Čudotvorci iz Bosnaheima
Proteklog vikenda u Mannheimu su se sastali Hoffenheim i Wolfsburg, a na travnjaku su se našla čak četvorica Bosanaca. Vedad Ibišević, najbolji strijelac njemačkog prvenstva, Sejad Salihović, prvi asistent, Edin Džeko, mladić za kojim Evropa luduje, te fenomenalni Zvjezdan "Pape" Misimović. Utakmica i atmosfera oko nje potvrdili su da su ova četvorica sjajnih mladića učinili više na promociji Bosne i Hercegovine nego cijela naša diplomatija
samo što se i zvanično ne zove Bosnaheim. I to ne zato što je Kakanj, koji ima i visoke zgrade i missicu, za ovaj gradić metropola. Ko zna da li bi iko čuo za to mjestašce, na raskrsnici između Stuttgarta, Mannheima i Karlsruhea, da lokalni nogometni klub ove godine nije prošao kroz ovu sezonu Bundeslige kao buldožer kroz kokošinjac. Hoffenheim je "preimenovan" isključivo zahvaljujući Vedadu Ibiševiću i Sejadu Salihoviću, prvim violinama ovog eksplozivnog nogometnog fenomena. Njihove noge, doduše, nisu lijepe kao u kakanjske missice, ali, nesumnjivo, daleko više "vrijede". Sada je Hoffenheim zakucan u vrhu tabele, a kako su krenuli, teško da će ih ko zaustaviti. Jedino ako ostanu bez Ibiševića. Njega traži pola Evrope, ali niko u klubu nije lud da ga se olako odrekne. Već se vode pregovori oko njegovog ostanka. Pametno.
Cijelo selo na jednoj tribini Hoffenheim je mjesto sa samo jednom, glavnom, ulicom. Od centra Sinsheima, prvog većeg grada, do Hoffenheima automobilom se stiže za svega desetak minuta. U gradu nema bogzna kakvih sadržaja, nema restorana, nema klasičnih kafića. Ogladnjeli putnik-namjernik ima na raspolaganju dvije pekare, jedan gril, mini pizzeriju i - kraj priče. Ovdje žive uglavnom penzioneri, neviđeno je dosadno. U samom gradu ne živi više od 4.000 stanovnika, ali mjesto se može pohvaliti ukusnim zavičajnim muzejom i, prije svega, svojim mirom. Zabavni sadržaji su ograničeni na jedan skromni ugostiteljski objekt, u kojem mjesto možete rezervirati preko interneta. No, za tim i nema prevelike potrebe, nije gužva.
Iznad grada je izvorni stadion "seoskog kluba", naravno - Dietmar Hopp. Tu ekipa svakodnevno trenira, ali ne igra utakmice jer stadion ne zadovoljava ni minimum standarda Bundeslige. Zato Hoffenheim dočekuje svoje goste u 30 kilometara udaljenom Mannheimu, na Carl Benz stadionu, hramu lokanog Waldhofa. Čak ni u "strogom centru" Hoffenheima nikad ne biste ni pomislili da će se ovdje uskoro "preslušavati", recimo, Bayern iz Münchena. Novi stadion se već užurbano gradi, a kažu da će biti gotov do januara 2009. Sve se može kad se ima para.
Mještani, normalno, žive za klub. Putovanje u Mannheim nije im nikakav problem, a cjelokupna populacija Hoffenheima može se smjestiti na bilo koju Waldhofovu tribinu, i to bez guranja. Reporter The International Herald Tribunea uslikao je simpatičnog navijača Hoffenheima, koji je na majici imao natpis: "Cijelo selo je ovdje!" Ne treba napominjati da je na majici bila ispisana sušta istina, bez imalo pretjerivanja. Skoro da i nema kuće koja nije ukrašena klupskom zastavom, posterom ili makar šalom. Svoju odanost plavo-bijelima svaki navijač demonstrira na sebi svojstven način.
Naprimjer, tipični mještanin je Husnija Delić, rodom od Doboja, koji je, što bi rekao Laka, rođeni Hofenhajmljanin od 1994. Ponosan je na Vedada i Sejada, ponosan je što su to, kako kaže, "skromni momci", ponosan je što s njima često druguje: "Oni su naš ponos, pravi ambasadori naše Bosne. Ovdje ih svi znaju, oni su zvijezde, a sa svima su ljubazni, uvijek vedri i nasmijani. Kad se vidimo, odemo na kafu, na ručak, ponekad zapjevamo poneku našu. Srce mi je k'o kuća kad vidim kako su dobri."
