Forum Klix.ba

Fudo387 wrote:Pa dobro, sta ako je pm primjetio da nekom degeneriku kojeg je caca dojebo na fapovom kamionu iz neke srbijanske pripizdine nikad nije poslo za rukom da zavoli taj grad?

Bodkin wrote:

Fudo387 wrote:Pa dobro, sta ako je pm primjetio da nekom degeneriku kojeg je caca dojebo na fapovom kamionu iz neke srbijanske pripizdine nikad nije poslo za rukom da zavoli taj grad?

Mislis na sefera?

Bodkin wrote:

Fudo387 wrote:Pa dobro, sta ako je pm primjetio da nekom degeneriku kojeg je caca dojebo na fapovom kamionu iz neke srbijanske pripizdine nikad nije poslo za rukom da zavoli taj grad?

Mislis na sefera?

uglavnomja wrote:

Fudo387 wrote:Pa dobro, sta ako je pm primjetio da nekom degeneriku kojeg je caca dojebo na fapovom kamionu iz neke srbijanske pripizdine nikad nije poslo za rukom da zavoli taj grad?

problem su oni sa fakultetskim diplomama, iz vukojebina durmitora i hercegovine ...

Bodkin wrote:

uglavnomja wrote:e hebat ga ...

neko se rodi kao prva generacija, ozeni se kasno, dobije dijete u 40., a njegovo dijete isto tako ... znaci 3. generacija za 80 godina (12 gen za 420godina)

a sa druge strane neko dobija djecu sa 20 ... znaci 5. generacija za toliko godina (12 generacija za 220 godina)

valja postavit pravila sta je generacija

Procitao sam gore kako nema niko ukopan prije 1926 na nekom groblju. Jebo to. STO GODINA I OPET JEBO TO. Zato sam pitao i ova brojka od 12 generacija je sasvim logicna da se neko nazove pravim sarajlijom, a ne dosljom

Creasy wrote:

Bodkin wrote:Nele je nastavio da objasnjava kako je srbima bilo i kako je danas u sarajevu. Uz to 23 godine nije bio u sarajevu. Ali to mu ne smeta da potpaljuje vatre. On moze biti u svadji sa sarajevom ali da se postavlja kao zastitnik naroda je pogotovo sta je mogao napraviti i sta je stvarno uradio

Nije on u svađi sa Sarajevom, nego pokušava reći ono što 90% Srba misli o današnjem Sarajevu, a to je da se tu ne priznaje nijedno drugo mišljenje, drugačiji stav po pitanju ratne tematike... Ko god pokuša da argumentovano brani neku drugu tezu, automatski bude proglašen četnikom i neprijateljem. Dokaz za to su i borci ARBiH koji su na ovom forumu dobili četničke etikete... Kakvog li apsurda.
Znači samo ćuti i klimaj glavom i bićeš dobar Srbin u Sarajevu.

Sebi fabrike, narodu višak nemanja

Političari koji su narod uveli u aprsurdan rat, ratujući u stilu pođi-stani-odustani, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je Srpsko Sarajevo pripalo Federaciji Bosne i Hercegovine, održavali su jalove tribine na kojima su ubjeđivali narod da ostanu, a u isto vrijeme su iseljavali sve fabrike sa tih prostora. Jedini političar koji je izašao pred narod i rekao da ga politički vrh Republike Srpske vara, bio je Ratko Adžić, predsjednik Srpske opštine Ilijaš. Zaprijećeno mu je da će biti likvidiran. Čovjek je odbrzao u Beograd, jer je znao o kakvoj mafiji se radi. Oni naivniji, kao što je primjer Vogošće i Ilidže, održavali su mitinge za ostanak. Bila je to, zapisao sam tada, kolektivna smrrt sa odloženim djelovanjem. Narod se počeo seliti:

Zogom čarne boje sarajevske duge,
zbogom roso blistavoga sjaja,
zdravo kratka ruko tuđeg zavičaja"

Političari su govorili narodu: "Napustite svoja ognjišta, dobili smo državu, ponesite sa sobom nazive sela"ulica, pa čak i saobraćajne znakove"" Bila je to lopovska oligarhija s Pala. Po kliskoj i sniježnoj stazi, sa lapatljivim snijegom koji nije prestajao, izlazili su Srbi: Ilijaša, Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Vogošće, Novog Sarajeva, Centra" Išli su: nigdje, nikome, nikuda" Čekala ih je kratka ruka tuđeg zavičaja (imam i ta istraživanja).

Dok je "raja" pakovala najnužnije, stvari za prvu pomoć u izbjeglištvu, i sa suzama se opraštajući od zavičaja, ne vjerujući da ih iza Trebevića, gore na Palama i negdje dalje, čeka život dostojan čovjeka, dotle su političari razmišljali drugačije. Po njima prioritet je bio iseliti mašine, postrojenja, cijele fabrike rastavljene na dijelove, pa čak i ogradu postavljenu oko njih (zlu ne trebala). Danonoćno su demontirana postrojenja, odvožena u svim pravcima" i ko zna kud. Preko noći su mijenjana sjedišta moćnih firmi, demontira se "Koka Kola" iz Hadžića, "Sprind", "Orao", "Famos", "Energoinvest", "Tas", "Pretis", "Lasta", "Ćilimara", "Šumaprodukt", "Pak Centar", "Tvornica specijalnih ventila" iz Blažuja, i sve što se zadesilo, a moglo je biti od koristi nalogodavcima iseljavanja. Mnogi radnici pomenutih preduzeća nisu mogli ni povjerovati da će izmještanje istovremeno biti i njihov kraj. Demontirane mašine i oprema kratko su se zadržli na prostorima Lukavice, Mokrog i Sokoca. Pravac njihovog trnsporta je uglavnom Srbija i Crna Gora.

