
Sta sad Predsjednik prica........RS u losoj poziciji.
Pa RS je drzava, imaju pasos, imaju najrazvijeniju privredu u ex-Yu, kod njih cak dolaze EU-gradjani da rade, imaju sve najbolje ekonomske pokazatelje,u RS-u tece med i mlijeko .... ne kontam.

Ma daaaaaj.Šef kluba zastupnika ekstremno desničarske Slobodarske stranke (FPO) u Parlamentu Republike Austrije Johann Gudenus boravio je danas u Banjoj Luci na obilježavanju tzv. "dana RS-a".
Predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik poziv za sudjelovanje je uputio i zamjeniku austrijskog kancelara i predsjedniku FPO-a Heinz-Christian Stracheu koji se nije pojavio u Banjoj Luci, a reakcije koje su uslijedile pokazuju i zašto.
Naime, Gudenus se našao u problemima i morao se pravdati nakon što su se mediji u Austriji zainteresirali za cijeli slučaj. Od Vlade Austrije i FPO-a zatražili su komentar da li Gudenus, kao zastupnik stranke koja učestvuje u vladajućoj koaliciji, i na koji način, sudjelovanjem u obilježavanju nelegalnog "dana RS-a" šalje političke poruke BiH.
- Gudenus je u Banjoj Luci bio u privatnom kapacitetu. On ni u kakvoj funkciji ispred Vlade Republike Austrije nije putovao u taj bosanski grad – navodi se u saopćenju FPO-a upućenom novinskoj agenciji APA.
Istovremeno, Gudenus je u svojoj izjavi istaknuo da se "podrazumijeva da poštujemo teritorijalni integritet BiH".
Zvanični vladini izvori u Beču nisu željeli posebno komentirati ovaj događaj, ali je glasnogovornik Vlade Republike Austrije Peter Launskz-Tieffenthal na insistiranje portala ORF.at poručio da "Gudenus nije u BiH putovao u ime Vlade Republike Austrije".
- Austrija stoji uz teritorijalni integritet i suverenitet BiH, ne miješa se u unutrašnja pitanja i s tim u vezi ne podržava nikakve separatističke ambicije - kazao je glasnogovornik.
Iako FPO i Vlada Republike Austrije ne žele prisne političke odnose Gudenusa i Dodika, njih dvojicu to ipak nije spriječilo da ostvare bliske lične kontakte. Poznaju se odranije, a Dodik je prisustvovao i vjenčanju austrijskog političara u Banjoj Luci, odakle je Gudenusova supruga.
Gudenus je danas u Banjoj Luci u ime svog šefa Strachea primio orden RS-a na laneti, ali je u Austriji taj događaj komentarisan izuzetno negativno. Austrijska državna televizija izvijestila je da isti orden nose i ratni zločinci Radovan Karadžić i Biljana Plavšić.
Dokle je to došlo da se više ni u neonaciste ne možeš pouzdati! Ima li kraja izdajama!archi_a wrote:Ma daaaaaj.Šef kluba zastupnika ekstremno desničarske Slobodarske stranke (FPO) u Parlamentu Republike Austrije Johann Gudenus boravio je danas u Banjoj Luci na obilježavanju tzv. "dana RS-a".
Predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik poziv za sudjelovanje je uputio i zamjeniku austrijskog kancelara i predsjedniku FPO-a Heinz-Christian Stracheu koji se nije pojavio u Banjoj Luci, a reakcije koje su uslijedile pokazuju i zašto.
Naime, Gudenus se našao u problemima i morao se pravdati nakon što su se mediji u Austriji zainteresirali za cijeli slučaj. Od Vlade Austrije i FPO-a zatražili su komentar da li Gudenus, kao zastupnik stranke koja učestvuje u vladajućoj koaliciji, i na koji način, sudjelovanjem u obilježavanju nelegalnog "dana RS-a" šalje političke poruke BiH.
- Gudenus je u Banjoj Luci bio u privatnom kapacitetu. On ni u kakvoj funkciji ispred Vlade Republike Austrije nije putovao u taj bosanski grad – navodi se u saopćenju FPO-a upućenom novinskoj agenciji APA.
Istovremeno, Gudenus je u svojoj izjavi istaknuo da se "podrazumijeva da poštujemo teritorijalni integritet BiH".
