#626 Re: Hrvati u SDP platformi
Posted: 12/01/2011 09:32
ja sam vec juce proglasio dan zalosti...convict wrote:Ljudi, otkako ose nema nekako mi ove diskusije gube smisao
ja sam vec juce proglasio dan zalosti...convict wrote:Ljudi, otkako ose nema nekako mi ove diskusije gube smisao
A tako je veselo zujao jučerjarancuga wrote:ja sam vec juce proglasio dan zalosti...convict wrote:Ljudi, otkako ose nema nekako mi ove diskusije gube smisao
ja mislim da zasluzio jedan kolektivni pozz sa foruma...et' osa...ultima_palabra wrote:A tako je veselo zujao jučerjarancuga wrote:ja sam vec juce proglasio dan zalosti...convict wrote:Ljudi, otkako ose nema nekako mi ove diskusije gube smisaoKao da je predosjećao šta će se desiti...
stas... to je dodikov i dabicev uceniknosara wrote:lupp wrote:
Jako zanimljivo kako su izbjeglice u opkoljeno sarajevo ulazile![]()
Sta ti je, koji kurac, smijesno...?
jedan se oteg'o, drugi se proteg'oultima_palabra wrote:A tako je veselo zujao jučerjarancuga wrote:ja sam vec juce proglasio dan zalosti...convict wrote:Ljudi, otkako ose nema nekako mi ove diskusije gube smisaoKao da je predosjećao šta će se desiti...
Na to se vjerovatno i sveo onaj sastanak u Sarajevu..Iako je vjerovao suprotno, Čović ističe da Lagumdžija nije popustio u svojim stavovima i da Hrvatima ne želi prepustiti poziciju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
On je poručio Lagumdžiji da to može uraditi sada ili za šest mjeseci, ali da će svakako Hrvat biti na čelu Vijeća ministara BiH.
Dobro je skontao, nakon 3 mjesecaLider Socijaldemokratske partije /SDP/ BiH Zlatko Lagumdžija nema namjeru praviti vlast na razini BiH i to njegovoj stranci uopće nije prioritet, tvrdi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović.
On smatra da Lagumdžija i SDP BiH "ulaze u čist ofsajd" i počinju krajnje nerealno gledati na situaciju u BiH.
"Lagumdžijin je cilj da samo napravi vlast na razini Federacije BiH. Ja ne mogu razumjeti tu politiku", rekao je Čović za "Dnevni avaz".
Iako je vjerovao suprotno, Čović ističe da Lagumdžija nije popustio u svojim stavovima i da Hrvatima ne želi prepustiti poziciju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
On je poručio Lagumdžiji da to može uraditi sada ili za šest mjeseci, ali da će svakako Hrvat biti na čelu Vijeća ministara BiH.
Vidi fakatplain vanilla wrote:Sto prepisujes![]()
Cudi me to od Avaza
Kako ja ne vidim nikakvog majstora u tom covjeku...? Svi ga nesto hvalite, te suti i muti, te strateg, ja kad ga vidim kako guta knedle na tv-u nesta mi se zgutumi, zao mi covjeka...brzica wrote:Ma kakav SDP i HDZ...
To je samo Sulina priča, zavaravanje protivnika zbog Vijeća ministara.
U stvarnosti samo čekao da osiguraju dovoljno ruka u Domu naroda.
Ispada mirotvorac, lagano ulazi i u državnu vlast, slabi snagu
i koalicijski potencijal SDP, skida odgovornost za preglasavanje
i konflikte...
Majstor strategije...dobro je Dodik rekao, samo potpisuje i ništa
ne provodi...
brzica wrote:Kako ja ne vidim nikakvog majstora u tom covjeku...? Svi ga nesto hvalite, te suti i muti, te strateg, ja kad ga vidim kako guta knedle na tv-u nesta mi se zgutumi, zao mi covjeka...
Ako prejebe SDP, od mene mu je klempa, barem verbalna...
