nosara wrote:That’s rich: Poverty level under Obama breaks 50-year record
Although the president often rails against income inequality in America, his policies have had little impact overall on poverty. A record 47 million Americans receive food stamps, about 13 million more than when he took office.
The poverty rate has stood at 15 percent for three consecutive years, the first time that has happened since the mid-1960s. The poverty rate in 1965 was 17.3 percent; it was 12.5 percent in 2007, before the Great Recession.
In spite of the administration’s anti-poverty efforts, however, the government reported this week that poverty by some measures has been worse under Mr. Obama than it was under President George W. Bush. The U.S. Census Bureau reported that 31.6 percent of Americans were in poverty for at least two months from 2009 to 2011, a 4.5 percentage point increase over the pre-recession period of 2005 to 2007.
“When the war on poverty started, about 6 percent of children were born outside of marriage,” he said. “Today that’s 42 percent — catastrophe.”
S tobom se nosara slazem u mnogo toga na dosta tema, ali ovo je, rekao bi, glupav rpistup problemu.
Krenimo prvo od toga kada je Obama dosao na vlast? U jeku ekonomske krize. Znaci automatski broj ljudi koji ce biti ispod granice siromastva (koja je tada iznosila 9,500 dolara) ce biti veci.
Hajmo sad drugi razlog zbog kojeg je broj onih koji su ispod granice veci, je povecanje te granice na 14,500 dolara.
Ono sto niko ovdje na forumu, a i mimo njega (kada pricam sa poznanicima u BiH) ne uzima u obzir jeste da je americka filozofija sta vlada treba da uradi za pojedinca dijametralno suprotna evropskoj. u SAD politicka filozofija je bliza onoj izvornoj evropskoj filozofiji sto su zastupali Ruso, Lok, Monteskje itd.
U evropi ljudi se smiju americi jer ima 42 miliona ljudi ispod granice siromastva (a granicu je odredila sama amerika).
AMerikanci se s druge strane smiju evropljanima na izuzetno velikoj nezposlenosti.
Ko je upravu? Jbg sve zavisi od licnih preferenci. Oni koji hoce socijalu, sele u EU. Oni koji hoce priliku i mogucnost da rade, sele u SAD.
Onako licno s moje tacke gledista.
Ja nikad necu moci razumjeti kako neko moze biti siromasan u SAD, kada svako ima mogucnost da radi. Razumije ljude koji imaju zdravstevnih problema itd.
Ja sam bio strani student, zaradjivo po zakonu maksimalnih 400 dolara mjesecno (toliko strani student moze zaradjivati po zakonu). Medjutim, mimo toga sam znao zaraditi i po 2-3000 dolara radeci kojekakve poslove, skolujuci se besplatno (jer sam pokucao na dovoljan broj vrata da mi skola bude totalno pokrivena). Meni isto tako nikad nece biti jasno da neko u SAD napravi dug od 70,000 dolara za 4 godine da bi pokrio skolu. Nikad ne pitajuci imal skolarina, niti se trudi da ocjenama dobije neke pare.
Ali zato stranci sve to iskoristavaju. Ja kada sam dobio prvu akademsku skolarinu koja mi je pokrila 100% magistarski + jos zaradio od toga (prije toga sam imao sportsku+akademsku) svi ostali koji su bili na toj skolarini su bili stranci. Jednom sam pitao dekana kako to, kaze on: sta ces, niko od amerikanaca se nije prijavio.
Kada je kriza krenula u SAD, nakon pola godine, sjedim sa cimerom koji je imao skolarinu i radio 3 povremena posla, super zaradjivao. Komentarisemo mi krizu, kaze on: jbt meni nikako nije jasno sta se oni zale. Ja sad kada bi htio mogao bi raditi 5 poslova, ali ne mogu stici.
Time sto imaju vecu mogucnost da nadju posao, strancima se lakse asimilirati u drustvo (doduse americko drustvo nije nacionalisticko niti homogeno kao mnoga evropska drustva). Zato stranci vise biraju SAD nego Evropu.
Od tih siromasnih sto navodis, ja jos da vidim tu imigrante, ili prvu generaciju imigranata, azijce (medju kojima je nezaposlenost ispod 2%) itd.