Zvanični vladini izvori u Beču nisu željeli posebno komentirati ovaj događaj, ali je glasnogovornik Vlade Republike Austrije Peter Launskz-Tieffenthal na insistiranje portala ORF.at poručio da "Gudenus nije u BiH putovao u ime Vlade Republike Austrije".
- Austrija stoji uz teritorijalni integritet i suverenitet BiH, ne miješa se u unutrašnja pitanja i s tim u vezi ne podržava nikakve separatističke ambicije - kazao je glasnogovornik.
Iako FPO i Vlada Republike Austrije ne žele prisne političke odnose Gudenusa i Dodika, njih dvojicu to ipak nije spriječilo da ostvare bliske lične kontakte. Poznaju se odranije, a Dodik je prisustvovao i vjenčanju austrijskog političara u Banjoj Luci, odakle je Gudenusova supruga.
Gudenus je danas u Banjoj Luci u ime svog šefa Strachea primio orden RS-a na laneti, ali je u Austriji taj događaj komentarisan izuzetno negativno. Austrijska državna televizija izvijestila je da isti orden nose i ratni zločinci Radovan Karadžić i Biljana Plavšić.
Ma daaaaj.Anatolij Bibilov, samoproglašeni predsjednik gruzijske okupirane regije Tskhinvali (Južna Osetija), prema ranijim najavama, pozvan je da prisustvuje današnjoj svečanosti takozvanog "dana RS-a", čemu je i prisustvovao u Banjoj Luci. Bibilova je, zajedno sa njegovim saradnicima, pozvao predsjednik RS-a Milorad Dodik, a rezultat tog diplomatskog skandala je diplomatska nota koju je Gruzija uputila Bosni i Hercegovini!
Posjeta Bibilova najavljena je i na njegovoj zvaničnoj web stranici gdje se precizira kako će se on sa saradnicima sastati i sa Miloradom Dodikom, predsjednikom entiteta Republika Srpska te da je planirano i "potpisivanje memoranduma o saradnji Republike Srpske i Južne Osetije".
U medijima i u našoj zemlji je najavljeno da će "memorandim potpisati ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Republike Srpske Zlatan Klokić i predsjednik Južne Osetije Anatolij Bilibov". Osim toga, ozvaničena je i saradnja između političkih partija Jedinstvena Osetija i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
Ministarstvo vanjskih poslova Gruzije u diplomatskoj noti upućenoj Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, odnosno ministru Igoru Crnatku, navodi:
- Ministarstvo vanjskih poslova Gruzije izražava poštovanje Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i ima čast obavijestiti o sljedećem:
Nedavno je Ruski okupacijski režim u Tskhinvaliju najavio plan posjete Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, na poziv predsjednika Republike Srpske, u periodu od 8. do13. januara 2018. Prema informacijama, "delegacija" iz okupiranog Tskhinvali regiona/Južna Osetija sastoji se od visokih zvaničnika okupacijskog režima poput tzv. predsjednika Anatolija Bibilova, "šefa" njegove administracije Igora Kozaeva, tzv. ministra vanjskih poslova Dmitrija Medoejeva i njegovog savjetnika Gela Valieva. Tokom posjete prisustvovat će događajima posvećenim tzv. "danu Republike Srpske" i susresti se sa predsjednikom RS-a. Sudeći prema informacijama iz medija, tzv. protokoli o saradnji bit će potpisani između ruskog okupacijskog režima u Tskhinvaliju i Republike Srpske, kao i između političkih stranaka Jedinstvena Osetija i Savez nezavisnih socijaldemokrata Republike Srpske.
Ministarstvo vanjskih poslova Gruzije željelo bi podsjetiti da su bilo kakvi kontakti sa okupacijskim režimima nelegalni, idu u svrhu legitimiranja okupacije i etničkom čišćenju koje je počinila Ruska Federacija u gruzijskim regionima Abkhazije i Tskhinvalije, te predstavljaju grubo kršenje fundamentalnih principa i normi Međunarodnog prava.
