi jaka. A ima ti ko i rec.
Zadnjih 15-tak dana zaspanem sa natopljenim jastukom, i svaku noc je tako sanjam. Ujutro se probudim, i shvatim da sam samo lijepo sanjao. Nazalost, jos jedan dan bez nje koji moram preziviti, pomislim. I tako iz dana u dan, i pitam se kolko cu jos moci da izdrzim. Tesko je, da jbe rak raka, tesko je u pm.
....

Black swan wrote:sad nam se djedovi s nebeskih njiva smiju jer su oni dolazili po smederevce ili volove i usput "kupili" žene
nit su patili nit su plakali nit su ih ostavljale

sasincity wrote:

Vodafone wrote:Evo ukratko ću vam opisati moju proteklu trogodišnju vezu, pa bih vas zamolio da date svoje mišljenje...
Ja sam krajišnik koji je 2003 otišao da studira u Sarajevo , nakon tri godine sam upoznao jednu sarajku sa kojom sam krenuo u vezu, zaljubili smo se ubrzo pa zavoljeli. Nakon prelijepe dvije godine saznao sam da se dvoumila oko bivšeg momka da li da prekine sa mnom i da proba sa njim, pa ako ne uspije tu onda će se opet "vratiti" meni i nastaviti sa mnom. Medjutim nije mogla to da uradi jer je previše mene voljela i tako to se desi još jednom i opet isto. U medjuvremenu ja sam radio na fakultetu na kojem sam studirao i trudio se da dobijem stalni ugovor koji ce mi omoguciti ostanak u Sarajevu, nazalost to se nije dogodilo. Sticanjem okolnosti i same situacije u Sarajevu oko veze naše i posla do kojeg je jako teško doći ja sam nekako izgubio volju da ostanem i borim se u Sarajevu pa sam ove godine u februaru vratio se u krajinu. Kazu potrebno je vrijeme i osoba da se izgradi i stekne povjerenje, a sekunde to povjerenje razbiju. Ja je u protekle godine nikad nisam prevario niti sam pomislio da budem sa nekom djevojkom. Pokušala je od mene napraviti sebi osobu da njoj odgovaram tipa da promjenim svoj naglasak, izgovor nekih riječi (probajte vi primjer crnogorca ili sandzakliju natjerati da promjeni te stvari) nemoguce. Pokusao sam da ostanem onakav kakvog su me svi zavoljeli i poznavali i tako je i ostalo. Ne bitno, uglavnom ona je meni dolazila preko ljeta dva puta u krajinu da me vidi a i ja njoj u Sarajevo. Da, voljela me je u to ne sumnjam ali nije mogla da pristane na tu opciju da se uzmemo i zivimo u krajini gdje sam joj bio obezbjedio posao u veoma jakoj banci. Nije htjela da napusti Sarajevo, posao i svoje roditelje, i tako mjeseci su prolazili a mi smo se i dalje čuli preko telefona. Pošto je jako volim odlučio sam ja prelomiti sve to i vratiti se u Sarajevo i kad sam joj javio rekla je ne, ne želi više. Eto to je to...ne znam šta da vam jos opišem.

pa gdje ces joj reci da ode iz Saraj'va ba, Sarajevo je Sarajevo brate moj i kad se ima posla i kad se nema.. salu na stranu.. jbg i ova moja je otisla u drugi grad da studira i zvala me da idem sa njom al' šeher je šeher mada su mi moji govorili da idem. i na kraju mi kaze da se zaljubila u drugog, tamo nekog sto studira sa njom. e sad ne znam jel to uradila da ono stavi tacku na nasu vezu i odnos, da joj vise ne smetam ili se fkt zaljubila.. kako god nek' joj je sa srecom.. prodje te s vremenom tugovanje vjeruj jos ako Sarajevo uzme titulu nece bit mjesta za tugu nikako !!!

