TURBE MUSTAFE EJUBOVIĆA – ŠEJH JUJE
Na prostoru Podharema – Luka, ispod Šarića džamije, nalazi se omanji harem u kojem se nalazi turbe ovog znamenitog a zaboravljenog Mostarca. Turbe je pravougaonog oblika, na šest osmougaonih stupova, s kupolom elipsastog oblika koja je pokrivena mrežom. Ona dijeli kupolu na 12 diluma. Gledajući sa bilo koje strane turbe, uvijek se vide dva luka.
Na stupovima koji se nalaze prema Glavnoj ulici, na mjestu gdje se vežu dva luka, nalaze se dva uklesana pentagrama. Pentagram u derviškim redovima je simbol
„Pendei Ali -Aba“ – petero ispod hrke (ogrtača). Aluzija na Ehli-bejt, koji čine Vjerovjesnik Muhammed a.s., Alija, Fatima, Hasan i Husejin. Na ovo petero i njihovu važnost, upućuje nas kur'anski ajet (
Šu'ra – 23).
Sa lijeve strane na stubu koji je prema Ulici braće Puzić nalazi se jedna rozeta – Đul. Ovaj đul su nosile žene derviši (badžijanije, badže). Vojnički tarikati, izbjegavali su uvođenje žena u derviški red, dok su u drugim redovima bile prisutne i priznate. Mnoge su imale i posebna ovlaštenja (
izune) od svojih šejhova. Način uvođenja žene u tarikat i uzimanje
bejata (zakletve) je drugačiji od uvođenja muškarca. Sarajevo, Mostar, Travnik, Fojnica prednjačili su po ženama-dervišima. Ove ženske asocijacije djelovale su edukativno u porodicama, širile su vjersku naobrazbu, ahlak i radile na očuvanju lijepih običaja koji nisu propisani vjerom. Žene-derviši (
badžjanije) prodirale su tamo gdje šejh nije mogao. Bile su svojevrsna veza između šejha i šire ženske populacije. U Bosni i Hercegovini žene su pripadale halvetijskom, kaderijskom, nakšibendijskom i bajramijskom tarikatu. Ovaj đul je poruka arhitekte da je Šejh Jujo imao i žena derviša. Tokom 17. i 18. stoljeća u Mostaru je bilo jako prisustvo više redova. Takva atmosfera sigurno je zainteresovala i žene koje su pristupale tarikatu. Pitanje žene u derviškim redovima zasebna je tema, koja bi danas bila interesantna raznim asoscijacijama koje se bore za
“prava i ravnopravnost žene“. Ramazansku brojalicu pjevala su djeca u Mostaru, u mjesecu Ramazanu, poslije iftara, a prije teravije u jedan glas:
„Uči, uči hodže,
klan(j)aj, klanaj badže...“
Isti stup, samo sa desne strane, ima jednu pentaugaonu rozetu. Ta rozeta kada se rastavi čini arapskim pravopisom ispisano „JA ALLAH“. Njezino značenje je Vadžibul-vudžud (nužnost bitka – postojanja). Neimar nam je i ovdje ostavio trag učenja derviških redova. To je aluzija na to da je potrebno proniknuti u bit stvari, pokidati zastore (perde) koje zaklanjaju Voljenog od onog koji voli. Kad se to sve postigne, dođe se na stepen spoznaje „JA ALLAH“ – niko i ništa ne postoji o sebi, sve je ovisno o njemu, samo On (HU) postoji, tj. ILLAHU.
Turbe je 1830/31. godine podigao Ali-paša Rizvanbegović, koji je pripadao Nakšibendijskom tarikatu. Njegov šejh je poznati šejh Sirri-baba (Abdurahman) Sikirić sa Oglavka. Po njegovom nagovoru podigao je ovo turbe. Ne isključujemo svakako ni šejh Sirri-babine instrukcije o načinu arhitektonskog rješenja turbeta. Samo veliki poznavalac tesavvufsko-tarikatskog učenja mogao je čitavo jedno učenje izraziti „slaganjem i oblikovanjem“ kamena.