Bolje u Hoffenheimu nego u Prudu Na utakmici s Wolfsburgom, u kojem također dominiraju dvojica Bosanaca - Edin Džeko i Zvjezdan Misimović - sreli smo i Munevera iz Mainza, još jednog od "domaćih": umotan u bh. zastavu, promukao je navijajući za naše igrače. "Kakvi naši političari, ovi momci su više uradili na promociji Bosne i Hercegovine nego cijela naša diplomatija! Ponosan sam što ih poznajem i što su pravi Bosanci, ponosni na svoje porijeklo", urla u diktafon.
Golovi i asistencije Ibiševića, odnosno Salihovića, čini se, bili su ovih mjeseci jače vijesti u Bosni i Hercegovini od postignutog sporazuma Dodika, Čovića i Tihića u Prudu. Prud je selo, kao i Hoffenheim, ali je, ako povučemo nes(p)retnu paralelu, ugostio marginalne ličnosti. Za razliku od ovog njemačkog sela u kojem historiju sportskog uspjeha pišu dvojica mladih Bosanaca!
Vedad Ibišević i Sejad Salihović su, nema sumnje, definitivno dva dobra duha Hoffenheima. Zahvaljujući njihovoj briljantnoj igri, ovaj nekada beznačajni klub postao je lider Bundeslige. Prije tri godine, kad je Salihović došao u klub, za Hoffenheim su mogli znati samo najzagriženiji nogometni zaljubljenici, da ne kažemo fanatici. Autor klupskog biltena nije krio divljenje prema dvojici Hoffenheimovih Bosanaca, koji su svojim majstorijama - a naročito ubojiti Ibišević - uspjeli razbiti gnjilo raspoloženje u našoj državi, a ni Njemačku ni cijelu Evropu nisu ostavili ravnodušnim. Možete misliti onda šta su učinili za Hoffenheim. Da je pravde, njima će se u ovom selu još za života podići spomenik. Što uopće nije isključeno, ako mjerimo po euforiji mještana.
Selektor bh. reprezentacije Ćiro Blažević nije našao vremena da dođe na meč u kojem su se sastala četvorica sjajnih Bosanaca, koji su pritom i pogonski motori repke, čijom se "galvaniziranošću" Ćiro voli pohvaliti. Još gore, niko iz Nogometnog saveza BiH se nije udostojio da na jedan dan odleti u Mannheim, da osokole najbolje ministre vanjskih poslova koje ova država momentalno ima, pa makar i iz lože. Nogometaši kojima mozak potpuno zablokira kad im novinari gurnu mikrofon imaju običaj ispaliti: "Šta reći?" E, tako se i ovaj reporter osjećao kad je čuo da Blaževiću meč u Mannheimu "nije dovoljno zanimljiv". Sramota, selektore, sramota!
Klub
Od šeste lige do vrha
je provincijski ali vrlo ambiciozan klub. Bogati vlasnik, milijarder Dietmar Hopp, finansira klub već godinama, a u posljednje vrijeme kesu je odriješio do kraja. Nije mu problem izdvojiti 200 miliona eura za Arenu Hoffenheim, supermoderni stadion koji će primati 30.000 gledalaca.
Klub je imao meteorski uspon kroz rangove njemačkog nogometa, najviše zbog finansijske pomoći kompjuterskog maga Hoppa. Ovaj 69-godišnji milijarder jedan je od osnivača softverske kompanije SAP, treće po veličini u svijetu. Hoffenheim je nekada igrao u šestom rangu takmičenja.
U drugoj ligi su proveli samo jednu sezonu - elitni rang su izborili golom Salihovića - a sada su u najkvalitetnijem takmičenju u Njemačkoj. Ključni potez bilo je dovođenje trenera. Sklopio je ugovor s jednim od najboljih Ralfom Rangnickom, koji je nekada trenirao i Ulm te Schalke 04. Rangnicku se dopala filozofija klupskog mecene i odlučio je da se uključi u koncept koji je podrazumijevao snažnu podršku mladim talentima. Dietmar Hopp je Hoffenheim, u kojem je nekada igrao nogomet, počeo finansijski sponzorirati prije dvadesetak godina.