Imajući u vidu prijateljske odnose između Gruzije i Bosne i Hercegovine, Ministarstvo vanjskih poslova Gruzije ljubazno zahtijeva od Ministarstva vanjskih poslova BiH da preduzme sve potrebne mjere s ciljem sprečavanja ilegalnih kontakata okupacijskog režima u Tskhinvaliju i Republike Srpske i zaključivanje bilo kakvih dokumenata nezakonite saradnje, uključujući i sprečavanje ulaska predstavnika okupacijskog režima na teritorij Bosne i Hercegovine. U slučaju da ipak uđu u zemlju, Ministarstvo vanjskih poslova Gruzije ljubazno moli Ministarstvo vanjskih poslova BiH da da izjavu koja potvrđuje da je njihova posjeta oprečna zvaničnom stavu Bosne i Hercegovine vezanom za pružanje podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu Gruzije, te da osudi bilo kakav dokument, ukoliko bude potpisan tokom posjete, te isti proglasi ništavnim.
Ministarstvo vanjskih poslova Gruzije koristi i ovu priliku da ponovi izraze poštovanja Ministarstvu vanjskih poslova BiH - stoji u diplomatskoj noti Ministarstva vanjskih poslova Gruzije upućenom Ministarstvu vanjskih poslova naše zemlje.
I ja pokusavam. Dao OGLAS:animus wrote:Danas mi je najdivniji dan, dobio sam svoj pasoš. Ovo mi je drugi rođendan. Ipak se prepoznao moj rad i zalaganje za nasu državetinu.
Pravoslavna država se drznula da kritikuje Vođine poteze! Stvarno, ima li kraja razočarenjima u ovom svečanom danuarchi_a wrote:
I ko je na kraju od zvanica ostao? Prvi policajac i prvi vojnik srbije sa par generala, sin ratnog zločinca mladića, srpski princ, kusturica i laza ristovski, toma grobar, mali iz dveri, vladika i ruski ambasador + motoristi iz rusije. Kakav eminentan skup. Kakva sila.
predjsednika znam a ko su drugi ??
Ja nekako ima razumijevanje za tog nacistu iz Austrije. Žena ga natjerala.Kejn wrote:https://www.faktor.ba/vijest/nova-dodik ... uku-279427
HAHAHAH kakva blamaža. Jebote južna Osetija ingušetija i abhazija... skupa sa Luhanskom i Donjetskom....
Kakvu podršku šumska ima
- Austrija stoji uz teritorijalni integritet i suverenitet BiH, ne miješa se u unutrašnja pitanja i s tim u vezi ne podržava nikakve separatističke ambicije - kazao je glasnogovornik.
Patrijarh je takođe zahvalio bogu što je Republici Srskoj dao čoveka, Milorada Dodika, koji, kako je rekao, mudro vodi svoj narod i lavovski se bori da sačuva Republiku Srpsku.
http://avangarda.ba/detaljno.php?id=497Sirov, iskreno sirov, kakvim ga je sam Gospod dao, Nikolić nikad nije krio visoko mišljenje o sebi.
“Rođen sam na Sretenje, veliki ljudi se rađaju na velike crkvene praznike.” (Kurir, 16. februar 2008.)
Ponekad se smatrao bržim od Boga.
“Bog je stvarao svet šest dana, a ja sam ga uzdrmao za dva.” (FoNet, 13. maj 2007.)![]()
S ponosom je nosio teret svoje sudbine.
“Ja sam jedini spas za Srbiju.” (Kurir, 25.maj 2004.)
Umeo je da se našali na sopstveni račun.
“Život je kratak, a ja to znam najbolje, radio sam na groblju.” (Narodna skupština Srbije, 7. oktobar 1993.)![]()
![]()
Sa obećanjima je bio “na ti”, čak i kad je znao da ih je nemoguće ispuniti.
“Sledeće godine sam ili na vlasti, ili u penziji.” (Press, 29. 06. 2009.)
Život ga nikad nije mazio!
“Imao sam nesrećno detinjstvo, i u školu sam morao da idem.” (Nije srpski lupati, 2007.)
Ali je upkos tome ostao tanane duše.
“Nekako sam bio tužan dok sam čitao bajke. Čitao sam Ivicu i Maricu, Palčića, i nikako da dočekam srećan kraj. Suviše prepreka ima u tim bajkama. Uvek se nekome zabode led u srce.” (Evropa, jun 2004.)
Mestimični problem sa obrazovanjem, obeležiće njegovu karijeru.
“Nisam završio fakultet, jer nije valjao Zakon o univerzitetu.” (Blic, 31. decembar 1998.).![]()
Opravdanja su bila na mestu.
“Nisam završavao škole da bih se time hvalio. Kao da je za predsedničkog kandidata bitno kakvu je školu završio?” (Tanjug, 29. april 2012.)