Pojedini rukovodioci iseljenih firmi oglušili su se od naredbi Karadžića i Kraišnika i spriječili transport za Srbiju, odnosno montiranje pojedinih firmi na lokalitetima gdje nezadovoljavaju uslovi za njihovo normalno funkcionisanje. Poslije silnog ubijeđivanja direktora Milana Price sa tadašnjim čelnicima RS, VZ "Orao" iz Rajlovca preseljen je u Bijeljinu, gdje je montaža izvršena. Da bi imali "potpunu" kontrolu nad pomenutom firmom, Karadžić i Krajišnik imenuju svoje ljude u Upravni odbor VZ "Orao". Između ostalih i guslara Kostu Plakalovića (bivšeg ratnog predsjednika Opštine srpski Stari Grad, i predratnog mehaničara "Orla"), da prati i koriguje rad "neposlušnog" Price.

Zahvaljujući direktoru "Intala" iz Ilijaša Velimiru Bajiću, firma je prenešena u Miliće i jedna je od dislociranih firmi u RS koja uspješno posluje.

Remontni Zavod Hadžići je dislociran u Bratunac, koja na jedvite jade posluje, uz česte štrajkove. Narod i radnici koji su došli iz Hadžića, vezujući se uz ovu fabriku, ozračen tugom i uranijumom, ima najveću stopu smrtnosti u RS, ali i šire.

Mašine iz sarajevskih fabruika, nije rijedak slučaj, propadale su po livadama, a najužasniji primjer je fabrika "Koka-kole" iz Hadžića. Za nju su izliveni temelji na kojem je izidano dva-tri reda cigli. Preko toga je izrastao korov, a opština Hadžići (pošto ne postoji, ali za njeno nepostojanje je garancija Republika Srpska), treba da plati oštetu "Koka-koli", jer su joj ukrali fabriku. A ona je prodata u Srbiju. Direktor te fabrike je bio Ratko Radić, ratni predsjednik Srpske opštine Hadžići. Prije nekoliko godina je umro, a za sudbinu fabrike niko ništa ne zna.

Fabrika bicikla "Lasta" sa Ilidže je dislocirana u Lukavicu, pod šatore, da bi se razmontirala, kako bi njene dijelove lakše prebacili u Srbiju.

Iz Vogošće je izmještena fabrika automobila "Folcvagen". Odveženo je 2000 novih automobila i 1000 u dijelovima. Za njihovo prebacivanje bio je zadužen Momčilo Mandić i tadašnji povjerenik za Srpsku opštinu Vogošća, Nikola Poplašen. Iz Vogošće je dislocirana Tvornica ležajeva, prvo na Sokolac, zatim Višegrad, odatle u Bileću, da bi završila u Srbiji. O sudbini i poslovanju ove fabrike se vrlo malo zna.

Iz Rajlovca je dislocirana Fabrika za proizvodnju peciva "Sprind". Danas su vlasnici ove fabrike privatnici, da im ne spominjemo imena, kada se zna svaki trag. Možda bi o tome mogao više reći bivši predsjednik opštine Rajlovac Jovo Božić, ali ko će ga stići?

Iz rajlovačke opštine su nestale vrlo kvalitetne mašine za štampanje.

Na teritoriji današnjeg Srpskog Sarajeva su dislocirane fabrike "Famos", "Energoinvest" sa Stupa. Sve vrlo teško posluju, skoro nikako, a radnici po godinu dana ne dobivaju plate. Iz "Famosa" je nestao uređaj za kaljenje mašina, vrijedan nekoliko miliona maraka. Bolje upućeni kažu da se nalazi u beogrdskom IMT (u Rakovici).

Sa područja ratnog Srpskog Sarajeva dislocirano je oko 150 fabrika. To je najveća poslijeratna pljačka o kojoj niko ne vodi računa. Kako bi i vodio kada običan čovjek u besudnoj i kriminalizovanoj državi i ne postoji. Od toga su se pojedinci obogatili, prodajući ili prisvajajući društvenu imovinu vrijednu milionima maraka. Sebi su prisvojili fabrike, a narodu su ostavili višak nemanja ili butik za kratke rukave.

Raspukni zemljo da u nju narod propadne s tugom! Bože oprosti narodu koga je vlast upotrijebila do neupotrebljivosti.

boro pekar wrote:Meni je najjace kako za potrebe raje agresori odjednom postaju sarajevski Srbi.

Cijelo vrijeme rata ih nazivali "agresori" a kad se pomene prica o odlasku onda kazu "sarajevske Srbe otjerao Krajisnik".

Ako su sarajevski kako mogu biti agresori a ako su agresori kako mogu biti sarajevski?

Nijednom u ratu nisam cuo sintagmu "sarajevski Srbi" od strane medija pod kontrolom SDA niti su tu sintagmu upotrebljavali stanovnici koji su zivjeli na teritoriji pod kontrolom ARBiH. Kako se desio "kopernikanski obrat"?

boro pekar wrote:Meni je najjace kako za potrebe raje agresori odjednom postaju sarajevski Srbi.

Cijelo vrijeme rata ih nazivali "agresori" a kad se pomene prica o odlasku onda kazu "sarajevske Srbe otjerao Krajisnik".