Osim Bosanaca, nekoliko je igrača u Hoffenheimu koji su vrijedni pažnje. Carlos Eduardo Marques je stigao za rekordnih osam miliona eura prije dvije godine iz brazilskog Gremia. Radi se o sjajnom igraču vanserijskih mogućnosti, što se moglo vidjeti i u meču sa Wolfsburgom, kada je postigao fenomenalan gol. Zvuči li vam nevjerovatno da je Hoffenheim u utrci za Eduarda pobijedio gigante kao što su Inter i Porto?
Osim Eduarda te naših reprezentativaca, vrijedni pažnje su novi njemački reprezentativac 23-godišnji Tobias Weis, vezista na koga ozbiljno računa selektor "elfa" Joachim Löw. Nigerijac Chinedu Ogbuke Obasi je drugi strijelac ekipe i odlično se snalazi u tandemu s Ibiševićem. Senegalac Demba Ba izuzetan je potencijal, a ima svega 22 godine. I za njegove usluge su zainteresirani mnogi njemački, ali i evropski klubovi.
Edin Džeko
Ibišević je lud!
S 22 godine postao je zvijezda u Njemačkoj, a nedavno je Newsklick.de objavio da ga skautiraju Manchester United, Arsenal i Chelsea. Boro Primorac je potpisniku ovog teksta u Londonu pričao da Arsene Wenger ima visoko mišljenje o stasitom Sarajliji, dečku koji igrom neodoljivo podsjeća na Zlatana Ibrahimovića. Uostalom, i selektor Ćiro Blažević mu je komplimentirao da će čak biti bolji igrač od Zlatana.
"Zadovoljan sam, iako sam mogao zabiti još više golova. Nadam se da će me krenuti u nastavku sezone. Wolfsburg je definitivno bio dobar izbor, jer sam došao kod trenera koji me forsira i od koga mogu puno da naučim", kaže Džeko.
Edin je prošao put od talenta kojem u Željezničaru nisu predviđali bogzna kakvu perspektivu, pa je otišao u Češku za 70.000 eura obeštećenja. Preko drugoligaša Usti nad Labema za pola sezone stigao je u Teplice, no već nakon godinu dana uslijedio je transfer u Wolfsburg vrijedan skoro pet miliona eura. Kakav je to samo bio promašaj Željezničara! Njegov menadžer Irfan Redžepagić tvrdi da ga "vukovi" ne bi pustili za manje od 15 miliona eura. Edin kaže: "Volio bih igrati u Engleskoj, privlači me ideja da jednog dana obučem dres Arsenala. Mislim da će se to desiti ili naredne ili 2010. godine. Tek su mi 22 i nema potrebe da žurim."
On smatra da je Vedad Ibišević evropsko čudo. "Ma on je lud, jer zabiti 14 golova u 13 utakmica je nešto nevjerovatno. Žao mi je što je nama dao gol, a ja mu od srca želim da na kraju bude prvi strijelac lige. Salihović je super igrač, mislim da bi još više pokazao u malo većem klubu."
Zvjezdan Misimović
Čudo od čovjeka
Felix Magath ga je doveo u Wolfsburg da zamijeni Brazilca Marselinha. Kažu u taboru Wolfsburga - koji smo posjetili uoči utakmice sa Hoffenheimom u luksuznom hotelu Steigenberger u Mannheimu - da je Magath doveo Misimovića kako bi unaprijedio igru Edina Džeke. Naime, malo je poznato da se Marselinho i naš Džeko nisu slagali. Sebični Brazilac je često ignorirao našeg reprezentativca, pa su se zbog toga znali žestoko posvađati. Jednom su se u svlačionici umalo "dohvatili".
"Sretan sam u Wolfsburgu. Magath me je dugo nagovarao, proveli smo dosta vremena u razgovoru, dok nisam pristao da dođem. Privlači me da ekipa ide na prvo mjesto, možda ne ove sezone, ali naredne sigurno da. Igramo dobro, malo smo zakazali u prvenstvu, ali igramo i Ligu UEFA, što je dodatno opterećenje", govori Miske.
Iako nije kapiten, Zvjezdan je definitivno lider Wolfsburga, ne samo na terenu nego i van njega. Uvjerili smo se s koliko uvažavanja ostali igrači slušaju šta govori. Džeko kaže da je "Miske čudo od čovjeka" i da "može sve završiti u klubu".