Nedostatak formalnog obrazovanja nadoknađivao je vannastavnim aktivnostima.
“Dok sam bio dete dopisivali smo se sa decom iz Rusije, odnosno iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Imao sam jednog druga iz Bakua. To je bio dečak mojih godina. Zvao se Halil. Kasnije je to dopisivanje nekako prestalo, a to je bila dobra prilika da učim ruski, pored engleskog, nemačkog i francuskog, koje sam učio u školi.” (Ruska reč, 25. februar 2013.)
Kao i sva deca, voleo je sport.
“Volim i kolektivne sportove, pošto sam odrastao u vreme kada je nekako u Srbiji kolektiv bio važniji od svega. Posebno volim sportove u kojima ima golmana.” (Beta, 27. juli 2012.)
Nije se libio da o sopstvenom talentu isplete legend.
“To što radi Ronaldinjo, to je neponovljivo. Kao da gledam sebe kad sam se kao dečak igrao na livadi.” (Nije srpski lupati, 2007.)
Voleo je sve što vole mladi.
“Imao sam dugu kosu i svirao sam ritam gitaru u rok grupi!” (Kurir, 24. jun 204.)
Porodica mu je oduvek bila iznad svega.
“Ja i sad pokrijem svoje sinove čak i kada nije hladno, kao što je mene otac pokrivao, a imam običaj da se pored jednog od njih ušuškam i da zaspimo zajedno i u ovim godinama.” (Press, 3. januar 2011.)
Supruga Dragica je pre temelja sopstvene Fondacije bila stub porodice.
“Kada sam ugledao Dragicu na igranci kod prijatelja, dobio sam želju za životom. Ona je tri godine mlađa, odrasli smo zajedno, ali se odselila u nekom trenutku. Ugledah je na igranci, a ona prava devojka, lepa, mlada.” (Press, 3. januar 2011.)
U politiku je ušao sa vaspostavljanjem višestranačja, čista srca i širokog patriotskog srca.
“Nemam nikakvih uzora, ali sam u životu pročitao mnogo, tako da mi se to sad vraća. Jedini kojeg bi kao uzor mogao da pomenem bio je Nikola Pašić, ali i njemu sam, čitajući knjige, našao neke mane. Ako bi iko mogao Pašića da dostigne, to će biti jedino Vojislav Šešelj. Kada zasednemo na vlast, nećemo silaziti dugo. Makar do Šešeljeve smrti.” (Svet, 15. mart 1993.)
Bespogovorno je sledio Vojislava Šešelja.
“Sa Vojislavom Šešeljem život je škola. Ali je njegova reč poslednja i presudna.” (Velika Srbija, oktobar 1994.)
Skoro da je bio njegov najveći fan.
“Sećam se, prvi mobilni telefon kada je dobio na poklon, mislim od braće Karić, to je bilo krajem 1996. godine, on ga je samo pogledao i dao Vučiću. Takav je naš Šešelj. Ništa sebi. Sebi na kraju, kada vidi da su svi dobili, onda odvaja i za sebe.” (Televizija Top 3 /Prokuplje/, 30. avgust 2000.)
Ponekad je to bilo pomalo groteskno.
“Svaka Šešeljeva knjiga je dobra, čestita srpska knjiga, bukvar i azbuka. Jednog dana svaki seljak će reći: ‘Imam imanje, traktor, stoku i knjigu Vojislava Šešelja‘, a onaj u gradu će kazati: ‘Imam posao, stan, zdravu decu i knjigu Vojislava Šešelja.“ (Večernje novosti, 17. novembar 2004.)![]()
Mada je sebe često predstavljao kao osobu koja se trudi da protivnika razoruža “blagošću u govoru”, Nikolić se ponekad trudio, uspevalo mu je, da bude veći Šešelj i od samog Šešelja. U “političkim” obračunima važio je za “britvu”!
“Milo Đukanović će imati sudbinu, ne kažem Noriege, ali blizu.” (Svedok, 5. septembar. 2006.)
Iako braća po šljivi, nije štedeo ni Velju Ilića.
“Velja je najveći buzdovan u Srbiji! Takvog buzdovana mi u stranci nemamo.” (Press, 18. januar 2007.)
O samom Koštunici, nije imao visoko mišljenje.
“Posle svih ovih godina Koštunica je i dalje enigma za mene. Ne možete ga uhvatiti ni za glavu, ni za rep!” (Press, 23. januar 2007.)