Ako su sarajevski kako mogu biti agresori a ako su agresori kako mogu biti sarajevski?

Nijednom u ratu nisam cuo sintagmu "sarajevski Srbi" od strane medija pod kontrolom SDA niti su tu sintagmu upotrebljavali stanovnici koji su zivjeli na teritoriji pod kontrolom ARBiH. Kako se desio "kopernikanski obrat"?

boro pekar wrote:Meni je najjace kako za potrebe raje agresori odjednom postaju sarajevski Srbi.

Cijelo vrijeme rata ih nazivali "agresori" a kad se pomene prica o odlasku onda kazu "sarajevske Srbe otjerao Krajisnik".

Ako su sarajevski kako mogu biti agresori a ako su agresori kako mogu biti sarajevski?

Nijednom u ratu nisam cuo sintagmu "sarajevski Srbi" od strane medija pod kontrolom SDA niti su tu sintagmu upotrebljavali stanovnici koji su zivjeli na teritoriji pod kontrolom ARBiH. Kako se desio "kopernikanski obrat"?

KENJAC wrote:

boro pekar wrote:Meni je najjace kako za potrebe raje agresori odjednom postaju sarajevski Srbi.

Cijelo vrijeme rata ih nazivali "agresori" a kad se pomene prica o odlasku onda kazu "sarajevske Srbe otjerao Krajisnik".

Ako su sarajevski kako mogu biti agresori a ako su agresori kako mogu biti sarajevski?

Nijednom u ratu nisam cuo sintagmu "sarajevski Srbi" od strane medija pod kontrolom SDA niti su tu sintagmu upotrebljavali stanovnici koji su zivjeli na teritoriji pod kontrolom ARBiH. Kako se desio "kopernikanski obrat"?

Sto ? Sta je cudno ? Sarajevski srbi nemaju zajednicko ,nebesko, porijekolo sa ostalim Srbima. Sarajevski Srbi su porijeklom sa Kriptona. Kako drugacije objasniti da isti Srbin u istom trenutku moze zaprimiti dva agregatna stanja. Moze bit da je ostao da "ceka oslobodioce" , a moze bit da je tu jer je "prava raja" ! Moze bit da je u istom trenutku tu jer "cuva stan" a isto tako moze jako dobro posluziti da "popuni multietnicke praznine" ! Vrlo dobro ga mozes iskoristiti da "puca na svoje" a istog toga mozes u Kazane bacit "i ne pravi puno buke kad padne" ! Mozes ga zvati imenom a odaziva se i na "salonac" "petokolonas" ili jednostavno "cetnik" ! Mozes ga pitati za njegovo misljenje o tom periodu , a mozes jednostavno da ga nista ne pitas jer "svi oni duvaju u iste diple". Ne samo to , ni quantitet tih Srba nije jasan. Ako saberes one sto imaju "gomilu prijatelja Srba" sto i dan danas zive u Sarajevu i imaju najbolje poslove i one sto su ko "picke pobjegli nad navodnom islamskom opasnosti" dobijes cifru od jedno dva'es osam milona sarajevskih Srba ! Ukratko , ako ces mene pitat bolje s njima nemat nikakvog posla. To je neka radioaktivna sekta !

boro pekar wrote:
Moj stari bio direktor jednog sektora jedne jake institucije. Dan poslije Dejtonskog sporazuma zove ga njegov direktor i kaze "od danas si strucni saradnik". Degradacija za bar 5 mjesta nize. A cijelo vrijeme rata im je bio dobar za pokazivanje kad dodju stranci. Naravno u vrijeme dok nije kopao rovove na Bogusevcu (njegov direktor ga poslao a pricaju stalno kako je Caco na svoju ruku kupio po gradu). Za takva djela (slanje na kopanje rovova, vodjenje i nadziranje radnog voda) su osudjeni neki ljudi s Grbavice za ratni zlocin (Gilmar) dok su po Sarajevu ti, koji su ljude slali maltene u smrt, danas ugledni i zasluzni gradjani.

KENJAC wrote:

boro pekar wrote:Meni je najjace kako za potrebe raje agresori odjednom postaju sarajevski Srbi.

Cijelo vrijeme rata ih nazivali "agresori" a kad se pomene prica o odlasku onda kazu "sarajevske Srbe otjerao Krajisnik".

Ako su sarajevski kako mogu biti agresori a ako su agresori kako mogu biti sarajevski?

Nijednom u ratu nisam cuo sintagmu "sarajevski Srbi" od strane medija pod kontrolom SDA niti su tu sintagmu upotrebljavali stanovnici koji su zivjeli na teritoriji pod kontrolom ARBiH. Kako se desio "kopernikanski obrat"?

Sto ? Sta je cudno ? Sarajevski srbi nemaju zajednicko ,nebesko, porijekolo sa ostalim Srbima. Sarajevski Srbi su porijeklom sa Kriptona. Kako drugacije objasniti da isti Srbin u istom trenutku moze zaprimiti dva agregatna stanja. Moze bit da je ostao da "ceka oslobodioce" , a moze bit da je tu jer je "prava raja" ! Moze bit da je u istom trenutku tu jer "cuva stan" a isto tako moze jako dobro posluziti da "popuni multietnicke praznine" ! Vrlo dobro ga mozes iskoristiti da "puca na svoje" a istog toga mozes u Kazane bacit "i ne pravi puno buke kad padne" ! Mozes ga zvati imenom a odaziva se i na "salonac" "petokolonas" ili jednostavno "cetnik" ! Mozes ga pitati za njegovo misljenje o tom periodu , a mozes jednostavno da ga nista ne pitas jer "svi oni duvaju u iste diple". Ne samo to , ni quantitet tih Srba nije jasan. Ako saberes one sto imaju "gomilu prijatelja Srba" sto i dan danas zive u Sarajevu i imaju najbolje poslove i one sto su ko "picke pobjegli nad navodnom islamskom opasnosti" dobijes cifru od jedno dva'es osam milona sarajevskih Srba ! Ukratko , ako ces mene pitat bolje s njima nemat nikakvog posla. To je neka radioaktivna sekta !

