Da li vasa rodbina u inostranstvu lezi na parama?

[akcija007]

ovo je relativno pitanje.
zavisi kako kad. moji su u njemackoj od 1992 (nisu deportovani poslije rata) rade placaju kiriju za stan auto na leasing. dolaze u bosnu par puta godisnje I u HR na more u privatni smjestaj. karte avionske kupe par mkeseci unaprijed (povratna cca 250 eur s presjedanjem do SA).
kad uporedim njih I mene . ne vidim nista da mebi nesto nedostaje.

neko ko od min 92 zivi vani nece se vise vratiti. I gdje da se vrati I od cega da zivi. sada je spica godisnjih odmora I na cestama su bijesna auta stranih tablica. to je sve na leasing da se pokazu ovdje . kod njih bar je tako u njrmackoj imas neki leasing gdje placas mjesecno nesto sitno npr 50-100 eur a posljednja rata ti bude glavnica npr rata 10 000 eur I ako nemas da je vratis prebijas s leasing kucom

[animals]

ovo je relativno pitanje.
zavisi kako kad. moji su u njemackoj od 1992 (nisu deportovani poslije rata) rade placaju kiriju za stan auto na leasing. dolaze u bosnu par puta godisnje I u HR na more u privatni smjestaj. karte avionske kupe par mkeseci unaprijed (povratna cca 250 eur s presjedanjem do SA).
kad uporedim njih I mene . ne vidim nista da mebi nesto nedostaje.

neko ko od min 92 zivi vani nece se vise vratiti. I gdje da se vrati I od cega da zivi. sada je spica godisnjih odmora I na cestama su bijesna auta stranih tablica. to je sve na leasing da se pokazu ovdje . kod njih bar je tako u njrmackoj imas neki leasing gdje placas mjesecno nesto sitno npr 50-100 eur a posljednja rata ti bude glavnica npr rata 10 000 eur I ako nemas da je vratis prebijas s leasing kucom

Rata ti zavisi od vrijednosti auta..
nije bas da je 100 eura..

[insomnia78]

Prije jedno 4-5 puta 100 za iole bolje auto


Envoyé de mon iPhone en utilisant Tapatalk

[hrle1976]

Ne znam nit me interesuje. Boli me i qurac.

Ja da sam na tvom mjestu, ja bi otiso do dezurnog u ambulantu.

[hrle1976]

a jaran mi dodje jednom u godini na saHat na kaHvu i eno ga Jonnije wokeerrr lego na stalazu... sto ti je obrazli coJk i josH zeljovac

Pa satri tog Dzoni Setaca da laske prepbrodis agoniju.

[hrle1976]

ovo je relativno pitanje.
zavisi kako kad. moji su u njemackoj od 1992 (nisu deportovani poslije rata) rade placaju kiriju za stan auto na leasing. dolaze u bosnu par puta godisnje I u HR na more u privatni smjestaj. karte avionske kupe par mkeseci unaprijed (povratna cca 250 eur s presjedanjem do SA).
kad uporedim njih I mene . ne vidim nista da mebi nesto nedostaje.

neko ko od min 92 zivi vani nece se vise vratiti. I gdje da se vrati I od cega da zivi. sada je spica godisnjih odmora I na cestama su bijesna auta stranih tablica. to je sve na leasing da se pokazu ovdje . kod njih bar je tako u njrmackoj imas neki leasing gdje placas mjesecno nesto sitno npr 50-100 eur a posljednja rata ti bude glavnica npr rata 10 000 eur I ako nemas da je vratis prebijas s leasing kucom

Rata ti zavisi od vrijednosti auta..
nije bas da je 100 eura..

Moda Nissan Micru za 50€ mjesecno Inace ne kuzim ove po Njemackoj sto uzmu auto na leasing. Nisu skupa ni da kupis ali eto svak ima svoju racunicu.

