Istina o Bogu

[Voddaa]

Svako vrijeme nosi i svoje tradicije, licna shvatanja i poimanja.

I uvijek ce biti prisutno pitanje sta ili ko je bog? Religije, kao izvorni i glavni zagovornici, nemaju odgovor na ovo.

Zašto nemaju odgovor? Religije iznose tvrdnje o Bogu – naravno, ne postoji jedinstvena definicija.

https://www.enciklopedija.hr/clanak/bog

Eto definicija o Bogu kako su se razvijale kroz povijest, ali sve su jednake u tome da je Bog uzrok svega što postoji, o tome je i ova tema, što je onda zbilja taj uzrok, je li to tko ili što, na koju stranu će se argumenti prikloniti, jer ne mogu biti obje tvrdnje točne, dakako.

Definicija se s vremenom mijenjala, ali shvatanje Boga kao uzroka prilično se razlikuje čak i među tri monoteističke religije.

Na primjer, u islamu (Kur’an) o prirodi Boga se govori vrlo malo, za razliku od drugih monoteističkih tradicija. Čak je i šehadet zasnovan na negaciji - “nema boga osim Boga”.

[John Cleese]

Pa sada, teško je s potpunom sigurnošću tvrditi kakva je bila percepcija Boga kroz cijelu historiju ljudskog roda. Monoteističke religije tvrde da je jedinstvena poruka postojala od samog početka ljudske vrste.

Samo, ti što monoteističke tvrde, ne znači nužno da jeste.

Šta je tvrdila prva monoteistička religija? Prije abrahamskih bile su dvije monoteističke, zoroastrizam (vatra) i religija boga Atona koju je uveo faraon Ehnaton.

Nemoguće je reći koja je bila prva monoteistička religija ako se ne oslonimo na izvore samih tih religija. Nijedna od tri velike monoteističke religije ne tvrdi da su nastale tek prije nekoliko hiljada godina; sve polaze od ideje da su njihovi korijeni povezani s početkom čovječanstva. Možda su se te ideje kroz vrijeme prenosile i kroz druge religije, uključujući i one koje si spomenuo, samo u drugačijem obliku i s promjenama u načinu razumijevanja. Naravno, to se ne može dokazati, ali je to tvrdnja.

Posve je jasno ili bi barem trebalo biti jasno da krscanstvo naprosto nije postojalo prije Krista, po kome je i nazvano, kao i da islam nije postojao prije Muhameda iz cega slijedi da judaizam mora biti po redu nastanka prva abrahamska religija - retroaktivno ekskluzivno svojatanje svega ocito preuzetog iz judaizma, na koje nisu imune kasnije nastale abrahamske religije, nije bas za pohvalu

Tim prije sto je to zapravo i irelevantno izvan diskursa abrahamskog medjureligijskog nadjebavanja o ultimativnoj ispravnosti i bogougodnosti uz niz pogresnih pretpostavki medju kojima bi najgora mogla biti upravo ta da nepojmljivom i svemogucem bogu uopce moze biti ugodno da ga zamisljaju i predstavljaju kao psihopatu i sadista koji je cak i zbog u sustini beznacajnih pizdarija u stanju vjecito muciti svoja stvorenja te kao antropomorfnu nakazu koja podlijeze porivima kojima se i nesto bolji i koherentniji covjek moze oduprijeti - ljubomori, gnijevu, osvetoljubivosti...

[Hakiz]

Pa sada, teško je s potpunom sigurnošću tvrditi kakva je bila percepcija Boga kroz cijelu historiju ljudskog roda. Monoteističke religije tvrde da je jedinstvena poruka postojala od samog početka ljudske vrste.

Samo, ti što monoteističke tvrde, ne znači nužno da jeste.

Šta je tvrdila prva monoteistička religija? Prije abrahamskih bile su dvije monoteističke, zoroastrizam (vatra) i religija boga Atona koju je uveo faraon Ehnaton.

Nemoguće je reći koja je bila prva monoteistička religija ako se ne oslonimo na izvore samih tih religija. Nijedna od tri velike monoteističke religije ne tvrdi da su nastale tek prije nekoliko hiljada godina; sve polaze od ideje da su njihovi korijeni povezani s početkom čovječanstva. Možda su se te ideje kroz vrijeme prenosile i kroz druge religije, uključujući i one koje si spomenuo, samo u drugačijem obliku i s promjenama u načinu razumijevanja. Naravno, to se ne može dokazati, ali je to tvrdnja.

Prve monoteističke religije su bile zoroastrizam, zatim religija Sunca (bog Aton) koju je osnovao faraon Ehnaton i judaizam. Iako su sve tri vremenski blizu, zoroastrizam je, ipak, prva. Od ove druge dvije mislim da je judaizam starija.

Prve ozbiljno, uslovno rečeno "moderno", struktuirane organizovane religije su hinduizam i judaizam. Mislim da onda ide budizam, pa hrišćanstvo.

To za ove velike religije.

Za religije individualnih plemena, ko zna.

To su podaci kojima barata nauka. Kako je do njih došla, da li iz samih tih religija ili ima nezavisne dokaze, to je druga tema.

[skupljac_zeljeza]

Posve je jasno ili bi barem trebalo biti jasno da krscanstvo naprosto nije postojalo prije Krista, po kome je i nazvano, kao i da islam nije postojao prije Muhameda iz cega slijedi da judaizam mora biti po redu nastanka prva abrahamska religija - retroaktivno ekskluzivno svojatanje svega ocito preuzetog iz judaizma, na koje nisu imune kasnije nastale abrahamske religije, nije bas za pohvalu

Ima i drugih viđenja toka vjerske misli...

