arzuhal wrote:
U osnovi i u načelnom pogledu ono što zagovara ili propisuje islam se u najvećoj mjeri poklapa s onim što predstavlja "domet savremene civilizacije". Što se tiče različitih islamskih propisa, mnogi od njih imaju (odnosno imali bi) svoj smisao ukoliko postoji islamski okvir i instrumenti za njihovo sprovođenje i čuvanje u cjelini, inače su samo be/smisleni otoci. Odnosno radi se o krpljenju koliko ko već može da od sebe uradi i učini ili pabirčenje, a može biti i dosta zloupotrebe.
prvo je naivno, ako ne i iluzorno, vjerovatno kao posljedica gledanja na ove stvari iz naše perspektive "islama kao etičkog, ali ne i političkog sistema", što bi rekao f. karčić, ili tvojim rječnikom, islama bez "[institucionalnog] okvira i instrumenata". jer ovo drugo pretpostavlja i ljude koji djeci odsijecaju šake zbog krađe, sve "po (islamskom) zakonu", što bi rekao branković, ili jedan od onih utjerivača šerijata u CNN-ovom intervjuu neki dan. to i štošta drugo
nekako se u ovim raspravama miješaju stvari. teško je znati da li se raspravlja o idealnom tipu, ili o nesavršenoj izvedbi. prihvatimo da samo prvo ima smisla. moguće je da tu mnoge "sporne" stvari ne bi našle svoje oživotvorenje u stvarnosti jer se ljudi ne bi vodili pravilima koja im određeno postupanje
dopušta (život za život, ili udarac za neposlušnost, ili držanje robova, ili bacanje koje kakvih ljudi sa zgrada i sl.), već bi radije svoje postupanje oblikovali nekom idejom vrline (muhamed bi oprostio, ili ne bi udario, ili bi oslobodio, ili bog-zna-šta). aretologija umjesto deontologije. ali pravila koja postoje, ali se ne slijede (
jer...), dovoljno je da zagolica maštu
kad se te ideologije zamisle u svojoj prljavoj i nesavršenoj zbiljskoj varijanti onda je huntington ili kasni rawles neizbježan: sukob ili puko tolerisanje. uzaludna je potraga za "preklapanjem", jer ono može (ali, zaista teško) postojati samo u idealnom tipu, koji je po definiciji nedostižan