Bill Gates želi da izgradi distopiju
Multimilijarder jedno govori, a drugo finansira
Nije lako biti običan multimilijarder. Bill Gates je nekada bio jednostavan tip u vili u susjedstvu, zabrinut zbog izbijanja virusa i globalnog zagrijavanja. Zatim, tokom pandemije, on je postao tačka u kojoj su se susrele sve teorije zavere.
Još od marta 2020. memovi su se proširili. Da li je Gejts bio masovni ubica sa globalnom agendom depopulacije? Je li on bio "biofašista" koji je tražio kontrolu nad svjetskom populacijom putem pasoša za vakcinu i mikročipova?
Nije tu stalo. Je li pandemija Covid-19 zapravo bila “plandemijska”? Da li su ga osnivač Microsofta i njegovi pomoćnici stvorili finansiranjem istraživanja „dobitka funkcije“ u laboratoriji za biosigurnost u Wuhanu? Je li sve bilo uigrano na Eventu 201 u oktobru 2019?
Bill Gates nije baš uživao u fokusu ovih priča posljednjih 18 mjeseci. On samo želi pomoći. Toliko želi riješiti probleme, kaže nam rano u knjizi "Kako spriječiti sljedeću pandemiju", da je u februaru 2020. odletio iz Sijetla u Južnu Afriku da učestvuje u humanitarnom teniskom meču, bez sumnje jednim od svoja četiri lična aviona.
U Južnoj Africi je prvi put počeo da spaja sve tačke oko Covid-19. Tehnološki poduzetnik priču iznosi s karakterističnim štihom: „Nekoliko dana nakon povratka iz Južne Afrike, poslao sam e-mail o zakazivanju nečega za petak navečer: 'Mogli bismo pokušati napraviti večeru s ljudima koji su uključeni u posao oko koronavirusa da se dotaknemo osnova.'” Gejts je srećan, “svi su bili dovoljno ljubazni da kažu da – uprkos vremenu i njihovom zauzetom rasporedu”. Počinje njegov rad na pandemiji.
Sada je Gates umoran od svih zavjera. Od svojih kritičara traži da mu sude po njegovim postupcima. A najbolji način da to učinite je čitanje knjige: ima li Gejts išta razumno da kaže o najboljem načinu za borbu protiv budućih patogenih epidemija?
Njegov model za budućnost izgrađen je na onome što smatra da je funkcionirao u protekle dvije godine: izolirati kontakte, zatvoriti granice, zaključati što je prije moguće, a zatim polako i oprezno ukloniti ograničenja. On citira dr. Anthonyja Faucija, s kojim Gates kaže da je razgovarao jednom mjesečno tokom pandemije: „Ne samo da bi trebalo da izgledate kao da ste preterano reagovali u početku, kao što je Tony Fauci rekao, već morate biti oprezni sa preranim popuštanjima svih NPI [ne-farmaceutske intervencije].” U međuvremenu, trebali biste uložiti ogromna sredstva u jačanje globalnih sistema javnog zdravstva, proizvodnju vakcina u siromašnim i bogatim zemljama i financirati Globalnu jedinicu za hitne reakcije na pandemiju za praćenje potencijalnih izbijanja. Cilj je, kaže Gejts, da se cijeli svijet vakciniše - dvaput ako je potrebno - u roku od šest mjeseci, dok mjere izolacije ograničavaju širenje novog patogena.
Sve zvuči tako razumno, zar ne? Ili bi se to moglo učiniti onima koji nisu vidjeli snimak izolacije u Šangaju kako kruži društvenim mrežama, onima koji mogu relativno udobno raditi na internetu ili, zaista, milijarderima s udobnim vrtovima i bibliotekama u kojima će provesti tih šest mjeseci. Sa Gatesovim modelom, malo prevoda ne bi bilo loše.
Ogromna ulaganja potrebna da bi se ova vizija ostvarila su dobra polazna tačka. Odakle će doći? Gates je poznati filantrop i zarađuje veći dio od više od 2 milijarde američkih dolara koje su Fondacija Billa i Melinde Gates uložile u borbu protiv Covid-19. Ipak, ovo je mali iznos u poređenju sa 6 milijardi američkih dolara koje je američka vlada uložila samo u vakcinu Moderna. Kako Gates ističe, “Većina najvećih svjetskih talenata za prevođenje istraživanja u komercijalne proizvode nalazi se u privatnom sektoru... Uloga vlade je da ulaže u osnovna istraživanja koja vode do velikih inovacija, usvajanje politika koje omogućavaju da nove ideje procvjetaju.”
Prevod: poreski obveznici ulažu u razvoj proizvoda preko vladinih agencija, a privatne kompanije i njihovi akcionari ubiru profit. Kako to funkcionira u praksi? Gejts ne daje ono što bismo mogli nazvati potpunim objelodanjivanjem. On nudi primjer antivirusnog lijeka Molnupiravir koji su “Merck i njegovi partneri razvili”. Odobren je, uz veliku pompu, kao liječenje protiv Covida u novembru 2021.
Ipak, Merck nije razvio ovaj lijek. Prvobitno je razvijen kao veterinarski lijek za konje na Univerzitetu Emory, uz donaciju od 19 miliona američkih dolara od Faucijevog NIAID-a i uz finansiranje iz drugih sektora američke vlade. Molnupiravir u proizvodnji košta 17,74 USD po dozi, prema procjeni istraživača sa Harvarda i Kraljevskog koledža u Londonu, ali se američkoj vladi prodaje za 712.00 USD - profit od 4.000%.
