Forum Klix.ba

benewreck wrote:e preskociti fazu dokazivanja i direktnop uskociti medju velike autore.



Ali da zavrsim, film treba pogledati, ali jednako kao sto ne vjerujem da ce mi se svidjeti (ako mi se to ipak desi, bit ce mi drago), tako ne vjerujem ni ovima koji su ga vec gledali i rekli da im se svidja.

sary wrote:Film je ok.lijepo je to Anđa uradila.
Ali meni je sve poslije Remake bezee, taj film me je bukvalno dotukao.
Kad god ga pogledam ne mogu doci sebi par dana.

Zox wrote:Mozda su blokirali glasanje zbog onih koji daju jedinice a nisu gledali, a... i zbog onih koji daju desetke a isto nisu gledali

benewreck wrote:Tesko je ovaj film sada i gledati nakon sve ove eprice oko njega.

Gledat cu ga naravno kad se stvore uvjeti za to - u svojoj kuci i u tisini.

Medjutim, dok je trajala sva ova gungula ja sam, ne znam zasto, stalno poredio Angelinu sa nasom Jasmilom.

A Jasmilu, da budemo nacisto, uopste ne respektujem kao rezisera i to nema veze sa muskim sovinizmom. Ja sam njenim filmom "Na putu" potpuno razocaran i to mi je ponovo bio susret sa necim sto se zove "veliki zalogaj u malim ustima".Znamo kako zavrsavaju takvi pokusaji gutanja velikih tema.

Za ovakve mlade i neiskusne redatelje se najcesce kaze da, zbog iskazane hrabrosti da se hvataju u kostac sa velikim i neugodnim temama, "imaju muda". Ja bih to nazvao drugacije - egzibicionizam. To je ona situacija kad neko bez prethodnog iskustva, ali i bez strpljenja da do njega dodje postepeno, odmah se hvata velike teme nastojeci time preskociti fazu dokazivanja i direktnop uskociti medju velike autore.

Nekima to uspjeva, ali vecini ipak ne.
Andjelini zelim da joj se posreci, ali sam skeptik jer mi se nazalost cini da je sve ovo previse sracunato sa njene strane.
Nije lako filmovati ovakve stvari i konacno zapitajte se zasto oni zaista veliki reziseri izbjegavaju ovakve teme. A ne radi se o pukom oportunizmu i "nedostatku muda". Ovakve teme se cackaju pomalo i mi zaista imamo sjajnih primjer u tom smislu. Ne treba nam bolji od Tanoviceve "Nicije zemlje", a ja bih tu uvrstio i Zalicinu "Gori vatra" ili sjajnu Grlicevu "Karaulu".
U tim filmovima se zlo i zlocini ne prikazuje eksplicitno ali se niti negira. Ja licno mislim da je najteze glumiti, cak i najboljim glumcima, upravo ta "najniza mentalna stanja" kao sto su pijanstvo, mrznja, zlo. Meni je konkretno Emir Hadzihafizbegovic definitivno jedan od najboljih glumaca, ali je potpuno neuvjerljiv u ovoj scenu iz filma Remake koju je neko ovdje postavio.

Ali da zavrsim, film treba pogledati, ali jednako kao sto ne vjerujem da ce mi se svidjeti (ako mi se to ipak desi, bit ce mi drago), tako ne vjerujem ni ovima koji su ga vec gledali i rekli da im se svidja.

Irm@ wrote:a ne znam da li ste fanovi dnevnik.hr i 24 sata na FB...
sta samo ljudi pisu u komentarima na Andjinu ljubav prema BiH...to je prestrasno!

despina wrote:RAJKO VASIĆ O SARAJEVSKOJ PREMIJERI: Džemila Džoli na Crvenom Tepihu, dok oko nje padaju krovovi koje ni divlji Srbi nisu uspjeli srušiti


Saraj se veoma vješto nosi sa svojim iluzijama. Čak ih i vješto produkuje. I živi u njima, evo, već dvadeset godina. Od ubistva Srpskog Svata na Baščaršiji koje je bilo prva koperfildovska iluzija da je to ubistvo simbolično istrebljenje Svih Srba iz Naše Zemlje Patriotizma i Juke Prazine. Preko nerazjašnjenih Markala koje je fantastična ilzija o Srbima Divljacima koji ubijaju mirnu sirotinju koja kupuje vezicu mrkve i dva krompira. Do fantazmagorične iluzije da je Povratnik Zlatko ministar koji će Prazninu, BiH, izvesti u bijeli svijet.

Danas Nova Iluzija. U Saraj je došla Švabica 21. vijeka, Džemila Džoli. Izlupetala se o ratu ko niko. Potreban je superkompjuter da razazna ko je kriv, da li Beograd, da li Srbi, da li Međunarodna zajednica. Da li je jela sendvič, gdje je piškila, da li je stvarno malo plakala kao i sve žene, kurve a svetice.

