kluz franjo wrote: ↑14/05/2020 00:49
Nećeš se nadam se ljutiti, a ni drugo dvoje citiranih forumaša, ako pokušam dati MOJ odgovor na tvoja pitanja (moje lično mišljenje).
1. Nije.
2. Malo njih.
3. Tačno.
4. Tačno.
5. Tačno. I Derviš Korkut i Diana Budisavljević su istorijski zaslužili više poštovanja.
6. Možda se treba svako malo propitati, preispitati i prebrojati.
Evo, i sam si nabrojao i razloge i konkretna imena, koja zaslužuju puno više poštovanja od nekog lika, čija je jedina istorijska "zasluga" to što je u datom istorijskom kontekstu svoj - u najboljoj varijanti - konformizam sa fašizmom platio glavom.
Takvih poput njega je u Evropi tog vremena i te sudbine bilo na desetine, stotine hiljada (samo u Francuskoj preko 10.000).
Da budem malo i ciničan, kada bi kod nas svaka škola nosila ime po nekom od takvih "Konformista" - preporučujem istoimenu knjigu A. Moravie - mi bi smo bili nacija sa najviše škola na svijetu.
Ipak, sve dok škole imenujemo samo sa ciljem osvete i kažnjavanja nekog još anonimnijeg sudije nekog "revolucionarnog suda", imaćemo i obrazovanje, a i naciju tu gdje jesmo.
Ali evo, u duhu preporuke od kolege @Prpa.ba , hajde prvo da školama u BiH obezbjedimo broj kompjutera približan onom broju ukupno stradalih u WW2.
Onda mi ne bi možda toliko smetalo da recimo u nekoj OŠ "Derviš Korkut" u Dobroševićima, jedan kompjuter čak i dobije ime po tom liku.
Može li ovako?
Ne može niti jedno društvo naprijed dok se unutrašnjim konsenzusom, potpuno zdravorazumski i činjenično, ne utvrde sve one sporne tačke iz prošlosti i osvijetle sve kontraverze iz moderne historije. To je nešto što u svakom modernom društvu rade dvije vrste ljudi - na naučnom polju - historičari, odnosno, znanost, a na političkom polju - lideri koji kreiraju društvenu zbilju.
Mi takvog konsenzusa nemamo, ni u kom smislu. Komunističke mitološke narative su zamjenili nacionalistički. Od tada, odnosno od počatka devedesetih prošlog vijeka, mi imamo vječitu borbu, uslovno rečeno, Dobra i Zla, odnosno propagandu djelatnost dvije mitološke predođbe na jedan te isti historijski period. Veoma je bitno da se neke stvari iz toga doba istjeraju na čistac.
Moram priznati da na ovom formu svako ko zauzme poziciju
kritičkog historicizma prema oficijelnoj socijalističkoj interpretaciji povijesti bude namah žigosan kao ovakv ili onakav. O nekim komunističkim mitovima, koji u stvarnosti nikada nisu ni stajali, jer su čista propaganda, moglo se prije deset- petnaest godina sasvim ozbiljno diskutovati na susjednim forumima. Bez ikakve dodatne euforije - o Cazinskoj buni, i o Golom Otoku, i o Bleiburgu, i o progonu političkih neistomišljenika, o hrvatskom proljeću, srpskim liberalima, slovenačkim cestarima...ovdje još uvijek prebiva duh rigidnog medijskog totalitarizma. Titoistički Diznilend.
Nismo mi jedino društvo u kojim imamo ovakvu ideološku podjelu na četnike, ustaše, mladomuslimane, partizane - patriote i anti-patriote. Postoji još zemalja u svijetu sa ovakvim nasljeđem i traumama. Recimo - jedna Šapnija. Država koja još uvijek vuče za sobom teret Fracovog režima u kojem su ljevičari proganjani na sve moguće načine, a mnogi slučajevi ubistava nisu ni dan danas rasvjetljeni. Baš kao što je i u vrijeme republikanske Španije bilo slučajeva odmazde u kojima su stradali nevini ljudi.