Još jedan primjer Gatesovog oka za detalje je njegova rasprava o Remdesiviru, koji je Federalna agencija za lijekove odobrila kao “Standard njege” za Covid u SAD-u. Opet, kao i Molnupiravir, veliki dio finansiranja i institucionalne podrške za lijek izvorno je došao od američke vlade. Remdesivir je bio beba farmaceutske kompanije Gilead.
Gates opisuje kako je jedna studija pokazala da "može imati veliki utjecaj na pacijente koji još nisu dovoljno bolesni da bi bili u bolnici". Ali ostali detalji se zanemaruju. On nam ne kaže da u ranijoj, recenziranoj studiji iz Kine, objavljenoj u Lancetu u maju 2020., “Remdesivir nije bio povezan sa statistički značajnim kliničkim prednostima” i da je ispitivanje “rano prekinuto zbog neželjenih događaja kod 18 (12%) pacijenata naspram četiri (5%) pacijenata koji su rano prekinuli placebo”. Svejedno, zarada je bila dobra: dok je lijek koštao Gilead samo 10 USD po dozi za proizvodnju, američkim poreznim obveznicima se prodavao po cijeni od 3.120 USD.
Možda Gejts ne zna ništa o Lancet studiji. Možda on ne zna da su u oba ova slučaja javna ulaganja financirala ogromnu privatnu dobit - i da u slučaju jednog od lijekova, malo je dokaza da je to bilo od koristi. On je ipak samo softverski inženjer.
Za Gejtsa, tehnologija zaista pruža sve odgovore, kao što je svakako imala u njegovom životu. On vjeruje da čovječanstvu pripada internet: "kada ljudi nauče digitalni pristup, uglavnom ga se drže". Nakon Covid-a, on zamišlja svijet fleksibilnog rada, u kojem normalni momci poput njega sa velikim vilama i pristojnim životnim prostorom mogu opušteno birati između odlaska u ured srijedom ili četvrtkom. Problem sa Gejtsovom digitalnom utopijom – prepunom virtuelnih prostora u kojima 3D avatari posjećuju poslovne sastanke – je u tome što pretpostavljam da mnogi od nas neće željeti da žive u istom.
Gejts u ovoj knjizi pokušava da pokaže da je shvatio, dok istovremeno na svakoj stranici demonstrira da jednostavno nije. Dok sastavlja svoje razrađene planove za globalno upravljanje, Gates piše da to čini znajući da nije izabran. Kaže nam da ionako ne bi želio biti izabran(na kraju krajeva, možemo pretpostaviti, da je izabran, mogao bi biti i odgovoran).
Graciozno, Gejts shvata da su ljudi ljuti zbog ogromnog povećanja nejednakosti u bogatstvu tokom pandemije, i obećava da će vratiti svoj profit kako bi „svijet učinio pravednijim mjestom“. On priznaje da su siromašni ljudi širom svijeta patili i da su daleko manje sposobni da se nose sa izolacijom, pa čak i priznaje da oštre mjere možda nisu dobra ideja za neke od njih... Pa ipak, nedavno je izjavio da „ako svaka zemlja radi ono što je uradila Australija, onda to ne biste nazvali pandemijom”. O njemu, zapravo, možemo suditi po njegovim postupcima i njegovim riječima: on govori jedno, a financira i promovira drugo.
Gledajući naprijed, izgledi su sumorni. Sprječavanje pandemije u Gates-World-u znači instant zatvaranje u slučaju "sljedeće velike epidemije" - omiljenog i alarmantnog izraza. Buduća polutrajna globalna zatvaranja su zapečena kao novo normalno, nešto na što sam upozorio u zaključku svoje knjige The Covid Consensus. Kako Gejts napominje, SZO je identifikovala 1.500 novih patogena u posljednjih 50 godina, i stoga "sljedeća velika epidemija" sigurno ne može biti daleko. U proteklih 20 godina, prije Covida, već su bile tri zapažene (SARS — 2003; Ptičja gripa — 2005; Svinjska gripa — 2009). U svakom slučaju, lažno su predviđeni ogromni smrtni slučajevi, koji bi sigurno doveli do šestomjesečnog zatvaranja po Gejtsovom modelu.
Gates-World je mjesto gdje se građani žrtvuju da bi njegov model funkcionirao. I to je također onaj gdje se klasa potpuno zanemaruje. Zna li Gejts kako je bilo angolskoj djeci kada su 2020. godine bili prisiljeni ostati kod kuće sedam mjeseci? On priznaje da je potrebno poboljšati internetske veze kako bi digitalno školovanje bilo moguće – ali razumije li da nijedan IT na svijetu ne može pomoći djeci seksualnih radnica u sirotinjskim četvrtima Mumbaija u izradi domaćih zadataka? Može li on shvatiti kako je biti zatvoren u stanu s malom djecom mjesecima uzastopno u New Yorku, Šangaju ili Londonu?
Gejts želi da bude poštovan i shvaćen. Njegov svijet je gdje jedan od inovativnih naučnika večera sa drugim. Svjetske probleme rješavaju pored bazena ili u blizini roštilja. To je ono što on najviše voli da radi, jer „imao sam neke od najboljih razgovora u svom radnom vijeku sa viljuškom u ruci i salvetom u krilu“ (str.4). On želi financirati sve više i više rada koji vodi do ovakvih iskustava, a u međuvremenu pretvoriti ostatak ljudskog društva u digitalni avatar samoga sebe.
Nema sumnje da misli dobro. Ali ne morate se prepustiti teorijama zavjere da biste shvatili da je put do pakla popločan dobrim namjerama.
https://unherd.com/2022/05/bill-gates-w ... -dystopia/
kae gejc za sljedeci virus se mora nosat skafander i hatezejke
cime izazovu moje negodovanje 