Sarajevo je u svjetsku povijest ušlo jednim terorističkim aktom, kao zločinom koji je "potresao svijet" i uveo ga prije vremena u odavno planirani sukob dva imperijalistička bloka, odnosno Prvi svjetski rat. Ubistvo austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda i njegove supruge koje je 28. juna 1914. izvršio Gavrilo Princip, kao djelo grupe nacionalističkih i šovinističkih srpskih omladinaca, koje je službena historiografija decenijama slavila kao nekakav "nacionalno-revolucionarni" čin. Ovi su "nacionalni revolucionari" ustvari bili obični nadničari srbijanske vojne obavještajne službe.

Odmah poslije ubistva Ferdinanda, u Sarajevu i nekim mjestima u unutrašnjosti zemlje došlo je do demonstracija protiv Srba, pa su mnoge radnje i drugi objekti srpskih trgovaca i građana demolirani i opljačkani. Vjerovatno da bi se opravdale što su svojim propustima pri organiziranju nadvojvodine posjete dozvolile da se zločin dogodi, gradske vlasti Sarajeva su čak prvog dana huškale neodgovorne elemente protiv Srba. Ugledni grarlanski političari i zastupnici Bosanskog sabora, dr. Jozo Sunarić, Serif Arnautović i Danilo Dimović su odmah posjetili zemaljskog poglavara Oscara Potioreka i tražili intervenciju kako bi se neredi i napadi na Srbe spriječili. General Potiorek je već 29. juna 1914. proglasio u Sarajevu prijeki sud. U obrazloženju ove odluke Zemaljska vlada je istakla da nije kriva za "nemile događaje" koji su snažno izbili kao neposredna reakcija na "žalosno zlodjelo". Vlada je spremna pružiti pomoć svima koji su se zbog progona i pljački našli bez životnih sredstava.

Nakon toga je došlo do sudskih progona i interniranja srpskog stanovništva, posebno onog sa granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Protiv takve politike i takvih postupaka prvi se javno oglasio reisul-ulema Džemaludin Čaušević. On je već 4. jula 1914. uputio apel Bošnjacima savjetujući "svakom bratu muslimanu, da se kani zadirkivanja i izazivanja, a naročito da se prođe Bogu mrskog djela uništavanja imovine". Istog dana se oglasio i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, koji se našao pobuđen da jednom okružnicom pozove narod i svećenstvo da "u općoj tuzi i bolu" ne narušavaju mir i red i ne nanose štetu "bližnjemu svome". Reis Čaušević je svoj apel proširio i kao "Proglas muslimanima" objavio u sarajevskom alhamiado listu "Jeni mishab" (Nova baklja), 24.jula 1914. Pored reisa Čauševića, sličnim su se apelima protiv progona Srba i uništavanja njihove imovine oglašavali i drugi bošnjački politički, vjerski i kulturni prvaci i radnici, sve dok se to moglo objaviti u nekim od sarajevskih novina koje su po kratkom policijskom postupku svakodnevno obustavljane i zabranjivane. Prijeki sud u Sarajevu je ukinut već 26. jula 1914., dva dana pred objavu i početak rata.

Već prvih dana izbijanja rata nastupila su u Sarajevu i cijeloj zemlji teška vremena. Ratna dejstva na granici BiH i Srbije počela su prvom austrougarskom ofanzivom 12. augusta 1914. U četverodnevnoj bici na Ceru austrougarske jedinice su poražene i prisiljene da se 24. augusta povuku preko Drine nazad u Bosnu. Srpska vojska je odmah potom i sama prešla Drinu, marširajući preko istočne Bosne prema Sarajevu. Njoj su se ubrzo pridružile crnogorske čete koje su upale u istočnu Hercegovinu. Uz pljačkaške akcije u Podrinju i istočnoj Hercegovini, srpska i crnogorska vojska su počinile i više zločina nad muslimanskim stanovništvom. Sredinom septembra 1914. srpske i crnogorske čete su izbile na Romaniju i doprle do prilaza Sarajevu. Stanje je bilo kritično, pa je komanda sarajevskog garnizona izdala 18. septembra naredbu kojom je ograničeno kretanje građana i zabranjen svaki ulazak i izlazak iz grada bez posebne vojne dozvole. Na Romaniji su od 18. do 30. oktobra vođene teške borbe za odbranu samog Sarajeva kao zemaljskog glavnog grada.

Istovremeno je, dok su se još u Sarajevu čuli srpsko-crnogorski topovi sa Romanije, održano od 12. do 28. oktobra 1914. suđenje "mladobosancima", odnosno ubicama Franza Ferdinanda. G. Princip je kao i većina drugih učesnika u ubistvu Ferdinanda osuđen na 20 godina zatvora. Smrtnu kaznu kao maloljetnik nije mogao dobiti, jer je Austrija bila striktno pravna država u kojoj se punoljetstvo sticalo sa navršene 24 godine.

