dr_Evil wrote: ↑01/06/2026 14:14
izvrsni direktor wrote: ↑01/06/2026 14:10
muha_sa wrote: ↑01/06/2026 13:55
Odem u ŠveCku i meni koji sam sa dvoje djece cjelo vrijeme opsade proveo pametuje čovjek koji je u martu 92. zbriso vani gdje smo napravili zajeb kod deblokade Sarajeva
Onda naletim na ove što trune domacu politiku a NIKAD na glasanje izašli nisu--vani mu mrsko otic i registrovat a domaci bi izašli al nemaju za koga glasat
ustvari--gdje ceš me ba nedeljom kad sam na izletu
da su izbori radnim danom u radno vrijeme svi zaposleni apstinenti bi trkom isfurali--isto ko na dzumu petkom--ode u podne i pravo na fuka il kuci
Imam jarana--posjeduje belgijski pasoš--kazna je 5 milja eura za neizlazak pa bujrum nemoj izac.
glasanje treba na 2 dana razvuci, obavezno jedan neradni i jedan radni dan. vjerujem da bi na taj nacin vise ljudi glasalo
Ma nebitno je zapravo radni/neradni, taman da mu kuci dodju ono bi naslo nacin da izbjegne. Postoji nedostatak nacionalne svijesti i razumijevanja sta je drzava.
Iskreno poceo sam da se svadjam sam sa sobom, sto je valjda prvi stepen do ludila, ali dok sam svjestan toga nije problem. Jedan dio mene kaze da mi nismo zasluzili da budemo narod i da imamo drzavu i da se to nama dogodilo, drugi dio mene kaze da jesmo narod i da smo zasluzili drzavu jer smo borili za istu.
Mozda duplo imam pravo, a mozda da mi duplo udje sa zad opet necu doci do istine. Kako god....
sauliši zemljaka, prvo to, pa onda kljucaj nama preko Ivana
naravno da zaslužujemo, ovaj narod zna biti veličanstven u određenim trenucima, posebno u onim stani-pani. ima tu idjametralno suprotnih doživljaja, ali to je po meni sve dio sazrijevanja.
na šta mislim? npr. svi znamo za brojna prostituisanja (nadam se da mi ne zamjere svi ovu riječ ali pogađa supštinu) žrtve koja se podnijela. od masovnih pokolja, genocida, ciljanih ubistava, zatiranja. evo da ne pominjem više ni ta udruženja iz istočne bosne, znam da je bilo "imal mene tu" i u udruženjima koja okupljaju roditelje ubijene djece. tu sam negdje ja i presjekao sa ovim očekivanjima nekog plemenitog i ktomu još sposobnog političara. elem, kad to vidiš, onda kontaš, niže se ne može pasti, smrt najbližih, najdražih se koristi za sitnu materijalnu dobit, dok se istovremeno udara tapija da se za bilo šta drugo koristi, jer ode monopol.
a onda, istovremeno dese neke, po meni genijalne stvari koje će ostati, i kojima se na lijep i dostojanstven način odaje počast žrtvama, kojima se širi svijest o istim, kojima se uči mlađe generacije. tu mislim na Dan bijelih traka, mislim na Sarajevsku crvenu liniju, mislim na glasanje o rezoluciji u UNu, mislim na Marš mira koji je fantastičan način edukativno-historijskog "turizma", ravan posjeti Aušvicu.
eto u istim tim Potočarima smo svjedočili teferičenju, ciganluku, a isti događaj je izrodio i taj Marš mira.
dakle, treba vremena da se neke stvari poredaju. mi još nastajemo, mi još izgrađujemo institucije. veliki, ogroman problem nama je što postoji globalni fenomen kojim se usađuje sumnja u svaku instituciju i autoritet, pa onda ni mi nismo imuni.
ali kada vidiš nacionalističke brloge širom BiH, Sarajevo, Tuzla npr. su za deset klasa iznad i po otvorenosti, slobodi izražaja, širini... nije to odlično i bezuslovno, ali u odnosu na ostale... jeste.
zato ja mislim da ima nade, a sad što to ja možda neću doživjeti da vidim, pa jebiga, ne vrti se sviejt oko mene i neće prestati sve sa mnom. treba nešto i pilićima ostaviti da se zajebavaju