VJERA ILI VJERE
Teolozi i pisci historije religija obično ovo pitanje razmatraju pod nazivom vjera. Govore: Ibrahimova vjera, jevrejska vjera, kršćanska vjera, vjera islam.
Svakog poslanika nosioca Šerijata smatraju donosiocem jedne vjere.
Termin koji je najviše raširen među ljudima je upravo ovaj.
Kur'an ima poseban način izražavanja, koji izvire iz njegovog posebnog pogleda na svijet. Prema kur'anskom stanovištu, Božija vjera od Adema pa sve do Pečata poslanika je jedna te ista vjera. Svi su poslanici, i poslanici nosioci Šerijata kao i poslanici koji nisu nosioci Šerijata, pozivali u istu školu mišljenja.
Načela poslaničkih učenja koja se zovu vjera bila su jedna te ista. Jedna od osobina po kojoj se nebeski šerijati razlikuju od ostalih ogleda se u čitavom nizu sporednih pitanja koja su postojala shodno zahtjevima vremena, posebnostima okoline i osobenostima ljudi koji su pozivani, a svi su bili različiti oblici i raznoliki dijelovi jedne zbilje usmjereni ka jednom cilju i jednom odredištu.
Druga osobenost je bila na razini poduke, gdje je svaki naredni poslanik, uporedo sa čovjekovim usavršavanjem, donosio svoja učenja koja su bila iz iste oblasti, ali na višoj razini. Ogromna je razlika između islamskih učenja koja se tiču izvora, proživljenja, svijeta i učenja poslanikā prije islama. Ona se ogleda u različitim razinama pitanja i načinu na koji su ta pitanja postavljana.
Čovjek je u poslaničkim učenjima bio poput kakvog učenika kojeg su vodili od prvog do posljednjeg razreda. Ovo je usavršavanje vjere, a ne različitost vjera. Kur'an nikada ne spominje riječ vjera u množini.
Prema Kur'anu, ono što je postojalo jeste vjera, a ne vjere. Jedna od razlika između poslanikā, genijalaca i velikih filozofa je ta da je svaki od filozofa imao sebi svojstvenu školu mišljenja. Zbog toga su u svijetu uvijek postojale filozofije, a ne filozofija. Međutim, Božiji poslanici uvijek su potvrđivali, a ne poricali jedni druge.
Da se bilo koji od poslanika našao u okruženju i vremenu drugog poslanika, donosio bi zakon i pravila kao i on. Kur'an jasno kaže da su poslanici činili jednu jedinstvenu cjelinu. Prethodni poslanici su bili nagovjestitelji narednih poslanika, a naredni bi potvrđivali prethodne. Također, jasno kaže da je od svih poslanika uzet čvrst zavjet da će jedni druge nagovještavati i potvrđivati.
Uzvišeni kaže:
I kad je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: “Eto, dajem vam Knjigu i dajem vam Mudrost! A potom, kad vam poslanik dođe, koji će potvrditi ono što u vas je, u nj zbilja povjerujte i zbilja ga pomozite! Da li vi” – kazao bi Allah –“potvrđujete i na sebe primate da se na to breme Meni obavežete?” A poslanici bi odgovorili: “Mi pristajemo!” “Onda” – reče Allah – “budite tome svjedoci, a Ja sam s vama Onaj Koji svjedoči!”
Časni Kur'an, koji vjeru Božiju od Adema do Pečata poslanika predstavlja kao jedan neprekidan tok, a ne nekoliko njih, nadjeva joj jedno ime, a to je islam.
Naravno, ovim se ne želi reći da se u svim vremenima Božija vjera nazivala ovim imenom i da je pod ovim imenom bila poznata među ljudima, već se želi reći da vjera posjeduje bit koju najbolje predstavlja riječ islam.
Zato se kaže:
"Doista je vjera kod Allaha – islam!"

[Hakiz]

Posve je jasno ili bi barem trebalo biti jasno da krscanstvo naprosto nije postojalo prije Krista, po kome je i nazvano, kao i da islam nije postojao prije Muhameda iz cega slijedi da judaizam mora biti po redu nastanka prva abrahamska religija - retroaktivno ekskluzivno svojatanje svega ocito preuzetog iz judaizma, na koje nisu imune kasnije nastale abrahamske religije, nije bas za pohvalu

Ima i drugih viđenja toka vjerske misli...