[animals]

ovo je relativno pitanje.
zavisi kako kad. moji su u njemackoj od 1992 (nisu deportovani poslije rata) rade placaju kiriju za stan auto na leasing. dolaze u bosnu par puta godisnje I u HR na more u privatni smjestaj. karte avionske kupe par mkeseci unaprijed (povratna cca 250 eur s presjedanjem do SA).
kad uporedim njih I mene . ne vidim nista da mebi nesto nedostaje.

neko ko od min 92 zivi vani nece se vise vratiti. I gdje da se vrati I od cega da zivi. sada je spica godisnjih odmora I na cestama su bijesna auta stranih tablica. to je sve na leasing da se pokazu ovdje . kod njih bar je tako u njrmackoj imas neki leasing gdje placas mjesecno nesto sitno npr 50-100 eur a posljednja rata ti bude glavnica npr rata 10 000 eur I ako nemas da je vratis prebijas s leasing kucom

Rata ti zavisi od vrijednosti auta..
nije bas da je 100 eura..

Moda Nissan Micru za 50€ mjesecno Inace ne kuzim ove po Njemackoj sto uzmu auto na leasing. Nisu skupa ni da kupis ali eto svak ima svoju racunicu.

Auto na leasing uzimaju firme ili budale..

[Rockefeller]

Ne znam nit me interesuje. Boli me i qurac.

Ja da sam na tvom mjestu, ja bi otiso do dezurnog u ambulantu.

Nemam potrebe. Živ i zdrav u Berlinu. Pusa ljepoto.

[TAFKAP]

Rata ti zavisi od vrijednosti auta..
nije bas da je 100 eura..

Moda Nissan Micru za 50€ mjesecno Inace ne kuzim ove po Njemackoj sto uzmu auto na leasing. Nisu skupa ni da kupis ali eto svak ima svoju racunicu.

Auto na leasing uzimaju firme ili budale..

Kupiti novi auto je za budale!

Vecinom auto prijavljeno na firmu, tako da se na kraju godine moze odbiti od poreza,
tehnicki pregledi, popravke i sve ostalo se isto da odbiti od poreza,
voza se novi auto i nakon par godina se zamijeni za noviji umjesto da se gubi vrijednost auta.

[hrle1976]

Kad bi nasi imali firme. Kupiti novo njemacko auto tipa Mercedes nije za budale. I ako to nije vise mehanika kao nekada ti opet mozes biti siguran da ce te slusati bar 20 godina! Zna se malo maziva i goriva te odrzavati fino.

[TAFKAP]

Jest tesko otvorit firmu/doo ...

Marze na automobilima su toliko male, da su proizvodjaci uveli novu granu biznisa, servis i popravka auta. Za svaku sitnicu se mora u ovlasteni servis, npr. zamijenit gume, ulje, cak i zamijenit sijalicu na faru, sve se mora se unijet u sistem, inace npr. ne radi ABS, nisu podeseni parametri pa auto vise trosi ... Svaki proizvodjac cak koristi svoje specijalne sarafe/kluceve. Ne moze se vise nista sam odradit kako valja.

[sema911s]

Jest tesko otvorit firmu/doo ...

Marze na automobilima su toliko male, da su proizvodjaci uveli novu granu biznisa, servis i popravka auta. Za svaku sitnicu se mora u ovlasteni servis, npr. zamijenit gume, ulje, cak i zamijenit sijalicu na faru, sve se mora se unijet u sistem, inace npr. ne radi ABS, nisu podeseni parametri pa auto vise trosi ... Svaki proizvodjac cak koristi svoje specijalne sarafe/kluceve. Ne moze se vise nista sam odradit kako valja.

Cini ti se, svi koriste iste sarafe, a to sto svi traze da dolazis na servis je zato sto mnogi nismo tehnicki obrazovani, svi bi da sami nesto popravimo pa vecinom useremo,,
To sto se mozda torx cini speciajan jbga...
Gume u ovlastenom ti promjene za dz... Pregledaju i jos mnogo sta prijave..


