)koji po meni djeluju jako interesantni pa ih prenosim na ovu temu jer zasluzuju (nadam se) i vasu cijenjenu paznju.
2011- sanse i golovi - to be continued...
Autor: Pedja Kojovic dana Sat, 24/12/2011 - 09:07
Kako se primice nova, covjek, valjda intuitivno, pocne da sumira godinu iza sebe.
Za mene, ona je obiljezena, radom u kantonalnoj Skupstine KS i Domu naroda FBiH.
Kada bih morao u jednoj recenici onda bih rekao da je Dom naroda potpuno nepotrebna institucija, a Skupstina Kantona Sarajevo, ogromno razocarenje. Ali kako ovaj medij ne pati od ogranicenosti prostorom mogu sebi dopustiti da ove utiske i obrazlozim.
Dom naroda.
Radi se dakle o drugom domu parlamenta koji - sto je jedinstven slucaj u svijetu - ima potpuno iste nadleznosti kao i predstavnicki dom plus zastitu vitalnog interesa. Svaki kanton delegira, po demografskoj formuli iz 91', odredjeni broj Bosnjaka, Srba, Hrvata i Ostalih. Predstavnika konstitutivnih naroda ima po 17 i organizovani su u klubove narode putem kojih uticu na plan i rad doma. Klubovi naroda predlazu predsjednika i dva podpredsjednika doma. Delegata koji predstavljaju gradjanke i gradjane koji se ne izjasnjavaju kao Hrvati, Bosnjaci ili Srbi ima samo sedam i nemaju pravo na klub.
Teoretski, funkcija ovog tijela, Doma naroda, je da obezbjedi zastitu vitalnih interesa. U praksi medjutim, delegati u svojim nastupima rijetko spominju ugrozenost nacionalnog interesa i uglavnom zastupaju svoje kantona ili stavove politickih stranaka iz kojih dolaze. Dom poreske obveznike kosta jako puno para, usporava i komplikuje zakonodavni proces, a problematikom zbog koje je osnovan se skoro uopste ne bavi. Umjesto da se bavi ravnopravnoscu on sam, po svojoj strukturi i nacinu rada, vrsi diskriminaciju prema svim onim gradjanima federacije koji se ne izjasnjavaju kao Bosnjaci, Srbi ili Hrvati. Sve funkcije ovog doma mogao bi da preuzme predstavnicki dom. Kako i tamo sjede Bosnjaci, Hrvati, Srbi i Ostali oni bi, ukoliko se ukaze potreba, mogli da pokrenu mehanizam zastite nacionalnog interesa i djeluju kao klubovi naroda.
Ovih par prethodnih recenica je sustina mog prvog obracanja ovom tijelu. Na kraju sam ponudio moguca rjesenja:
- da se Dom naroda ukine a mehanizam zastite nacionalnih interesa prenese na predstavnicki i uredi njihovim pravilnikom.
- da se Dom naroda redefinise kao radno tijelo/ vijece/komisija cija ce jedina uloga biti da ukazuje na povrede vitalnih nacionalnih interesa i da procese za zastitu pokrece na sudovima FBiH. Da se rad delegata ne placa jer su placeni u svojim kantonalnim skupstinama.
Pokusavajuci da svojim primjerom demonstriram svoje razumjevanja razloga za postojanje ovoga tijela pokrenuo sam inicijativu kojom bi se ukinula diskriminacija prema Ostallima. Nadao sam se da ce s obzirom na dominantnu partiju u platformskoj koaliciji inicijativa naici na vise od verbalne i privatne, podrske. Nadao sam da ce se inicijativa realizovati brzo. Nadao sam da cemo barem jedan od dva preuslova za nasu prijavu na EU clanstvo ispuniti do Nove Godine.
Nadao sam se da je ulazak u EU vitalni nacionalni interes svih gradjanki i gradjana BiH i da ce se oni koji ih predstavljaju tako prema njoj i ponasati.
Inicijativa za Ostale je trenutno u rukama podpredsjednika Pudarica. On ce je, kada konacan jezik bude usaglasen, kao jedan od ovlastenih predlagaca- od ostalih ovlastenih predlagaca, po nama, najadekvatniji kao covjek i politicar, predstaviti Domu naroda i zatraziti od delegata da se izjasne za ili protiv.
Ako amandmani dobiju potrebnu 2/3 vecinu FBiH ce u svom Ustavu ukinuti diskriminaciju protiv svojih gradjanki i gradjana koji se ne izjasnjavaju kao Bosnjaci, Hrvati ili Srbi i otvoriti proces harmonizacije svih ostalih pravnih akata sa ovim izmjenama. Zakonodavna, izvrsna, sudska vlast, kantoni, opstine, drzavne agencije, javne ustanove - svi ce morati prilagoditi svoje normative kako bismo svi bili jednaki pred zakonom.
