Priča koju Izrael prećutkuje
Šta da su građani Toronta i Vankuvera bili pod raketnim napadima iz predgrađa sopstvenih gradova?
OK, do prekjuče je odnos mrtvih u desetodnevnom ratu (prije kopnene ofanzive) bio 258:0 u korist Izraela. Međutim, priče iz Gaze teško da ćete čuti.
U pitanju je zemlja. Izraelci Sederota su pod raketnom paljbom Palestinaca iz Gaze i sada Palestinci dobijaju zasluženu kaznu. Sigurno.
Ali, čekajte, kako su svi ti Palestinci - njih milion i po uopšte ugurani u Gazu? Pa, njihove porodice su nekada živjele, zar ne, tamo gdje je sada Izrael? Odatle su protjerani - ili pobjegli bojeći se za sopstvene živote - kada je formirana država Izrael.
Sada udahnite duboko -
ljudi koji su živjeli u Sederotu 1948. nisu bili Izraelci nego palestinski Arapi. Njihovo selo se zvalo Huj. I nisu bili neprijatelji Izraela. Dvije godine ranije, ti isti Arapi su krili jevrejske borce Haganaha od britanske armije. Međutim, kad se izraelska vojska pojavila u Huju 31. maja 1948, protjerala je sve arapske seljane u Pojas Gaze! Postali su izbjeglice. David Ben Gurion (prvi premijer Izraela) nazvao je to „nepravdom i neopravdanom akcijom“. Baš loše. Palestincima Huja nikada više nije dozvoljeno da se vrate.
Danas, preko 6.000 potomaka Palestinaca iz Huja - sada Sederota - žive u bijedi Gaze, sa „teroristima“ koje Izrael tvrdi da će uništiti i koji napadaju ono što je nekada bio Huj. Interesantna priča.
Kao i ona o pravu Izraela na samoodbranu. To ponovo slušamo. Šta da su građani Londona kao građani Izraela? Zar ne bi uzvratili? Da, ali Britanci nemaju više od million bivših građana UK potrpanih u izbjegličke kampove u nekoliko kvadratnih kilometara oko Hastingsa.
Posljednji put se takav sumnjivi argument koristio 2008. kada je Izrael napao Gazu i ubio najmanje 1.100 Palestinaca. Šta da je Dablin pod raketnim napadima, upitao je tada izraelski ambasador. Međutim, britanski grad Crossmaglen u Sjevernoj Irskoj je bio pod istim napadima sedamdesetih godina, kada ih je gađala Republika Irska, pa ipak RAF nije bombardovao Dablin u znak odmazde, ubijajući irske žene i djecu. U Kanadi 2008. izraelske pristalice su povlačile istu lažnu paralelu. Šta da su građani Toronta i Vankuvera bili pod raketnim napadima iz predgrađa sopstvenih gradova? Kako bi se oni osjećali? Međutim, Kanađani nisu starosjedioce ćušnuli u izbjegličke kampove.
Sada pređimo na Zapadnu obalu. Kao prvo, Benjamin Netanjahu je rekao da ne može da razgovara sa palestinskim predsjednikom Mahmudom Abasom jer on ne predstavlja i Hamas. Onda kad je Abas oformio zajedničku vladu, Netanjahu je rekao da ne može da razgovara sa Abasom jer je pristao na ujedinjenje sa „terorističkim“ Hamasom. Sada kaže da može da razgovara s njim ako prekine sa Hamasom - iako tada neće predstavljati Hamas.
U međuvremenu, veliki ljevičarski izraelski filozof Uri Avneri, 90-godišnjak koji se još uvijek dobro drži - je uočio najnoviju opsesiju svoje zemlje: opasnost da će ISIL sravniti zapad iz svog iračko-sirijskog „kalifata“ i stići na istočnu obalu rijeke Jordan.
„Netanjahu je rekao,“ kako kaže Avneri, „ako ih ne zaustavi izraelski garnizon na rijeci Jordan pojaviće se na ulazu u Tel Aviv.“ Istina je, naravno, da bi izraelska avijacija slomila ISIL onog trenutka kada bi se usudili da pređu granicu ka Jordanu, bilo iz Iraka ili iz Sirije.
Važnost ovog, u svakom slučaju, jeste da ako Izrael zadrži svoju vojsku na Jordanu (kako bi zaštitio Izrael od ISIL-a), buduća „Palestina“ neće imati granice i biće enklava unutar Izraela, okružena sa svih strana izraelskom teritorijom.
„Nešto slično južnoafričkom Bantustanu“, kazao je Avneri. Drugim riječima, „održiva“ Palestina nikada neće postojati. Na kraju krajeva, zar ISIL nije isto što i Hamas? Naravno da ne.
Međutim, to nije ono što smo čuli od Marka Regeva, Netanjahuovog portparola. Ne, ono što je on rekao Al Džaziri jeste da je Hamas bio „ekstremistička teroristička organizacija ne mnogo drugačija od ISIL-a u Iraku, Hezbolaha u Libanu, Boko Harama…“ Huh. Hezbolah je šiitska milicija koja se bori sada u Siriji protiv sunitskih muslimana ISIL-a. A Boko Haram - hiljadama kilometara od Izraela - nije prijetnja Tel Avivu.
Ali shvatate poentu. Palestinci Gaze - i molim vas zaboravite zauvijek tih 6.000 Palestinaca čije su porodice potekle sa zemlje Sederota - su saveznici desetina hiljada islamista koji su prijetnja Malikiju u Bagdadu, Asadu u Damasku i predsjedniku Gudlaku Džonatanu u Abudži. Konkretnije, ako ISIL stiže do ivica Zapadne obale, zašto izraelska vlada još uvijek gradi kolonije tamo - ilegalno i na arapskoj zemlji - za izraelske civile?
Ovdje nije riječ o odvratnom ubistvu tri Izraelca u okupiranom dijelu Zapadne obale niti o odvratnom ubistvu Palestinca u okupiranom istočnom Jerusalimu. Niti je riječ o hapšenju mnogih pripadnika Hamasa na Zapadnoj obali. Nije riječ ni o raketama. Kao i obično, u pitanju je zemlja.
http://www.independent.co.uk/voices/the ... 96120.html