I zar nije bolje kupit nesto sto ima servisnu historiju(svaku sitnicu uneseno) ili da mislis jel memo dobro dotegno 3sarafa sto drze kocioni mehanizam(a 4sarafa su potrebna)...

[detroit-mercy]

Jest tesko otvorit firmu/doo ...

Marze na automobilima su toliko male, da su proizvodjaci uveli novu granu biznisa, servis i popravka auta. Za svaku sitnicu se mora u ovlasteni servis, npr. zamijenit gume, ulje, cak i zamijenit sijalicu na faru, sve se mora se unijet u sistem, inace npr. ne radi ABS, nisu podeseni parametri pa auto vise trosi ... Svaki proizvodjac cak koristi svoje specijalne sarafe/kluceve. Ne moze se vise nista sam odradit kako valja.

Ko kaze da su marze na automobilima male, sve zavisi od modela . Proizvodjaci ne servisiraju auta nego ih servisiraju auto kuce koje od proizvodjaca kupuju automobile i prodaju krajnjem kupcu. Ta usluga servisiranja je oduvijek posotojala u auto kucama sto znaci da nije nista novo. Proizvodjaci automobile se ne bave tim glupostima.

[animals]

I lezi li rodbina na parama ili ne..
ja sam u inostranstvu, i lezim na duseku, kakve pare vas snasle..

[bosan]

Nataša Gaon Grujić / Rugamo se dijasporcima, a ne vidimo sebe

31. 07. 2016. u 11:58:00 Radiosarajevo.ba
Kada bi me neko, onako sa strane, neko ko ne živi ovdje pitao – Kakvi smo mi to ljudi?, prvo bih rekla da smo dobri.

Sigurno bih rekla da smo ljudi koji imaju dušu, mada ne postoji naučni dokaz o postojanju duše, a onda bih ruku stavila na prsa, jer tu smo svi osjetili bol i rekli – "Duša me boli".

Piše: Nataša Gaon Grujić, Al Jazeera

Rekla bih i da smo duhoviti, a da je duhovitost odlika inteligentnih ljudi, pa i da smo inteligentni. Sve bih to rekla, a onda bih pomislila kako baš i nismo takvi, kako smo prgavi, kako znamo biti zli i neumjereni u svojim komentarima. Možda bih najbolje objasnila život u ovoj zemlji na način da živimo između ekstremnog dobra i ekstremnog zla i tada me baš niko, vjerovatno, ne bi razumio.

Većina ljudi baš i ne razumije naše šale, često surove, ne razumiju naš crni humor, a ponekad je crn da crnji ne može biti. Ne razumiju ni našu potrebu da za nekog kažemo: "Vidi mu glave?!", a ni onu: "Srce mi je k'o Trebević". Neće sigurno razumjeti ni našu potrebu da se narugamo ljudima koje zovemo dijaspora, našim ljudima koji napune gradove u julu i augustu.

U toku vožnje, čim primijetimo strane tablice, uputićemo vozaču komentar: "A je l' se to tako u Austriji vozi?". Narugaćemo se našim ljudima da ovdje dođu da bi otišli kod frizera i popravili zube. Komentarisaćemo na aerodromima velike kofere koje jedva vuku. Čim vidimo grupu nasmijanih ljudi koji se slikaju ispred Vječne vatre i Sebilja reći ćemo: "Vidi ih, majke ti, što se slikaju?!", a zaboravićemo da ti isti ljude rade cijelu godinu da bi došli baš ovdje – u svoju zemlju.

Zaboravićemo da su došli svojoj rodbini, prijateljima, roditeljima koji su svake godine sve stariji i stariji. Zaboravićemo da su u tim velikim koferima pokloni. Zanemarićemo činjenicu da će svoj rodbini napuniti frižidere, a djeci u džep, da roditelji ne primijete, staviti novac za sladoled. Nećemo pomisliti da su oni, ustvari, došli kući. Prvih nekoliko dana posvetiće svojim porodicama, pa će se javiti nama svojim prijateljima i nikada, baš nikada, neće dopustiti da im mi platimo kafu.

