Deblokada Sarajeva???

[_Reds_]

Prilika za turističku ponudu, samo da se ti tuneli malo srede.

[Nekako s proljeća]

Tu i tamo se može pročitati i tvdnja da je tokom opsade postojala realna mogućnost da se na potezu od tzv Pionirske doline uđe u kanal Koševskog potoka i izađe okvirno oko Skenderije, gdje se on ulijeva u Miljacku. Tokom dešavanja 2 i 3 maja 1992. taj izlaz kod Alipašine dzamije, Predsjedništva i Općine Centar je preventivno bio pokriven snagama branilaca. Mislim da je Jusuf Prazina i ranjen tada iz teškog mitraljeza na toj poziciji.

[pirpa]

Teško, čisto iz razloga što se ulaz u taj tunel nalazio unutar naše linije..tačnije, nalazi se tačno pored restorana "Popay"

[Nekako s proljeća]

Kontam, ali u tehničkom smislu je moglo je li tako?

[julisiz es grant]

Da se vratimo nakratko na priču o zločinima branilaca Sarajeva. Odnedavno me zanima sudbina muzičara Slobodana Samardžića, koji je prema svjedočenjima ubijen sa još dvoje Srba na Trgu ZAVNOBIH-a usred bijela dana i, obzirom na lokaciju, vjerovatno pred desetinama očevidaca i tijelo mu ni do danas nije pronađeno. Zna li neko išta o tom slučaju? Pretpostavljam da neko od učesnika teme i poznaje dvojicu optuženih, piše da su bili specijalci.
Evo par iskaza sa suđenja optuženima za ovo ubistvo, koje je u toku pred Sudom BiH:

Džananović i ostali: Trostruko ubistvo
Autor: Albina SorgučDatum: 31.05.2019
Na suđenju za zločine počinjene u Sarajevu, svjedokinja Tužilaštva BiH ispričala je da je u maju 1992. godine bila očevidac trostrukog ubistva na Trgu ZAVNOBiH-a u sarajevskom naselju Alipašino Polje.

Zaštićena svjedokinja “C” je izjavila da je 1992. godine bila novinarka u press službi “Stela”, koja je pripadala Štabu “Stela” pod komandom Juke Prazine, te dodala da je press služba izdavala bilten koji se sastojao od servisnih informacija, te da je dijeljen po ulazima.

Odatle je, kako tvrdi, znala Juku Prazinu, Krušku, Senada Glavoguza, Kimuna i druge pripadnike ove jedinice.

Senad Glavoguz bio je glavni u improvizovanom zatvoru na Alipašinom Polju, kao upravnik, kazala je svjedokinja.

“Po priči se sjećam, čula sam da su u tom podrumu tukli, urinirali po zatvorenicima, silovali, da je u tome prednjačio Glavoguz i s njim Kimun”, rekla je svjedokinja “C”.

Ona je ispričala da je 14. maja 1992. bila očevidac trostrukog ubistva.

“Zatekla sam se na samom Trgu ZAVNOBiH-a, nadomak štaba. Pored mene je bilo ljudi koji su bili legitimisani. Otvorena su vrta štaba, galama, okružili su neke ljude vojnici, oko 20-ak njih. Vidim poznato lice Slobodana Samardžića, bio je muzičar. Vraćam pogled na ženu. Čovjek koji je bio uz ženu, njega sam najmanje gledala. Senad Kapara je izvukao pištolj i ubio je prvo čovjeka, a onda ženu”, kazala je svjedokinja.

Dodala je da je Slobodan počeo da bježi prema C fazi.

“Pokosili su ga vojnici s leđa”, rekla je svjedokinja.

Onda se Glavoguz okrenuo prema civilima te je njoj uputio oštar pogled, i držao je automat, kazala je ona.

Rečeno je da se tijela počiste, “da Kimun odveze tijela, da ih nabaci na vozilo”, izjavila je svjedokinja.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, istaknula je kako je logično da ne zna ko je od vojnika pucao u Samardžića.

