ExNihilo wrote:U određenom smislu, slučaj Aiša jeste izuzetno bitan za priču o reformi.
To iz razloga što tendencija da se hadis o Aiši proglasi pogrešnim, dakle da postoji ogromna greška u tekstu, što ja zaista vjerujem da jeste slučaj, otvara pandorinu kutiju. Vjerovanje da su Buharija i Muslim vjerodostojni ne samo u svom značenju, nego također u tekstu, dakle da predstavljaju od-do riječi Poslanika, postepeno je postala integralan dio doktrine sunija. Hafizi hadisa nisu rijetkost. Ljudi uče Buhariju i Muslima kao što uče Kur'an.
Pred muslimanima je ova dilema: nastaviti insistirati na potpunoj vjerodostojnosti teksta, ali suočiti se sa moralnim reprekusijama braka sa djevojčicom od 6 godina (što, uprkos uobičajenoj advokaturi, nije predstavljalo standardnu praksu kod Arapa, nije poznato (barem meni) da je bilo koji ashab učinio isto; a i sve da jeste bio običaj - misija Poslanika je bila da, između ostalog, ukida ružne običaje kao što je ukinuo zakopavanje ženske djece) ili prihvatiti grešku u tekstu, a samim tim otvoriti temu vjerodostojnosti teksta svih ostalih hadisa, metodologije po kojoj su prikupljeni, i beskrajnih implikacija koje takvo šta ostavlja na hadisku disciplinu, ali moguće i na fikh.
Što se uleme tiče, barem zasad, izbor je ovo prvo.
Mislim da je pretjerano reci da ljudi uce hadise Buhari i Muslim kao Kur'an. Koji je to broj ljudi?
Ostali dio posta je odlican, u sredinu.
Mozda je trenutak da postavimo pitanje da li j Gazali fulio kad je rekao da su vrata idztihada (rasprave) zatvorena.
Ako su i bila zatvorena, nuzno ih je otvoriti.
Vjerske posljedice su cak relativno ogranicene, ali drustvene mogu biti ogromne. Mislim da se te cinjenice pribojavaju i oni koji jesu za reforme, ne nuzno religijske, vec opste, drustvene.