@nokia6170, evo geneze iz usta Sakiba S.
NAŠA KRAJNJE EKSTREMNA NEZAINTERESOVANOST ZA IMPLEMENTACIJU PRESUDE MOŽE SAČUVATI REPUBLIKU SRPSKU
Razgovarao: Šukrija Džidžović
Agent Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Sakib Softić od 2001. godine radi kao profesor na Sarajevskom i Tuzlanskom univerzitetu gdje predaje međunarodno javno i međunarodno krivično pravo. Doktorirao iz oblasti međunarodnog prava na Sarajevskom univerzitetu 1999. godine.
SabaH: Koja su bila Vaša očekivanja kada ste se prihvatili uloge agenta u tužbi BiH protiv SRJ i Crne Gore?
Softić: Prije nego što sam se prihvatio te obaveze radio sam kao savjetnik bošnjačkog člana predsjedništva Beriza Belkića i u tom svojstvu obavljao sam tekuću korespodenciju vezanu za odnose između agenta u ostavci Kasima Trnke i Međunarodnog suda pravde. Kroz tu korespodenciju upoznao sam se sa stanjem spora, tako da u trenutku kad sam preuzeo ovu ulogu za mene nije bilo nikakvih nepoznanica.
Agent Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Sakib Softić od 2001. godine radi kao profesor na Sarajevskom i Tuzlanskom univerzitetu gdje predaje međunarodno javno i međunarodno krivično pravo. Doktorirao iz oblasti međunarodnog prava na Sarajevskom univerzitetu 1999. godine. Koja su bila Vaša očekivanja kada ste se prihvatili uloge agenta u tužbi BiH protiv SRJ i Crne Gore?Softić: Prije nego što sam se prihvatio te obaveze radio sam kao savjetnik bošnjačkog člana predsjedništva Beriza Belkića i u tom svojstvu obavljao sam tekuću korespodenciju vezanu za odnose između agenta u ostavci Kasima Trnke i Međunarodnog suda pravde. Kroz tu korespodenciju upoznao sam se sa stanjem spora, tako da u trenutku kad sam preuzeo ovu ulogu za mene nije bilo nikakvih nepoznanica. Da li ste tada tu ulogu žarko željeli?Softić: Ni govora o tome. Godine 2002. BiH je primljena u Vijeće Evrope i bilo je otvoreno mjesto sudije Evropslkog suda za ljudska prava a ja sam bio zainteresovan za tu poziciju. Obzirom da sam formalno pravno ispunjavao uvjete za obavljanje najviših sudijskih funkcija, uključujući poziciju sudije Evropskog suda za ljudska prava, to je bilo šta sam ja želio. Međutim, nakon što je profesor Trnka dao ostavku, a ostavku je dao zato što je u međuvremenu izabran za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH, bilo je nespojivo da u isto vrijeme bude agent BiH u sporu protiv Srbije i Crne Gore i da bude agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde. Nakon jednog upozorenja tadašnjeg Visokog predstavnika, on je odlučio dati ostavku.
Znači li to da ste silom prilika predstavljali BiH u procesu tužbe?
Softić: Tako nekako. Prihvatio sam ovu poziciju zbog toga što to niko drugi iz BiH nije htio. Ljudi koji su u tom trenutku bili afirmisaniji od mene odbili su tu poziciju pod izgovorom, ili da ne govore engleski jezik, ili da nemaju nikakvog praktičnog pravnog iskustva. Pošto sam ja govorio engleski jezik a imao sam i praktičnog iskustva radeći kao sudija Prvostepenog suda ispunjavao sam uvjete.
Zašto ste to prihvatili?
Softić: Prihvatio samo samo zato što bi u suprotnom sva ta stvar pala. Došao je oktobar mjesec a mi još uvijek nismo imali agenta koji bi trebao za mjesec dana, gotovo bez ikakvih priprema, da se pojavi u tom sporu. U takvim okolnostima, i pod pritiskom događaja ja sam to prihvatio. Svo vrijeme sam znao da to nosi sa sobom različite vrste rizika. Od toga, da već u toj fazi, ta stvar bude zaustavljena i očekivanja bh. javnosti da ta faza postupka neće proći. Mediji, posebno Federalna televizija, širila je uvjerenje da BiH nema nikakve šanse. Posebno kad sam ja bio imenovan, onda su rekli da Saveznu Republiku Jugoslaviju zastupa Tibor Vardi iz Budimpešte, a BiH Sakib Softić iz Živinica. To je bilo zaista nisko. Nevjerovatne su pobude tih ljudi. Meni je bilo jasno da se radi o vrlo delikatnoj politici obzirom da je ovdje u nekim kvazi-intelektualnim krugovima vladalo uvjerenje da će BiH izgubiti u svakom slučaju. Tada to niko nije htio da prihvati a ja kada sam prihvatio, naišao sam na jednu zaista nevjerovatnu situaciju da ti ljudi, koji su za sebe tvrdili da su oni najveći bosanski patrioti, da mi se ti ljudi odjedanput narugaju. U nedostatku nikavih argumenata, narugaju mi se činjenicom da sam ja rođen u Živinicama a ne na Vratniku ili Bistriku. Svi su išli samo da me kompromituju u toj početnoj fazi.