Dodala je da misli da je, među vojnicima koji su bili na Trgu, vidjela Kimuna, ali da nije sigurna, naglasivši da ga nije vidjela kako nosi tijela.

Posvjedočila je kako je krajem maja 1992. godine u dijelu zatvora vidjela starijeg čovjeka na koljenima i kako ga Glavoguz jednom rukom drži za glavu, a u drugoj drži nož, dok je ispod bio lavor.

Za zatvaranje, nečovječna postupanja i ubistva civila u sarajevskom naselju Alipašino Polje, Tužilaštvo BiH je optužilo Senada Džananovića i Edina Gadžu zvanog Kimun. Oni su optuženi kao nekadašnji pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) “Stela” i specijalnih jedinica Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Himzija Krvavac, drugi svjedok Tužilaštva BiH na ovom suđenju, ispričao je da su u prostorijama čiji su vlasnici bili njegove komšije Slobodan Samardžić i Braco Gojković pronađeni pištolji, puške, bombe i municija, te da su oni priznali da su to oružje primili u Vojnoj bolnici.

“Sutradan je došao sivi yugo, to su bili Kruškini vojnici. Kruško je imao štab u C fazi i njih su ti Kruškini vojnici odveli”, rekao je Krvavac.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. juni.

Džananović i ostali: Lojalan samo gitari
Autor: Lamija GreboDatum: 14.05.2019
Svjedokinja Državnog tužilaštva je ispričala kako još uvijek traga za posmrtnim ostacima svog supruga, te da je čula kako je ubijen u sarajevskom naselju Alipašino Polje, a da je osoba po imenu Kimun zakopala njegovo tijelo.

Nada Samardžić je ispričala kako je sa suprugom Slobodanom i sinom živjela u naselju Vojničko Polje sve do 8. aprila 1992. godine, kada je sa sinom otišla za Novi Sad. Govoreći o suprugu, istakla je kako ga politika nikada nije zanimala.

“On je bio muzičar, radio je na televiziji, pjevao je ovom gradu, volio je ovaj grad i bio je lojalan samo gitari i muzici… Ubijen je na današnji dan, 14. maja 1992. godine”, rekla je Samardžić.

Ona je, kako je kazala, nakon potrage o sudbini supruga dobila informacije da je Slobodan odveden 14. maja 1992., a potom i da je ubijen istoga dana. Dodala je kako je saznala da su u vozilo uvedeni njen suprug, Radomir Gojković i Stana Šehovac. Prema saznanjima svjedokinje, njen suprug je odveden na trg na Alipašinom Polju, te im je rečeno da izađu iz vozila i idu. Naglasila je kako je čula da se Slobodan okrenuo i potrčao, te da mu je pucano u leđa.

“Rečeno nam je da je osoba po imenu Kimun navodno te leševe zakopala ispod mosta prema Halilovićima”, rekla je Samardžić, dodavši da potraga za posmrtnim ostacima njenog supruga traje već 27 godina.

Ona je kazala kako je nakon rata na njenu adresu stigla fotografija tijela njenog supruga, za koju joj je Amor Mašović potvrdio da je uviđajna fotografija. Samardžić je naglasila da joj je Mašović rekao kako je ekipa za uviđaje izašla na lice mjesta, ali da se počelo pucati i da su pobjegli.

Za zatvaranje, nečovječna postupanja i ubistva civila u sarajevskom naselju Alipašino Polje, Tužilaštvo BiH je optužilo Senada Džananovića i Edina Gadžu zvanog Kimun. Oni su optuženi kao nekadašnji pripadnici Teritorijalne odbrane “Stela” i specijalnih jedinica Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Odbrana Gadže je istakla kako njen branjenik želi kazati svjedokinji da mu nije poznata sudbina njenog muža, a i sam optuženi je izrazio saučešće Samardžić.

Svjedoci Ahmet Osmanbegović i Zvonko Juričić su svjedočili o odvođenju njihove komšinice Stane Šehovac iz zgrade na Vojničkom Polju.