"Drago mi je što Ibišević i Salihović igraju ovako dobro. Ponosan sam na njih, pravi su momci, naši su, Bosanci. Ibišević je izrastao u odličnog golgetera, njega je jako teško čuvati, pričali su mi mnogi igrači da je nezgodan. Lako postiže golove, hrabar je i zbog toga je najbolji u ligi. Sejo je druga priča, van terena miran, povučen, a na travnjaku je živa vatra. Sve zna s loptom i nema sumnje da će još napredovati. Njegovi slobodnjaci su noćna mora za golmane", kaže Zvjezdan.
Vedad Ibišević
Svjestan sam da me mnogi žele
Ibišević je prvu evropsku utakmicu odigrao 2004. godine, kada je potpisao za Paris Saint-Germain. Bio je sezonu na pozajmici u Dijonu. U drugoj ligi Francuske stekao je neophodno iskustvo, faktički prvi put u životu je počeo igrati ozbiljan nogomet. Bundesliga i Alemania Aachen bila je njegova nova destinacija. Odigrao je tek jednu sezonu, da bi se odlučio na odlazak u nepoznato - Hoffenheim.
S 20 godina bio je mlad i perspektivan, ali neiskusan, a s 24 je dovoljno zreo da već na zimu obuče dres velikog kluba. S Hoffenheimom ga veže ugovor do ljeta 2010. godine.
DANI: Tvoj saigrač Salihović je produžio ugovor, da li i ti ostaješ u Hoffenheimu i nakon 2010. godine?
IBIŠEVIĆ: Ne znam... Klub je počeo pregovore sa mnom i mojim menadžerom. Razgovaramo, Hoffenheim ima prednost, ali nije do mene, nego je do njih. Ako oni ne budu dovoljno zainteresirani, sigurno je da neću ostati bez kluba. Mnogo je onih koji me žele i svjestan sam toga.
DANI: Spominju se Manchester United, Everton, Juventus, pa Inter...
IBIŠEVIĆ: Ima svakakvih priča, ali ne želim da razmišljam o tome dok ne dođe prava ponuda. Jasno je da bih volio da odem u neki od velikih evropskih klubova, posebno u Englesku, gdje se igra dobar nogomet. I Španija je jako privlačna, ali opet ostaje da se vidi.
DANI: Kako se osjećaš kao najbolji strijelac Bundeslige?
IBIŠEVIĆ: Nemoj zaboraviti da sezona još nije završena, da ima još puno da se igra. Lijep je osjećaj biti prvi golgeter lige, ali se ne obazirem puno na to.
DANI: Izabran si za igrača mjeseca oktobra i trenutno vodiš u poretku za najboljeg nogometaša Bundeslige.
IBIŠEVIĆ: Sad ću ti kazati onu klasičnu, možda i dosadnu rečenicu, ali zaista je tako: da nije bilo saigrača, ne bih ni ja ovako igrao. Ništa ne bih mogao sam.
DANI: Objasni način na koji si proslavio gol protiv Wolfsburga.
IBIŠEVIĆ: Slegao sam ramenima, tako mi je došlo, nisam puno razmišljao. Možda mi je malo čudno kako sve dobro ide, kako me gol hoće, pa sam na to mislio. (smijeh)
DANI: Prošle sezone te nikako nije išlo?
IBIŠEVIĆ: Nisam se slagao s trenerom (Ralf Rangnick; op. aut.). Zato sam više sjedio na klupi. Onda se ljetos otvorila prilika, dobio sam šansu i iskoristio sam je maksimalno.
DANI: Kakav si sad s trenerom?
IBIŠEVIĆ: Super smo. Cijeni me, podržava me...
DANI: Pa čak i kad udariš saigrača na utakmici?
IBIŠEVIĆ: Ma to su novinari "napumpali". Izgubio sam živce, ali nije bilo ništa strašno.
DANI: Da li ti je Hoffenheim "mali"?
IBIŠEVIĆ: Grad jeste, ali klub je veći nego što se misli. Nismo mi bezveze ekipa ni klub. Pogledajte ko stoji iza nas. Vidjeli ste novi stadion koji se pravi... Što se života tiče, meni je lijepo, kad je dosadno, odem u Frankfurt ili Mannheim. Ovdje, u Sinsheimu, gdje živim (Hoffenheim je dio Sinsheima; op. aut.), ima nekoliko lokala gdje odem sa saigračima, ali najviše sa Sejom Salihovićem, i to je to.
DANI: Kakav si s Dietmarom Hoppom?
