Towelie wrote:In the science of hadith, five specific conditions are called out:
A connected Isnaad (chain) of narrators: Nobody narrates from their teacher's teacher, for example; everybody met in person and heard directly from the person who narrated to them.
All narrators are known, trustworthy, and righteous: They don't commit major sins in public. We know them (their biography), i.e. it's not "someone named X told me ..."
Precision and Accuracy of Narrators: All the narrators in the chain are known to have strong memories and narrate accurately.
Doesn't Conflict Known Hadith: If there's one hadith that conflicts a well-known larger body of hadith, it can become rejected.
No Hidden Defects: This is a technical requirement, and refers to tadlees (subtly hiding who you are narrating the hadith from) among other things
I to je ta "metodologija"... Sve navedene tačke su sporne, silno podložne ljudskom faktoru - greška i grijeh uključeni.
Na primjer, druga stavka:
All narrators are known, trustworthy, and righteous: They don't commit major sins in public. We know them (their biography), i.e. it's not "someone named X told me ..."
Moja pitanja su:
1) Šta znači biti "pouzdan"?
2) Šta znači biti "pravedan"?
3) Na osnovu kojih kriterija je neko određen za "pouzdan" i "pravedan"?
4) Ko je taj koji određuje nekoga da je "pouzdan" i "pravedan"?
5) Koji izvori podataka su upotrijebljeni da bi se neko ocijenio "pouzdanim" i "pravednim"?
A smiješna mi je tvrdnja da biografija nije "neki X mi je rekao". Pa kako napraviti ičiju biografiju, ako se podaci o tom nekome ne zapišu negdje, a da bi se zapisalo - mora neki "X" reći nešto o "Y" osobi.
To što neko ne čini velike grijehe u "javnosti" je sasvim irelevantno. Šta je najveći grijeh? Širk? Sigurno jedan od većih, ako već ne najveći. A sigurno je bilo licemjera, ljudi koji su javno ispoljavali svoje vjerovanje, nisu javno činili "velike grijehe", ali koji, suštinski i svjesno, su bili nevjernici. Ili licemjeri, kao što ovaj hadis govori:
Narrated Abi Waih:
Hudhaifa bin Al-Yaman said, 'The hypocrites of today are worse than those of the lifetime of the Prophet, because in those days they used to do evil deeds secretly but today they do such deeds openly.'
Ili ovaj:
Narrated Al-Aswad:
While we were sitting in a circle in `Abdullah's gathering, Hudhaifa came and stopped before us, and greeted us and then said, "People better than you became hypocrites." Al-Aswad said: I testify the uniqueness of Allah! Allah says: "Verily! The hypocrites will be in the lowest depths of the Fire." (4.145) On that `Abdullah smiled and Hudhaifa sat somewhere in the Mosque. `Abdullah then got up and his companions (sitting around him) dispersed. Hudhaifa then threw a pebble at me (to attract my attention). I went to him and he said, "I was surprised at `Abdullah's smile though he understood what I said. Verily, people better than you became hypocrite and then repented and Allah forgave them."
A označio sam i zadnju rečenicu, jer sam svjestan da stvari nisu nužno trajno određene da budu na određeni način. Ali, to opet ne mijenja niti prethodno označeno.
Na gornja pitanja ne moraš ni odgovoriti. Ne sumnjam da su izmišljeni "kriteriji" za "ocjenu" "pouzdanosti" i "pravednosti" prenosioca.
Ali... (bez da tvrdim da ti nešto tvrdiš, nego samo komentarišem navedene kriterije)
Nije tačno da nečija "nepravednost" i "nepouzdanost" znači da govore nužno neistinu, ili netačnost. Nepouzdanost nekoga, kao ličnosti, ne isključuje sposobnost nečiju da, ako tako hoće, kaže nešto iskreno i tačno. Koliko li je samo tačnih i istinitih hadisa odbačeno, na osnovu za mene fiktivnih parametara "pouzdanosti" i "pravednosti", a koliko li ih je samo prihvaćeno od strane osoba sa "ugledom među narodom"? Nadalje, ko je, je li Buharija, je li Muslim, je li neko treći, ili neka grupa, određivala - te usput teške grijehe ogovaranja činila - nečiju "nepouzdanost" i "nepravednost"?
Smatram nemogućim zaključiti da je neko "nepouzdan i nepravedan" bez da se za to referiraju mišljenja drugih ljudi, mišljenja koja su samo njihova. Dalje, je li i ovdje riječ o nekom "konsenzusu" ljudi prilikom određivanja ko je kakav? Nije li to, u najmanju ruku, ogovaranje, a možda čak i potvaranje?
Zar je moguće da, prilikom ocjenjivanja samih hadisa, se pozivalo na samu ličnost čovjeka, a prilikom "ocjenjivanja" ličnosti se nužno činio grijeh (ogovaranja)? Šta ti misliš, kako je jedan Buharija dolazio do zaključka da je neko "nepouzdan i nepravedan"? Kako drugačije doli:
1) istraživanjem šta o tom čovjeku misle drugi i
2) istraživanjem, direktno, djelovanja tog čovjeka.
Dakle, kompletna zbirka hadisa je bazirana, dijelom, i na ogovaranjima jednih o drugima. Na subjektivnom, dakle ličnom, mišljenju jednih o drugima.
///
Sada mi pada na pamet kako, i na ovom forumu, kao, uostalom, i svim drugim sferama ljudske interakcije, mnogo - previše - se daje važnost nečijoj ličnosti, epitetima i drugo. Umjesto da se samo istraži suština, sadržaj tvrdnje, bez zalaženja u ličnost - ličnost koju, uostalom, osim same te ličnosti i Allaha, teško da mogu drugi znati.
///
Neko bi mogao ustvrditi, na ove moje kritike, da su zato tu ostali parametri "ispravnosti" hadisa. S tim što, heh, količina kritika i sumnje koju bih mogao usmjeriti prema tim drugim, sve i jednom, citiranom "kriteriju" "validnosti" hadisa, bi daleko prevazišla ovo malo što sam ovdje napisao. A nisam mnogo ni razmislio o svemu ovome, ovo samo obrazlažem svoj dosadašnji stav, dakle, samo se prisjećam nekih svojih stavova.
U biti, sada svakako vidim haotičnost tvrdnji koje sam iznio ovdje, a to znači i podložnost greški istih. Svejedno, jasno je da se prilikom ocjene hadisa, između ostalog, pozivalo na "ličnost" nečiju, što onda znači i pozivanje na ono o čemu onaj koji se poziva znanja nema - dakle, suštinska, nepopravljiva greška "ocjene".
Disclaimer: Tvrdnje u ovom mom postu mogu, ali ne moraju, biti netačne, neispravne i td.