Sve vrste zajedničkih nam problema treba rješavati u institucijama sistema države BiH. Ni jedna stranka, bez obzira na dobijeni broj glasova glasača, nema pravo na "predstavljanje" i ekskluzivno "zastupanje" bilo kojeg naroda ( i trenutna manjinska politika može postati većinska).no_pasaran wrote:Kao što sam i govorio ranije, SDP će svojom platformom učiniti za Hrvate više nego je to učinio HDZ u 20 godina. Doduše to nije teško s obzirom na svu pljačku, ali ovdje se prvenstveno misli na politički aspekt
Samo_jako wrote:FAŠISTIČKO VOLJENJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRIJE par godina upoznala sam Sulejmana Tihića. Znam, čovjek omanjeg rasta, smiješne fizionomije i pomalo smušen baš i nije neki Bono ili Brad da bi taj susret završio u nekim šarenim spomenarima banalnog oduševljenja. Doduše, i prije toga sam ga smatrala jednim od najprincipijelnijih u moru kretena bosanskohercegovačke političke kaljuže, pa mi tad je samo dodatno potvrdio razmišljanja. Tih kao prezime koje nosi, imao je uspona i padova u svojoj karijeri, bio je često i koncizan i konfuzan, kako vjetar nanese, ponekad ne bi znao ni gdje je doš'o, a gdje poš'o, ali nekako je uvijek iza svega ostajala ona neka nit, zbog koje je u gomili arogantnih i nadobudnih bh. političara zadržao mjesto čovjeka kojem se zbog opipljive ljudskosti u ljušturi inače beskrupulozne profesije oprašta svako sranje.
Prikaz balkanskog profila političara
Međutim, prvi izborni poraz u dvadesetogodišnjoj povijesti i kasnije jeftino i plačno Tihićevo utrčavanje u zagrljaj SDP-u, stranci koja ga je godinama šikanirala na sve moguće i nemoguće načine, nazivajući SDA vjerskom i nacionalističkom strankom koja pokušava islamizirati BIH, sasvim je jasan i ogoljen prikaz balkanskog profila političara. Onog koji bi za kožnu garnituru u sazivu Vlade rasturene države dao i život ako treba. Tuđi dabome. No, to čak i nije najveći problem. Budući da godinama baratamo sa fantastičnim arsenalom budala naviknuti smo.
Ono što je zapravo porazno je da kroz pad Sulejmana Tihića možemo promatrati potpuni raskol među pogubljenim stanovništvom koji se trenutno događa u BIH. Ne čuju se više pucnjevi i granate, ali riječ nacionalist je postala češće upotrebljiva od bilo kojeg pozdrava. Označava Hrvata ili Srbina, te ponekog Muslimana koji nije indoktriniran pomodnim valom Zlajine solcijaldemokracije i baštini nekadašnju ostavštinu Tihića ili Silajdžića. Hitler je davno preselio nebu pod oblake, ali riječ fašist je postala zaštitni znak neslaganja sa Lagumdžijinom politikom. Zapjenjeno je izgovara nezavisni "trijes-hiljadni"Bakir u osam, a hipnotički je zatim ponavlja borgovska masa ispranih mozgova.
Iseli se, ako ti se ne sviđa! Neću!