Osmanbegović je istakao kako su tog dana došle četiri osobe u plavim uniformama, te kazale da traže Šehovac do čijeg stana ih je i odveo. Dodao je da su joj te osobe rekle da je moraju privesti. Svjedok je kazao da je pitao da ide s njima, jer je raniji dogovor stanara bio da brane jedni druge, što su mu oni i dozvolili, te su otišli u obližnju ulicu. Pojasnio je da je vidio kako je Šehovac odvedena u “neki štab”, kao i kada je izvedena, stavljena u vozilo koje je otišlo u pravcu Alipašinog Polja.

“Posljednji put sam je vidio u yugi… Tek poslije mjesec i po-dva komšija je rekao: ‘Jesi li čuo za Stanu? Izgleda da je ubijena’”, kazao je svjedok.

Svjedok Juričić nije mogao precizirati datum kada su došle naoružane osobe u njegov haustor, te naglasio da je bio u stanu i nije vidio odvođenje Šehovac. Istakao je da je čuo da su Šehovac odveli u Štab na Vojničkom Polju.

Suđenje će se nastaviti 17. maja.

[pirpa]

Slažem se da Vikić nije odgovaran, međutim zašto niko ne napiše ko JESTE odgovoran?

Zato što se tačno ne zna !

Mnogi danas spominju Herendu kao izvršioca..to ti je onaj isti Herenda za kojega nitko od upletenih u slučaj nije čuo do njegove neuspjele likvidace od strane AID,a.. i odmah poslije toga svim upletenim se povrati sjećanje i sjetiše se Herende kao izvršioca

Optuži ga njegov dželat, a EU ga zaštiti od naše države...

Čak nisu bili dužni i da obave uviđaj na licu mjesta, jer je to nadležnost lokalne policije. U konkretnom slučaju, po mom mišljenju, uviđaj su trebali da obave pripadnici PU Centar zajedno sa istražiteljima i tehničarima iz tadašnjeg MUP RBiH. Zašto oni to nisu uradili, to je drugo pitanje.

Ne bi znao puno o njihovim ovlastima...ali ono što znam, prijeratni specijalci su imali takve ovlasti koje danas ne posjeduje ni jedan službenik sigurnosnih agencija BiH...


Tako da mi je teško povjerovati da su oni bili u fazonu...boli nas kurac što netko u blizini naše baze pobi zarobljenike, nije naša nadležnost,hajmo napisati službenu zabilješku, nismo ništa vidjeli,ništa čuli...

A treće i glavno pitanje je zašto glavna uloga u cijeloj priči nije prisutna na suđenju, već taksira ili šta već radi po Holandiji? Koga bi njegovo eventualno svjedočenje moglo da ugrozi?

On nije prisutan iz razloga što je tužiteljstvo Holandije donijelo procijenu na osnovu prikupljenih podataka da mu je život ugrožen od pravosudnih i sigurnosnih institucija BiH ..

[pirpa]

Kontam, ali u tehničkom smislu je moglo je li tako?

Da, komotno ..

[PM72]

Ne bi znao puno o njihovim ovlastima...ali ono što znam, prijeratni specijalci su imali takve ovlasti koje danas ne posjeduje ni jedan službenik sigurnosnih agencija BiH...
.

Tzv.”prijeratni” specijalci nisu imali nimalo drugačija ovlaštenja od bilo kojeg pripadnika milicije.To se zvalo ”ovlašteno službeno lice”.Bio je status i ”neovlastenog sluzbenog lica” koje nije imalo gore pobrojana ovlastenja i oruzje i to su bila građanska lica zaposlena u SUP-u,kako se tad zvao MUP.

[PM72]

dupli

[strucnjakdemagog]

Slažem se da Vikić nije odgovaran, međutim zašto niko ne napiše ko JESTE odgovoran?

Zato što se tačno ne zna !

Mnogi danas spominju Herendu kao izvršioca..to ti je onaj isti Herenda za kojega nitko od upletenih u slučaj nije čuo do njegove neuspjele likvidace od strane AID,a.. i odmah poslije toga svim upletenim se povrati sjećanje i sjetiše se Herende kao izvršioca

Optuži ga njegov dželat, a EU ga zaštiti od naše države...