VJERA ILI VJERE
Teolozi i pisci historije religija obično ovo pitanje razmatraju pod nazivom vjera. Govore: Ibrahimova vjera, jevrejska vjera, kršćanska vjera, vjera islam.
Svakog poslanika nosioca Šerijata smatraju donosiocem jedne vjere.
Termin koji je najviše raširen među ljudima je upravo ovaj.
Kur'an ima poseban način izražavanja, koji izvire iz njegovog posebnog pogleda na svijet. Prema kur'anskom stanovištu, Božija vjera od Adema pa sve do Pečata poslanika je jedna te ista vjera. Svi su poslanici, i poslanici nosioci Šerijata kao i poslanici koji nisu nosioci Šerijata, pozivali u istu školu mišljenja.
Načela poslaničkih učenja koja se zovu vjera bila su jedna te ista. Jedna od osobina po kojoj se nebeski šerijati razlikuju od ostalih ogleda se u čitavom nizu sporednih pitanja koja su postojala shodno zahtjevima vremena, posebnostima okoline i osobenostima ljudi koji su pozivani, a svi su bili različiti oblici i raznoliki dijelovi jedne zbilje usmjereni ka jednom cilju i jednom odredištu.
Druga osobenost je bila na razini poduke, gdje je svaki naredni poslanik, uporedo sa čovjekovim usavršavanjem, donosio svoja učenja koja su bila iz iste oblasti, ali na višoj razini. Ogromna je razlika između islamskih učenja koja se tiču izvora, proživljenja, svijeta i učenja poslanikā prije islama. Ona se ogleda u različitim razinama pitanja i načinu na koji su ta pitanja postavljana.
Čovjek je u poslaničkim učenjima bio poput kakvog učenika kojeg su vodili od prvog do posljednjeg razreda. Ovo je usavršavanje vjere, a ne različitost vjera. Kur'an nikada ne spominje riječ vjera u množini.
Prema Kur'anu, ono što je postojalo jeste vjera, a ne vjere. Jedna od razlika između poslanikā, genijalaca i velikih filozofa je ta da je svaki od filozofa imao sebi svojstvenu školu mišljenja. Zbog toga su u svijetu uvijek postojale filozofije, a ne filozofija. Međutim, Božiji poslanici uvijek su potvrđivali, a ne poricali jedni druge.
Da se bilo koji od poslanika našao u okruženju i vremenu drugog poslanika, donosio bi zakon i pravila kao i on. Kur'an jasno kaže da su poslanici činili jednu jedinstvenu cjelinu. Prethodni poslanici su bili nagovjestitelji narednih poslanika, a naredni bi potvrđivali prethodne. Također, jasno kaže da je od svih poslanika uzet čvrst zavjet da će jedni druge nagovještavati i potvrđivati.
Uzvišeni kaže:
I kad je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: “Eto, dajem vam Knjigu i dajem vam Mudrost! A potom, kad vam poslanik dođe, koji će potvrditi ono što u vas je, u nj zbilja povjerujte i zbilja ga pomozite! Da li vi” – kazao bi Allah –“potvrđujete i na sebe primate da se na to breme Meni obavežete?” A poslanici bi odgovorili: “Mi pristajemo!” “Onda” – reče Allah – “budite tome svjedoci, a Ja sam s vama Onaj Koji svjedoči!”
Časni Kur'an, koji vjeru Božiju od Adema do Pečata poslanika predstavlja kao jedan neprekidan tok, a ne nekoliko njih, nadjeva joj jedno ime, a to je islam.
Naravno, ovim se ne želi reći da se u svim vremenima Božija vjera nazivala ovim imenom i da je pod ovim imenom bila poznata među ljudima, već se želi reći da vjera posjeduje bit koju najbolje predstavlja riječ islam.
Zato se kaže:
"Doista je vjera kod Allaha – islam!"

Da, muslimani se služe tim trikom vezanim za arapski jezik.

[skupljac_zeljeza]

Da, ne postoji termin edjan u teološkoj misli što je množina od din.

[Hakiz]

Ne samo to.

Riječ "allah" znači, naprosto, bog. Bilo koji. Na primjer Jupiter bi bio rimski alah, Zevs bi bio helenistički alah itd.

Ali, kako je "službeni" jezik islama arapski, uobičajenu riječ alah, bog, su nearapski vjernici "promovisali" u lično ime samo islamskog boga. Pa je Allah postao isključivo islamski bog. A muslimani govornici arapskog su to rado pustili da se desi, da se obična, uopštena, riječ jednog jezika veže za tačno određenog boga.

Slično je sa riječi musliman koja, ako se ne varam, znači vjernik, ali bilo koje vjeroispovijesti. Pokoran bogu, ali bilo kojem bogu. Slično kao sa alah, taj pojam je prisvojen, pa sada možemo čuti da su svi vjernici, bilo koje vjeroispovijesti muslimani, (šta kada je samo arapski jezik u pitanju i jesu), ali se "ispod" tog naglašavanja krije misionarska namjera da su svi, zapravo, sljedbenici Muhameda i Kur'ana.

Jezik je oružje. U ratu, pa i vjerskom ratu, džihadu u ovom slučaju, iako se ne vodi fizičkim nasiljem, sve je dozvoljeno, pa i falsifikovanje jezika.

[John Cleese]

Posve je jasno ili bi barem trebalo biti jasno da krscanstvo naprosto nije postojalo prije Krista, po kome je i nazvano, kao i da islam nije postojao prije Muhameda iz cega slijedi da judaizam mora biti po redu nastanka prva abrahamska religija - retroaktivno ekskluzivno svojatanje svega ocito preuzetog iz judaizma, na koje nisu imune kasnije nastale abrahamske religije, nije bas za pohvalu

Ima i drugih viđenja toka vjerske misli...