Iskoristiće to vrijeme da odu nekoliko dana na more, pa ćemo se i tome narugati i reći – "Koliko para imaju, a idu u Tučepe. Da sam na njihovom mjestu, na Maldive bi, jarane, otišao". Rijetko ko će pomisliti da oni samo pokušavaju živjeti svoj nekadašnji život, da se u toku svog godišnjeg odmora vraćaju onom životu od kojeg su otrgnuti.

Nećemo ni pomisliti da žele svojoj djeci, koja željeli mi to priznati ili ne, zemlje u kojima su rođeni više doživljavaju kao svoje od ove u koju ih roditelji dovedu, pokazati dio svojih korijena.

Nije toj djeci najjasnije, a Nenad Veličković je u Sahibu tako sjajno opisao, kada se svi zagrle, kod je na stolu hrana, slušaju neku tužnu muziku i plaču, da to ovdje zovu zabavom, ustvari dernekom. Kako će im biti jasno zašto roditelji plaču?!

Nepravedni smo mi ljudi i to bih rekla nekome ko bi pitao kakvi smo. Nepravedni smo.

Bila sam nedavno na sarajevskom aerodromu. Aerodrom pun, odlaze naši ljudi, vraćaju se svom životu, daleko od ovog ovdje. Tresu se tijela u zagrljaju. Jedva se odvajaju jedni od drugih. Mašu jedni drugima sve dok se mogu vidjeti, a koferi su puni, ovaj put onim proizvodima bez kojih se ne može. Mogu se ti isti proizvodi kupiti i tamo u nekom Beču ili Oslu, ali nisu kao ovi ovdje. Znam da nema baš nikakve razlike, ali im ne govorim, jer njima je sve slađe što je ovdje kupljeno.

U tim mjesecima i ja se vidim sa mojoj prijateljima. I ništa se nije promijenilo, pričamo kao da smo se juče vidjeli. Ne moram, kod razgovaram sa njima, misliti šta smijem, a šta ne smijem reći. Smijemo se, zaboravimo da nam se godine rugaju i opet smo mladi. Pričamo o djeci i tada smo u sadašnjosti, u svim drugim trenucima nismo. I poželim, silno poželim, da zatvorim sve granične prelaze, da zatvorim aerodrom samo da mi još malo ostanu, jer i ja, kao i oni, dok su ovdje, živim moj život od kojeg sam otrgnuta.

Kada bi me neko, onako sa strane, neko ko ne živi ovdje pitao – Kakvi smo mi to ljudi?, možda bi najbolji odgovor bio da smo mi ljudi koji živimo između ekstremnog dobra i ekstremnog zla; da smo mi ljudi koji živimo otrgnuti od svojih prijašnjih života. Rekla bih i da smo prgavi i nepravedni, ali da se svake godine ljudi koji ovdje ne žive, sa radošću, vraćaju ovoj zemlji.

Teško je, ustvari, u ovoj zemlji bilo šta razumjeti...

[hrle1976]

Jest tesko otvorit firmu/doo ...

Marze na automobilima su toliko male, da su proizvodjaci uveli novu granu biznisa, servis i popravka auta. Za svaku sitnicu se mora u ovlasteni servis, npr. zamijenit gume, ulje, cak i zamijenit sijalicu na faru, sve se mora se unijet u sistem, inace npr. ne radi ABS, nisu podeseni parametri pa auto vise trosi ... Svaki proizvodjac cak koristi svoje specijalne sarafe/kluceve. Ne moze se vise nista sam odradit kako valja.