Slomom Srbije i Crne Gore u oktobru 1915, BiH se našla u pozadini. Frontovi Prvog svjetskog rata pomjeraju se daleko od njenih granica, ali brojni Bosanci mobilizirani u austrougarske regimente ginu i stradavaju po tim dalekim ratištima.


Ubrzo po izbijanju rata 1914. u Sarajevu je kao zemaljskom glavnom gradu zamro svaki javni politički život, što je bio slučaj ne samo u BiH, nego i u ostalim dijelovima Monarhije. Prvih mjeseci 1917. dolazi do oživljavanja političkog života u Monarhiji, posebno u vezi sa raznim državnopravnim odnosima, među kojima dominira jugoslavensko pitanje, kao pitanje stvaranja jedne jugoslavenske države. Najaktivniji na tom planu je dr. Anton Korošec, vođa Slovenske ljudske stranke, koji se zalagao za stvaranje jedne jugoslavenske države u okviru Monarhije njenim trijalističkim preuređenjem. On je u tom smislu tokom 1917. uspostavio intenzivne veze sa političarima u Zagrebu, Sarajevu, a posebno u Istri i Dalmaciji.

Kada je krajem ljeta 1918. postalo jasno da će Austro-Ugarska izgubiti rat, građanski političari u njenim južnoslavenskim pokrajinama se u ogromnoj većini opredjeljuju za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu jugoslavensku državu. Početkom septembra 1918. došao je u kratku posjetu Sarajevu dr. Korošec, gdje je razgovarao sa vodećim bosanskim političarima i vjerskim poglavarima i predstavnicima. Najveći utisak na Korošeca je ostavio reisul-ulema Čaušević, koga je posjetio skupa sa dr. Jozom Sunarićem. Reis je tom prilikom rekao, da će "odobriti svaki čin koji će našem narodu donijeti slobodu", te da mu je lično "dosta naše vlade i turske i njemačke". Čaušević se istovremeno odlučno založio za saradnju svih Južnih Slavena i opću amnestiju.

U procesu smjene vlasti do koje dolazi u svim južnoslavenskim pokrajinama Austro-Ugarske, u Sarajevu je 31. oktobra 1918. konstituiran Glavni odbor Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba za BiH. Za predsjednika Odbora je izabran ugledni sarajevski poduzimač Gligorije Jeftanović, a za potpredsjednike dr. Jozo Sunarić i dr. Halid-beg Hrasnica. Posljednji austrougarski zemaljski poglavar za BiH, general Stjepan Sarkotić predao je u Sarajevu l. novembra 1918. upravu zemlje Glavnom odboru Narodnog vijeća SHS za BiH. Samo dva dana kasnije, 3. novembra, Glavni odbor je imenovao Narodnu vladu za BiH, koja je odmah preuzela "poslove zemaljske uprave". Zbog općeg nereda i pravne nesigurnosti, do kojih je u tim prevratnim danima došlo u mnogim dijelovima zemlje, sastali su se 4. novembra 1918. kod Višegrada predstavnici Glavnog odbora SHS za BiH sa vojvodom Stepom Stepanovićem, komandantom druge srpske armije. Tu je postignut sporazum da druga srpska armija uđe u BiH i preuzme brigu o javnoj sigurnosti i održavanju reda i mira. Tako su već 6. novembra 1918. prve srpske jedinice ušle u Sarajevo.

Njihovim ulaskom nije spriječeno nasilje nad Bošnjacima kao muslimanima. Prevrat i dolazak "srpske vlasti" u BiH su mnogi shvatili kao otvoreni poziv na pljačku, otimanje zemlje, progon i likvidaciju muslimana. Položaj muslimana postao je neizdržljiv, o čemu su i u inostranstvo prodrli izvještaji. Tako je francuski novinar Charles Rivet prilikom boravka u Sarajevu februara 1919. razgovarao između ostalih i sa reisul-ulemom Cauševićem i taj je razgovor objavio u pariškom listu "Le temps" l. aprila iste godine. Iznoseći podatke o stradanjima muslimana "prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije", kojoj su se oni "spremali služiti svom dušom", Čaušević je naglasio, da "smo mi ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim". Oni bosanske muslimane smatraju "uljezima", zaključio je Čaušević. Na ovo je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Svetozar Pribićević zahtijevao od predsjednika zemaljske vlade za BiH, Atanasija Šole, da "diskretno" zatraži od Čauševića da demantira izjavu pariškom novinaru, ili da mu u suprotnom uputi prijedlog za njegovo penzioniranje. Šola je odgovorio da to nije moguće, jer su Čauševićevi navodi tačni, radi se o čovjeku koji je 1914. štitio Srbe od progona.