Slobodana Miloševića je optuživao za rat.
“…Ja sam pošao u rat, jer je on (Milošević, prim. a.) pozvao u rat.” (Narodna skupština Srbije, 1994.)
Doduše, ne uvek.
“Mi smo socijaliste naučili patriotizmu. Za nama su pošli u ovaj rat!” (Narodna skupština Srbije, 1995.)
I umeo je da ga savetuje.
“Ja lično već dve godine pokušavam da nagovorim Miloševića da se ubije.“ (Miting SRS u Beogradu, 21. septembra 1995.)
Borisa Tadića je otvoreno nazivao ustašom.
“Jeste ustaša i šta sad.” („Blic“ 03. maj 2006.)
Kasnije je, malo, revidirao.
“Niste me nikada čuli da kažem za Borisa Tadića da je ustaša. Ja sam samo govorio da to govori narod.” (RTS, septembar 2008.)
Slavko Ćuruvija je bio jedina osoba o kojoj Nikolić nije promenio/prilagodio mišljenje.
“Nije mi žao što je ubijen Ćuruvija. Ponoviću to opet. Ne, i šta sad!” (B92, 21. decembar 2003.)
U istoriju Srbije, ipak, bez obzira na predsedničku funkciju koju je obavljao, kao najveći domet Tomislava Nikolića ostaće upisan anticipatorski nagoveštaj smrti Zorana Đinđića:
“Ako neko od vas u idućih mesec ili dva vidi negde Zorana Đinđića, recite mu da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom.” (Miting SRS, Beograd, 23. februar 2003.).
U odsustvu Vojislava Šešelja godinama je godinama vedrio i oblačio srbijanskom političkom scenom i bio udarna pesnica SRS, partije koja je iz godine u godinu rasla i bila Nikolićeva gotovo rezervna familija.
“U SRS-u su i moja duša i moje telo, porodica, prijatelji, moje političko biće. Moja je večita želja da SRS dođe na čelo Srbije i nikada od toga neću odustati.” (Glas javnosti, 6. jun 2008.)
Ali se preko noći sve preokrenulo.
“Bio sam Šešelju najbolji prijatelj, ali on se u poslednjih nekoliko meseci, a možda i godina, potrudio da mi nanese mnogo zla.“ (Nedeljni telegraf, 21. januar 2009.)
Dojučerašnjeg idola optužio je za pokušaj likvidacije.
“Šešelj je taj kome smetam i taj koji je rešio da me ubije. Ti ludački nalozi da ja moram da završim mrtav stižu direktno iz Haga.” (Pravda, 10. januar 2009.)
Na kraju je, blateći svoju staru stranku, priznao i lične kriminalne aktivnosti.
“Tačno je, bio sam umešan u kriminal, jer sam formirao Srpsku radikalnu stranku.” (Danas, 24. jul 2009.)
Počela je nova era u političkoj karijeri Tomislava Nikolića gde se on jasno legitimisao kao ekstremno tolerantna osoba višeuganih mišljenja o istoj stvari.
Kao zagovornik čvrstih rešenja i krvavih raspleta, Nikolić je dugo koketirao sa ne baš najsrećnijom “ratnom baštinom” Srbije.
“Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću poručujem da ne smeju biti u Hagu, a ako im stignu na vrata, neka se ubiju sami”! (Beta, 29. decembar 2005)
Nedugo, zatim, dok još nije zaseo na vlast, promenio je stav.
“Da, ispunio bih obaveze, uhapsio bih i Hagu predao Ratka Mladića. A da li mogu da ga uhapsim, ne znam” (B92, 9. Novembar 2009.)
Oštro je napadao Borisa Tadića zbog izvinjenja u ime Srbije.
“Boris Tadić može da se izvini ako je on učinio neki zločin ili ako zna nekoga ko je učinio zločin. To može da učini u svoje i u ime svoje stranke, ali nikako u ime Srbije. Narod mu to nije dozvolio. Veoma je opasno kad se predsednik jedne zemlje izvinjava drugoj u ime svog naroda.” (Internacional, 7. 12. 2004. godine)
U nedostatku rata, okosnica Nikolićeve “nove” politike (p)ostali su osvajanje vlasti, Kosovo i EU. Ne tim redosledom.
I u poznim mirnodopskim danima, Kosovo je isturao kao majku svih pitanja i platformu svih platformi.