IBIŠEVIĆ: Korektan, nikad nismo nešto posebno razgovarali. On je super lik, navija za nas, dođe u svlačionicu, čestita nam... On je primjer kako jedan bogataš, milijarder može biti najobičniji čovjek.
DANI: Nijemci su bili iznenađeni kada si za vrijeme mjeseca ramazana trenirao, igrao i postio.
IBIŠEVIĆ: To je moja stvar, nešto privatno, i nisam želio da se o tome govori. Međutim, informacija je došla do novinara, koji nisu mogli vjerovati da sam u nekim utakmicama igrao fantastično, a da sam se suzdržavao od jela i pića. Osjećao sam se dobro, u klubu su mi pomagali, odredili su mi posebne vitamine koje sam pio ujutro, prije nego zapostim. Ali, to je prošlo, ne želim da se eksponiram na taj način, to je moja stvar i želim da ostane tako.
Trener
Bosanci ostaju
Ralf Rangnick, trener-arhitekt tima koji drži krov Bundeslige, vodio je nekada i Ulm, Stuttgart te Schalke 04. Dopustio nam je prisustvo na inače zatvorenom treningu na kojem je uigravao taktičke varijante za sutrašnju utakmicu. Kamerman TV Hayata Jasmin Omerspahić dobio je dozvolu da snima trening dok traje zagrijavanje. Fotoreporter Dana Jasmin Fazlagić nije ni čekao dopuštenje; maherski se ušetao kroz kapiju, ne gledajući ni lijevo ni desno i - pravac tribina.
Rangnick je pristao na razgovor, ali pod uvjetom da ne postavljamo više od dva pitanja. Žurio je na sastanak uoči utakmice s Wolfsburgom. Naravno, shvatio je da smo tu zbog našeg Ibiševića i našeg Salihovića, pa je sam krenuo s onim što nas najviše zanima: "Ibišević i Salihović su naši vrlo važni igrači. Profesionalci su i znaju šta treba da rade. Vedo je ove sezone u velikoj formi i treba da se potrudi da ostane na ovom nivou. Salihović je jedan od najkvalitetnijih igrača u ligi, njegov kapacitet je nevjerovatan. Tehnički i taktički je besprijekoran. Njih dvojica se odlično uklapaju u ekipu i zbog toga i igraju."
Na naše insistiranje da kaže hoće li Bosanci napustiti klub, Rangnick je odmahnuo rukom. "To nije pitanje za mene. Imate vodstvo kluba, pa ih pitajte. Uostalom, Salihović je produžio ugovor, a Ibišević je u pregovorima."
Sejad Salihović
Bolja je moja ljevica nego Beckhamova desnica
Sejad Salihović je već više od tri godine u Hoffenheimu. U klub je, za 250.000 eura, stigao iz berlinske Herthe, koja ga je odbacila i bez puno razmišljanja mu dopustila odlazak u mali Hoffenheim. Koja greška, kakav danak neiskustvu, što kaže genijalna replika iz filma Kad porastem, biću Kengur: Danas Salihović vrijedi milione, a Hoffenheim ga je nagradio novim, daleko boljim ugovorom do 2012. godine.
DANI: Da li si razmišljao o odlasku u neki veći klub? Primjerice, tražili su te Borussia, Bayer Leverkusen... pa i Kaizer Franc Beckenbauer je priznao da si interesantan slavnom Bayernu?
SALIHOVIĆ: Razmišljao jesam, ali dobio sam dobru ponudu, pa sam ostao u Hoffenheimu. Nisam se nimalo pokajao. Roditelji su došli iz Berlina. Živimo zajedno, lijepo mi je. Fino zarađujem i zaista nema razloga da idem negdje.
DANI: Da li si očekivao da ćeš za tri godine, nakon što si bukvalno otjeran iz Herthe, dobiti ovakvu satisfakciju: najbolji asistent lige i među desetoricom najboljih igrača?
SALIHOVIĆ: Znao sam da vrijedim, pa sam pristao da dođem u Hoffenheim i krenem ispočetka. Bilo je teško, igrao sam u trećoj ligi, ali sam vjerovao u sebe. Vrijedno sam radio i zbog toga sam uspio i postao ovo što sada jesam.
DANI: Hoffenheim je senzacija nogometne Evrope, ne samo Njemačke. Kako komentiraš rezultate koje postiže tvoj klub?