Nikad veća kriza u formiranju vlasti, iznjedrila je silom stvorene podjele između urbanih i ruralnih, fašista i antifašista, poštenih i "kriminalizovanih", krsta&križa vs. Islama, Bosne protiv Hercegovine i RS-a, Bošnjaka protiv "četničko-trećaške" frakcije. Gramzivi licemjer, ugledni građanin s Bošnjačkog instituta koji je prijetvorno sanjao "državu za čovjeka", mora da je danas orgazmično sretan kad vidi zemlju kojoj grčevito želi biti na čelu. Čak i pod cijenu da si je kao suradnike morao uzeti sporedne likove čija su mu lica do jučer punila lavor od muke. Čak i pod cijenu da je svojim zaobilaženjem, nepoštivanjem i gaženjem izborne volje jednog naroda, navukao toliki negativitet i razdor među ljudima. Čaki i pod cijenu da službeno Sarajevo danas podsjeća na Beograd osamdesetih godina, a bošnjačka politika predstavlja sve ono protiv čega se nekad borila. Nema veze. Bitno je da zbog Zlaje i Želje ne razgovaraju prijatelji, svađaju se susjedi, kolju novinari, a političari pozivaju na najluđe parole. U najteža ratna vremena ljudi su ovdje dijelili dobro i loše, kanister vode i jednu paštetu rezali na deset komadića. U trenutnim danima mira ova zemlja izgleda kao prostitutka u modricama, bezobzirno ostavljena na mokrom kolodvoru. Inteligentno riješenje zagovarača multikulturalne države samo jednog naroda je jednostavno – bujrum, iseli se, ako ti se ne sviđa.
Neću se iseliti dok me ima. Ovo je moje nebo i moj komad radosti. Ne zanima me život u Hrvatskoj, nikad nisam glasovala na izborima susjedne države, nisam prijavljena ni kod kakve imaginarne tetke u Tučepima. Ne zanimam ni ja nju, vidljivo je bilo opet u sinošnjem Dnevniku HRT-a gdje su afrički tvorovi dobili veću minutažu od problema hrvatskog naroda u BIH. Uzroci tih problema su kompleksni, proces dugotrajan, ali neću pogriješiti ako kažem da su se na nama izredali svi.
Žestoko i bez srama. Od službenog Zagreba, njegovih brojnih loših poteza u prošlosti i okretanja leđa u najpresudnijim trenucima. Do katastrofalnih hrvatskih političara u BIH, koji su opustošili perspektivne firme, uništili i ono malo medija koje smo imali, a sve to u dvadesetogodišnjem sinkroniziranom plaču o ugroženosti, za koju nisu pomakli ni malim prstom, već su je svojim debilizmom samo produbljivali. Preko sarajevske majorizacije, progona svakog drugačijeg mišljenja, sustavnog iživljavanja i nametanja nam nelegitimnih predstavnika, te bjesomučnog sabotiranja onih koji legitimni zaista jesu.
Ne treba nam karta do Zagreba
Čudan je ovaj naš svijet. Ponekad mi se čini da nas svaki novi šamar još više osnažuje. Mislim da nikad dosad nismo disali složnije. A ne tražimo puno. Ne treba nam karta do Zagreba niti četvorni metri po Trnju. Sasvim nam je lijepo u ovom netaknutom raju prirode i paklu nesnošljivosti. Nismo nikakvi separatisti, jer srce ne možeš rezati na kriške, a svaki komadić Bosne voli se istim dahom kao i Hercegovina. Naše su želje jednostavne sasvim. Da se ne negira nacionalni identitet jednog konstitutivnog naroda, da se poštuje volja iskazana na izborima, prava za školovanjem i upotrebom vlastitog jezika. I kad kažemo ovu rečenicu da ne postanemo fašisti. Ali šta bi onda radio Bakir? I kome bi Zlaja prodavao lažnu socijaldemokraciju kad bismo živjeli u ljudskoj demokraciji?
Martina Mlinarević Sopta - index.hr
Sve je na mjestu, ili se i dalje želite zavaravati iluzijama o "fašistima" i "građanima"?
