Forum Klix.ba

"Pošto je Sulejmanova desna ruka posve izgorjela, tako da je ostala sama kost, počela se pripremati operacija za nasađivanje na kolac. Na zemlji je stajao jedan kolac od sedam-osam stopa duljine. Dok je Bartolomeo Sera svojim bodežom oštrio vrh kolca, Sulejman je stajao posve ravnodušno. Njegova je desna ruka bila posve izgorena i pretvorena u ugljen.

Krvnik ga povali na tle i razreže mu nožem veliku ranu na tragu. Poslije približi kolac ovoj rani i počne ga jednim maljem utjerivati u tijelo. Kad mu je kolac dospio u prsa, zaveže mu ruke, digne ga u zrak i kolac zabije u zemlju.

Dok se ova grozna kazna vršila, bijedni mladić, osim što se nije tužio, nije od sebe davao ni glasa. Naravno da mu je duša gorjela i da je osjećao najžešću bol, ali mu se na licu moglo vidjeti da ovo nije htio da oda. Kad je dignut u zrak, pogleda na narod, visokim glasom izrekne "Kelimei-šehadet“ (svjedočanstvo da je Bog samo jedan) i zamoli da mu se donese vode.

Jedan vojnik koji je čuvao stražu kod kolca htio mu je ispuniti želju. Bartolomeo Sera mu to zabrani rekavši "Sta to činiš? Ako mu dadneš vode, odmah će krepati!“

Sulejman je na uspravljenom kocu živio četiri sata. Gdjekada je učio neke citate iz Kur’ana, a pogled je upro u nebo. Da se iza odlaska Bartolomea Sere stražar nije smilovao i dao mu vode, možda bi još nekoliko sati živio.

Sulejman je umro čim je popio vodu. Iza njegove smrti otvoreno mu je bodežom na tijelu petnaest rana. Glava mu je pala na lijevo rame i tako je na kocu ostavljen četrdeset i osam sati.

Sulejmanov kostur je očistio vojnički kirurg Lerrey i onda je otpremljen u Pariz da se izloži u muzeumu.“

(Ovo je prijevod Saliha Bakamovića koji je objavljen u "Priča i stvarnost oko Ive Andrića, prvog južnoslavenskog nobelovca“, Bosanski pogledi, 1960-1967, Pretisak, London, 1984, stranica 235).

Radi opšteg utiska o gore navednom članku "Primjer francuskog divljaštva – mučenička smrt Sulejmana el-Halebije“ objavljenom u "Sarajevskom listu“, broj 127, godište izlaženja 38, dana 7.maja 1915. godine, a da bi se pokazala ta morbidna sličnost i maltene podudarnost sa istom sekvencom iz romana "Na Drini ćuprija“ treba i tu sekvencu citirati od riječi do riječi.

Za dalji tekst otvorite knjigu Na DRini cuprija, pa usporedite.

Kako da Andric nije uzeo kakvu cifru kao ambassador nego kada se povukao iz Berlina zivio kao podstanar u Beogradu gdje je i napisao "Na Drini cupriju" i "Travnicku hroniku"?

Otkud ti s' padobranom?

vivaldi wrote: marsal se nakon rata kao hirurg s tumorom, temeljito se obracunao sa svim kvislinzima i protivnicma, i to tako temeljito da je "sastrugo" i zdravog tkiva i to nema samo u jugi vec je disidente skido i po svijetu.

da prostiš na ovoj opasci, koliko se temeljito obračunao vidjeli smo odmah nakon njegove smrti i naročito devedesetih a "efikasnosti" svjedočimo i dan danas

Hadzi Lojo wrote:"Pošto je Sulejmanova desna ruka posve izgorjela, tako da je ostala sama kost, počela se pripremati operacija za nasađivanje na kolac. Na zemlji je stajao jedan kolac od sedam-osam stopa duljine. Dok je Bartolomeo Sera svojim bodežom oštrio vrh kolca, Sulejman je stajao posve ravnodušno. Njegova je desna ruka bila posve izgorena i pretvorena u ugljen.