Kako da Vas kompromituju?
Softić: Poslali su mi jednu novinarku zaista niskih moralnih osobina sa ciljem da preko nje vide šta ja radim. Sa njom je bilo katastrofa se susretati.
Ko je nju poslao, Televizija ili ?!
Softić: Ona jeste bila radnica Televizije, ali po količini novca sa kojom je raspolagala ja ne vjerujem da je radila samo za Televiziju.
U toku postupka susreli ste se sa skrivanjem činjenica od strane Međunarodne zajednice. Koja su podmetanja bila od strane naših ljudi u toku postupka?
Softić: BiH u tom početnom momentu nije imala novaca da vodi postupak. Ja sam ipak dobio spor vezan za nadležnosti protiv Tibora Varadija iz Budimpešte a Televizija nije našla za shodno objavi da je Sakib Softić iz Živinica dobio spor protiv Tibora Varadija iz Budimpešte. Da budemo potpuno jasni, ja ni jednog nemam razloga da radim taj posao koji je tako delikatan - nisam imao razloga da to radim ni tada, a ni sada. Ipak ga radim samo zato što nema niko drugi u ovoj državi ko bi to mogao raditi.
Vi ni dan danas po tom osnovu niste dobili nikakvu finansijsku satisfakciju?!
Softić: Pa dobro, u ovom dugom postupku solidno sam plaćen a u prvom postupku usitinu skoro i nisam.
Da li je ostalo nekih nepokrivenih troškova prema ostalim pomagačima?
Softić: Ne, mislim da nije. Troškovi su pokriveni putem Fundacije koja je u međuvremenu osnovana i koja je skupila novac za finansiranje ove tužbe. Istina je i da je dijaspora sakupila 200 hiljada dolara i uplatila Fundaciji. Međutim, to je bilo u trenutku kad je Fundacija već ispunila svoje obaveze, tako da to stoji kao nepotrošeni dio sredstava.
Koliko je novca ostalo viška?
Softić: Po mojoj procjeni ostalo je na raspolaganju preko milion i dvjesto hiljada konvertibilnih maraka. Ovaj spor je Bosnu i Hercegovinu manje koštao nego što je Međunarodni sud potrošio za odbranu Krajišnika ili bilo kojeg drugog istaknutijeg ratnog zločinca. Međunarodni sud pokriva troškove kad odbrana ne može platiti za okrivljenog koji nema para za branioca. Uvijek se radilo o sumama većim nego što je BiH potrošila za finansiranje ove tužbe.
Prije mjesec dana imali smo članak u „NY Times”u a poslije toga smo dobili i izjavu tužioca Nicea da Karla Del Ponte nije uradila šta je mogla. Vaše mišljenje i komentar po tom pitanju?
Softić: Vrlo je teško u ovom trenutku odgovoriti na to pitanje iz razloga što pravila o postupku i dokazivanju Međunarodnog krivičnog suda u članu 54. propisuju da samo sudsko vijeće može na zahtijev zainteresovane strane donijeti odluku da se izvjesni dokazi izvedu na zatvorenim sjednicama, da se dostave sudu u skraćenim verzijama, ili da se odmah vrate strani nakon izvođenja. Znači to samo može donijeti Sudsko vijeće a ne tužilaštvo. Tužilaštvo je strana pred tim sudom.
Šta je ostavljeno kao mogućnost državama od kojih se traži dokumentacija?
Softić: One imaju mogućnost da neku dokumentaciju proglase bitnom po pitanju nacionalnih interesa i da taj vladin dužnosnik da izjavu kojom on potvrđuje da se radi o dokazu bitnom za nacionalnu sigurnost. Vlada Srbije je 2003. godine donijela odluku da su svi oni dokumenti koji su bili predmet pregovora između tužiteljice haškog tribunala i vlasti u tadašnjoj Srbiji i Crnoj Gori bitni za pitanje nacionalnog interesa Srbije. Ja uistinu ne mogu u ovom trenutku razumjeti u čemu je suština problema. Jer, ukoliko je tužiteljica haškog tribunala zaključila nekakav sporazum u pismenom obliku sa vladom SRJ o tome da se izvjesni dokazi imaju posebno tretirati, da je to suprotno ovim pravilima o proceduri dokazivanja o kojima sam ja govorio. Vjerovatno se radi o nekom usmenom dogovoru.
