Citati koje bi podijelili s drugima

[LaLuna]

Onda smo izašli na Vilsonovo šetalište i ti si se propela na prste i poljubila me, evo, baš ovdje, pored uha, a ja sam morao da sjednem na klupu i da počnem plakati... Prolazila su neka djeca i čuo sam ih kako kažu: "Vidi pedera!!!"
Kao i uvijek, ti si me pitala šta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopšte nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zaštitnog znaka, nešto po čemu bih sebe poznao među hiljadama meni sličnih, nešto što se i ne trudim da sakrijem, jedan zloćudni tumor s kojim sam se rodio, tumor na mozgu i duši koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni zračenjem, ni činjenicom da te volim i da ti voliš mene...
Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima... To ti je živa istina.
D. Dzamonja

[Velkoski]

Ne vjeruj ženi koja laže - Miloš Stojčev

[Zatamnjena stakla]

"Ne čudi se sto ti mala miriše po Axu jer je danas ispitana ali ne na fax-u." Buba Corelli

[Arii]

Postoje stvari koje se mogu realizirati samo silom. Tjelesna ljubav je nezamisliva bez nasilja

Milan Kundera

[Arii]

Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da bude pritisnuta težinom muškog tijela. Najteži teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjena života. I što je teret teži, što je naš život bliži zemlji, to je stvarniji i istinitiji.

Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta čini da čovjek postaje lakši od zraka, uzdiže se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i nevažni.

[Velkoski]

Udari mi "seen", da makar vidim koliko je sati - Haris Duljević

[amoninan]

Nothing any good isn’t hard - kontam da je Fitzgerald

[Bansuri]

razmišljam, ako postoji poetska pravda
anđeo će zagrnut noću
iščupati srce prodavaču što zakida na vagi
međutim, ne vjerujem
jer anđeli uglavnom poziraju
i smrzavaju se goli na freskama

[Poezija]

"Da bi se istinski voljelo, treba odrasti do dijeteta"...

[Bansuri]

I am not my hair
I am not this skin
I am a soul that lives within

[lua]

"Jebi ga, Safete" - Angela Merkel

[Zoya]

Ono sto je sudjeno covjeku,nikada ne moze izgubiti,a sto nije,ne moze ni suzama zadrzati.

[Arii]

Dani sreće i radosti su prijatni i pružaju nam mnogo zadovoljstva. Ali dani patnje su ono što nam omogućava naš lični razvoj. Nemojte protraćiti svoju patnju.

[amoninan]

Nije lahko biti glup

[alkalna_baterija]

"Voljela bih da si uvijek uz mene. Da si na mojoj strani. I kad sam razdražena. I kad nisam u pravu. I kad nismo sami. I kad sam nepravedna. Pređi preko moje zlobe, umiri me tihim dodirom, ne mučim te bez razloga. Ako ne znaš, sve je uzalud."

M.S.

[Arii]

Psihologija kaže:
- Ako se neko smije previše, čak i na neke beznačajne stvari, usamljen je.
- Ako neko previše spava, tužan je.
- Ako neko malo govori, ali jako brzo, nešto krije.
- Ako neko ne može plakati, slab je.
- Ako neko previše jede, napet je.
- Ako neko plače zbog malih stvari, nevin je i meka srca.
- Ako se neko ljuti zbog smješnih stvari, to znači da mu treba ljubavi.

Pokušajte više razumijevati a manje osuđivati

[saepiel]

“Otići ću jednom.
Kuda?
Ma kuda.
Kada?
Nikada.
Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje nestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.”
― Meša Selimović, Ostrvo

[lua]

"I have learned silence from the talkative, toleration from the intolerant, and kindness from the unkind; yet strange, I am ungrateful to these teachers."

— Khalil Gibran

[Zatamnjena stakla]

"Imam diplomu na kojoj mi nisu čestitali ni pola drugova" Končo

[Brkooo]

Djeca su vojska najjaca! Hićo

[Arii]

Želiš nešto moje? Zauvek. Da li bi prezime moglo da posluži

[aCme]

Kada bi mi neko ponudio da biram između jabuke i kruške ja bih opet izabrao govno! M.A.

[Entropio]

“Otići ću jednom.
Kuda?
Ma kuda.
Kada?
Nikada.
Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje nestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.”
― Meša Selimović, Ostrvo

.

[Arii]

Sad uviđam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog, teško nam je, ali kad jednom izgubimo sve, onda osjetimo lakoću za koju nema imena, jer to je lakoća prevelikog bola. - Lagan sam, lagan da poletim!
Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez težine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve što izgubih, preobraženo i uljepšano - u sjećanju. I još: ja imam veliku slobodu onog koji ništa nema i mir onog koji je prežalio i konačno se rastao.

[Anestezija]

Razmices zavese, gledas obecani grad svetla se pale tinja zelja u tebi...