Džemila na Crvenom Tepihu, dok se oko nje sve urušava, tu, u istom kompleksu. Padaju krovovi dvorana u centru grada, kao u nekom dalekom divljem Džudžistanu. Padaju krovovi Skenderije koje ni divlji Srbi u lažno opkoljenom Sarajevu, sa svojih brda, nisu uspjeli srušiti ispaljujući sedam miliona i osamstopedesetšest hiljada granata na Grad Šehid.

Iluzija Džemile Džoli dolazi kao glet masa na rupe u tkivu Naše Države. Na Rupu Dobrovoljačka. Na Rupu Zakon o stavljanju van snage zakona o sudu i tužilaštvu BiH. Na Rupu Budžet. Sve je Ol rajt. Mada bi bilo bolje da je Ol brajt. Svijet se vratio u Saraj. Dok sirotinja balijska propada po provincijalnoj Federaciji. Ali neću da to dokazujem i da upadam u njihovu grešku permanentne priče o propasti Šumske. Neka saznaju sami.

Iluzija Džemile Džoli nije nikome potrebna u BiH. Ni samom Saraju. Ni Bošnjačkoj Nepostojećoj Ratnoj Pobjedi. Ni napaćenom muslimanskom narodu. Potrebna je samo uskom krugu iluzionista koje ovih dana Fahro BeBe trijezni ko rasolom.

Mislim da Džoli ubire grijeh. Još jednom podsjeća Dželate Saraja da tu, u Republici Srpskoj, žive Srbi, mimo Naše Države.

Gdje će joj duša kurvanjska.

despina wrote:RAJKO VASIĆ O SARAJEVSKOJ PREMIJERI: Džemila Džoli na Crvenom Tepihu, dok oko nje padaju krovovi koje ni divlji Srbi nisu uspjeli srušiti


Saraj se veoma vješto nosi sa svojim iluzijama. Čak ih i vješto produkuje. I živi u njima, evo, već dvadeset godina. Od ubistva Srpskog Svata na Baščaršiji koje je bilo prva koperfildovska iluzija da je to ubistvo simbolično istrebljenje Svih Srba iz Naše Zemlje Patriotizma i Juke Prazine. Preko nerazjašnjenih Markala koje je fantastična ilzija o Srbima Divljacima koji ubijaju mirnu sirotinju koja kupuje vezicu mrkve i dva krompira. Do fantazmagorične iluzije da je Povratnik Zlatko ministar koji će Prazninu, BiH, izvesti u bijeli svijet.

Danas Nova Iluzija. U Saraj je došla Švabica 21. vijeka, Džemila Džoli. Izlupetala se o ratu ko niko. Potreban je superkompjuter da razazna ko je kriv, da li Beograd, da li Srbi, da li Međunarodna zajednica. Da li je jela sendvič, gdje je piškila, da li je stvarno malo plakala kao i sve žene, kurve a svetice.

Džemila na Crvenom Tepihu, dok se oko nje sve urušava, tu, u istom kompleksu. Padaju krovovi dvorana u centru grada, kao u nekom dalekom divljem Džudžistanu. Padaju krovovi Skenderije koje ni divlji Srbi u lažno opkoljenom Sarajevu, sa svojih brda, nisu uspjeli srušiti ispaljujući sedam miliona i osamstopedesetšest hiljada granata na Grad Šehid.

Iluzija Džemile Džoli dolazi kao glet masa na rupe u tkivu Naše Države. Na Rupu Dobrovoljačka. Na Rupu Zakon o stavljanju van snage zakona o sudu i tužilaštvu BiH. Na Rupu Budžet. Sve je Ol rajt. Mada bi bilo bolje da je Ol brajt. Svijet se vratio u Saraj. Dok sirotinja balijska propada po provincijalnoj Federaciji. Ali neću da to dokazujem i da upadam u njihovu grešku permanentne priče o propasti Šumske. Neka saznaju sami.

Iluzija Džemile Džoli nije nikome potrebna u BiH. Ni samom Saraju. Ni Bošnjačkoj Nepostojećoj Ratnoj Pobjedi. Ni napaćenom muslimanskom narodu. Potrebna je samo uskom krugu iluzionista koje ovih dana Fahro BeBe trijezni ko rasolom.

Mislim da Džoli ubire grijeh. Još jednom podsjeća Dželate Saraja da tu, u Republici Srpskoj, žive Srbi, mimo Naše Države.

Gdje će joj duša kurvanjska.

Not My Idea wrote:jbg, mislim da ovaj post treba obrisat

nerazjasnjene Markale i lazno opkoljeno Sarajevo, previse bodu u oci.