“Ratovaćemo protiv Albanaca. Oni jesu spremni, kažu. E, trebalo bi da i mi budemo spremni. Ja majku nemam, ja ću otići. Ne zovem nikoga, ali ja ću otići. To je moj odnos prema Kosovu.“ (Kurir, 23. mart 2007.)
Nije da nije umeo da obeća.
“Ja vam obećavam, tako mi Boga, neću se smiriti dok Kosovo i Metohija ne bude pod kontrolom Srbije. Nije mogao Hitler da ga uzme neće ni ovi današnji.” (Politika, 21. februar 2008.)
I da baš OBEĆA.
“Nikada ne bi pružio ruku Hašimu Tačiju! Neću to uraditi.“ (Politika, 28. decembar 2008.)
Rukovanje se s kosovskim premijerom prilikom ustoličenja pape Franje u Vatikanu, naknadno nije hteo da komentariše. Ali ni svoj zaokret po pitanju članstva Srbije u EU i njenog okretanja trulom Zapadu.
“To je kao da me pitaju da li da se odreknem jednog ili drugog sina.” (B92, 4. avgust 2011.)
Ovakav njegov odgovor na pitanje – “Kakav bi bio stav SNS-a ako EU postavi uslov priznavanja Kosova?” – nisu očekivali ni najliberalniji Nikolićevi glasači a pogotovo ne oni koji su ravno dve decenije sa njim delili, blago je reći, negativno mišljenje o svemu što dolazi sa “neistočne strane”!
“Sa Zapada nam stižu samo bombe i projektili.“ (TV Svitel, Svilajnac, 11. decembar 1999.)
Protivio se čak i stranim proteinima.
“Sve dok u mojoj kući moja žena bude spremala supe, sarme, podvarke, dok bude kuvala pasulj, boraniju, moja deca neće ići u ‘Mek Donalds’.” (TV Plus, Kruševac, 17. Marta 2000.)
Problematični su bili i filmovi.
“Amerika nam emituje filmove kojima hoće da zaludi i našu decu i starije ljude.” (RTS, 20. mart 2000.)
Prosto je bio – antiprotivan.
“Treba pomoći svakom ko se bori protiv Amerike.“ (Velika Srbija, septembar 2006.)
Godinama je bio ključni lobista protiv EU. Evropska unija mu je toliko bila odbojna da nije znao čak ni ko ulazi u njen sastav.
“Moj cilj je da budemo tako bogati da biramo hoćemo li u Evropsku uniju ili ne – kao što to rade Švajcarska, Norveška ili Japan.” (RTS, 01. jul 2004.)
Znao je šta ne valja.
“Svaki građanin Srbije mora da zna šta ga čeka ako uđe u Evropsku uniju, posebno seljaci. Ko ima jednu kravu, više neće moći da ima dve. Ko je do sad pravio kajmak, sir, rakiju, vino, neće više moći da pravi ako uđemo u Evropsku uniju.” (Srpska informativna mreža, 31. decembar 2004.)
Bio je eksplicitan.
“Ne znam ništa pozitivno o EU, sem da je zlo.” (Blic, 2005.)
I u toj eksplicitnosti nije krio opredeljenje.
“Nažalost, ovo nije ruska provincija, ali ovo nikada neće biti ni kolonija EU, to vam garantujem.” (Skupština Srbije, 8. maj 2007.)
Svoju “rezervisanost” prema EU uspeo je da upakuje u jednu od najčuvenijih metafora srbijanske politike.
“EU je vrlo skupocen persijski tepih. Jedina mana je što ima jednu rupu. Ta rupa, to je Srbija. EU bi zlatnim koncem tu rupu zakrpila, jer joj u suprotnom skupocen tepih ništa ne vredi. Ne može nigde da ga izloži.” (Kurir, 31. januar 2008.)
I onda je usledio još jedan kolovrat.
“Ja to govorim već pet godina: mi ne možemo bez Evropske unije!” (B92, 23. septembar 2009.)
Zaokret u retorici, što se “Zapada” tiče, popločao je stepenice kojima je Nikolić hrlio ka vlasti.
Još nije počeo da stoluje na Andrićevom vencu, počeo je da širi ljubav na sve strane. I na istok i na zapad, na sever i jug, kako je običavao da kaže, plagirajući Džeja Ramadanovskog!
Jedna od prvih mirnodopskih tura donela je susret sa Obamom u sedištu UN.
