"U zemlji krvi i meda" by Angelina Jolie

[sary]

Film je ok.lijepo je to Anđa uradila.
Ali meni je sve poslije Remake bezee, taj film me je bukvalno dotukao.
Kad god ga pogledam ne mogu doci sebi par dana.

[Sasvim_Obican]

"Remake" je poseban film jer je radnja toliko genijalno slojevita da, iako gledaš dvije priče, pratiš apsolutno isti tok radnje. Pogotovo kraj priče o Ahmedu Karagi koja se u dvije sekunde transformira u vrijeme njegovog sina. Meni je to fantastičan film.

Scena sa Mariom Drmaćem je fantastična !

[pici]

Jedan Veliki RESPEKT za Andželinu i Breda

[*mima*]

e preskociti fazu dokazivanja i direktnop uskociti medju velike autore.



Ali da zavrsim, film treba pogledati, ali jednako kao sto ne vjerujem da ce mi se svidjeti (ako mi se to ipak desi, bit ce mi drago), tako ne vjerujem ni ovima koji su ga vec gledali i rekli da im se svidja.

zasto?

[dezurni_ucenik]

Svaka joj cast.Nije ona ko Richard Gere .
A nesto mi Brada zao bilo sinoc. .Svi traze potpise i slike od Angeline a on jadnicak,ko kakvo siroce stoji po strani.

[Not My Idea]

vala ja ne znam gdje ste vi vidjeli da ljudi ignorishu Brada
evo gledam na dnevnik.hr, haman svaka cura pishnula od srece kad ga je vidjela a tek dodirnula

[chuchumbamayumbe]

Film je ok.lijepo je to Anđa uradila.
Ali meni je sve poslije Remake bezee, taj film me je bukvalno dotukao.
Kad god ga pogledam ne mogu doci sebi par dana.

To sam i ja govorio, pa mislim naglas, šta mi to treba da opet proživljavam ono što sam proživljavao uz Remake.

[Not My Idea]

pa da, ima smisla-ako mi se film i ne svidi, doci cu ovdje i napisat hvalospjev

[*mima*]

ti si napisao da ne vjerujes onima koji su gledali i rekli da im se dopada............ne kontam.....

[dezurni_ucenik]

Ja stavio komentar na IMDB za ovaj film,prije 2,3 sedmice.Puko desetku,napisao komentar i nikad ga nisu objavili.Napisao kako je stvarno stanje u sustini .Mozda neki "njihov" radi tamo jer osim tog mog neobjavljenog komentara,nema sanse da ocjena stalno bude 3.2 i tako stoji zadnjih mjesec dana.Vala nema sanse da film Double Dragon ima bolju ocjenu od In the land... http://www.imdb.com/title/tt0106761/

[Zox]

Mozda su blokirali glasanje zbog onih koji daju jedinice a nisu gledali, a... i zbog onih koji daju desetke a isto nisu gledali

[karanana]

Mozda su blokirali glasanje zbog onih koji daju jedinice a nisu gledali, a... i zbog onih koji daju desetke a isto nisu gledali

ja mu maloprije spucah cenera i pise da je moj vote counted. medjutim kad sam otiso da vidim koliko ima cenera i dalje pise 1877 kao sto je pisalo i prije moga.

a film cu pogledati u kuci kad rip izadje pa cu dati realnu ocjenu.

[Irm@]

a ne znam da li ste fanovi dnevnik.hr i 24 sata na FB...
sta samo ljudi pisu u komentarima na Andjinu ljubav prema BiH...to je prestrasno!

[simbabimba]

Tesko je ovaj film sada i gledati nakon sve ove eprice oko njega.

Gledat cu ga naravno kad se stvore uvjeti za to - u svojoj kuci i u tisini.

Medjutim, dok je trajala sva ova gungula ja sam, ne znam zasto, stalno poredio Angelinu sa nasom Jasmilom.

A Jasmilu, da budemo nacisto, uopste ne respektujem kao rezisera i to nema veze sa muskim sovinizmom. Ja sam njenim filmom "Na putu" potpuno razocaran i to mi je ponovo bio susret sa necim sto se zove "veliki zalogaj u malim ustima".Znamo kako zavrsavaju takvi pokusaji gutanja velikih tema.

Za ovakve mlade i neiskusne redatelje se najcesce kaze da, zbog iskazane hrabrosti da se hvataju u kostac sa velikim i neugodnim temama, "imaju muda". Ja bih to nazvao drugacije - egzibicionizam. To je ona situacija kad neko bez prethodnog iskustva, ali i bez strpljenja da do njega dodje postepeno, odmah se hvata velike teme nastojeci time preskociti fazu dokazivanja i direktnop uskociti medju velike autore.