Krvnik ga povali na tle i razreže mu nožem veliku ranu na tragu. Poslije približi kolac ovoj rani i počne ga jednim maljem utjerivati u tijelo. Kad mu je kolac dospio u prsa, zaveže mu ruke, digne ga u zrak i kolac zabije u zemlju.

Dok se ova grozna kazna vršila, bijedni mladić, osim što se nije tužio, nije od sebe davao ni glasa. Naravno da mu je duša gorjela i da je osjećao najžešću bol, ali mu se na licu moglo vidjeti da ovo nije htio da oda. Kad je dignut u zrak, pogleda na narod, visokim glasom izrekne "Kelimei-šehadet“ (svjedočanstvo da je Bog samo jedan) i zamoli da mu se donese vode.

Jedan vojnik koji je čuvao stražu kod kolca htio mu je ispuniti želju. Bartolomeo Sera mu to zabrani rekavši "Sta to činiš? Ako mu dadneš vode, odmah će krepati!“

Sulejman je na uspravljenom kocu živio četiri sata. Gdjekada je učio neke citate iz Kur’ana, a pogled je upro u nebo. Da se iza odlaska Bartolomea Sere stražar nije smilovao i dao mu vode, možda bi još nekoliko sati živio.

Sulejman je umro čim je popio vodu. Iza njegove smrti otvoreno mu je bodežom na tijelu petnaest rana. Glava mu je pala na lijevo rame i tako je na kocu ostavljen četrdeset i osam sati.

Sulejmanov kostur je očistio vojnički kirurg Lerrey i onda je otpremljen u Pariz da se izloži u muzeumu.“

(Ovo je prijevod Saliha Bakamovića koji je objavljen u "Priča i stvarnost oko Ive Andrića, prvog južnoslavenskog nobelovca“, Bosanski pogledi, 1960-1967, Pretisak, London, 1984, stranica 235).

Radi opšteg utiska o gore navednom članku "Primjer francuskog divljaštva – mučenička smrt Sulejmana el-Halebije“ objavljenom u "Sarajevskom listu“, broj 127, godište izlaženja 38, dana 7.maja 1915. godine, a da bi se pokazala ta morbidna sličnost i maltene podudarnost sa istom sekvencom iz romana "Na Drini ćuprija“ treba i tu sekvencu citirati od riječi do riječi.

Kad ih nemožeš pobjedit a ti im se pridruži u njihovom ne znanju i ne uništivoj gluposti.


ZAPIS O ODLASKU

Na svijetu ovom dugo ja žih
Bih osamdeset i osam ljeta na sijemu svijetu
U svoj dom mnoga blaga spremih i skrih
Ne časih ni časa namjernika na častih ne
pogostih gosta

Na svijetu sijem ja živjeh dosta
I mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj
nesoh

Sada u končini
Odlazim

Sa sobom ništa ja ništi ne ponesoh
Pusto iza mene sve blago osta.


Vid ti ovog Maka...ovi stihovi mu skoro isti onim starim, drevnim natpisima sa stećaka...
Haman lola samo prepiso, nešta malo kofol promjenio pa upakovo i podvalio raji pod naku poeziju...svoju



Hoćemo li naučiti šta je intertekstualnost, ako se već bavimo književnim klasicima...
ili ćemo ostati uporni u svojoj nimalo bezazlenoj gluposti i neznanju - pitanje je sad!

Ne vidim iskreno receno veliku slicnost izmedju nabijanja na kolac Sulejmana i Radosava.
Osim u pravcu kojim kolac ide sto je bila visevjekovna praksa i poznata tehnika.

Sulejmanu prvo izgorili ruku, fokus kako je trazio vode i nisu mu dali, ucio ajete svjestan,..
Radosava nabili u jednom komadu, nije trazio vode niti ikakav fokus na tome, na kocu proklinjao turke umjesto da se molio Bogu. Duzina koca takodjer nije ista a kolac Radosava je imao gvozdeni siljak umjesto Sulejmanovog drvenog naostrenog.

Jedino sto je zajednicko je pravac kojim kolac ide, tehnika kojom se ne povrjedjuju vitalni organi, i naravno ljudska patnja. A to ide uz bilo ciji opis takve vrste kazne.

Vjerovatno se Ivo posluzio nekim izvorom da bi bolje opisao tehniku ali sumnjam da je to bila smrt Sulejmana iz Sarajevskog lista.