Ujedinjenjem, odnosno proglašenjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca l. decembra 1918, BiH je ušla u sastav jedinstvene jugoslavenske države, ali je još jedno duže vrijeme zadržala neke elemente i oblike svoje državnosti, čime je i Sarajevo ostalo u statusu zemaljskog glavnog grada. Narodna vlada za BiH je poslije l. decembra 1918. nastavila svoj rad kao Zemaljska vlada za BiH. Poslije donošenja Vidovdanskog ustava, 28. juna 1921., Zemaljska vlada je nastavila rad kao Pokrajinska uprava za BiH. Pošto je u aprilu 1922. donijet zakon kojim su u državi uspostavljene 33 oblasti, od kojih šest u BiH, to su centralne vlasti u Beogradu počele požurivati likvidaciju Pokrajinske uprave, cijeneći da je već krajnje vrijeme za dokidanje pokrajinskih vlada koje su, bez obzira na stalno smanjivanje njihovih nadležnosti, u narodu općenito smatrane kao vlade njegove uže historijske domovine. To nije odgovaralo intencijama režima da se u skladu sa odredbama Vidovdanskog ustava provede u državi potpuna unitarizacija i centralizacija cjelokupne uprave. Likvidacija Pokrajinske uprave za BiH pokazala se kao složen i kompliciran posao koji je potrajao skoro dvije godine. Poslovi Pokrajinske uprave za BiH su konačno u cijelosti likvidirani 25. februara 1924., čime je Sarajevo izgubilo atribute zemaljskog glavnog grada i svedeno na sjedište sarajevske oblasti.

Ta se sarajevska oblast podudarala sa nekadašnjim sarajevskim okrugom, u kojem je, prema prvom popisu stanovništva u Kraljevini SHS od 31. januara 1921., živjelo 287.214 stanovnika. Od togaje 66.317 duša živjelo u samom Sarajevu kao gradu. U tom ukupnom broju je prema vjerskoj strukturi u gradu bilo 22.474 muslimana, 16.317 pravoslavnih,19.242 rimokatolika, 7.458 Jevreja, 470 evangelika, 160 grkokatolika, 29 ostalih i 16 bez konfesije ili nepoznato.

Prema posljednjem austrijskom popisu od 10. oktobra 1910. u Sarajevu je živjelo 51.919 stanovnika. To znači da se za deset ?odina, bez obzira na rat ili možda zahvaljujući upravo njemu, broj žitelja Sarajeva povećao za 27,7%. U gradu se u tom periodu povećao čak i broj muslimana, sa 18.460 u 1910. na 22.474 u 1921., mada se muslimansko stanovništvo u BiH brojčano smanjilo od 612.137 u 1910. na 588.173 u 1921. godini. Za deset godina se broj muslimana u BiH "smanjio za 23.964 duše.

U narednih deset godina demografski rast u Sarajevu se usporava. Prema drugom i posljednjem popisu stanovništva Kraljevine Jugoslavije od 31. marta 1931., u gradu Sarajevu su živjela 78.173 stanovnika. Povećanje u odnosu na 1921. godinu je iznosilo 17,9%. Vjersko-etnička struktura u gradu se nije znatnije izmijenila. Od ukupnog broja 78.173 gradskih žitelja, muslimana je bilo 29.649, pravoslavnih 18.630, rimokatolika 21.372 i evangelika 534. Pripadnika ostalih kršćanskih crkava bilo je 851, dok Jevreji u ovom popisu nisu posebno iskazani nego su ubrojani u ostale kojih je ukupno bilo 7.637, od čega najmanje 7.500 Jevreja. Rezultati popisa iz 1931. objavljeni su tek 1938, kada je već bio u toku progon Jevreja u nacističkoj Njemačkoj i nekim drugim evropskim državama, pa je Kraljevina Jugoslavija vjerovatno nastojala prikriti podatke o svom jevrejskom stanovništvu.

uglavnomja wrote:

boro pekar wrote:
Moj stari bio direktor jednog sektora jedne jake institucije. Dan poslije Dejtonskog sporazuma zove ga njegov direktor i kaze "od danas si strucni saradnik". Degradacija za bar 5 mjesta nize. A cijelo vrijeme rata im je bio dobar za pokazivanje kad dodju stranci. Naravno u vrijeme dok nije kopao rovove na Bogusevcu (njegov direktor ga poslao a pricaju stalno kako je Caco na svoju ruku kupio po gradu). Za takva djela (slanje na kopanje rovova, vodjenje i nadziranje radnog voda) su osudjeni neki ljudi s Grbavice za ratni zlocin (Gilmar) dok su po Sarajevu ti, koji su ljude slali maltene u smrt, danas ugledni i zasluzni gradjani.

to za rovove ne znam, da je pojedinac mogao nekoga nasaditi na taj nacin.
znam da su kreteni kupili sve redom bez knjizice arbih, i ljude sa jakim radnim obavezama, i novinare, i bolesne, i hvo vojnike ... ukljucujuci muslimane mislim ili ljude sa tim imenima.


a sto se tice direktorskog mjesta, i da se zvao mujin stari, a ne borin stari, ako nije clan sda mogao je qrcu svirati sto se tice fotelje.

KENJAC wrote:Eto vidis ! Mozes ga upotrijebit za direktora a dobar je i za "strucnog saradnika" !Moze i da kosi i vodu nosi ! Vidi Boro , pozdravi oca i reci mu da nikad nikom ne prica o tom periodu jer nikad nikom i ni jednoj strani nece bit u pravu. Kad se jednog dana obogatim, kupit cu neko ostrvo i tamo zovnuti sve sarajevske Srbe. Tamo cemo rostiljat i ribu pecat a necemo ni rijeci o ratu. To cemo ostavit nekim drugim ljudima. Oni i onako bolje od nas znaju kako nam je bilo !

boro pekar wrote:

KENJAC wrote:Eto vidis ! Mozes ga upotrijebit za direktora a dobar je i za "strucnog saradnika" !Moze i da kosi i vodu nosi ! Vidi Boro , pozdravi oca i reci mu da nikad nikom ne prica o tom periodu jer nikad nikom i ni jednoj strani nece bit u pravu. Kad se jednog dana obogatim, kupit cu neko ostrvo i tamo zovnuti sve sarajevske Srbe. Tamo cemo rostiljat i ribu pecat a necemo ni rijeci o ratu. To cemo ostavit nekim drugim ljudima. Oni i onako bolje od nas znaju kako nam je bilo !