Nekima to uspjeva, ali vecini ipak ne.
Andjelini zelim da joj se posreci, ali sam skeptik jer mi se nazalost cini da je sve ovo previse sracunato sa njene strane.
Nije lako filmovati ovakve stvari i konacno zapitajte se zasto oni zaista veliki reziseri izbjegavaju ovakve teme. A ne radi se o pukom oportunizmu i "nedostatku muda". Ovakve teme se cackaju pomalo i mi zaista imamo sjajnih primjer u tom smislu. Ne treba nam bolji od Tanoviceve "Nicije zemlje", a ja bih tu uvrstio i Zalicinu "Gori vatra" ili sjajnu Grlicevu "Karaulu".
U tim filmovima se zlo i zlocini ne prikazuje eksplicitno ali se niti negira. Ja licno mislim da je najteze glumiti, cak i najboljim glumcima, upravo ta "najniza mentalna stanja" kao sto su pijanstvo, mrznja, zlo. Meni je konkretno Emir Hadzihafizbegovic definitivno jedan od najboljih glumaca, ali je potpuno neuvjerljiv u ovoj scenu iz filma Remake koju je neko ovdje postavio.

Ali da zavrsim, film treba pogledati, ali jednako kao sto ne vjerujem da ce mi se svidjeti (ako mi se to ipak desi, bit ce mi drago), tako ne vjerujem ni ovima koji su ga vec gledali i rekli da im se svidja.

Veeeliki potpis, narocito na boldirano! i samo bih da dodam i fenomenalni "Snijeg" Aide Begic!

Andjelinin film ne mislim da mi se nece svidjeti, nego jednostavno mi se ne gleda jer me sve to preduboko i preintimno pogadja! Kako vec rekose Havana i cucumba - ko je to gledao svojim ocima i prezivio ratne strahote - ne moze razluciti filmsko platno od stvarnih uspomena

[Mr.Penguin]

a ne znam da li ste fanovi dnevnik.hr i 24 sata na FB...
sta samo ljudi pisu u komentarima na Andjinu ljubav prema BiH...to je prestrasno!

nisu to ljudi to su djeca koja se bore za lajk

[BHF_Manijak]

Ne znam, mozda je malo i preambicijozno porediti ga sa Remakeom ili ocekivati da moze tezi i jaci biti, logico je da neko nas, koje to sve prezivio, moze bolje to sve uklopiti i sastaviti, zato i ne ocekujem da ovaj Angelinin film pomete Remake, to mi je malo i nadrealno, ali svaka cast zeni kako god kad se prihvatila posla i nesto ovakvo izabrala za svoj prvi reziserski uradak, jaka i osjetljiva tema, valja imati hrabrosti za to i pokusati napraviti takav film. Vidi se da je zeni leglo Sarajevo i Bosna, jos od onog prvog dolaska, stoga ako nista zbog toga bi je trebali cijeniti, a film ko film, nekome ce se svidjeti nekome ne, za mene licno je Remake nas najjaci film jer je bukvalno od do opisao i prikazao mnoge stvari, i za mene najvaznije pokazao onima koji olahko zaboravljaju da nam se historija ponavlja svakih 3-4 decenije i plus sto nije imo onu ljigavu politku "mir mir mir niko nije kriv" i "svi smo pomalo krivi", a to su ipak duboke stvari i kompleksne da bi ih recimo jedna Angelina mogla ekranizirati ili znati, zato i ne bih imo obraza da kazem kako joj ne valja film iz ovog ili onog razloga, ali zato to mogu reci svakom nasem reziseru koji pokusa neko takvo slicno sranje.
Uglavnom, jedva cekam da vidim film.

[despina]

RAJKO VASIĆ O SARAJEVSKOJ PREMIJERI: Džemila Džoli na Crvenom Tepihu, dok oko nje padaju krovovi koje ni divlji Srbi nisu uspjeli srušiti


Saraj se veoma vješto nosi sa svojim iluzijama. Čak ih i vješto produkuje. I živi u njima, evo, već dvadeset godina. Od ubistva Srpskog Svata na Baščaršiji koje je bilo prva koperfildovska iluzija da je to ubistvo simbolično istrebljenje Svih Srba iz Naše Zemlje Patriotizma i Juke Prazine. Preko nerazjašnjenih Markala koje je fantastična ilzija o Srbima Divljacima koji ubijaju mirnu sirotinju koja kupuje vezicu mrkve i dva krompira. Do fantazmagorične iluzije da je Povratnik Zlatko ministar koji će Prazninu, BiH, izvesti u bijeli svijet.