¤ jelena ¤ wrote:
Kad ih nemožeš pobjedit a ti im se pridruži u njihovom ne znanju i ne uništivoj gluposti.


ZAPIS O ODLASKU

Na svijetu ovom dugo ja žih
Bih osamdeset i osam ljeta na sijemu svijetu
U svoj dom mnoga blaga spremih i skrih
Ne časih ni časa namjernika na častih ne
pogostih gosta

Na svijetu sijem ja živjeh dosta
I mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj
nesoh

Sada u končini
Odlazim

Sa sobom ništa ja ništi ne ponesoh
Pusto iza mene sve blago osta.


Vid ti ovog Maka...ovi stihovi mu skoro isti onim starim, drevnim natpisima sa stećaka...
Haman lola samo prepiso, nešta malo kofol promjenio pa upakovo i podvalio raji pod naku poeziju...svoju



Hoćemo li naučiti šta je intertekstualnost, ako se već bavimo književnim klasicima...
ili ćemo ostati uporni u svojoj nimalo bezazlenoj gluposti i neznanju - pitanje je sad!

Mak Dizdar je javno i otvoreno inpiraciju za svoje pjesme nalazio u srednjovjekovnim starim natpisima. Isti je i autor knjige "Antologija starih bosanskih tekstova" koja iznosi niz zapisa u originalu - kao katalog gdje slijedi i opis, mjesto, i prijevod starih izraza.

¤ jelena ¤ wrote:

Connaisseur Karlin wrote:
a kako se unutar drzave , bira knjizevnik za Nobela?

strucna recenzija ili politika ? pitam ,jer je neko napisao, da izbor bio Ivoa ili Krleza

Pojma neam...al pretpostavljam da je željeni odgovor....politika.

eo ti primjer danas....tojes od prošle godine....Bob Dylan...opasan politički igrač bez ikake sumlje.

hvala

zato imamo doticnu temu

seldzuk wrote:http://www.blic.rs/slobodno-vreme/vesti ... eo/m1vnd99

Ne mozes Andricu nabaciti ni fasizam ni komunizam.
To sto je bio na paradi kao izaslanik vlade je protokol - puno je gore sto je uopce bio Stojadinovicev covjek. Profasisticki Stojadinovic sigurno nebi izabrao antifasistu za izaslanika.

Medjutim - 45-te Andric pjeva drugu pjesmicu u komunisti ga prihvataju. Najvise zato sto je vec bio zvucno ime, upotrebljiv,... a svaka nova vlast, novi poredak najbolje prolazi kada vrbuje vec popularne, istaknute,...

Sto sve dokazuje da je Andric bio ljepsim rijecima populista, oportunista, snalazljiv. Manje lijepim rijecima prelivoda, ljigav,...

A bivsa drzava bilo kraljevina ili socijalisticka - ipak imala odredjene rasisticke i islamofobicne standarde.

hAZNADAR wrote:

Mak Dizdar je javno i otvoreno inpiraciju za svoje pjesme nalazio u srednjovjekovnim starim natpisima. Isti je i autor knjige "Antologija starih bosanskih tekstova" koja iznosi niz zapisa u originalu - kao katalog gdje slijedi i opis, mjesto, i prijevod starih izraza.

Ako išta pouzdano znamo o Andrićevom stvaralačkom radu, znamo da je proučavao istoriju, istorijske spise i da ti spisi čine osnovu većine njegovih značajnih književnih djela.
Da li je "Sarajevski list“, broj 127, godište izlaženja 38, dana 7.maja 1915. godine istorijski spis, segment istorijske građe koja je Andriću bila dostupna i koju je čitao, pišući svoja djela? Naravno da jeste i ne vidim razlog zašto ne bi bio.

Po istom principu, po kom je napisan ovaj gore članak, sutra će opet neki Nadan Filipović otkriti neki drugi istorijski tekst, možda neku prepisku tamo nekog francuskog konzula u Travniku, ili nešto tome slično, pa ćemo ovdje čitati...ili će naši unuci negdje čitati... da se i njemu, isto kao Nadanu Filipoviću Prvom, Ivo Andrić ukazao kao plagijator i kako je sad ''Travnička hronika''....ko će ga znati šta.... najobičnija hrpa plagijata.