Čak nisu bili dužni i da obave uviđaj na licu mjesta, jer je to nadležnost lokalne policije. U konkretnom slučaju, po mom mišljenju, uviđaj su trebali da obave pripadnici PU Centar zajedno sa istražiteljima i tehničarima iz tadašnjeg MUP RBiH. Zašto oni to nisu uradili, to je drugo pitanje.

Ne bi znao puno o njihovim ovlastima...ali ono što znam, prijeratni specijalci su imali takve ovlasti koje danas ne posjeduje ni jedan službenik sigurnosnih agencija BiH...


Tako da mi je teško povjerovati da su oni bili u fazonu...boli nas kurac što netko u blizini naše baze pobi zarobljenike, nije naša nadležnost,hajmo napisati službenu zabilješku, nismo ništa vidjeli,ništa čuli...

A treće i glavno pitanje je zašto glavna uloga u cijeloj priči nije prisutna na suđenju, već taksira ili šta već radi po Holandiji? Koga bi njegovo eventualno svjedočenje moglo da ugrozi?

On nije prisutan iz razloga što je tužiteljstvo Holandije donijelo procijenu na osnovu prikupljenih podataka da mu je život ugrožen od pravosudnih i sigurnosnih institucija BiH ..

Ne radi se o ovlastima specijalaca već o tome šta je čija nadležnost. Kada si vidio da specijalci vrše neki uviđaj? To im jednostavno nije u opisu poslova. Kao što recimo nije u nadležnosti saobraćajne policije da upada u neki objekat i hapsi lica.
Dakle, valjda je jasno da Vikić nije mogao nekome od svojih narediti da izvrši uviđaj, možda samo eventualno da obezbijedi lice mjesta.
Međutim, očito je da je neko čija je to nadležnost, naredio da se cijeli slučaj zataška, mada mi je nejasno kako su mogli i pomisliti da je to moguće pored toliko svjedoka.

A slažem se sa Dozerom da kreten uopšte i nije dobio naredbu, već je zarobljenike streljao samoinicijativno.

O tome da mu državne institucije ne mogu garantovati bezbjednost u BiH bi se dalo polemisati. Mislim smiješno. Zna se koja je stranka u vlasti ma državnom nivou, odnosno čiji je čovjek ambasador BiH u Holandiji.

[Nekako s proljeća]

''Pobiše ljude'' je rečenica koja govori da je više lica otvaralo vatru na zarobljene rezerviste JNA.

[pirpa]

Kakve veze ma ambasador BiH u Holandiji sa Interpolovom crvenom potjernicom ..

[high_volume]

Tu i tamo se može pročitati i tvdnja da je tokom opsade postojala realna mogućnost da se na potezu od tzv Pionirske doline uđe u kanal Koševskog potoka i izađe okvirno oko Skenderije, gdje se on ulijeva u Miljacku. Tokom dešavanja 2 i 3 maja 1992. taj izlaz kod Alipašine dzamije, Predsjedništva i Općine Centar je preventivno bio pokriven snagama branilaca. Mislim da je Jusuf Prazina i ranjen tada iz teškog mitraljeza na toj poziciji.

A gdje si ti našao tu "tvrdnju" ? Ili opet izmišljaš i konstruišeš neke svoje teorije

[Dozer]

@pirpa
Majka mu stara... To sto si postavio, ta ovlastenja, to je pisalo u svakoj sluzbenoj iskaznici/knjizici svakog MUP-ovca, tj. OSL. Nije pisalo u knjizicama civila pri MUP-u. I to je to.
Svaki prijeratni naoruzani milicioner, ili ti OSL, imao je ista ta prava koja pisu. Nije to nikakav ekskluzivitet specijalaca.