Prvo boldano...tamo gdje si ti bila nije bilo rata. Tamo gdje si ti bila je cvjetala trgovina sa krvnicima tvoga naroda, naroda u čije interese pretendiraš da govoriš. Tamo gdje si ti bila su bili koncetracioni logori za "obrezance" kako ih ti voliš nazvati. I zbog toga je licemjerno koristi boldanu rečenicu pa makar ona bila i isključivo metafora koja treba označiti "nešto što se dešavalo tamo nekim" jer se Martini takve stvari sigurno nisu dešavaleSamo_jako wrote:FAŠISTIČKO VOLJENJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRIJE par godina upoznala sam Sulejmana Tihića. Znam, čovjek omanjeg rasta, smiješne fizionomije i pomalo smušen baš i nije neki Bono ili Brad da bi taj susret završio u nekim šarenim spomenarima banalnog oduševljenja. Doduše, i prije toga sam ga smatrala jednim od najprincipijelnijih u moru kretena bosanskohercegovačke političke kaljuže, pa mi tad je samo dodatno potvrdio razmišljanja. Tih kao prezime koje nosi, imao je uspona i padova u svojoj karijeri, bio je često i koncizan i konfuzan, kako vjetar nanese, ponekad ne bi znao ni gdje je doš'o, a gdje poš'o, ali nekako je uvijek iza svega ostajala ona neka nit, zbog koje je u gomili arogantnih i nadobudnih bh. političara zadržao mjesto čovjeka kojem se zbog opipljive ljudskosti u ljušturi inače beskrupulozne profesije oprašta svako sranje.
Prikaz balkanskog profila političara
Međutim, prvi izborni poraz u dvadesetogodišnjoj povijesti i kasnije jeftino i plačno Tihićevo utrčavanje u zagrljaj SDP-u, stranci koja ga je godinama šikanirala na sve moguće i nemoguće načine, nazivajući SDA vjerskom i nacionalističkom strankom koja pokušava islamizirati BIH, sasvim je jasan i ogoljen prikaz balkanskog profila političara. Onog koji bi za kožnu garnituru u sazivu Vlade rasturene države dao i život ako treba. Tuđi dabome. No, to čak i nije najveći problem. Budući da godinama baratamo sa fantastičnim arsenalom budala naviknuti smo.
Ono što je zapravo porazno je da kroz pad Sulejmana Tihića možemo promatrati potpuni raskol među pogubljenim stanovništvom koji se trenutno događa u BIH. Ne čuju se više pucnjevi i granate, ali riječ nacionalist je postala češće upotrebljiva od bilo kojeg pozdrava. Označava Hrvata ili Srbina, te ponekog Muslimana koji nije indoktriniran pomodnim valom Zlajine solcijaldemokracije i baštini nekadašnju ostavštinu Tihića ili Silajdžića. Hitler je davno preselio nebu pod oblake, ali riječ fašist je postala zaštitni znak neslaganja sa Lagumdžijinom politikom. Zapjenjeno je izgovara nezavisni "trijes-hiljadni"Bakir u osam, a hipnotički je zatim ponavlja borgovska masa ispranih mozgova.
Iseli se, ako ti se ne sviđa! Neću!
Nikad veća kriza u formiranju vlasti, iznjedrila je silom stvorene podjele između urbanih i ruralnih, fašista i antifašista, poštenih i "kriminalizovanih", krsta&križa vs. Islama, Bosne protiv Hercegovine i RS-a, Bošnjaka protiv "četničko-trećaške" frakcije. Gramzivi licemjer, ugledni građanin s Bošnjačkog instituta koji je prijetvorno sanjao "državu za čovjeka", mora da je danas orgazmično sretan kad vidi zemlju kojoj grčevito želi biti na čelu. Čak i pod cijenu da si je kao suradnike morao uzeti sporedne likove čija su mu lica do jučer punila lavor od muke. Čak i pod cijenu da je svojim zaobilaženjem, nepoštivanjem i gaženjem izborne volje jednog naroda, navukao toliki negativitet i razdor među ljudima. Čaki i pod cijenu da službeno Sarajevo danas podsjeća na Beograd osamdesetih godina, a bošnjačka politika predstavlja sve ono protiv čega se nekad borila. Nema veze. Bitno je da zbog Zlaje i Želje ne razgovaraju prijatelji, svađaju se susjedi, kolju novinari, a političari pozivaju na najluđe parole. U najteža ratna vremena ljudi su ovdje dijelili dobro i loše, kanister vode i jednu paštetu rezali na deset komadića. U trenutnim danima mira ova zemlja izgleda kao prostitutka u modricama, bezobzirno ostavljena na mokrom kolodvoru. Inteligentno riješenje zagovarača multikulturalne države samo jednog naroda je jednostavno – bujrum, iseli se, ako ti se ne sviđa.