Najveci stradalnici i heroji rata su Srbi koji su period 1992.-1996. proveli u dijelu Sarajeva pod kontrolom ARBiH. Ti ljudi, oni koji su imali srecu da prezive, su prosli scile i haribde. Morali su da se paze granata i snajpera od VRS, morali su da se paze i od "branilaca grada" koji su bili gospodari zivota i smrti u Sarajevu i morali su svaki dan da paze sta ce reci i pred kim, kad ce upaliti svijetlo, kako ce pozdraviti nekoga na ulici, valjalo je slusati svakodnevne optuzbe i psovke koje su bile kreativne kako samo raja zna da smisli. A u isto vrijeme oni mladji su bili mobilisani i nisu ni smjeli pomisliti da odbiju pusku dok su se njihovi vrsnjaci b i h nacionalnosti izvlacili na razne nacine. Tako su u jednom trenutku u mom naselju samo na liniju isli Zeljko, Milan, Bojan, Vlado... I to na Zuc i na Stup kad je najgore bili. Dok su Bosnje vec uveliko bjezali za Njemacku ili bili u policiji ili radili za Crveni krst i slicno. Moj stari cijelo vrijeme rata nije mogao da dobije dozvolu da izadje iz grada kroz tunel dok su moja raja b i h nacionalnosti, svi redom vojni obveznici, vec 1993. izlazili i isli u Hrvatsku, Njemacku, Francusku, USA... sa namjerom da se ne vrate bar dok rat ne stane.
Moglo bi se o tome pisati danima ali da ne peglam previse...

uglavnomja wrote:

PM72 wrote:

Ja sam dijete sarajevskog asvalta, i volim Sarajevo, ali je u njemu bilo nešto duboko nezdravo iz čega je isklijao ovaj rat. Moraš razumjeti Nju primitivs pokret. On je podigao do nivoa kulta koncept raje. Uvijek je bio nekoliko koraka ispred pravih, prirodnih primitivaca kojih je u našem gradu bivalo sve više. Srbi, kao većina onih koji su ga stvorili, prestali su tada plaćati najveću cijenu za ulazak u raju - mi smo tada gradili raju, ali čuvajući svoj moralni i nacionalni identitet. I tu je osnovna razlika. Srbi su furali Nju primitivs kao model za izrugivanje primitivizmu i malograđanštini, kao model za opuštanje.

Žvaljo dijete sarajevskog asfalta. Ćaća mu došao ćirom iz srbijanske vukojebine zvana Kladovo.Po čemu je dobilo ime,po intelektualcima ili valjanju klada (stabala) u Dunav? Sarajevo ga primilo,doškolovalo,dalo posao da bi njegov isprdak tumačio ko je "pravi" primitivac i koje stvarao grad.On bi kao nekadašnji maltari određivao ko će u grad a ko neće.Sve sarajevska raja,jebo ih ćiro i studentski domovi koji ih u grad dovedoše.Što su dolazili u ovu kasabu,što ne ostadoše u Kladovu ,u Petnjici ispod Durmitora ,Šavniku ili Kalinoviku.Da nas puste da se rahat patimo.Svi moji prijeratni prijatelji Srbi su bili došlje u ovaj grad.Nijednom se đed nije ukopao u Sarajevu nego sve negdje u vražijoj materi.A svi bili "sarajevska " raja.I tumače kao i ovih par "regularnih" što provociraju.Bljak.

ja koliko znam citati, ovo je izjavvila karadzicka, a ne zvaljao skocimis.

ps. hebo je asValt durmitorski





a da, neko je piatao, to je ta isidora

boro pekar wrote:

KENJAC wrote:Eto vidis ! Mozes ga upotrijebit za direktora a dobar je i za "strucnog saradnika" !Moze i da kosi i vodu nosi ! Vidi Boro , pozdravi oca i reci mu da nikad nikom ne prica o tom periodu jer nikad nikom i ni jednoj strani nece bit u pravu. Kad se jednog dana obogatim, kupit cu neko ostrvo i tamo zovnuti sve sarajevske Srbe. Tamo cemo rostiljat i ribu pecat a necemo ni rijeci o ratu. To cemo ostavit nekim drugim ljudima. Oni i onako bolje od nas znaju kako nam je bilo !

Najveci stradalnici i heroji rata su Srbi koji su period 1992.-1996. proveli u dijelu Sarajeva pod kontrolom ARBiH. Ti ljudi, oni koji su imali srecu da prezive, su prosli scile i haribde. Morali su da se paze granata i snajpera od VRS, morali su da se paze i od "branilaca grada" koji su bili gospodari zivota i smrti u Sarajevu i morali su svaki dan da paze sta ce reci i pred kim, kad ce upaliti svijetlo, kako ce pozdraviti nekoga na ulici, valjalo je slusati svakodnevne optuzbe i psovke koje su bile kreativne kako samo raja zna da smisli. A u isto vrijeme oni mladji su bili mobilisani i nisu ni smjeli pomisliti da odbiju pusku dok su se njihovi vrsnjaci b i h nacionalnosti izvlacili na razne nacine. Tako su u jednom trenutku u mom naselju samo na liniju isli Zeljko, Milan, Bojan, Vlado... I to na Zuc i na Stup kad je najgore bili. Dok su Bosnje vec uveliko bjezali za Njemacku ili bili u policiji ili radili za Crveni krst i slicno. Moj stari cijelo vrijeme rata nije mogao da dobije dozvolu da izadje iz grada kroz tunel dok su moja raja b i h nacionalnosti, svi redom vojni obveznici, vec 1993. izlazili i isli u Hrvatsku, Njemacku, Francusku, USA... sa namjerom da se ne vrate bar dok rat ne stane.
Moglo bi se o tome pisati danima ali da ne peglam previse...