Ovo je tužno bezuspješan pokušaj pljuvačine po Andriću, kao nekakvom najobičnijem plagijatoru, a ujedno je i tužno bezuspješan pokušaj osporavanja kvaliteta Andrićevog književnog djela, koje se, naravno, neće na ovome zaustaviti pored toga što će se napisano u navedenom članku ponavljati u nedogled...

Pametnom čovjeku, koji je rođen i formiran pod okriljem bosanskohercegovačkog kulturnog naslijeđa, ovo bi trebalo da bude dovoljan dokaz koliko je mržnja, u ovom slučaju prema jednom velikom piscu, u kombinaciji sa glupošću i neznanjem, kolektivno autodestruktivna.

Connaisseur Karlin wrote:

¤ jelena ¤ wrote:

Connaisseur Karlin wrote:
a kako se unutar drzave , bira knjizevnik za Nobela?

strucna recenzija ili politika ? pitam ,jer je neko napisao, da izbor bio Ivoa ili Krleza

Pojma neam...al pretpostavljam da je željeni odgovor....politika.

eo ti primjer danas....tojes od prošle godine....Bob Dylan...opasan politički igrač bez ikake sumlje.

hvala

zato imamo doticnu temu

Nema na čemu, naravno, jer pitanje je bilo potpuno bespotrebno a odgovor već unaprijed formiran i očekivan.

Moje je samo da se lično ogradim od napisanog, da slučajno neko ne pomisli kako zaista tako mislim.

¤ jelena ¤ wrote:

Connaisseur Karlin wrote:

¤ jelena ¤ wrote:
Pojma neam...al pretpostavljam da je željeni odgovor....politika.

eo ti primjer danas....tojes od prošle godine....Bob Dylan...opasan politički igrač bez ikake sumlje.

hvala

zato imamo doticnu temu

Nema na čemu, naravno, jer pitanje je bilo potpuno bespotrebno a odgovor već unaprijed formiran i očekivan.

Moje je samo da se lično ogradim od napisanog, da slučajno neko ne pomisli kako zaista tako mislim.

pitala sam, jer nisma bila sigurna, a primmjetila sam vise puta doticnu izjavu

tvoj odogovr mogu lakse prihvatiti od vecine ne temi, to bi trebala razumjeti kao komplimnet

poanta: Ivo je politicki ( naravno, nepravilno) iskoristen na zalost, Srbima je uspjelo,a Bosnjaci nasjeli na njihovu politicku igranku

Connaisseur Karlin wrote:

¤ jelena ¤ wrote:

Connaisseur Karlin wrote: hvala

zato imamo doticnu temu

Nema na čemu, naravno, jer pitanje je bilo potpuno bespotrebno a odgovor već unaprijed formiran i očekivan.

Moje je samo da se lično ogradim od napisanog, da slučajno neko ne pomisli kako zaista tako mislim.

pitala sam, jer nisma bila sigurna, a primmjetila sam vise puta doticnu izjavu

tvoj odogovr mogu lakse prihvatiti od vecine ne temi, to bi trebala razumjeti kao komplimnet

poanta: Ivo je politicki ( naravno, nepravilno) iskoristen na zalost, Srbima je uspjelo,a Bosnjaci nasjeli na njihovu politicku igranku

Ništa ne prihvataj olako, bez obzira na to ko piše...

Navela sam ti već uvriježeno mišljenje, a lično ne mislim da je dodjela Nobela Andriću nekakva politička manipulacija.
Jer, ako jeste, onda bi i Bob Dylanov Nobel trebalo da bude nekakva politička manipulacija. Kakva?

Za mene je kvalitet Andrićevog književnog djela neosporan i to je sve što sam htjela reći.

¤ jelena ¤ wrote:

hAZNADAR wrote:

Mak Dizdar je javno i otvoreno inpiraciju za svoje pjesme nalazio u srednjovjekovnim starim natpisima. Isti je i autor knjige "Antologija starih bosanskih tekstova" koja iznosi niz zapisa u originalu - kao katalog gdje slijedi i opis, mjesto, i prijevod starih izraza.