Vodafone wrote:

sasincity wrote:

Vodafone wrote:Evo ukratko ću vam opisati moju proteklu trogodišnju vezu, pa bih vas zamolio da date svoje mišljenje...
Ja sam krajišnik koji je 2003 otišao da studira u Sarajevo , nakon tri godine sam upoznao jednu sarajku sa kojom sam krenuo u vezu, zaljubili smo se ubrzo pa zavoljeli. Nakon prelijepe dvije godine saznao sam da se dvoumila oko bivšeg momka da li da prekine sa mnom i da proba sa njim, pa ako ne uspije tu onda će se opet "vratiti" meni i nastaviti sa mnom. Medjutim nije mogla to da uradi jer je previše mene voljela i tako to se desi još jednom i opet isto. U medjuvremenu ja sam radio na fakultetu na kojem sam studirao i trudio se da dobijem stalni ugovor koji ce mi omoguciti ostanak u Sarajevu, nazalost to se nije dogodilo. Sticanjem okolnosti i same situacije u Sarajevu oko veze naše i posla do kojeg je jako teško doći ja sam nekako izgubio volju da ostanem i borim se u Sarajevu pa sam ove godine u februaru vratio se u krajinu. Kazu potrebno je vrijeme i osoba da se izgradi i stekne povjerenje, a sekunde to povjerenje razbiju. Ja je u protekle godine nikad nisam prevario niti sam pomislio da budem sa nekom djevojkom. Pokušala je od mene napraviti sebi osobu da njoj odgovaram tipa da promjenim svoj naglasak, izgovor nekih riječi (probajte vi primjer crnogorca ili sandzakliju natjerati da promjeni te stvari) nemoguce. Pokusao sam da ostanem onakav kakvog su me svi zavoljeli i poznavali i tako je i ostalo. Ne bitno, uglavnom ona je meni dolazila preko ljeta dva puta u krajinu da me vidi a i ja njoj u Sarajevo. Da, voljela me je u to ne sumnjam ali nije mogla da pristane na tu opciju da se uzmemo i zivimo u krajini gdje sam joj bio obezbjedio posao u veoma jakoj banci. Nije htjela da napusti Sarajevo, posao i svoje roditelje, i tako mjeseci su prolazili a mi smo se i dalje čuli preko telefona. Pošto je jako volim odlučio sam ja prelomiti sve to i vratiti se u Sarajevo i kad sam joj javio rekla je ne, ne želi više. Eto to je to...ne znam šta da vam jos opišem.

pa gdje ces joj reci da ode iz Saraj'va ba, Sarajevo je Sarajevo brate moj i kad se ima posla i kad se nema.. salu na stranu.. jbg i ova moja je otisla u drugi grad da studira i zvala me da idem sa njom al' šeher je šeher mada su mi moji govorili da idem. i na kraju mi kaze da se zaljubila u drugog, tamo nekog sto studira sa njom. e sad ne znam jel to uradila da ono stavi tacku na nasu vezu i odnos, da joj vise ne smetam ili se fkt zaljubila.. kako god nek' joj je sa srecom.. prodje te s vremenom tugovanje vjeruj jos ako Sarajevo uzme titulu nece bit mjesta za tugu nikako !!!

Jarane moj, Sarajevo ne moze uzeti titulu nikako, Zeljino je to opet...pa ti opet se sali na taj racun Hehehehe imas vopi od mene

giovanni galli wrote:hey raja ima li kod vas sta novo? evo ja brojim skoro 5 ti mjesec bez ove moje sa kojom sam bio 6 godina, i koja me ostavila, nakon malog pomaka, ovih dana sve se vratio na isto, tj nakon sto je rekla da ce razmislit da oopet budemo zajedno, maloprije mi rece da nece, kad bi joj spomenuo kino mislila se, sad rece da nece ni u kino, eh vrijeme da se sve nade pokopaju, ali kako, odakle poceti, sta uraditi, volio bih da je zaboravim, ali dugo traje i nikakav pomak da se napravi.ima li ko da je bio u slicnoj situaciji?

drag_gost wrote: Ljudi su gubili citave porodice pa su nastavljali dalje.