nihoniho wrote:Kristijana wrote:
To je ono što pričam, čim kažeš koju što ''smrdi'' na srpstvo, odmah te sikterišu iz SA.
i sta sad? pa velika vecina onoga sto , kako ti kazes "smrdi " na srpstvo, u posljednjih dvadeset godina, i dan -danas, je u sluzbi brutalnog unistavanja svega sto nosi naziv bosansko.
E, sad već iskrenije pričamo. I obratno je, zar ne? Nisam ja nigdje ni napisala da u RSu obožavaju Bošnjake. Ja zato i zagovaram opštenarodno i svenacionalno smirenje i pomirenje. Nema nam druge, ili to ili razlaz. Vi automatski ovdje pretpostavite da svako ko piše afirmativno o Srbima da je Srbin koji ne voli Bošnjake i lupite mu etiketu ( to se dvoje ne isključuje! Možeš biti Srbin i voljeti Bošnjake i ostale ).
Nisu svi Srbi Karadžić, toga si svjestan, ali pardoniraj, nisu ni Vešović. Ne moraju se izvinjavati i pravdati da bi o(p)stali... To je poenta. Negdje između ta dva ekstrema su ostali SA Srbi.
I svakako su po moralu i svjetonazoru bliži Vešoviću nego Karadžiću....
Dokaz? Pa, ostali su tu, čovječe. Ili su se vratili. I šta sad, trebaju ljubiti Bošnjake u noge da dokažu privrženost i ne naglašavati srpstvo? Busati se u prsa i mantrati 24/7 da obožavaju Sarajevo? Ako su tebi takvi draži, okej. A kako se uopšte dokazuje da nešto voliš? I više: otkud vam luda ideja da Sarajlije moraju obožavati Sarajevo? Jedno je bilo reći u ratu ''grad- heroj'' ali danas nema potrebe za herojizmom, odn. ima - onim revolucionarnim što tjera šljam s vlasti. Ne treba danas neki Srbin ili Bošnjak dokazivati da voli SA ( to su dokazali 1991. - 2000. - oni koji su ostali i oni koji su se vratili ) nego SA treba njima da dokaže da ih voli, a ne da ih tjera ( lošom vlašću, ubitačnom administracijom, nepoticanjem privrede, prevelikim dažbinama i cijenama itd.). Zašto bi neko volio grad koji mu okrene leđa, i to je pitanje. Ljudi se rode u malim selendrama pa samo gledaju kako zbrisati i niko se ne čudi što hoće da idu. Sarajevo je danas takva selendra u poređenju s naprednijim sredinama.
Olimpijada 1984., linč na queer-ovce 2008. Ko ne vidi da je SA nazadovalo samo iz ove rečenice, laže sam sebe. I rat nije izgovor! Ponavljam, godina je 2010. Ko danas rogobori na SA, ima pravo, a mi samo da se poklopimo po ušima i stidimo. Jer, slabo napredujemo a ono iz 2008. je šamar Gradu koji još uvijek bridi.
Ne vidim u čemu je satisfakcija da se za srpske zločine izvinjavaju Srbi koji nisu činili zločine. Podsjetimo se da su nacije zamišljene zajednice i da su Srbi sebe izmislili baš kao i Bošnjaci, Ameri, Englezi i svi ostali, nekad u nekoj istorijskoj tački...
Ali, pošto volimo da se igramo Srba i Bošnjaka onda - igrajmo se fer. A kad uhvati huja na Srbe samo se sjeti: Ljude koje nazivamo Bošnjaci su ubijali (ne)ljudi koje nazivamo Srbi ( i obratno ) u ime ''srpstva''.
Ako se upalila lampica, sad si skontao da ja respektujem srpstvo i bošnjaštvo zato što se ti ljudi osjećaju tako...
Granica se povlači tek kad ubijaju u ime ''srpstva''. A moje srpstvo i njihovo daleko kao Karadžić i Vešović.
Tj. moje ljudstvo, jer za mene na planeti samo postoje ljudi. Ali, pošto u nacijama ima i simpa stvari, ne samo loših, tako ja uzimam ono najbolje od naših nacija i milo mi je i drago. Ima tu svega: jugoslovenstva, bosanstva, srpstva, hrvatstva, volim brate i Albance.

Dragi mi svi naši ljudi jer smo s istog prostora, isti jezik...
No, imati neku skrušenost pred Bošnjacima - jok. Jesi se ti izvinjavao Srbima za zločine nad Srbima? I nek' nisi. Nisu to tvoji zločini. Zločin uvijek ima ime i prezime, pa makar pričali o milion imena.
Zato i imam taj stav: neizvinjavajući i bez uvlačenja. Nadrastanje nacionalne uobrazilje je višestruko korisno i svima ga preporučujem.