VJERA ILI VJERE
Teolozi i pisci historije religija obično ovo pitanje razmatraju pod nazivom vjera. Govore: Ibrahimova vjera, jevrejska vjera, kršćanska vjera, vjera islam.
Svakog poslanika nosioca Šerijata smatraju donosiocem jedne vjere.
Termin koji je najviše raširen među ljudima je upravo ovaj.
Kur'an ima poseban način izražavanja, koji izvire iz njegovog posebnog pogleda na svijet. Prema kur'anskom stanovištu, Božija vjera od Adema pa sve do Pečata poslanika je jedna te ista vjera. Svi su poslanici, i poslanici nosioci Šerijata kao i poslanici koji nisu nosioci Šerijata, pozivali u istu školu mišljenja.
Načela poslaničkih učenja koja se zovu vjera bila su jedna te ista. Jedna od osobina po kojoj se nebeski šerijati razlikuju od ostalih ogleda se u čitavom nizu sporednih pitanja koja su postojala shodno zahtjevima vremena, posebnostima okoline i osobenostima ljudi koji su pozivani, a svi su bili različiti oblici i raznoliki dijelovi jedne zbilje usmjereni ka jednom cilju i jednom odredištu.
Druga osobenost je bila na razini poduke, gdje je svaki naredni poslanik, uporedo sa čovjekovim usavršavanjem, donosio svoja učenja koja su bila iz iste oblasti, ali na višoj razini. Ogromna je razlika između islamskih učenja koja se tiču izvora, proživljenja, svijeta i učenja poslanikā prije islama. Ona se ogleda u različitim razinama pitanja i načinu na koji su ta pitanja postavljana.
Čovjek je u poslaničkim učenjima bio poput kakvog učenika kojeg su vodili od prvog do posljednjeg razreda. Ovo je usavršavanje vjere, a ne različitost vjera. Kur'an nikada ne spominje riječ vjera u množini.
Prema Kur'anu, ono što je postojalo jeste vjera, a ne vjere. Jedna od razlika između poslanikā, genijalaca i velikih filozofa je ta da je svaki od filozofa imao sebi svojstvenu školu mišljenja. Zbog toga su u svijetu uvijek postojale filozofije, a ne filozofija. Međutim, Božiji poslanici uvijek su potvrđivali, a ne poricali jedni druge.
Da se bilo koji od poslanika našao u okruženju i vremenu drugog poslanika, donosio bi zakon i pravila kao i on. Kur'an jasno kaže da su poslanici činili jednu jedinstvenu cjelinu. Prethodni poslanici su bili nagovjestitelji narednih poslanika, a naredni bi potvrđivali prethodne. Također, jasno kaže da je od svih poslanika uzet čvrst zavjet da će jedni druge nagovještavati i potvrđivati.
Uzvišeni kaže:
I kad je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: “Eto, dajem vam Knjigu i dajem vam Mudrost! A potom, kad vam poslanik dođe, koji će potvrditi ono što u vas je, u nj zbilja povjerujte i zbilja ga pomozite! Da li vi” – kazao bi Allah –“potvrđujete i na sebe primate da se na to breme Meni obavežete?” A poslanici bi odgovorili: “Mi pristajemo!” “Onda” – reče Allah – “budite tome svjedoci, a Ja sam s vama Onaj Koji svjedoči!”
Časni Kur'an, koji vjeru Božiju od Adema do Pečata poslanika predstavlja kao jedan neprekidan tok, a ne nekoliko njih, nadjeva joj jedno ime, a to je islam.
Naravno, ovim se ne želi reći da se u svim vremenima Božija vjera nazivala ovim imenom i da je pod ovim imenom bila poznata među ljudima, već se želi reći da vjera posjeduje bit koju najbolje predstavlja riječ islam.
Zato se kaže:
"Doista je vjera kod Allaha – islam!"

Bio bi dovoljan i zadnji pasus, bez parole na kraju

To bi vec i imalo nekakvog smisla, ali kad bi abrahamsko vidjenje boga, koje ne bih ponovo ilustrirao u tako kratkom intervalu nakon prethodne ilustracije, uopce imalo smisla

[skupljac_zeljeza]

Bio bi dovoljan i zadnji pasus, bez parole na kraju

To bi vec i imalo nekakvog smisla, ali kad bi abrahamsko vidjenje boga, koje ne bih ponovo ilustrirao u tako kratkom intervalu nakon prethodne ilustracije, uopce imalo smisla

Zato što je islam svaka predanost Bogu pa bila Adamova, Noina, Mojsijeva, Isusova, Muhammedova.

Islam (arapski: الإسلام; latinično: al-'islām, predanost Bogu)

[John Cleese]

Bio bi dovoljan i zadnji pasus, bez parole na kraju

To bi vec i imalo nekakvog smisla, ali kad bi abrahamsko vidjenje boga, koje ne bih ponovo ilustrirao u tako kratkom intervalu nakon prethodne ilustracije, uopce imalo smisla

Zato što je islam svaka predanost Bogu pa bila Adamova, Noina, Mojsijeva, Isusova, Muhammedova.

Islam (arapski: الإسلام; latinično: al-'islām, predanost Bogu)

Jasno. I vec sam rekao i da bi to imalo smisla i pod kojim uvjetom bi imalo smisla

[Hakiz]

Bio bi dovoljan i zadnji pasus, bez parole na kraju

To bi vec i imalo nekakvog smisla, ali kad bi abrahamsko vidjenje boga, koje ne bih ponovo ilustrirao u tako kratkom intervalu nakon prethodne ilustracije, uopce imalo smisla

Zato što je islam svaka predanost Bogu pa bila Adamova, Noina, Mojsijeva, Isusova, Muhammedova.

Islam (arapski: الإسلام; latinično: al-'islām, predanost Bogu)

A oni koji nisu abrahamci? Njih ima barem 50 %, nije ih zanemariti. Danas 50 %, a u istoriji čovječanstva puno više.