Danas Nova Iluzija. U Saraj je došla Švabica 21. vijeka, Džemila Džoli. Izlupetala se o ratu ko niko. Potreban je superkompjuter da razazna ko je kriv, da li Beograd, da li Srbi, da li Međunarodna zajednica. Da li je jela sendvič, gdje je piškila, da li je stvarno malo plakala kao i sve žene, kurve a svetice.

Džemila na Crvenom Tepihu, dok se oko nje sve urušava, tu, u istom kompleksu. Padaju krovovi dvorana u centru grada, kao u nekom dalekom divljem Džudžistanu. Padaju krovovi Skenderije koje ni divlji Srbi u lažno opkoljenom Sarajevu, sa svojih brda, nisu uspjeli srušiti ispaljujući sedam miliona i osamstopedesetšest hiljada granata na Grad Šehid.

Iluzija Džemile Džoli dolazi kao glet masa na rupe u tkivu Naše Države. Na Rupu Dobrovoljačka. Na Rupu Zakon o stavljanju van snage zakona o sudu i tužilaštvu BiH. Na Rupu Budžet. Sve je Ol rajt. Mada bi bilo bolje da je Ol brajt. Svijet se vratio u Saraj. Dok sirotinja balijska propada po provincijalnoj Federaciji. Ali neću da to dokazujem i da upadam u njihovu grešku permanentne priče o propasti Šumske. Neka saznaju sami.

Iluzija Džemile Džoli nije nikome potrebna u BiH. Ni samom Saraju. Ni Bošnjačkoj Nepostojećoj Ratnoj Pobjedi. Ni napaćenom muslimanskom narodu. Potrebna je samo uskom krugu iluzionista koje ovih dana Fahro BeBe trijezni ko rasolom.

Mislim da Džoli ubire grijeh. Još jednom podsjeća Dželate Saraja da tu, u Republici Srpskoj, žive Srbi, mimo Naše Države.

Gdje će joj duša kurvanjska.

[simbabimba]

RAJKO VASIĆ O SARAJEVSKOJ PREMIJERI: Džemila Džoli na Crvenom Tepihu, dok oko nje padaju krovovi koje ni divlji Srbi nisu uspjeli srušiti


Saraj se veoma vješto nosi sa svojim iluzijama. Čak ih i vješto produkuje. I živi u njima, evo, već dvadeset godina. Od ubistva Srpskog Svata na Baščaršiji koje je bilo prva koperfildovska iluzija da je to ubistvo simbolično istrebljenje Svih Srba iz Naše Zemlje Patriotizma i Juke Prazine. Preko nerazjašnjenih Markala koje je fantastična ilzija o Srbima Divljacima koji ubijaju mirnu sirotinju koja kupuje vezicu mrkve i dva krompira. Do fantazmagorične iluzije da je Povratnik Zlatko ministar koji će Prazninu, BiH, izvesti u bijeli svijet.

Danas Nova Iluzija. U Saraj je došla Švabica 21. vijeka, Džemila Džoli. Izlupetala se o ratu ko niko. Potreban je superkompjuter da razazna ko je kriv, da li Beograd, da li Srbi, da li Međunarodna zajednica. Da li je jela sendvič, gdje je piškila, da li je stvarno malo plakala kao i sve žene, kurve a svetice.

Džemila na Crvenom Tepihu, dok se oko nje sve urušava, tu, u istom kompleksu. Padaju krovovi dvorana u centru grada, kao u nekom dalekom divljem Džudžistanu. Padaju krovovi Skenderije koje ni divlji Srbi u lažno opkoljenom Sarajevu, sa svojih brda, nisu uspjeli srušiti ispaljujući sedam miliona i osamstopedesetšest hiljada granata na Grad Šehid.

Iluzija Džemile Džoli dolazi kao glet masa na rupe u tkivu Naše Države. Na Rupu Dobrovoljačka. Na Rupu Zakon o stavljanju van snage zakona o sudu i tužilaštvu BiH. Na Rupu Budžet. Sve je Ol rajt. Mada bi bilo bolje da je Ol brajt. Svijet se vratio u Saraj. Dok sirotinja balijska propada po provincijalnoj Federaciji. Ali neću da to dokazujem i da upadam u njihovu grešku permanentne priče o propasti Šumske. Neka saznaju sami.