uglavnomja wrote:

boro pekar wrote:

KENJAC wrote:Eto vidis ! Mozes ga upotrijebit za direktora a dobar je i za "strucnog saradnika" !Moze i da kosi i vodu nosi ! Vidi Boro , pozdravi oca i reci mu da nikad nikom ne prica o tom periodu jer nikad nikom i ni jednoj strani nece bit u pravu. Kad se jednog dana obogatim, kupit cu neko ostrvo i tamo zovnuti sve sarajevske Srbe. Tamo cemo rostiljat i ribu pecat a necemo ni rijeci o ratu. To cemo ostavit nekim drugim ljudima. Oni i onako bolje od nas znaju kako nam je bilo !

Najveci stradalnici i heroji rata su Srbi koji su period 1992.-1996. proveli u dijelu Sarajeva pod kontrolom ARBiH. Ti ljudi, oni koji su imali srecu da prezive, su prosli scile i haribde. Morali su da se paze granata i snajpera od VRS, morali su da se paze i od "branilaca grada" koji su bili gospodari zivota i smrti u Sarajevu i morali su svaki dan da paze sta ce reci i pred kim, kad ce upaliti svijetlo, kako ce pozdraviti nekoga na ulici, valjalo je slusati svakodnevne optuzbe i psovke koje su bile kreativne kako samo raja zna da smisli. A u isto vrijeme oni mladji su bili mobilisani i nisu ni smjeli pomisliti da odbiju pusku dok su se njihovi vrsnjaci b i h nacionalnosti izvlacili na razne nacine. Tako su u jednom trenutku u mom naselju samo na liniju isli Zeljko, Milan, Bojan, Vlado... I to na Zuc i na Stup kad je najgore bili. Dok su Bosnje vec uveliko bjezali za Njemacku ili bili u policiji ili radili za Crveni krst i slicno. Moj stari cijelo vrijeme rata nije mogao da dobije dozvolu da izadje iz grada kroz tunel dok su moja raja b i h nacionalnosti, svi redom vojni obveznici, vec 1993. izlazili i isli u Hrvatsku, Njemacku, Francusku, USA... sa namjerom da se ne vrate bar dok rat ne stane.
Moglo bi se o tome pisati danima ali da ne peglam previse...

a uuuuu jaro ... ti i ja kao da smo u paralelnim ratovima bili

ja znam za vojne obveznike koji su bjezali preko piste, 92. i pocetak 93. niko zdrav i prav, a da mu alija ili haris nisu bili prvi rod nije izasao.
moglo se izaci preko stupa za debele pare ili sa krstenicom do septembra 92. tada je srpska vojska napravila pokolj tamo i zauzela podricje.


inace, znam za srbe po koje je dolazio unprofor da ih odvede.

ni mom starom nisu dali da izadje. nisu nikome ko nije imao stranacku stelu.

taj dio o psovanju je jedino sto ti je bilo drugacije nego ostalom narodu u sarajevu.

mislis da je pripadnicima hvo bilo nesto bolje

a sto se tice rada u stranim organizacijama - najvise je bilo pripadnika jednog naroda i to sve gospodje koje su drzale najvisa prevodilacka mjesta u ptt, u skenderiji, na aerodromu ...

malo si ga prepuhao ... mozda ti je 5% bilo gore nego nama, ostalim koji nisu bili u vezi sa alijom ili merhametom ... ali isto njesra ...
kamo srece da sam medju tim tvojim sto su uspjeli zdusiti.

hatemondays wrote:@pekar borin mali, divi ovo moj stari kopao kod gilmara i kopao bogami kod alije na zuci, musliman cojek, sad ga upitaj gdje je bilo gore kopati reci ce ti na zuci, ali barem mu nije niko mater jebavao i kalas prislanjao na celo,da ne pominjem period u batkovim rukama.Kopalo se moralo se ali se nije moralo maltretirati, zlostavljati i ubijati, vazi to za obje strane.Pazi negovorim ovo iz rekla kazala nego nazalost iz vlastitog iskustva.Znam da ti je vuna zguzili ti starog za poziciju, hebaji ga pitas li se kako je neki musliman civija imao sanse da dobije posao u banja luci, zvorniku, bijeljini tokom i poslije rata.Kurata sreca haveru, hebaji ga u beharu......

boro pekar wrote:Meni je najjace kako za potrebe raje agresori odjednom postaju sarajevski Srbi.

Cijelo vrijeme rata ih nazivali "agresori" a kad se pomene prica o odlasku onda kazu "sarajevske Srbe otjerao Krajisnik".

Ako su sarajevski kako mogu biti agresori a ako su agresori kako mogu biti sarajevski?

Nijednom u ratu nisam cuo sintagmu "sarajevski Srbi" od strane medija pod kontrolom SDA niti su tu sintagmu upotrebljavali stanovnici koji su zivjeli na teritoriji pod kontrolom ARBiH. Kako se desio "kopernikanski obrat"?