Reći vjernik i misliti samo na abrahamca je kao reći čovjek a misliti isključivo na muškarca

[MehmedPasaMoric]

Moze neki dokaz za postojanje islama u vremenu izmedju Adema i poslanikovog pecata? Govorimo o periodu minimum minimuma od 200 hiljada godina. I usput ako nije problem, dokaz za neke poslanike medju npr. Kinezima, Aboridzanima ili Nordijcima. Hvala

[teodati]

Znaš istinu? Pa ti si božiji sin, sunce ti yebem

Jok, samo sam metafizičar, a metafizika jedina može objasniti sve što postoji, jer je ova naša dimenzija prostor-vremena, samo jedna mala sićušna stvarčica u cjelokupnoj stvarnosti, e da.

Metafizika ne objašnjava ništa, to je samo lingvistička gimnastika, mudrosranje, mlaćenje prazne slame...

Haha, vidi se da se još nisi susreo sa pravom metafizikom, ali hoćeš, ima i matematike, malo teže nego što je kod nas na Zemlji, samo kažem, nećeš se razočarati, dapače.

[teodati]

Znaci, nastaju prvo inteligentna ziva svjesna bica, pa onda puno kasnije materija.....?

Jesam li sad dobro shvatio?
Ako jesam, onda se opet vracamo na ono da ti debelo lupas loncice.... Ako je nesto "zivi bice", po defaultu je materijalno. Ako nije materijalno, onda nije ni zivo, pa samim tim nije ni bice.
Ovo je kao da vjetar nazoves zivim bicem.

Koristeci tu tvoju "logiku", jasno je zasto ti je Biblija "istina", Jahve postoji, Isus nadcovjek, itd.itd., a jos je jasnije da ce tvoja teorija svega biti krcata ovakvim nedokazivim i neprovjerljivim tvrdnjama. Identicno pisanijama u vjerskim knjigama, jer je evidentno da su ti one, tacnije Biblija, polazna tacka "teorije svega". Posto je Biblija suplja k'o svajcarski sir, samim tim ni tvoja famozna teorija ne moze biti nista punija.

Koje ti gluposti pišeš, što je točno život nauka još ne zna, ne zna ni odakle je došao ni kako je nastao, kraj priče, zapravo početak priče.

Tako da je ovo tvoje blebetanje da je živo biće samo nešto materijalno mlaćenje prazne slame, kada ćeš znati zbilja kako je život nastao, onda ćeš moći nešto i tvrditi, ovako ovo je samo tvoje vjerovanje, i to potpuno krivo, ali na koje imaš pravo, isto kao i drugi vjernici.

[teodati]

Rekao si da znas istinu, a to i u Bibliji pise, na moje pitanje koji je dokaz da stvoritelj licni progovara u Bibliji. Dakle dokazi su 1. Ti znas, 2. U Bibliji pise

Sačekaj moju službenu objavu "teorije svega" (nisam je bez veze tako nazvao, dapače), pa ćeš vidjeti ima li ili nema dokaza za sve što tvrdim, a to se poklapa sa Biblijom a ne sa naučnim bajkama o postanku svemira, samo kažem.

koja se ceka vec toliko da se jos jedna Biblija mogla napisati... da, samo malo sacekati...

Tko se zadnji smije...

[teodati]

Zašto nemaju odgovor? Religije iznose tvrdnje o Bogu – naravno, ne postoji jedinstvena definicija.

https://www.enciklopedija.hr/clanak/bog

Eto definicija o Bogu kako su se razvijale kroz povijest, ali sve su jednake u tome da je Bog uzrok svega što postoji, o tome je i ova tema, što je onda zbilja taj uzrok, je li to tko ili što, na koju stranu će se argumenti prikloniti, jer ne mogu biti obje tvrdnje točne, dakako.

Definicija se s vremenom mijenjala, ali shvatanje Boga kao uzroka prilično se razlikuje čak i među tri monoteističke religije.

Na primjer, u islamu (Kur’an) o prirodi Boga se govori vrlo malo, za razliku od drugih monoteističkih tradicija. Čak je i šehadet zasnovan na negaciji - “nema boga osim Boga”.

Ljudi su se već davno dogovorili oko nekih pojmova, tako je Bog prvenstveno uzrok svega, i naravno da se taj uzrok svega razlikuje od religije do religije, inače bi sve bila samo jedna religija.

Međutim, istina o Bogu samo je jedna, koja, ima li neka religija potpunu istinu, ili je nema nijedna?

Svaka religija tvrdi da je istina upravo ono što ona tumači, ne može to biti jer se suprotno tumači, ne može recimo biti istina da je Bog vječno osobno svjesno biće, i da nije osobno svjesno vječno biće, samo je jedno istina o tome, a drugo je laž, e, ali što je istina a što laž?

Ovo je tema o tome, svatko može dati svoje mišljenje, zašto je ovo ili zašto je upravo ono drugo istina, eto, čekam da oni hrabri iznesu zašto vjeruju upravo u to što vjeruju a ne u nešto drugo, u što drugi vjeruju.

Nikada nećemo doći do istine ako o tome ozbiljno javno ne razgovaramo, ako se svaki skupi u svoj kut i tjera svoje, a ne sasluša i drugu stranu, to je moje mišljenje, da jedino otvoreni ozbiljni razgovori mogu dati pravu istinu o svima nama, a koja je samo jedna.

[Voddaa]

Samo, ti što monoteističke tvrde, ne znači nužno da jeste.