Na turbetu se ističu stalno dva luka. Dva luka su tipična za učenje unutar Bajramijskog tarikata. Komentator Mesnevije Sari Abdullah Bosnewi sam je bio pripadnik bajramijja. U svom komentaru Mesnevije kaže da se oči zatvore, zadržava disanje, podignu ruke ka nebu odvajajući ih od prsa (tijela). Vrši se koncetracija na sadržaj i smisao zikra (esme), a pažnja se usmjerava na srce. Bajramijje ovo nazivaju terminon „dva luka“. Prvi je izlazak iz srca, tzv.
gavsi-kalb (srčani luk), a onaj koji završava u srcu je
kavvsi-kalb (objektivni luk) koji je počeo iz jedinstva (
vahdet). Završetak mu je u srcu. Kad se dogodi da su ova dva luka podudarna jedan drugom, sjedinjuju se u tevhidu. U ovom slučaju pri kraju zikra povećava se zadovoljstvo (
zevk), užitak (
lezet) i ljubav (
ašk). Ovo troje su uslovi da srce postane mjesto manifestacije Rabba (Gospodara). Ovo je malo teže razumjeti riječima bez šejha koji će i praktično pokazati ove kretnje uz esmu
La ilahe illallah koja izvire iz srca, negira svaku egzistenciju, vraća se u srce sa
Illallah (samo Allah).
Koncentraciju na unutrašnju reakciju zikra bajramijje nazivaju
„Gonul bekleme“ (čekanje srca). To su dva luka. Kad se podudare, naziv je
„Gonul varma“ (doći u srce). Ove pojave spadaju u
„Tevsijetul kalb“ (čišćenje srca).
Ovo objašnjava zašto su na turbetu prvo dva pa onda jedan luk. Veza ovih lukova i simboli na uglovima iziskuju, svakako mnogo više vremena. Ukupno šest otvora (lukova) na turbetu poruka je o vlasniku groba (
sahibul-mekabir) da je prošao
sejri-suluk (put odgajanja) koji se sastoji iz načina savladavanja mekama:
1.
Nefsi – emmare – duša sklona zlu
2.
Nefsi – lewame – duša koja sebe kori
3.
Nefsi – mulhime – duša nadahnuta
4.
Nefsi – mutmeinne – duša smirena
5.
Nefsi – radije – duša zadovoljna
6.
Nefsi – merdije – duša kojom je Bog zadovoljan
Dok je
salik (derviš, putnik) u jednom
mekamu (stepenu), sljedeći mekam mu je pokriven.
Elipsasti oblik kupole (
kubeta) turbeta je aluzija na oblik vasione. Ovaj element treba gledati kao uticaj mevlevija na bajramijje, što je pokušaj nastojanja nekih bajramijskih šejhova iz sredine 16. stoljeća da objedine ova dva reda. Posebno se u tome trudio šejh Ismail dede Rusuhi iz Ankare (umro 1631. godine), bajramija koji je napisao jedan komentar
Mesnevije na turskom jeziku. Drugi poznati bajramija, pisac komentara Mesnevije je Sari-Abdullah Bosnevi (umro 1644. godine).
Kupola je otvorena (od mreže) i nju nosi konstrukcija od 12 željeznih šipki. Izdijeljena kupola na 12 diluma je aluzija na 12
đilvi (doživljaja) koje su produkt poniranja u 12 Božijih imena. Ove đilve izražene su kod bajramija-đilvetija, čiji je utemeljitelj šejh Aziz Mahmud Hudai (1541. – 1628.) iz Uskudura. Otvorena kupola predstavlja sedmi mekam (stepen) sejri-suluka, to je
Nefsi – kamile (savršena i potpuno čista duša).
Analizom učenja pojedinih redova i arhitektonskom porukom turbeta dolazi se do zaključka da je Mustafa Ejubović – Šejh Jujo pripadao bajramijskom tarikatu, kol Džilveti.
Uzglavni nišan ima
ulu (visoki kauk) ćulah, sa sarukom od 7 diluma, što je podjela na sedam dnevnih učenja, raznih Božijih imena u džilveti ogranku (kolu). Sam ćulah izdijeljen je rebrasto na četiri obrnuta latinična slova „V“, jer je neimaru jedino bilo tako moguće da predstavi četiri tesavvufske kapije:
1. Šerijat
2. Tarikat
3. Hakikat
4. Marifet
Ova četiri nabora nalaze se na sve četiri strane i poruka su posjetiocu kabura, odakle god da kreneš, ove četiri kapije moraš proći. Ako ih ne prođeš, ti si zalutao i propao.
Tarih je napisan u pet polja, što je aluzija na pet islamskih šarta (uslova). Iz Ulice braće Puzić do nivoa turbeta ima šest stepenika. Neimar kao da je ostavio poruku: bez osvjedočenja i vjerovanja u šest imanskih šarta (uslova) uzlud je dolaziti na zijaret ovom turbetu. Vjerovanje u šest imanskih šarta je ključ za murad i dovu.
Jedan hronogram povodom Šejh Jujine smrti u sedam brojeva spjevao je i sarajevski pjesnik Muhamed Bistrigija.
P.S. Slikala moja malenkost, nekad ljetos...