[PM72]

Tu i tamo se može pročitati i tvdnja da je tokom opsade postojala realna mogućnost da se na potezu od tzv Pionirske doline uđe u kanal Koševskog potoka i izađe okvirno oko Skenderije, gdje se on ulijeva u Miljacku. Tokom dešavanja 2 i 3 maja 1992. taj izlaz kod Alipašine dzamije, Predsjedništva i Općine Centar je preventivno bio pokriven snagama branilaca. Mislim da je Jusuf Prazina i ranjen tada iz teškog mitraljeza na toj poziciji.

A gdje si ti našao tu "tvrdnju" ? Ili opet izmišljaš i konstruišeš neke svoje teorije

Tačno je da se može ući u Koševski potok kod Pionirske i izaći kod opštine Centar.Sav koševski potok je kanalisan i na njemu su napravljeni park,saobraćajnice a radi se o tunelu visine preko 3 metra (kod opštine Centar) da bi se to suzilo na metar i po kod Pionirske doline.Od prljave vode,smrada,pacova i ko zna čega sve još -teško se može proći ali za nuždu...

Postoji isti takav kanal od Velešića do zemaljskog muzeja i tu se radi o potoku Sušica.Prolazi ispod saobraćajnice pored američke ambasade pa sve iza željezničke stanice.On je bio miniran na izlazu u Miljacku.

Za napomenuti je i tunel u Hrasnom koji se nalazi pored imanja Majmunovića (Vodovod) kroz koji prolazi vodovodna cijev sa Tilave a izlaz tunela je u šumi sa druge strane brda.Navodno su neki doktori tuda pobjegli a obje strane su bile minirane a sa naše strane bila je i straža.

Ljudi su pričali da je ispod mosta na Malti bio kanalizacioni otvor visine 2 metra koji je vodio do Grbavice što nije tačno jer se taj kanal sa početnih 2,5 metra visine nakon 100 metara sužava na metar i vodi prema tranzitu.

[riko-ga]

Mislim da je ulaz u tunel ispod Hrasnog brda odma iznad restorana Ruza ne kod kuca Majmunovica.A izlazi neki 300-400 metara u sumi ispod spoja Miliklanske i Novopazarske.

[Dozer]

Tunel Susice iz Zemaljskog muzeja je miniran tek nekad u jesen '92, preciznije nakon sto je jedan nas kroz njega otisao da pokusa maznuti sijac koji je upratio da strsi iz jednog bunkera u zgradi pored Metalke.
To je bila vrhunska sega
On je to upratio negdje s I.V., po danu, i skotnao da ode o pokusa to klepiti. Tada je HVO cuvao ulaz u tunel iz muzeja, a cini mi se da je to bio neki juli ili august '92.
Po baksuzluku, ovaj nas je imao dosta rijeci na ekavici jer je dugo zivio u Srbiji. I pokupio se on jedno vece, nikome ni rijec nije rekao (valjda kont'o da nas sve iznenadi ), i u muzej, u tunel (nikoga nije bilo na ulazu, nikakve straze iako je morala biti), i kroz tunel u Miljacku. DOsao na onu stranu, popeo su uz onu livadicu do zive ograde i setalista s one strane, i tu zalegao i kontao sta ce i kako ce. Vidi bunker, vidi cijev sijaca, ali ima do njega dobrih 30-40m sprinta , a sto nije skontao kad je planirao

I nakon 10-15 min. skonta da nema sanse da pretrci sve to, iscupa sijac i zbrise nazad, a da ga niko ne stigne u tom bjezanju. I opet u Miljacku, pa u tunel prema muzeju.
Ali, po baksuzluku (njegovom), na drugoj strani je u medjuvremenu dosao strazar iz HVO-a. Ovaj u tunelu visine i sirine cca. 1,5x1,5m, sljapa po onoj vodi, i na nekih 20m od izlaza cuje: "STOJ! PUCACU!". I progovori nesretnik na svom ekavskom - "Ne brini bre, nas sam".
Onaj iz HVO-a sprasio komplet okvir u tunel, a ovaj zaleg'o i dere se:" Nas sam bre, ne pucaj!
Nijedan jedini metak od 30 ga dohvatio nije