Šta je tvrdila prva monoteistička religija? Prije abrahamskih bile su dvije monoteističke, zoroastrizam (vatra) i religija boga Atona koju je uveo faraon Ehnaton.

Nemoguće je reći koja je bila prva monoteistička religija ako se ne oslonimo na izvore samih tih religija. Nijedna od tri velike monoteističke religije ne tvrdi da su nastale tek prije nekoliko hiljada godina; sve polaze od ideje da su njihovi korijeni povezani s početkom čovječanstva. Možda su se te ideje kroz vrijeme prenosile i kroz druge religije, uključujući i one koje si spomenuo, samo u drugačijem obliku i s promjenama u načinu razumijevanja. Naravno, to se ne može dokazati, ali je to tvrdnja.

Posve je jasno ili bi barem trebalo biti jasno da krscanstvo naprosto nije postojalo prije Krista, po kome je i nazvano, kao i da islam nije postojao prije Muhameda iz cega slijedi da judaizam mora biti po redu nastanka prva abrahamska religija - retroaktivno ekskluzivno svojatanje svega ocito preuzetog iz judaizma, na koje nisu imune kasnije nastale abrahamske religije, nije bas za pohvalu

Tim prije sto je to zapravo i irelevantno izvan diskursa abrahamskog medjureligijskog nadjebavanja o ultimativnoj ispravnosti i bogougodnosti uz niz pogresnih pretpostavki medju kojima bi najgora mogla biti upravo ta da nepojmljivom i svemogucem bogu uopce moze biti ugodno da ga zamisljaju i predstavljaju kao psihopatu i sadista koji je cak i zbog u sustini beznacajnih pizdarija u stanju vjecito muciti svoja stvorenja te kao antropomorfnu nakazu koja podlijeze porivima kojima se i nesto bolji i koherentniji covjek moze oduprijeti - ljubomori, gnijevu, osvetoljubivosti...

Mislio sam na osnovne ideje religija, a ne na njihovo kasnije formaliziranje u kodekse. Vise u smislu da Mojsije, Abraham i David imaju vazno mjesto u krscanstvu, iako su zivjeli prije rodjenja Isusa. Slicno je i u islamu. Naravno, formalni kodeksi nastaju kasnije u odnosu na pocetke onoga sto danas podrazumijevamo pod ovim religijama.

[Voddaa]

https://www.enciklopedija.hr/clanak/bog

Eto definicija o Bogu kako su se razvijale kroz povijest, ali sve su jednake u tome da je Bog uzrok svega što postoji, o tome je i ova tema, što je onda zbilja taj uzrok, je li to tko ili što, na koju stranu će se argumenti prikloniti, jer ne mogu biti obje tvrdnje točne, dakako.

Definicija se s vremenom mijenjala, ali shvatanje Boga kao uzroka prilično se razlikuje čak i među tri monoteističke religije.

Na primjer, u islamu (Kur’an) o prirodi Boga se govori vrlo malo, za razliku od drugih monoteističkih tradicija. Čak je i šehadet zasnovan na negaciji - “nema boga osim Boga”.

Ljudi su se već davno dogovorili oko nekih pojmova, tako je Bog prvenstveno uzrok svega, i naravno da se taj uzrok svega razlikuje od religije do religije, inače bi sve bila samo jedna religija.

Međutim, istina o Bogu samo je jedna, koja, ima li neka religija potpunu istinu, ili je nema nijedna?

Svaka religija tvrdi da je istina upravo ono što ona tumači, ne može to biti jer se suprotno tumači, ne može recimo biti istina da je Bog vječno osobno svjesno biće, i da nije osobno svjesno vječno biće, samo je jedno istina o tome, a drugo je laž, e, ali što je istina a što laž?

Ovo je tema o tome, svatko može dati svoje mišljenje, zašto je ovo ili zašto je upravo ono drugo istina, eto, čekam da oni hrabri iznesu zašto vjeruju upravo u to što vjeruju a ne u nešto drugo, u što drugi vjeruju.

Nikada nećemo doći do istine ako o tome ozbiljno javno ne razgovaramo, ako se svaki skupi u svoj kut i tjera svoje, a ne sasluša i drugu stranu, to je moje mišljenje, da jedino otvoreni ozbiljni razgovori mogu dati pravu istinu o svima nama, a koja je samo jedna.

Slazem se. Samo sam istaknuo cinjenicu da razlicite religije imaju razlicit pogled na prirodu Boga ili na razmatranje same prirode Boga. Recimo, u islamu je opcenito poznato da je Bog pojmovno nedokuciv, dok je ta osobina u krscanstvu nesto manje izrazena - posebno kroz Isusa kao osobu.

[Voddaa]

Ne samo to.

Riječ "allah" znači, naprosto, bog. Bilo koji. Na primjer Jupiter bi bio rimski alah, Zevs bi bio helenistički alah itd.

Ali, kako je "službeni" jezik islama arapski, uobičajenu riječ alah, bog, su nearapski vjernici "promovisali" u lično ime samo islamskog boga. Pa je Allah postao isključivo islamski bog. A muslimani govornici arapskog su to rado pustili da se desi, da se obična, uopštena, riječ jednog jezika veže za tačno određenog boga.