SALIHOVIĆ: Pred početak sezone smo igrali dobro, pobjeđivali velike klubove. Kad je počela sezona, zaredale su se pobjede. Oni koji ne znaju, moraju da shvate da mi naporno radimo, da smo odlični drugovi i da smo veliki profesionalci. Da nije tako, sigurno ne bi imali ni rezultate.
DANI: Često si asistent, iako postižeš i golove?
SALIHOVIĆ: Najviše volim da asistiram Vedadu (Ibišević; op. aut.). Znam napamet gdje trči, moje je samo da ga pogodim loptom. Igram na takvom mjestu, pa mogu da asistiram saigračima. Na taj način učestvujem u akcijama i osjećam se korisnim za ekipu.
DANI: Slobodnjaci su tvoja uža specijalnost. Kažu, kad namjestiš loptu, svi je već vide u golu?
SALIHOVIĆ: Imam snažan šut, ali puno vremena na treninzima posvetim slobodnim udarcima. Nakon svakog treninga ostanem i šutiram po stotinjak lopti. Nije ovo samo od sebe, puno je truda uloženo.
DANI: Tvoje se ime našlo na listi najboljih izvođača slobodnih udaraca u Evropi.
SALIHOVIĆ: Vidio sam... Drago mi je. Beckham i ja. (smijeh) Samo, bolja je moja ljevica nego njegova desnica! Lijepo je kad vidim svoje ime među takvim asovima kao što su Del Piero, Beckham, Juninho i ostali.
Tomislav Marić
Bio bih zadovoljan da se plasiramo u Kup UEFA
Na treningu Hoffenheima Ragnick drži atmosferu naelektrisanom. Tomislav Marić, rođen u Heilbronu, a porijeklom Mostarac, još jedan naš čovjek, njeguje opušteniji odnos prema timu. Iza sebe ima respektabilnu nogometnu karijeru. Igrao je u Stuttgart Kickersu, Wolfsburgu te hrvatskoj reprezentaciji. Kao trener došao je prije četiri godine u Hoffenheim. "Ja sam rastao sa ovim klubom. Uz Salihovića sam jedan od najstarijih po stažu i vrlo sam ponosan", kaže za Dane nekadašnji najbolji golgeter druge Bundeslige.
"U Hoffenheimu mi je super. Ovo je mali klub, iz malog grada, koji je ove sezone iznenadio Evropu. Krenuli smo oprezno, vjerovali smo u sebe, ali nismo bili bahati. I sada smo tu gdje jesmo. No, budimo realni, teško je govoriti o tituli prvaka Njemačke. Jednostavno, puno je kandidata za titulu, a pitanje je da li ćemo imati snage da ovako igramo do kraja sezone. Bio bih zadovoljan da se plasiramo u Kup UEFA. I to bi bio fantastičan rezultat."
Vlasnik
Atipični milijarder
Iako Hopp pokušava na sve načine da izbjegne pozornost, on teško da može pobjeći od neviđene ljubomore protivničkih navijača. Naši ljudi koji žive već godinama u Hoffenheimu kažu da je Hopp nevjerovatan lik. Vrlo susretljiv, bez obezbjeđenja, nema čak ni vozača, što će reći da se ponaša atipično za jednog milijardera. Voli da razgovara s mještanima, da popije kafu, da sluša obične ljude.
Njemački Bild je napisao jednu posve logičnu stvar: Dietmar Hopp je svoju kartu za historiju davno kupio, svjestan kako mu je Bundesliga definitivno najbolja reklama, ali i siguran način da se za sva vremena upiše u anale njemačkog nogometa.
Sada se Hopp, koji živi u Laimenu, mjestu nedaleko od Heilbrona, potpuno posvetio nogometu. On je jedan od najbogatijih ljudi u Njemačkoj, a magazin Forbes je njegovo bogatstvo procijenio na pet i po milijardi eura. Hopp je, kažu, dobar prijatelj sa Franzom Beckenbauerom. Priča se da skoro svakog vikenda, kada završi utakmica Hoffenheima, ide na partiju golfa sa Kaizerom i tom prilikom ga zeza da bi uskoro umjesto giganta iz Bavarske, Njemačkom mogao vladati gigant u povojima, punog imena TSG 1899 Hoffenheim.
http://www.bhdani.com/default.asp?kat=t ... ekst_rb=17
.
.
. Nema ništa gore nego kad se štoper izmiče ili okreće (braneći cijenjeno lice, šta li 