Ja ja otvori ti nji sa onim 1€ ali sta je cilj da vec poslje prve godine imas kapitala debelog. Ko ce sa tobom suradjivati kad moze viditi da i nemas ga ako samo stojis na onom 1€. Hos to otvoriti firmu zbog auta. Nemoj zaboraviti da si ona kupio radno auto

Ja na svom vecinu stvari sam radim. Imam prijatelja mehanicara fino kod njega. A program za te stvari i PC jes muke imati. Da upravi su da su to napravili ali mene briga jedino gume kacin kod njih i kad je sta vece.

[hrle1976]

Nataša Gaon Grujić / Rugamo se dijasporcima, a ne vidimo sebe

31. 07. 2016. u 11:58:00 Radiosarajevo.ba
Kada bi me neko, onako sa strane, neko ko ne živi ovdje pitao – Kakvi smo mi to ljudi?, prvo bih rekla da smo dobri.

Sigurno bih rekla da smo ljudi koji imaju dušu, mada ne postoji naučni dokaz o postojanju duše, a onda bih ruku stavila na prsa, jer tu smo svi osjetili bol i rekli – "Duša me boli".

Piše: Nataša Gaon Grujić, Al Jazeera

Rekla bih i da smo duhoviti, a da je duhovitost odlika inteligentnih ljudi, pa i da smo inteligentni. Sve bih to rekla, a onda bih pomislila kako baš i nismo takvi, kako smo prgavi, kako znamo biti zli i neumjereni u svojim komentarima. Možda bih najbolje objasnila život u ovoj zemlji na način da živimo između ekstremnog dobra i ekstremnog zla i tada me baš niko, vjerovatno, ne bi razumio.

Većina ljudi baš i ne razumije naše šale, često surove, ne razumiju naš crni humor, a ponekad je crn da crnji ne može biti. Ne razumiju ni našu potrebu da za nekog kažemo: "Vidi mu glave?!", a ni onu: "Srce mi je k'o Trebević". Neće sigurno razumjeti ni našu potrebu da se narugamo ljudima koje zovemo dijaspora, našim ljudima koji napune gradove u julu i augustu.

U toku vožnje, čim primijetimo strane tablice, uputićemo vozaču komentar: "A je l' se to tako u Austriji vozi?". Narugaćemo se našim ljudima da ovdje dođu da bi otišli kod frizera i popravili zube. Komentarisaćemo na aerodromima velike kofere koje jedva vuku. Čim vidimo grupu nasmijanih ljudi koji se slikaju ispred Vječne vatre i Sebilja reći ćemo: "Vidi ih, majke ti, što se slikaju?!", a zaboravićemo da ti isti ljude rade cijelu godinu da bi došli baš ovdje – u svoju zemlju.

Zaboravićemo da su došli svojoj rodbini, prijateljima, roditeljima koji su svake godine sve stariji i stariji. Zaboravićemo da su u tim velikim koferima pokloni. Zanemarićemo činjenicu da će svoj rodbini napuniti frižidere, a djeci u džep, da roditelji ne primijete, staviti novac za sladoled. Nećemo pomisliti da su oni, ustvari, došli kući. Prvih nekoliko dana posvetiće svojim porodicama, pa će se javiti nama svojim prijateljima i nikada, baš nikada, neće dopustiti da im mi platimo kafu.

Iskoristiće to vrijeme da odu nekoliko dana na more, pa ćemo se i tome narugati i reći – "Koliko para imaju, a idu u Tučepe. Da sam na njihovom mjestu, na Maldive bi, jarane, otišao". Rijetko ko će pomisliti da oni samo pokušavaju živjeti svoj nekadašnji život, da se u toku svog godišnjeg odmora vraćaju onom životu od kojeg su otrgnuti.

Nećemo ni pomisliti da žele svojoj djeci, koja željeli mi to priznati ili ne, zemlje u kojima su rođeni više doživljavaju kao svoje od ove u koju ih roditelji dovedu, pokazati dio svojih korijena.

Nije toj djeci najjasnije, a Nenad Veličković je u Sahibu tako sjajno opisao, kada se svi zagrle, kod je na stolu hrana, slušaju neku tužnu muziku i plaču, da to ovdje zovu zabavom, ustvari dernekom. Kako će im biti jasno zašto roditelji plaču?!