Slično je sa riječi musliman koja, ako se ne varam, znači vjernik, ali bilo koje vjeroispovijesti. Pokoran bogu, ali bilo kojem bogu. Slično kao sa alah, taj pojam je prisvojen, pa sada možemo čuti da su svi vjernici, bilo koje vjeroispovijesti muslimani, (šta kada je samo arapski jezik u pitanju i jesu), ali se "ispod" tog naglašavanja krije misionarska namjera da su svi, zapravo, sljedbenici Muhameda i Kur'ana.

Jezik je oružje. U ratu, pa i vjerskom ratu, džihadu u ovom slučaju, iako se ne vodi fizičkim nasiljem, sve je dozvoljeno, pa i falsifikovanje jezika.

Za mene je u ovome sustina i naglasak je na univerzalnosti religija, odnosno puteva do Boga. Zapravo, ne mislim nuzno na religije kao formalne sisteme, vec vise na ideju 'puta do Boga', ako to ima smisla.

[šarf]

Bravo Teodati.
Istina kao istina je svima vidljiva,samo što neki ljudi nisu spremni za istinu koja im ne odgovara i zato ove rasprave.
Tri su stvari potrebne da se istina prihvati.

1.Da neko traži (želi)istinu,ne možeš doći do nečega ako to ne želiš
2.Da je taj neko iskren,pa ako nađe da je istina nešto drugačija od onoga u što je do sada vjerovao da je istina,takav će priznati da je do sada bio u krivu i reći će da je istina to nešto drugo,a ne može to učiniti ako nema potrebnu osobinu pod tri
3.Da je taj neko ponizan

[John Cleese]

Nemoguće je reći koja je bila prva monoteistička religija ako se ne oslonimo na izvore samih tih religija. Nijedna od tri velike monoteističke religije ne tvrdi da su nastale tek prije nekoliko hiljada godina; sve polaze od ideje da su njihovi korijeni povezani s početkom čovječanstva. Možda su se te ideje kroz vrijeme prenosile i kroz druge religije, uključujući i one koje si spomenuo, samo u drugačijem obliku i s promjenama u načinu razumijevanja. Naravno, to se ne može dokazati, ali je to tvrdnja.

Posve je jasno ili bi barem trebalo biti jasno da krscanstvo naprosto nije postojalo prije Krista, po kome je i nazvano, kao i da islam nije postojao prije Muhameda iz cega slijedi da judaizam mora biti po redu nastanka prva abrahamska religija - retroaktivno ekskluzivno svojatanje svega ocito preuzetog iz judaizma, na koje nisu imune kasnije nastale abrahamske religije, nije bas za pohvalu

Tim prije sto je to zapravo i irelevantno izvan diskursa abrahamskog medjureligijskog nadjebavanja o ultimativnoj ispravnosti i bogougodnosti uz niz pogresnih pretpostavki medju kojima bi najgora mogla biti upravo ta da nepojmljivom i svemogucem bogu uopce moze biti ugodno da ga zamisljaju i predstavljaju kao psihopatu i sadista koji je cak i zbog u sustini beznacajnih pizdarija u stanju vjecito muciti svoja stvorenja te kao antropomorfnu nakazu koja podlijeze porivima kojima se i nesto bolji i koherentniji covjek moze oduprijeti - ljubomori, gnijevu, osvetoljubivosti...

Mislio sam na osnovne ideje religija, a ne na njihovo kasnije formaliziranje u kodekse. Vise u smislu da Mojsije, Abraham i David imaju vazno mjesto u krscanstvu, iako su zivjeli prije rodjenja Isusa. Slicno je i u islamu. Naravno, formalni kodeksi nastaju kasnije u odnosu na pocetke onoga sto danas podrazumijevamo pod ovim religijama.

Bez obzira na sta si mislio dok si pisao sta si napisao, znano je, barem okvirno, kad je sta i u cijem okrilju nastalo, ukljucujuci i "osnovne ideje" abrahamskih religija, pa stoga nije tacno da je o toj tematici bilo sta bitno "nemoguce reci"

[belfy]

Sačekaj moju službenu objavu "teorije svega" (nisam je bez veze tako nazvao, dapače), pa ćeš vidjeti ima li ili nema dokaza za sve što tvrdim, a to se poklapa sa Biblijom a ne sa naučnim bajkama o postanku svemira, samo kažem.

koja se ceka vec toliko da se jos jedna Biblija mogla napisati... da, samo malo sacekati...

Tko se zadnji smije...

...nije skontao foru. sadeva i devasa.

[-Chesterfield-]

https://www.enciklopedija.hr/clanak/bog

Eto definicija o Bogu kako su se razvijale kroz povijest, ali sve su jednake u tome da je Bog uzrok svega što postoji, o tome je i ova tema, što je onda zbilja taj uzrok, je li to tko ili što, na koju stranu će se argumenti prikloniti, jer ne mogu biti obje tvrdnje točne, dakako.

Definicija se s vremenom mijenjala, ali shvatanje Boga kao uzroka prilično se razlikuje čak i među tri monoteističke religije.

Na primjer, u islamu (Kur’an) o prirodi Boga se govori vrlo malo, za razliku od drugih monoteističkih tradicija. Čak je i šehadet zasnovan na negaciji - “nema boga osim Boga”.

Ljudi su se već davno dogovorili oko nekih pojmova, tako je Bog prvenstveno uzrok svega, i naravno da se taj uzrok svega razlikuje od religije do religije, inače bi sve bila samo jedna religija.

Međutim, istina o Bogu samo je jedna, koja, ima li neka religija potpunu istinu, ili je nema nijedna?