Tamo dofuralo jos HVO-aca, nekako se izdovikivase i ispregovarase da se on preda. Uhapsise ga i dovedose nama, oakvog mokrog i smrdljivog, kazu: "Jel' ovaj vas?" Mi ga gledamo, potvrdismo da jeste, i onda oni ispricase sta je bilo.
Oplakali mi od smijeha sto budali i ideji za sijac, sto svim scenama s HVO-om

I danas ga zajebavamo za to

[PM72]

Mislim da je ulaz u tunel ispod Hrasnog brda odma iznad restorana Ruza ne kod kuca Majmunovica.A izlazi neki 300-400 metara u sumi ispod spoja Miliklanske i Novopazarske.

Tunel u kojem se nalazi cijev kojim dolazi voda sa Tilave nalazi se iznad rezervoara u Hrasnom,bivšoj zemlji porodice Majmunović.Tunel je visine 2 metra širine metar.Na njemu su čelična vrata a izlazi u šumi sa druge strane brda.

[dedomraz]

Zoran Čegar zajebao Tuđmana i HVO
I kad ptica nije mogla u Herceg-Bosnu, ja sam stigao do Kreševa, u kuću Duška i Ive Kuliša. Tada sam iz Zagreba od Franje Tuđmana, predsjednika Hrvatske, Gojka Šuška, ministra obrane i generala Ivana Čermaka dobio i dovezao dva šlepera naoružanja za deblokadu grada.

Nažalost, čuo sam da je upotrebljavano u srednjoj Bosni i oko Konjica protiv Hrvata, pa su mi iz Zagreba poručili da sam odlično podijelio oružje.