“Danas smo proveli jedno vreme zajedno kada je on završio govor a ja se pripremao za svoj. Bilo je, ja bih rekao, kurtoazno, pošto je gospodin Obama, na predstavljanje nekog od svojih saradnika da sam ja predsednik Srbije, dodao – ‘Pa mi smo stari prijatelji, mi se znamo’." ( B92, 25. septembar 2012.)
Nije se uplašio ni susreta sa gvozdenom Angelom.
“Posebno mi je bilo važno da se sastanem sa nemačkom kancelarkom. Prvi put je i ona sama rekla da razgovara sa čovekom za koga zna da neće da obeća ono što ne može da ispuni – i da će reći unapred ono što ne može da ispuni.” (Tanjug, 27. januar 2013.)
Na kolena je bacio i kineskog premijera Li Kećanga.
“Bio je jedan čovek kod nas pre 200 godina, nepismen a bio je prorok, i nikada nije čuo za Kinu, ali je rekao: doći će ljudi sa istoka – žuti ljudi, i zavladaće svetom i piće vodu s reke Morave. To je srpska reka.” (Beta, 18. decembar 2014.)
Bajčetinski voćar, kako je sebe voleo da predstavlja, postao je uvaženi građanin sveta.
“Ponosan sam što Strazbur nazivam svojim drugim gradom. Za vaš grad me vezuju najlepše uspomene.” (Tanjug, 3. oktobar 2013.)
Uživao je da građanima podeli predsedničko/turističke impresije sa raznih destinacija.
“Pred Londonom morate da zastanete. Sve vreme dok sam gledao Temzu i London mislio sam na Savu i Dunav – ne samo na Adu Ciganliju, već i na opštinu Palilula sve do Pančeva.” (B92, 27. jul 2012.)
Nije bilo tajni, čak ni kad je blam u pitanju.
“Razgovarao sam sa predsednikom Indije i saglasili smo se da je ljubav između dva naroda, koju su stvorili Tito i Nehru, neuništiva. Rekao sam mu da naš narod obožava indijske serije, on nije znao ni naziv serije koje naši građani obožavaju, toliko se toga snima u Indiji.” („Blic“, 9. maj 2015.)
Na unutrašnjem planu, u dokolici između dve dodele ordenja, rasipao je lekcije. Poput dobrog čike, ponekad.
“Zapažam da su roditelji najsrećniji kada njihova mala deca nauče na tabletu da igraju igrice, ili kada im se malo veća deca vrate iz grada ujutro. U Srbiji ima sve manje ručnih radova – žene ne heklaju i ne štrikaju, već gledaju serije.“ (RTS, 16. oktobar 2013.)
Delio je brigu i nadu.
“Vučić zna da odabere ljude. U najtežim mogućim uslovima vlada ima izvanrednu šansu da uspe.” (Fonet, 15. april 2014.)
Umeo je i da razgali.
“Znate, društvene mreže služe za kritiku. Ja još nisam video društvene mreže, izuzev organizovanih, koje bi hvalile. Čak i ove koje kritikuju su organizovane. Pošto ponekad sedim sa prijateljima i kažem – ‘Hajde da damo negde neki komentar’ – i uopšte ne možemo da dobijemo telefonski kontakt kad se kaže šta želiš da kažeš.” (RTS, 3. mart 2015.)
“Moj cilj je da budemo tako bogati da biramo hoćemo li u Evropsku uniju ili ne – kao što to rade Švajcarska, Norveška ili Japan.”
@SrkiPuhalo
Dodik odlikovao Hajnc Kristijana Štrahea, predsjednika Slobodarske partije Austrije, partije onih koji su zarili i palili po Kozari, Neretvi, Sutjesci...!!!
@SrkiPuhalo
Dobro jutro @RSrpska prodje 9. januar, Nikolic ode u nebitnost, Kusturica se vrnu u privatluk, policija na redovne aktivnosti, lovci da lazu, Irinej Vucicu, samo ostase krediti koje moramo vratiti!!!
@SrkiPuhalo
3h3 hours ago
Tek sad odgledah jucerasnju paradu u Banjaluci i ovako je glasao ziri:
10 points Auto moto savez RS
9 points Mazoretkinje RS
8 points Lovci RS
7 points Postari RS
6 pints kaput Igora Radoicica
5 poinst stajling premijerke Cvijanovic...