Moj licni stav je da su gradjani koji se izjasnjavaju kao Ostali nasa najbolja nada. Iako su naravno svjesni i ponosni na svoje enticko porijeklo ili religijski izbor oni sebe primarno dozivljavaju kao gradjane BiH. Kada bi vecina drzavljana BiH razmisljala na takav nacin skoro svi nasi "problemi" bi nestali preko noci. Najmanje sto mozemo uraditi za njih u ovom trenutku je da ih izjednacimo u pravima sa, kako ih Ustav zove, a ma sta god to znacilo, konstitutivnim narodima.
Opsti utisci o radu u Domu naroda su pomijesani.
Sluzbe parlamenta funkcionisu kao i prije 30 godina. Svi materijali, sve obavjesti, izmjene detalja u dokumentu koji su dobio prethodnog dana, sve se salje postom, preporuceno, hitno. Sekretarice zovu, traze broj faksa. Ja im kazem da sam zadnji vidio 1991. One se smiju misle ja se zezam. Na internetu umjesto web stranice sa obavjestenjima, nacrtima zakona, odlukama Vlade, arhivom skoro nista, visit karta.
Da nam je barem da imamo sluzbeni, precisceni, tekst Ustava FBiH.
Komisije, klubovi i druga radna tijela se zakazuju u isto vrijeme pa clanovi moraju da biraju kojoj ce prisustvovati.
Prijatno iznenadjenje su pojedinci. Pojedinci, koji rade/tavore u strucnim sluzbama i koji, kao u ilegali, cekaju da dodje vlast koja ce im dozvoliti, ili cak i ohrabriti, da svoj posao rade na nacin na koji se to radi u naprednom svijetu.
Kafa u menzi je 50 feniga. Nista ne valja. Ali konobari su cool.
Od vladinih ministara koji prisustvuju zasjedanjima najvise me se dojmio ministar Krajina, za finansije.
Dovoljno pametan da komplikovane stvari ucini razumljivim. Potpuno oslobodjen ideologije i populizma. Duhovit, mada u stvari ne pokusava.
Na samom pocetku, kada se birala Vlada i Predsjednici i Podpredsjednici FBiH ucestvovao sam u onom sto je gospodin Covic nazvao "puc". Prisustvovao sam konstituirajucoj sjednici cija se legalnost i dalje dovodi u pitanje od strane HDZ-ova. Potpuno sam svjestan da 5 nije trecina od 17. Uradio sam to jer sam smatrao da je formiranje vlasti u FBiH sprijeceno malicioznom blokadom drzave, po meni, nelegalnim politickim oruzjem. Legalitet sadasnje vlade pociva na Inzkovoj odluci.
Glasao sam za premijera i Vladu, a protiv Podpredsjednika Kebe i Predsjednika Budimira.
Protiv Kebe, zbog toga sto je SDA, zato sto je vec dugo vremenea na toj poziciji i zato sto osim vrlo poliranog socijalnog ponasanja ne pokazuje druge talente.
Protiv Budimira zato sto dolazi iz stranke cija obiljezja, aksiomi politickog programa i estetika proizlazi iz fasizma.
To sam mu, prilikom rukovanja nakon izbora i rekao. (Rukovao sam se Predsjednikom FBiH. Cast je, hocu da kazem, ukazana iskljucivo funkciji.) Moram reci da me Budimir po preuzimanju funkcije iznenadio u svojim istupima u medijima. Govorio je vrlo pro BiH, vrlo uvjereno, vrlo razumno, skoro pro-gradjanski. Ali nije izdrzao dugo. Pozvao je Tompsona da dodje i pjeva svoje ustaske himne u Sarajevu. Da je na tome ostalo otpisao bih to kao incident ali cujem nedavno, od kolege iz klupa, da je Predsjednik Budimir nedavno, u jednom posavskom mjestu, otvorio ured Predsjednika FBiH. Nesto kao, istureno odjeljenje. Generalno to ne bi bilo lose. Neka se osjeti prisustvo drzave. U ovom konkretnom slucaju, problem je u sljedecem. Na pocetku skromne ceremonije otvaranja ureda izvedene su dvije himne. Himna BiH i himna Hrvatske. Meni to ne pase.
Osim ideoloske nespojivosti partnera u koaliciji kljucni problem federalne Vlade je sto od izbora do danas rusi kredibilitet svojih obecanja losim ili nepotistickim kadrovskim rjesenjima.
Kanton je, kao sto rekoh, razocarenje.
Nadao sam da cemo zasjedat svake sedmice, donositi zakone, mjenjati one lose, smanjiti, pojednostaviti administraciju, dati Sarajevu novu sansu da postane glavni grad ove drzave, da postane model koji ce ostatak zemlje slijediti. Mislio sam da cemo imati tajne operacije protiv korupcije u drzavnim organima, zdravstvu, policiji, otvoriti biznis/investicioni centar, krenuti u sredjivanje izgleda grada, renovaciju infrastrukture, kulturne ekspanzije…
Birajuci manje od dva zla podrzali smo izbor gospodina Musica za premijera. Nadali smo se da ce SDP biti nadmocan partner u toj neoprostivoj, ali razumljivoj, koaliciji sa strankom koja je vecinu problema sa kojima se sada suocavamo u stvari prouzrocila. Da stvar postane jos komplikovanija stranka sa kojom SDP cini tjesnu vecinu, SDA, se pocijepala na dvije frakcije. Jednu cine njihovi ministri koji sjede u vladi, a drugu poslanici koji se ponasaju kao vladina opozicija.