Ko ne želi probiti obruč oko Sarajeva ?Knjiga Jovana Divjaka
5. avgust 1992.
Već sa ukrupnjavanjem jedinica TO, krajem juna u Sarajevu se planiraju i organizuju napadna borbena dejstva radi deblokade grada ili, u najboljem slučaju, da se proširi kružna linija odbrane. Rezultati i uspesi u borbama za Pofaliće i Mojmilovo brdo, te djelimični uspjesi u napadu na Malu kulu, na Grdonju, te Čolinu kapu u toku juna inicirali su Regionalni Štab TO i Operativnu grupu (OG-2) da planiraju složenija borbena dejstva.Ova zabeleška je sačinjena na osnovu kazivanja komandanta Operativne grupe 2 (OG-2) pukovnika u penziji Muje Kafedžića. U GŠTO o planu deblokade Sarajeva na pravcu Poljine-Vogošća - mi, ili možda samo ja (?!), nismo imali informaciju. Njegov pismeni izveštaj, u izvornom obliku, glasi:„Načelnik Glavnog štaba Sefer Halilović pozvao me na razgovor. Razgovarali smo o vojno-političkoj situaciji u zemlji sa težištem na Sarajevu i problemima organizacije, formiranja i opremanja jedinica. Ukratko smo analizirali stanje duha kod naroda, i prijetnjama koje se primiču Sarajevu. Analizirali smo niz mogućih varijanti eventualne deblokade grada,jer smo se složili da treba pokušati proboj iz okruženja. Bili smo svjesni naše inferiornosti u odnosu na neprijatelja,posebno u MTS i složili smo se da se ta inferiornost može kompenzirati pri sadašnjem stanju naših snaga jedinio iznenadnim udarima po neprijateljskim jedinicama i položajima. Pri razmatranju varijanti eventualnog proboja prihvaćena je ideja proboja prema Vogošći, čime bi se slomila otporna tačka Poljine, zbacile njihove snage i grad oslobodio jendog opasnog objekta sa koga su sijani plotuni smrti.Idejna zamisao plana bila je: radi iznenađenja napad izvesti noću, bez artiljerijske pripreme napada, borbeni poredak organizovati dvostranim obuhvatom, kako bi se kliješta obuhvata zatvorila u rejonu Krivoglavci-Vogošćanska petlja. Za napad formirati tri taktičke grupe. Komandant 1.TG Ajnadžić Nedžad. Komandant 2.TG Ramiz Duraković komandant 3.TG Softić Murat.1.TG dejstvovala je na pravcu glavnog napada Izlaze-Poljine-Šućurovići-Blagovac-G.Jošanica. Dijelom snaga obezbjeđuje desni bok od napada sa pravca Mrkovića i preko Radave ubacuje snage do jedne čete u pozadinu neprijatelja, koje presijecaju komunikaciju Mrkovići-Poljine, spriječavaju pokret neprijatelja iz Mrkovića prema Poljinama i dejstvuje u pozadinu snaga na poljinskom visu. Druga TG demonstrativno napada Vogošću, sadejstvuje 1.TG djelom snaga u napadu na vis, a u Vogošću ubacije snage do jednoga voda, koje će izvršiti diverzije na „Pretis“, i kasnije sadejstvovati snagama koje napadaju sa fronta. Po ovlañivanju TG 1 sa rejonom sela Blagovac, energičnim dejstvom razbiti odbranu Vogošće, jurišnim grupama razbiti vatrene i otporne tačke u gradu i sadejstvovati dijelovima 1.TG u oslobađanju grada. 3. TG napada pravcem Žuč-Jezera-Priboj-Krivoglavci i po ovlañivanju linijom s. Uglješići-Priboj, produžava napad ka selu Krivoglavci. Djelom snaga sadejstvuje TG-2 u oslobađanju Vogošće, a djelom snaga presjeca komunikaciju Rajlovac-Semizovac i po izbijanju u Krivoglavce u sadejstvu sa snagama TG-1 prelazi u odbranu stvarajući uslove za uvoñenje novioh snaga u napad ka rejonu Ilijaš. Pošto je napad planiran bez artiljerijske pripreme, planirana je artiljerijska podrška napada po razvoju napadnih dejstava, a mkoju su trebale izcvesti top 130 mm zvani „Sultan“ sa Igmana i AG iz rejona Visoko. U cilju neutralisanja pojedinih otpornih tačaka, nanošenja gubitaka u živopj sili i MTS i podržavanja borbenog morala naših snaga. NGŠ Sefer mni je rekao da je „Sultan“ (tako su dali ime topu 130 mm) na Igmanu na VP i da ima 700 granata, koje su navodno došle tih dana.Međutim, tri ključne stvari iz zamisli nisu realizovane – a) komandanti pravaca nisu ispoštovali vrijeme početka napada, koji je zapovješću preciziran u 02.00 časova 01.08., nego su jedinice uveli u napad tek u 04.30 časova; b)jedinica namjenjena za ubacivanje i presjecanje komunikacije Mrkovići-Poljine nije izvršila zadatak, a lažno je izvjestila da se ubacila u zadati rejon i c) skoro najvažnije „Sultan“ nije bio na Igmanu, zadržali su ga HVO bojovnici u Konjicu.Na ovim trima stvarima kompromitovana je zamisao napada. Kada je neprijatelj ispoljio najžešću vatru po našem borbenom poretku, da smo imali