Nepravedni smo mi ljudi i to bih rekla nekome ko bi pitao kakvi smo. Nepravedni smo.

Bila sam nedavno na sarajevskom aerodromu. Aerodrom pun, odlaze naši ljudi, vraćaju se svom životu, daleko od ovog ovdje. Tresu se tijela u zagrljaju. Jedva se odvajaju jedni od drugih. Mašu jedni drugima sve dok se mogu vidjeti, a koferi su puni, ovaj put onim proizvodima bez kojih se ne može. Mogu se ti isti proizvodi kupiti i tamo u nekom Beču ili Oslu, ali nisu kao ovi ovdje. Znam da nema baš nikakve razlike, ali im ne govorim, jer njima je sve slađe što je ovdje kupljeno.

U tim mjesecima i ja se vidim sa mojoj prijateljima. I ništa se nije promijenilo, pričamo kao da smo se juče vidjeli. Ne moram, kod razgovaram sa njima, misliti šta smijem, a šta ne smijem reći. Smijemo se, zaboravimo da nam se godine rugaju i opet smo mladi. Pričamo o djeci i tada smo u sadašnjosti, u svim drugim trenucima nismo. I poželim, silno poželim, da zatvorim sve granične prelaze, da zatvorim aerodrom samo da mi još malo ostanu, jer i ja, kao i oni, dok su ovdje, živim moj život od kojeg sam otrgnuta.

Kada bi me neko, onako sa strane, neko ko ne živi ovdje pitao – Kakvi smo mi to ljudi?, možda bi najbolji odgovor bio da smo mi ljudi koji živimo između ekstremnog dobra i ekstremnog zla; da smo mi ljudi koji živimo otrgnuti od svojih prijašnjih života. Rekla bih i da smo prgavi i nepravedni, ali da se svake godine ljudi koji ovdje ne žive, sa radošću, vraćaju ovoj zemlji.

Teško je, ustvari, u ovoj zemlji bilo šta razumjeti...

Sad ce pojedini forumasi da ovo rasture u atome i mikro-partikle.

[Connaisseur Karlin]

Nataša Gaon Grujić / Rugamo se dijasporcima, a ne vidimo sebe

31. 07. 2016. u 11:58:00 Radiosarajevo.ba
Kada bi me neko, onako sa strane, neko ko ne živi ovdje pitao – Kakvi smo mi to ljudi?, prvo bih rekla da smo dobri.

Sigurno bih rekla da smo ljudi koji imaju dušu, mada ne postoji naučni dokaz o postojanju duše, a onda bih ruku stavila na prsa, jer tu smo svi osjetili bol i rekli – "Duša me boli".

Piše: Nataša Gaon Grujić, Al Jazeera

Rekla bih i da smo duhoviti, a da je duhovitost odlika inteligentnih ljudi, pa i da smo inteligentni. Sve bih to rekla, a onda bih pomislila kako baš i nismo takvi, kako smo prgavi, kako znamo biti zli i neumjereni u svojim komentarima. Možda bih najbolje objasnila život u ovoj zemlji na način da živimo između ekstremnog dobra i ekstremnog zla i tada me baš niko, vjerovatno, ne bi razumio.

Većina ljudi baš i ne razumije naše šale, često surove, ne razumiju naš crni humor, a ponekad je crn da crnji ne može biti. Ne razumiju ni našu potrebu da za nekog kažemo: "Vidi mu glave?!", a ni onu: "Srce mi je k'o Trebević". Neće sigurno razumjeti ni našu potrebu da se narugamo ljudima koje zovemo dijaspora, našim ljudima koji napune gradove u julu i augustu.

