antonio_ man wrote:bas zbog neselektivnog djelovanja treba se zabraniti dejstvom tom kukavickom oruzju,
Pravi snajperista je rak rana protivničkoj vojsci.
Snajperisti rade kao strijelci-osmatraći(solo) i unutar timova.
Radio i jednoj i u drugoj opciji.
Prva je više amaterska i oslanja se na mirnu ruku strijelca i njegovo lično iskustvo. Prmjenjuje se kod aktivnih borbenih djelovanja(napad i zaustavljanje napada), djeluje često sa prve linije ili iza protivničkih linija.
Timovi se sastoje od 1, rijetko 2 strijelca,2 -4 markera(osmatrača) i 1 čuvara(obezbjeđuje tim).
Glavni strijelac je u načelu je fokusiran na zonu, naoružan je najkvalitenijom puškom ponekad nosi i dvije. Obično je to najiskusniji strijelac sa oficirskim činom.
Nikad regrut.
Markeri osmatraju okolinu zone, djeluju na grupne ciljeve(čiste periferne mete) i pokrivaju glavnog strijelca ukoliko bude markiran. Naoružani su oružjem u rangu PASP-a ili PAP-ovke sa optikom.
Timovi nikad ne rade sa prve linije nego iz pozadine.
Ko je bio u ratu zna da se poprilično odo ovog odstupalo. HVO i ARBiH nisu imali dovoljno školovanih strijelaca, VRS je u načelu zanemarivala ovo i uglavnom se orijentisala na solo opciju. 24% snajperista poginuli prilikom borbenih dejstava je poražavajuća statistika. U WWII bilo je ruskih i njemačkih snajperista koji su imali i po nekoliko stotina potvrđeih pogodaka. To su bili školovani strijelci koji su u praksu provodili naučeno. U Afagnistanu su bili nočna mora bradonjama. U nekim dijelovima bojali su se više ruskih snajperista nego helikoptera.
Ono što su radili snajperisti VRS po Sarajevu i sadistički lov na nenaoružanu divljač-Sarajlije. Nabijeli neboderima uz milju su trojica ostavili živote pucajući po civilima.