Pokrenuli smo inicijativu za izjednacavanje Ostalih ( Vlada se uskoro mora izjasniti o njoj), trazili da profesori iz "seks afere na Pravnom" izbace iz nastave, bunili se sto je najvise kazna za krsenje zakona o koncesijama samo 15 000 km,
zahtijevali da se vjeronauk izbaci iz obrazovnog sistema, pozivali da se socijalnom i borackom pitanju pridje na potpuno drugaciji nacin od dosadasnjeg i da se ucesce u ratu ne tretira kao rad u placenickoj vojsci, upozoravali od daljneg zaduzenja kantona, izradili i predlozili zakon o reciklazi plasticnih kesa, upozoravali na bescutnost direktora doma za napustenu djecu Bjelave, trazili da se iz ucionica uklone sva politicka, religiozna obiljezja… i jos mnogo drugih stvari. Demonstrativno smo izasli iz sale kada se glasalo "o Hadzicima".
Skupstina KS je, kaze jedan izvjestaj, ispunila malo manje od 50% plana. Drze se govori, trazi se pravda, prepricavaju licne avanture i price s ulice, intervenise, replicira, replicira na repliku. Garantujem da bi ukidanje zivog TV prenosa ubrzalo rad Skupstine barem za duplo.(Ja, kao gradjanin, nisam osjetio da je dosla nova vlast. Nista se u gradu nije promjenilo.) Nasa pozicija u Skupstini je, zaista, delikatna. Mi smo stjesnjeni izmedju opozicije, s kojom nemamo skoro nista zajednicko, i zbunjene i paralizovane vlade. Opozicija misli da smo u paktu sa SDP-om, a premijer Vlade zna da to nije tacno - mada bi volio da jeste.
Moj stav je da se sadasnji sistem mora mjenjati jer nas sistematski "unistava".Oni koji misle da je sistem dobar i samo ga treba malo doraditi su, ja mislim, u krivu. Nemoguce je sprovesti reforme koje su neophodne kroz ovakvu administraciju koja ima ogroman otpor prema svakoj promjeni "dosadasnje prakse". To je inace moj najjaci kandidat za najodvratniju frazu. Cim se "dirne" u tu praksu, u te "dodjeljene teritorije" oni koji su pogodjeni vicu "politizacija", itd.
Vlada, nazalost, kao i vecina poslanika jos uvijek se bavi populizmom 90-tih. Umjesto da gradjanima predstave stvarno stanje stvari i poduzimaju mjere koje ce nas dugorocno izbaviti iz problema u koje su nas dovele prethodne vlasti oni pricaju ono sto misle da bi narod zelio da cuje. Ja vjerujem da su ljudi, barem u Sarajevu, zeljni da cuju istinu i da su spremni - ako ce teret reformi biti pravedno rasporedjen po socijalno ekonomskim slojevima - da zajedno s vladom rade na tome. Ali ako ce vlada i poslanici cuvati i povecavati svoje prihode, a od gradjana traziti da se odreknu toplog obroka, regresa, itd,…onda nista. Ni ja ne bih pristao.
Plasim se da ce se i ovaj mandat jednog dana okarakterisati kao "cetiri izgubljene godine".
(A da nas SDP u predizbornoj kampanji nije tretirao kao najvece politicke neprijatelje i blokirao nas na svim medijima pod svojom kontrolom i da mi, Nasa stranka, imamo sada vise poslanika u Skupstini mogli smo…)
Poslanicki tim SDP-a je uglavnom pasivan a i kad se jave za rijec bolje bi bilo da nisu.
(Segmedina izuzetak).
SDU, BPS, SBiH i samostalni poslanici - jeftin populizam, podilazenje, "pozdravljamo sve u studiju", antiprotivni svemu (ukljucujuci i zakone koje su oni napisali dok su bili vlast).
Od ministara najvise je pokusao i uradio Suljagic.
( S nekim se potezima slazemo a s nekim ne, ali rad je neosporan. Da su i ostali kao on…Da sam premijer izveo bih "hokejasku izmjenu" nekih ministara na pocetku naredne godine)
Osnovni problem kantonalne vlade je sto je u njoj, kao i u svim prethodnim, SDA.
Ta stranka je ucestvovala i doprinjela svakoj "katastrofi" koja nam se dogodila od 91 na ovamo.
SDA je uzrok problema i ne moze biti dio rjesenja.
(Tihicevi pokusaji da reformise stranku su vrijedni paznje, ali "brod se ne moze popraviti na pucini". Opozicija je najpogodnije mjesto za reformisanje politicke stranke)
Smrt Borisa Divkovica me jako pogodila.
Tako moralan, castan i dobar covjek se rijetko srece.
Bila mi je cast poznavati ga.
p.k.
) veteranskih udruzenja.