U toku vožnje, čim primijetimo strane tablice, uputićemo vozaču komentar: "A je l' se to tako u Austriji vozi?". Narugaćemo se našim ljudima da ovdje dođu da bi otišli kod frizera i popravili zube. Komentarisaćemo na aerodromima velike kofere koje jedva vuku. Čim vidimo grupu nasmijanih ljudi koji se slikaju ispred Vječne vatre i Sebilja reći ćemo: "Vidi ih, majke ti, što se slikaju?!", a zaboravićemo da ti isti ljude rade cijelu godinu da bi došli baš ovdje – u svoju zemlju.

Zaboravićemo da su došli svojoj rodbini, prijateljima, roditeljima koji su svake godine sve stariji i stariji. Zaboravićemo da su u tim velikim koferima pokloni. Zanemarićemo činjenicu da će svoj rodbini napuniti frižidere, a djeci u džep, da roditelji ne primijete, staviti novac za sladoled. Nećemo pomisliti da su oni, ustvari, došli kući. Prvih nekoliko dana posvetiće svojim porodicama, pa će se javiti nama svojim prijateljima i nikada, baš nikada, neće dopustiti da im mi platimo kafu.

Iskoristiće to vrijeme da odu nekoliko dana na more, pa ćemo se i tome narugati i reći – "Koliko para imaju, a idu u Tučepe. Da sam na njihovom mjestu, na Maldive bi, jarane, otišao". Rijetko ko će pomisliti da oni samo pokušavaju živjeti svoj nekadašnji život, da se u toku svog godišnjeg odmora vraćaju onom životu od kojeg su otrgnuti.

Nećemo ni pomisliti da žele svojoj djeci, koja željeli mi to priznati ili ne, zemlje u kojima su rođeni više doživljavaju kao svoje od ove u koju ih roditelji dovedu, pokazati dio svojih korijena.

Nije toj djeci najjasnije, a Nenad Veličković je u Sahibu tako sjajno opisao, kada se svi zagrle, kod je na stolu hrana, slušaju neku tužnu muziku i plaču, da to ovdje zovu zabavom, ustvari dernekom. Kako će im biti jasno zašto roditelji plaču?!

Nepravedni smo mi ljudi i to bih rekla nekome ko bi pitao kakvi smo. Nepravedni smo.

Bila sam nedavno na sarajevskom aerodromu. Aerodrom pun, odlaze naši ljudi, vraćaju se svom životu, daleko od ovog ovdje. Tresu se tijela u zagrljaju. Jedva se odvajaju jedni od drugih. Mašu jedni drugima sve dok se mogu vidjeti, a koferi su puni, ovaj put onim proizvodima bez kojih se ne može. Mogu se ti isti proizvodi kupiti i tamo u nekom Beču ili Oslu, ali nisu kao ovi ovdje. Znam da nema baš nikakve razlike, ali im ne govorim, jer njima je sve slađe što je ovdje kupljeno.

U tim mjesecima i ja se vidim sa mojoj prijateljima. I ništa se nije promijenilo, pričamo kao da smo se juče vidjeli. Ne moram, kod razgovaram sa njima, misliti šta smijem, a šta ne smijem reći. Smijemo se, zaboravimo da nam se godine rugaju i opet smo mladi. Pričamo o djeci i tada smo u sadašnjosti, u svim drugim trenucima nismo. I poželim, silno poželim, da zatvorim sve granične prelaze, da zatvorim aerodrom samo da mi još malo ostanu, jer i ja, kao i oni, dok su ovdje, živim moj život od kojeg sam otrgnuta.

Kada bi me neko, onako sa strane, neko ko ne živi ovdje pitao – Kakvi smo mi to ljudi?, možda bi najbolji odgovor bio da smo mi ljudi koji živimo između ekstremnog dobra i ekstremnog zla; da smo mi ljudi koji živimo otrgnuti od svojih prijašnjih života. Rekla bih i da smo prgavi i nepravedni, ali da se svake godine ljudi koji ovdje ne žive, sa radošću, vraćaju ovoj zemlji.