Neću se iseliti dok me ima. Ovo je moje nebo i moj komad radosti. Ne zanima me život u Hrvatskoj, nikad nisam glasovala na izborima susjedne države, nisam prijavljena ni kod kakve imaginarne tetke u Tučepima. Ne zanimam ni ja nju, vidljivo je bilo opet u sinošnjem Dnevniku HRT-a gdje su afrički tvorovi dobili veću minutažu od problema hrvatskog naroda u BIH. Uzroci tih problema su kompleksni, proces dugotrajan, ali neću pogriješiti ako kažem da su se na nama izredali svi.
Žestoko i bez srama. Od službenog Zagreba, njegovih brojnih loših poteza u prošlosti i okretanja leđa u najpresudnijim trenucima. Do katastrofalnih hrvatskih političara u BIH, koji su opustošili perspektivne firme, uništili i ono malo medija koje smo imali, a sve to u dvadesetogodišnjem sinkroniziranom plaču o ugroženosti, za koju nisu pomakli ni malim prstom, već su je svojim debilizmom samo produbljivali. Preko sarajevske majorizacije, progona svakog drugačijeg mišljenja, sustavnog iživljavanja i nametanja nam nelegitimnih predstavnika, te bjesomučnog sabotiranja onih koji legitimni zaista jesu.
Ne treba nam karta do Zagreba
Čudan je ovaj naš svijet. Ponekad mi se čini da nas svaki novi šamar još više osnažuje. Mislim da nikad dosad nismo disali složnije. A ne tražimo puno. Ne treba nam karta do Zagreba niti četvorni metri po Trnju. Sasvim nam je lijepo u ovom netaknutom raju prirode i paklu nesnošljivosti.Nismo nikakvi separatisti, jer srce ne možeš rezati na kriške, a svaki komadić Bosne voli se istim dahom kao i Hercegovina. Naše su želje jednostavne sasvim. Da se ne negira nacionalni identitet jednog konstitutivnog naroda, da se poštuje volja iskazana na izborima, prava za školovanjem i upotrebom vlastitog jezika. I kad kažemo ovu rečenicu da ne postanemo fašisti. Ali šta bi onda radio Bakir? I kome bi Zlaja prodavao lažnu socijaldemokraciju kad bismo živjeli u ljudskoj demokraciji?
Martina Mlinarević Sopta - index.hr
Sve je na mjestu, ili se i dalje želite zavaravati iluzijama o "fašistima" i "građanima"?
Sta ti ocekujes bolan? Za nju je Vedran islamista...Bosnolog wrote:Samo_jako wrote:FAŠISTIČKO VOLJENJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRIJE par godina upoznala sam Sulejmana Tihića. Znam, čovjek omanjeg rasta, smiješne fizionomije i pomalo smušen baš i nije neki Bono ili Brad da bi taj susret završio u nekim šarenim spomenarima banalnog oduševljenja. Doduše, i prije toga sam ga smatrala jednim od najprincipijelnijih u moru kretena bosanskohercegovačke političke kaljuže, pa mi tad je samo dodatno potvrdio razmišljanja. Tih kao prezime koje nosi, imao je uspona i padova u svojoj karijeri, bio je često i koncizan i konfuzan, kako vjetar nanese, ponekad ne bi znao ni gdje je doš'o, a gdje poš'o, ali nekako je uvijek iza svega ostajala ona neka nit, zbog koje je u gomili arogantnih i nadobudnih bh. političara zadržao mjesto čovjeka kojem se zbog opipljive ljudskosti u ljušturi inače beskrupulozne profesije oprašta svako sranje.