Ako išta pouzdano znamo o Andrićevom stvaralačkom radu, znamo da je proučavao istoriju, istorijske spise i da ti spisi čine osnovu većine njegovih značajnih književnih djela.
Da li je "Sarajevski list“, broj 127, godište izlaženja 38, dana 7.maja 1915. godine istorijski spis, segment istorijske građe koja je Andriću bila dostupna i koju je čitao, pišući svoja djela? Naravno da jeste i ne vidim razlog zašto ne bi bio.

Po istom principu, po kom je napisan ovaj gore članak, sutra će opet neki Nadan Filipović otkriti neki drugi istorijski tekst, možda neku prepisku tamo nekog francuskog konzula u Travniku, ili nešto tome slično, pa ćemo ovdje čitati...ili će naši unuci negdje čitati... da se i njemu, isto kao Nadanu Filipoviću Prvom, Ivo Andrić ukazao kao plagijator i kako je sad ''Travnička hronika''....ko će ga znati šta.... najobičnija hrpa plagijata.

Ovo je tužno bezuspješan pokušaj pljuvačine po Andriću, kao nekakvom najobičnijem plagijatoru, a ujedno je i tužno bezuspješan pokušaj osporavanja kvaliteta Andrićevog književnog djela, koje se, naravno, neće na ovome zaustaviti pored toga što će se napisano u navedenom članku ponavljati u nedogled...

Pametnom čovjeku, koji je rođen i formiran pod okriljem bosanskohercegovačkog kulturnog naslijeđa, ovo bi trebalo da bude dovoljan dokaz koliko je mržnja, u ovom slučaju prema jednom velikom piscu, u kombinaciji sa glupošću i neznanjem, kolektivno autodestruktivna.

Koliko ja shvatam - ovdje je i uz pokusaje osporavanja kvaliteta pisanja ipak vise fokus na Andricevom politickom opusu negoli na knjizevnom. Odnosno kako se negovi citati upotrebljavaju ili zloupotrebljavaju.

Po mom licnom misljenju Andric je zivio i stvarao u vrijeme standarda u obje drzave koji nisu bas na isti nacin tumacili sve etnose i vjere. Mozda je njegovo pisanje historijski potkovano - ali zakljucci gdje je pad Carigrada tragedija covjecanstva, islam u Bosni prestanak kulture, kako ga gusi smrad poklonika "arapskog varalice",.. su odraz vremena u kojem je zivio u obje YU. Danas muslimani mogu sa punim pravom kritizirati njegove citate jer je to vrijeme razlicitog rangiranja domacih i stranih, visih i nizih, plemenitih i zaostalih, slavenskih i neslavenskih,... proslo. Ali vise standarde tog vremena a ne Andricevu licnost ili knjizevni opus koji je neosporan. Neosporna je i knjizevna velicina, znacaj Gorskog Vijenca - ali istovremeno se mora priznati da stihovi poput "zaudara zemlja Muhamedom" ne mogu vise proci kod muslimana i to sa razlogom. Jednostavno ne mozes vise tvrditi da si kosmopolita, tolerantan,... a da su Andric, Njegos, Senoa,... u pravu sa nekim svojim citatima. Velicine jesu i Andric, i Njegos, i Starcevic,... ali se tu mora razluciti knjizevni opus od standarda i politike, ideologije vremena u kojem su zivjeli. Zato je meni trazenje plagijatorstva kod Andrica bespotrebno - ne mozes pokopati njegovu knjizevnu velicinu ali mozes kritizirati njegove ideale i pojedine citate.
'Muslimani bez obzira bili vjernici ili ne to dozivljavaju isto kako Srbi dozivljavaju neke rijeci Starcevica koji ima znacajan opus - ali hebiga.

I iskreno receno - za YU prijedlog nobela su bili Krleza i Andric. YU izabrala Andrica a mi ostali - po licnom ukusu.

¤ jelena ¤ wrote:

Connaisseur Karlin wrote:

¤ jelena ¤ wrote:
Nema na čemu, naravno, jer pitanje je bilo potpuno bespotrebno a odgovor već unaprijed formiran i očekivan.