Teško je, ustvari, u ovoj zemlji bilo šta razumjeti...

Sad ce pojedini forumasi da ovo rasture u atome i mikro-partikle.

tekst je pre-dramatican Najmanje je u djaspori nostalgicara,jer im je zivot defitivno bolji od vecine gradjana u BiH,koji najcesce imaju momente nostalgije.

[KB9]

ma sve goli kokuzi sto glume gospodu kad dodju u bosnu, nemaju para zube radit gdje zive

jedino je rodjak iz norveske suha para

[Tomahawk11]

Ja na svom vecinu stvari sam radim. Imam prijatelja mehanicara fino kod njega. A program za te stvari i PC jes muke imati. Da upravi su da su to napravili ali mene briga jedino gume kacin kod njih i kad je sta vece.

Radis ti da ne kazem sta. Jedino ako kakvu folciku vozas.
Pogotovo ova novija auta, mozes otvoriti haubu i gledati ko tele u sarena vrata.

[Rockefeller]

Razumije se, ne sumnjaj bola.

[hrle1976]

Ja na svom vecinu stvari sam radim. Imam prijatelja mehanicara fino kod njega. A program za te stvari i PC jes muke imati. Da upravi su da su to napravili ali mene briga jedino gume kacin kod njih i kad je sta vece.

Radis ti da ne kazem sta. Jedino ako kakvu folciku vozas.
Pogotovo ova novija auta, mozes otvoriti haubu i gledati ko tele u sarena vrata.

Jarane i na novim autima mozes sam promjeniti ulje na autu. Usuti ostale tekucine po potrebi i sl. Sve se moze netreba ti robot. Sve se da odsarafiti, tako rade i mehanicari u tim servisima. Jaran je radio godinama u Mercedes servisu, ja vozam mercedesa novog, da nemoze novij biti pa opet kod njega u garazi sve ide. Zezamo se i polako. Radje cu njemu dati nego ici do servisa. Nekazem. Ako je nesto veliko onda idem u servis. Daj bolan ako neko od vas nema pojma kako to ne znaci da i drugi nemaju pojma. Da se sve nauciti samo treba volje i strpljenja. Imati malo boljeg mercedesa ili uopste imati mercedesa u Njemackoj nije nista posebno. Na svakom caosku ces ih vidjeti. Sasvim normalno zato je i sasvim normalno da se ljudi uce itd. Mozda u BiH je novija tipa Mercedesa tu i tamo jer meni skuplji ispadnu u BiH nego u Njemackoj.

Sta bi tek moj caca reko sa svojim autom. Gdje njega da servisira. Bolje i da ne znas sta voza.

[muzicar_iz_parka]

Pravili slamarice od para, ali prestali ležati od kako su se pojavili problemi sa leđima pa kupiše dušeke sa 9 komfornih zona i neki električnim pomagalima za spuštanje i dizanje kreveta...
A meni dali stari ležaj štetan po zdravlje.

[Tomahawk11]

Pa nisam ni mislio na vodu, ulje i te gluposti. To zna skoro svako.
Mislim na konkretne stvari.
Tako da prica ''radim vecinu stvari'', a svedes na ulje, vodu, eventualno napuhati, zamijeniti gumu....

[hrle1976]

Pa nisam ni mislio na vodu, ulje i te gluposti. To zna skoro svako.
Mislim na konkretne stvari.
Tako da prica ''radim vecinu stvari'', a svedes na ulje, vodu, eventualno napuhati, zamijeniti gumu....

Nije samo to. Sa jaranom sam nedavno ne znam kako se kaze u BiH ali diskove kod guma nebi znao strucno kako se kaze, za kociti, mjenjao. Polako. Ima gdje podici auto i polako. Rezervne dijelove nabavio sve iz servisa. Zajebajemo se. Malo sta se pojede, malo popije i polako. Jedino sto mrzim u mecki je mjenjanje svjetala. Trebas imati rucicu tanku ko prutic i zivaca ko konj.