Svaka religija tvrdi da je istina upravo ono što ona tumači, ne može to biti jer se suprotno tumači, ne može recimo biti istina da je Bog vječno osobno svjesno biće, i da nije osobno svjesno vječno biće, samo je jedno istina o tome, a drugo je laž, e, ali što je istina a što laž?

Ovo je tema o tome, svatko može dati svoje mišljenje, zašto je ovo ili zašto je upravo ono drugo istina, eto, čekam da oni hrabri iznesu zašto vjeruju upravo u to što vjeruju a ne u nešto drugo, u što drugi vjeruju.

Nikada nećemo doći do istine ako o tome ozbiljno javno ne razgovaramo, ako se svaki skupi u svoj kut i tjera svoje, a ne sasluša i drugu stranu, to je moje mišljenje, da jedino otvoreni ozbiljni razgovori mogu dati pravu istinu o svima nama, a koja je samo jedna.

Postanak 2:2
„I počinu Bog u dan sedmi od svega djela svojega koje učini.“
Komentar: Ovaj stih prikazuje Boga kao biće koje treba odmor, što daje ljudske osobine.

Kur’an (Kaf, 38):
„Mi smo, doista, stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja, i nije Nas dotakao nikakav umor.“
Komentar: Allah je savršen i svemoćan, Njemu nije potreban odmor niti umor.

Postanak 6:6
„I pokaja se Gospod što je načinio čovjeka na Zemlji, i bi mu žao u srcu njegovu.“
Komentar: Ovdje se Bog prikazuje kao da može žaliti i mijenjati svoje odluke.

Kur’an (Taha, 52):
„Gospodar moj ne griješi i ne zaboravlja.“
Komentar: Allahova volja i odluke su savršene, bez greške i promjene.

Postanak 32:24–28
„I osta Jakov sam; i neko se poče boriti s njim dok zora ne svanu... Tada mu reče: Od sada se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima, i pobijedio si.“
Komentar: Ovaj stih prikazuje Boga kao biće koje može biti nadjačano u borbi, što nije svojstveno Bogu.

Kur’an (Eš-Šura, 11):
„Stvoritelj nebesa i Zemlje! Njemu nije ništa slično, a On sve čuje i vidi.“
Komentar: Allah je Jedan, jedinstven i neuporediv.

Postanak 3:9
„I viknu Gospod Bog Adamu, i reče mu: Gdje si ti?“
Komentar: Bog u ovom stihu postavlja pitanje, kao da ne zna gdje je čovjek.

Kur’an (Alu Imran, 5):
„Od Allaha nije ništa skriveno, ni na Zemlji ni na nebu.“
Komentar: Allah je Svevidi i Sveobuhvatni, ništa Mu ne može promaknuti.

Isaija 1:14
„Umoran sam, ne mogu više podnositi...“
Komentar: Prikazuje Boga kao biće koje može biti umorno i iznervirano.

Kur’an (El-Bekare, 255):
„Allaha ne obuzima ni drijemež ni san. Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji...“
Komentar: Allah je vječno budan i Svemoćan, bez slabosti.

[MehmedPasaMoric]

Biblija i Kuran nisu dokazi ni za sta, ni za postojanje boga a kamoli za njegove karakteristike

[Voddaa]

Posve je jasno ili bi barem trebalo biti jasno da krscanstvo naprosto nije postojalo prije Krista, po kome je i nazvano, kao i da islam nije postojao prije Muhameda iz cega slijedi da judaizam mora biti po redu nastanka prva abrahamska religija - retroaktivno ekskluzivno svojatanje svega ocito preuzetog iz judaizma, na koje nisu imune kasnije nastale abrahamske religije, nije bas za pohvalu

Tim prije sto je to zapravo i irelevantno izvan diskursa abrahamskog medjureligijskog nadjebavanja o ultimativnoj ispravnosti i bogougodnosti uz niz pogresnih pretpostavki medju kojima bi najgora mogla biti upravo ta da nepojmljivom i svemogucem bogu uopce moze biti ugodno da ga zamisljaju i predstavljaju kao psihopatu i sadista koji je cak i zbog u sustini beznacajnih pizdarija u stanju vjecito muciti svoja stvorenja te kao antropomorfnu nakazu koja podlijeze porivima kojima se i nesto bolji i koherentniji covjek moze oduprijeti - ljubomori, gnijevu, osvetoljubivosti...

Mislio sam na osnovne ideje religija, a ne na njihovo kasnije formaliziranje u kodekse. Vise u smislu da Mojsije, Abraham i David imaju vazno mjesto u krscanstvu, iako su zivjeli prije rodjenja Isusa. Slicno je i u islamu. Naravno, formalni kodeksi nastaju kasnije u odnosu na pocetke onoga sto danas podrazumijevamo pod ovim religijama.

Bez obzira na sta si mislio dok si pisao sta si napisao, znano je, barem okvirno, kad je sta i u cijem okrilju nastalo, ukljucujuci i "osnovne ideje" abrahamskih religija, pa stoga nije tacno da je o toj tematici bilo sta bitno "nemoguce reci"

Ok, slazem se. Napisao sam lijeno. Mislim da sam vec rekao sta sam mislio pod 'religije' (ideje). Zadnji dio tvoje posljednje recenice odnosi se na to da je nemoguce reci kada su nastale ideje koje religije propagiraju. Ne vidim da je to kontroverzno. Mislim da se vrtimo u krug, osim ako ne propustam neku dublju poentu na koju ukazujes.