Moje je samo da se lično ogradim od napisanog, da slučajno neko ne pomisli kako zaista tako mislim.

pitala sam, jer nisma bila sigurna, a primmjetila sam vise puta doticnu izjavu

tvoj odogovr mogu lakse prihvatiti od vecine ne temi, to bi trebala razumjeti kao komplimnet

poanta: Ivo je politicki ( naravno, nepravilno) iskoristen na zalost, Srbima je uspjelo,a Bosnjaci nasjeli na njihovu politicku igranku

Ništa ne prihvataj olako, bez obzira na to ko piše...

Navela sam ti već uvriježeno mišljenje, a lično ne mislim da je dodjela Nobela Andriću nekakva politička manipulacija.
Jer, ako jeste, onda bi i Bob Dylanov Nobel trebalo da bude nekakva politička manipulacija. Kakva?

Za mene je kvalitet Andrićevog književnog djela neosporan i to je sve što sam htjela reći.

postoji vise faktora koji su uticali na uspjeh pisca ili pisaca:

1. stampanje, prevod na engleksi (1959 godine ) i kritika djela u Jugi,kao i prezentiranje istog djela van Juge , stampanje jeste bilo pod politickim uticajem
2. rad doticnog , da li je bio poznat prije dobijanja nagrade, zato sam pitala o strucnoj recenziji, narocito van juge


Ivo nije bolji pisac od Krleze ili Samokovlije ili od Selimovica ili Senoe , svi su znacajni u balkanksoj knjizvenoj istoriji

evo jedan primjerAK Book review, od strane Hugo B. :

BOOK REVIEW / Nailed to the stones of infidel faith: A Balkan Tolstoy: Hugo Barnacle on the heroic insights of a genuine modern classic: The Bridge over the Drina - Ivo Andric Tr. Lovett F Edwards: Harvill, pounds 8.99

the Bosnian Serbs, do have a Tolstoy of their own: the late Dr Ivo Andric (1892-1975). His masterpiece, The Bridge over the Drina, is now available in English for the first time in decades.

Jebem ti misa,sve eksperti za knjizevnost (Jelena) a ne znaju osnove gramatike.Neka doticna prelista svoja dva-tri zadnja posta i neka ispravi,onda se moze smatrati(ako i tada) relevenatnim sagovornikom.

milan lukic je na sudjenju u hagu roman na drini cuprija donosio u sudnicu kao „dokaz" odbrane i opravdavao zlocine citatima iz knjige

japin_mutapi wrote:

vivaldi wrote: marsal se nakon rata kao hirurg s tumorom, temeljito se obracunao sa svim kvislinzima i protivnicma, i to tako temeljito da je "sastrugo" i zdravog tkiva i to nema samo u jugi vec je disidente skido i po svijetu.

da prostiš na ovoj opasci, koliko se temeljito obračunao vidjeli smo odmah nakon njegove smrti i naročito devedesetih a "efikasnosti" svjedočimo i dan danas

yep, a upravo ovo sto si naveo pokazuje da je ivin "fasizam" vrlo moguce bio najmudrije rjesenje u datim okolnostima, jer njega naslijedise oni sto narodu ponudise "bolje grob nego rob" i to doslovno u nezapamcenom obimu koji nas je svrstao u procentualno 5 najvecih stradalnika na cijelom svijetu bez ikakvog razloga

Uzalud racionalizuješ Vivaldi. Oni koji se rukovode iracionalnim pristupom (emocija, pozitivna ili negativna) ne interesuje argumentacije te vrste.

jbg generalno sam takav, sto aposlutno ne znaci da sam u pravu, ali politika ( a pdf se tako zove) je najgore mjesto za unosenje emocija. naravno da se na emocije igra u predizborne svrhe da se privuku glasovi, ali ako vladarima kada zajasu na vlast razum ustupi pred emocijama to je fitilj za expoloziju

Nisam siguran da li si me razumio, ili elaboriraš dodatno radi drugih, ali slažem se sa napisanim, 100%.

radi drugih, s tobom sam vec par puta diskutovo o pragmatizmu

Pa i ja sam, vjerovao ili ne. Da nisam ne bih imao za hljeba a kamo li za nešto više. Idealist-pragmatik on the road again.



Misao za ovu noć, "Znakovi...":