Prikaz balkanskog profila političara
Međutim, prvi izborni poraz u dvadesetogodišnjoj povijesti i kasnije jeftino i plačno Tihićevo utrčavanje u zagrljaj SDP-u, stranci koja ga je godinama šikanirala na sve moguće i nemoguće načine, nazivajući SDA vjerskom i nacionalističkom strankom koja pokušava islamizirati BIH, sasvim je jasan i ogoljen prikaz balkanskog profila političara. Onog koji bi za kožnu garnituru u sazivu Vlade rasturene države dao i život ako treba. Tuđi dabome. No, to čak i nije najveći problem. Budući da godinama baratamo sa fantastičnim arsenalom budala naviknuti smo.
Ono što je zapravo porazno je da kroz pad Sulejmana Tihića možemo promatrati potpuni raskol među pogubljenim stanovništvom koji se trenutno događa u BIH. Ne čuju se više pucnjevi i granate, ali riječ nacionalist je postala češće upotrebljiva od bilo kojeg pozdrava. Označava Hrvata ili Srbina, te ponekog Muslimana koji nije indoktriniran pomodnim valom Zlajine solcijaldemokracije i baštini nekadašnju ostavštinu Tihića ili Silajdžića. Hitler je davno preselio nebu pod oblake, ali riječ fašist je postala zaštitni znak neslaganja sa Lagumdžijinom politikom. Zapjenjeno je izgovara nezavisni "trijes-hiljadni"Bakir u osam, a hipnotički je zatim ponavlja borgovska masa ispranih mozgova.
Iseli se, ako ti se ne sviđa! Neću!
Nikad veća kriza u formiranju vlasti, iznjedrila je silom stvorene podjele između urbanih i ruralnih, fašista i antifašista, poštenih i "kriminalizovanih", krsta&križa vs. Islama, Bosne protiv Hercegovine i RS-a, Bošnjaka protiv "četničko-trećaške" frakcije. Gramzivi licemjer, ugledni građanin s Bošnjačkog instituta koji je prijetvorno sanjao "državu za čovjeka", mora da je danas orgazmično sretan kad vidi zemlju kojoj grčevito želi biti na čelu. Čak i pod cijenu da si je kao suradnike morao uzeti sporedne likove čija su mu lica do jučer punila lavor od muke. Čak i pod cijenu da je svojim zaobilaženjem, nepoštivanjem i gaženjem izborne volje jednog naroda, navukao toliki negativitet i razdor među ljudima. Čaki i pod cijenu da službeno Sarajevo danas podsjeća na Beograd osamdesetih godina, a bošnjačka politika predstavlja sve ono protiv čega se nekad borila. Nema veze. Bitno je da zbog Zlaje i Želje ne razgovaraju prijatelji, svađaju se susjedi, kolju novinari, a političari pozivaju na najluđe parole. U najteža ratna vremena ljudi su ovdje dijelili dobro i loše, kanister vode i jednu paštetu rezali na deset komadića. U trenutnim danima mira ova zemlja izgleda kao prostitutka u modricama, bezobzirno ostavljena na mokrom kolodvoru. Inteligentno riješenje zagovarača multikulturalne države samo jednog naroda je jednostavno – bujrum, iseli se, ako ti se ne sviđa.
Neću se iseliti dok me ima. Ovo je moje nebo i moj komad radosti. Ne zanima me život u Hrvatskoj, nikad nisam glasovala na izborima susjedne države, nisam prijavljena ni kod kakve imaginarne tetke u Tučepima. Ne zanimam ni ja nju, vidljivo je bilo opet u sinošnjem Dnevniku HRT-a gdje su afrički tvorovi dobili veću minutažu od problema hrvatskog naroda u BIH. Uzroci tih problema su kompleksni, proces dugotrajan, ali neću pogriješiti ako kažem da su se na nama izredali svi.