Što se tiče moje procjene uspješnosti dobijanja dokaza od strane Srbije, ja ih cijenim vrlo lošim.
Možete li pojasniti?
Softić: Tužilaštvo haškog tribunala nije uspjelo da izdejstvuje dobijanje dokumentacije od Srbije, za razliku od slučaja Republike Hrvatske gdje je uspjelo da u cjelosti dobije svu dokumentaciju kojom je raspolagala R Hrvatska a odnose se na ratove od 91 do 95 godine. Tužilac haškog tribunala imao je mogućnost, pošto iza njega stoji autoritet Savjeta sigurnosti, da u pregovorima sa vladama zainteresovanih država dobije i preuzme traženu dokumentaciju. Karla Del Ponte je već 2001. godine pokušavala najprije sa đinđićevom vladom, a poslije nakon njegovog ubistva sa Koštunicinom vladom, da izdejstvuje izuzimanje dokumentacije koja se odnosi na ove spomenute događaje. Te pregovore je odradila veoma loše jer nije uspjela da dobije niti jedan bitan dokument. Ona to nije uspjela riješiti političkim pritiskom nego je to sve prebacila na pravni teren. Svilanović, srbijanski ministar vanjskih poslova, se u nekoliko navrata pohvalio kako je napravio dobar posao sa Karlom Del Ponte prevodeći je „žednu preko vode“.Tako je ta bitna dokumentacija za Međunarodni sud ostala u Beogradu.
Ipak je dokazano da je kod nas u Bosni izvršen genocid. Da li daje međunarodnu pravnu osnovu za ukidanje RS?
Softić: Međunarodni krivični sud je utvrdio da se genocid desio u Srebrenici i utvrdio je krivicu pojedinih počinilaca koji su pomagali u izvršavanju genocida, ali nije utvrdio ko je počinio genocid. On je našao dvojicu pomagača, ali nije presudio ko je genocid počinio. U predmetu Prijedor i uopšte za Bosansku krajinu sud je našao da se radilo o zločinima protiv čovječnosti a ne o zločinu genocida a razlika između ova dva zločina je samo u odnosu počinioca prema zločinu. Dokazano je da je u Prijedoru učestvovala vojska Savezne Republike Jugoslavije, policija SRJ i dobrovoljačke formacije pod kontrolom SRJ. Odnosno u predmetu Tadić u presudi Apelacionog vijeća utvrđeno je da je vojska Republike Srpske bila organ pod kontrolom SRJ a da je RS bio entitet pod kontrolom također SRJ.
Znači, mi imamo dokazani međunarodni karakter oružanog sukoba.
Softić: Sve optužnice pred Međunarodnim krivičnim sudom se temelje na bazi utvrđene činjenice da se radi o međunarodnom oružanom sukobu izmedju Armije BiH i vojske SRJ. Znači da je vojska RS samo organ pod kontrolom vojske SRJ. Znači da se radi o genocidu na području čitave teritorije BiH. Dakle, sud je na kraju tvrdio da je genocid počinjen samo u i oko Srebrenice.
Ipak mi niste odgovorili. Da li, nakon gore navedenog, ima elemenata za ukidanje Republike Srpske?
Softić: Apsolutno da. Međunarodno pravo zabranjuje da se eksploatiraju rezultati stvoreni genocidom. Genocid predstavlja međunarodni zločin i sve članice Ujedinjenih nacija se obavezuju da rade na uklanjanju posljedica stvorenih genocidom i da ne pružaju bilo koju vrstu pomoći počiniocima genocida. Naša krajnje ekstremna nezainteresovanost za implementaciju presude može sačuvati Republiku Srpsku.
http://www.sabah-ba.com/index.php?optio ... 2&Itemid=2
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vrlo, vrlo poučno štivo. Sjest i plakati. Koji smo mi debili.
,je "advokat" koji nas je kao zastupao u Hagu u tuzbi protiv Srbije.
...i napomenuo bih ,prilikom citanje presude u HAGU u prvom redu ispred drzave BiH u tuzbi protiv Republike Srbije su sjedili,izmedjuostalih,i Sulejman Tihic ( Velicanstveni),i Mustafa Ceric (na zalost ) reis,da se rasplaces,jer ocito je Sakib bio njihov konj (namjerno bez navodnika) za utrku
, odmah izlijece SDA ministar iz Tuzle da kako Bakir laze i da se u Maoci primjenjuje bosanski skolski program a delegati aplaudiraju ministru... elem, muzicko i likovno obrazovanje jesu ili nisu sastavni dio bosanskog skolskog programa?
ne 5 godina nego pola decenije... zvuči duže zar ne... 