Iluzija Džemile Džoli nije nikome potrebna u BiH. Ni samom Saraju. Ni Bošnjačkoj Nepostojećoj Ratnoj Pobjedi. Ni napaćenom muslimanskom narodu. Potrebna je samo uskom krugu iluzionista koje ovih dana Fahro BeBe trijezni ko rasolom.

Mislim da Džoli ubire grijeh. Još jednom podsjeća Dželate Saraja da tu, u Republici Srpskoj, žive Srbi, mimo Naše Države.

Gdje će joj duša kurvanjska.

WTF????

[HAVANA]

Jebo Rajka.

[bull21]

Mogu oni pričati šta hoće, njih boli što se istina govori.

[Chmoljo]

i vi na svakog mamlaza obraćate pažnju

"strijelac gola u Madridu"

[Not My Idea]

jbg, mislim da ovaj post treba obrisat

nerazjasnjene Markale i lazno opkoljeno Sarajevo, previse bodu u oci.

[Ambrozija]

RAJKO VASIĆ O SARAJEVSKOJ PREMIJERI: Džemila Džoli na Crvenom Tepihu, dok oko nje padaju krovovi koje ni divlji Srbi nisu uspjeli srušiti


Saraj se veoma vješto nosi sa svojim iluzijama. Čak ih i vješto produkuje. I živi u njima, evo, već dvadeset godina. Od ubistva Srpskog Svata na Baščaršiji koje je bilo prva koperfildovska iluzija da je to ubistvo simbolično istrebljenje Svih Srba iz Naše Zemlje Patriotizma i Juke Prazine. Preko nerazjašnjenih Markala koje je fantastična ilzija o Srbima Divljacima koji ubijaju mirnu sirotinju koja kupuje vezicu mrkve i dva krompira. Do fantazmagorične iluzije da je Povratnik Zlatko ministar koji će Prazninu, BiH, izvesti u bijeli svijet.

Danas Nova Iluzija. U Saraj je došla Švabica 21. vijeka, Džemila Džoli. Izlupetala se o ratu ko niko. Potreban je superkompjuter da razazna ko je kriv, da li Beograd, da li Srbi, da li Međunarodna zajednica. Da li je jela sendvič, gdje je piškila, da li je stvarno malo plakala kao i sve žene, kurve a svetice.

Džemila na Crvenom Tepihu, dok se oko nje sve urušava, tu, u istom kompleksu. Padaju krovovi dvorana u centru grada, kao u nekom dalekom divljem Džudžistanu. Padaju krovovi Skenderije koje ni divlji Srbi u lažno opkoljenom Sarajevu, sa svojih brda, nisu uspjeli srušiti ispaljujući sedam miliona i osamstopedesetšest hiljada granata na Grad Šehid.

Iluzija Džemile Džoli dolazi kao glet masa na rupe u tkivu Naše Države. Na Rupu Dobrovoljačka. Na Rupu Zakon o stavljanju van snage zakona o sudu i tužilaštvu BiH. Na Rupu Budžet. Sve je Ol rajt. Mada bi bilo bolje da je Ol brajt. Svijet se vratio u Saraj. Dok sirotinja balijska propada po provincijalnoj Federaciji. Ali neću da to dokazujem i da upadam u njihovu grešku permanentne priče o propasti Šumske. Neka saznaju sami.

Iluzija Džemile Džoli nije nikome potrebna u BiH. Ni samom Saraju. Ni Bošnjačkoj Nepostojećoj Ratnoj Pobjedi. Ni napaćenom muslimanskom narodu. Potrebna je samo uskom krugu iluzionista koje ovih dana Fahro BeBe trijezni ko rasolom.

Mislim da Džoli ubire grijeh. Još jednom podsjeća Dželate Saraja da tu, u Republici Srpskoj, žive Srbi, mimo Naše Države.

Gdje će joj duša kurvanjska.

Zalosno

[karanana]

Napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša Krajina, strijelac gola u Madridu, televizijski novinar, ratnik, posljednji ministar informacija Republike Srpske, inicijator osnivanja žurnalistike na banjalučkom Filozofskom fakultetu i portparol Stranke Nezavisnih Socijaldemokrata....

ko dusko dugousko kad je pricao necaku u onom cratnom

[despina]

jbg, mislim da ovaj post treba obrisat

nerazjasnjene Markale i lazno opkoljeno Sarajevo, previse bodu u oci.

post se može obrisati, ali nažalost ne i činjenica koliko nas RAJKA okružuje