Žestoko i bez srama. Od službenog Zagreba, njegovih brojnih loših poteza u prošlosti i okretanja leđa u najpresudnijim trenucima. Do katastrofalnih hrvatskih političara u BIH, koji su opustošili perspektivne firme, uništili i ono malo medija koje smo imali, a sve to u dvadesetogodišnjem sinkroniziranom plaču o ugroženosti, za koju nisu pomakli ni malim prstom, već su je svojim debilizmom samo produbljivali. Preko sarajevske majorizacije, progona svakog drugačijeg mišljenja, sustavnog iživljavanja i nametanja nam nelegitimnih predstavnika, te bjesomučnog sabotiranja onih koji legitimni zaista jesu.
Ne treba nam karta do Zagreba
Čudan je ovaj naš svijet. Ponekad mi se čini da nas svaki novi šamar još više osnažuje. Mislim da nikad dosad nismo disali složnije. A ne tražimo puno. Ne treba nam karta do Zagreba niti četvorni metri po Trnju. Sasvim nam je lijepo u ovom netaknutom raju prirode i paklu nesnošljivosti. Nismo nikakvi separatisti, jer srce ne možeš rezati na kriške, a svaki komadić Bosne voli se istim dahom kao i Hercegovina. Naše su želje jednostavne sasvim. Da se ne negira nacionalni identitet jednog konstitutivnog naroda, da se poštuje volja iskazana na izborima, prava za školovanjem i upotrebom vlastitog jezika. I kad kažemo ovu rečenicu da ne postanemo fašisti. Ali šta bi onda radio Bakir? I kome bi Zlaja prodavao lažnu socijaldemokraciju kad bismo živjeli u ljudskoj demokraciji?
Martina Mlinarević Sopta - index.hr
Sve je na mjestu, ili se i dalje želite zavaravati iluzijama o "fašistima" i "građanima"?
Jeste gadna jos u dusi truhla, reklo bi se da je u totalnom deficitu sto se moze prepoznati iz sadrzaju ovog sto pise kao da su joj bili mentori Sagolj i Vasic,...
Neka pocisit svoju Listicu i nadu ubicu Vedrana Puljica,to bi bilo posteno prema njegovoj familiji i pravdi za pocetak,.....
Ma nije Martina ovoliko ružna u stvarnom životu. Žena jednostavno nije fotogenična i to je to. A da ima ružna i retrogradna poimanja svega što nema svastiku na rukavu..to ima, čak i više već što joj je potrebno (naravno uzimajuću u obzir sredinu u kojoj živi i okruženje u kojemu se kreće)Socijalista wrote:Sta ti ocekujes bolan? Za nju je Vedran islamista...Bosnolog wrote: S
Jeste gadna jos u dusi truhla, reklo bi se da je u totalnom deficitu sto se moze prepoznati iz sadrzaju ovog sto pise kao da su joj bili mentori Sagolj i Vasic,...
Neka pocisit svoju Listicu i nadu ubicu Vedrana Puljica,to bi bilo posteno prema njegovoj familiji i pravdi za pocetak,.....
Ma u svaku raspravu treba unijeti i određenu dozu humora da bi se razbila monotonija...Martinini tekstovi upravo imaju takvu namjenu...hebi ga žena je prvenstveno pjesnikinja pa onda ekonomski ekspert pa tek onda politiolog koji piše o problemima malih ljudi, običnih smrtnikaplain vanilla wrote:ne znam sta je citirate i prenosite njene tekstove![]()
najbolje ovakve na ignore i zdravo
Ako ti nije smetalo njeno povracanje, ne treba ti smetat ni ova opservacija o toj kalosi...Haettenschweiler wrote:@ Bosnolog
Ofirno ti je ovo komentarisanje Martininog izgleda.![]()