bar „Sultana“ i sa njime prošarali po vatrenim položajima artiljerije i odbrambenim linijama neprijatelja, nanijeli bi mu gubitke i poljuljali borbeni moral. Nažalost,. Napad i proboj nisu uspjeli. Komandu OG samo je izvještavala TG-1. U sistem komandovanja nekompetentno su se samovoljno uključile neke strukture,tako da su praktično bile 2-3 linije komandovanja i izvještavanja i da je komanda OG-2 svjesno i ignorantski zaobilažena. Iako sam svjestan postojanja lobija protiv komande OG-2, obzirom na vojno-političke strukture i ličnosti koje su ga sačinjavale, smatram iracionalnim ulaziti u javno istraživanje, utvrñivanje i objelodanjivanje toga fakta.Jedino što smatram važnim jeste da kažem da je moja komanda bila apsolutno marginalizirana i blokirana uplitanjem nepozvanih u sistem komandovanja." Objektivna analiza ove akcije nedvosmisleno ukazuje na bitne elemente, koji su svojim pojavnim oblikom doprinijeli neuspjehu planiranog proboja, a to su po mom mišljenju: odsustvo želje državnog rukovodstva za izvršenje deblokade grada. Iako je to bila krupna akcija po značaju za grad i državu, niko iz vlade niti Predsjedništva nije došao u komandu OG da se zainteresuje za pripreme, probleme i da ponudi bilo kakvu podršku. GŠ je svojim sugestijama pružao pomoć u razradi plana, ali nije organizovao uspješno sadejstvo drugih jedinica sa snagama u proboju. GŠ nije vladao ni stanjem u jedinicama, jer je lažno informisan od potčinjenih. To zaključujem na osnovu situacije s topom 130 mm i municijom za njega. U pripremnoj fazi Sefer je tvrdio da se top nalazi na Igmanu i da ima 700 granata. Kada sam zatražio artiljerijsku podršku i vatru po poljinskom visu Vehbija Karić mi je odgovorio da nema municije. Ali, nije rekao da top nije na vatrenim položajima. Nakon obraćanja Sefereru sa zahtjevom za vatru, upoznavši ga sa informacijom pukovnika Karića da nema municije, obećao je da će me nazvati za deset minuta, što je korektno učinio i informisao me da top uopšte nije na Igmanu, jer ga je HVO zadržao u Konjicu.Ostao sam kao paralisan i rekao da se ni po koju cenu ne bi prihvatio ovog zadatka da sam samo mogao pretpostaviti da su toliko neorganizovani,. Nisam bio siguran tada da li se radilo o svjesnoj podvali i podmetanju? Tada sam smatrao da se neko poigravao sa Seferom i da je njemu svjesno podmetano putem sistema lažnog izvještavanja i informisanja iz potčinjenih komandi.Nisu definisane zone odgovornosti komandi niti njihove nadležnosti. Komanda regionalnog štaba se držala strogo po strani, nezainteresovano. Imali su samohodnu haubicu 122 mm zvanu „gvozdika“ i nisu dozvolili da se upotrijebi u podršci snaga u proboju iako su proboj vršile njihove formacijske snage.Glavni štab nije poduzeo ni najminimalnije mjere angažovanja artiljerijske grupe iz Visokog da pokrije vatrom najopasnije neprijateljeve položaje, niti da demonstrativnim napadom na neki osjetljiv taktički objekat neprijatelja odvuče ili razvuče njihovu pažnju, kako bi se smanjila koncentracija artiljerijsko-minobacačke vatre po rejonu Poljine.Komandant sa Kobilje glave nije ubacio DIG u Vogošću, niti krenuo u napad na poljinski vis. Izvjestio je da mu je jedna četa otkazala poslušnost i odbila da ide u akciju. U to vrijeme je u našim jedinicama, među vojnicima i starješinama egzistirala destruktivna floskula „mi smo založeni“ ili „ako nas založi“. Obično je aktuelizirana u vrijeme angažovanja jedinica u težim borbenim zadacima. Nije mi poznato da li su nosioci ove destruktivne parole ikada odgovarali za potkopavanje morala, jer je ona negativno djelovala na raspoloženje boraca.Prema podacima koje ima komanda OG-2 ljevokrilna taktička grupa nije izvršila napad prema zadatku koji je imala. U razgovoru sa vojnicima iz te grupe, tvrde da su cijelo vrijeme preležali i da se nisu pomakli sa mjesta. Prema početnoj odluci u sastavu ove TG trebala je učestvovati i 1. sandžačka brigada, u to vrijeme jedna od najbolje konsolidovanih i organizovanih brigada. Meñutim, ovu jedinicu je na svoju ruku izvukao Regionalni štab i uputio na Stup, bez konsultacije sa komandom OG-2 čime su snage za proboj ozbiljno oslabljene.Komande naših jedinica su bile nedovoljno stručno obučene i uigrane, bez borbenog iskustva. Još nisu bili razvijeni ni izgrađeni hijerarhijsko-subordinacioni odnosi u jedinicama. Naprotiv, mnogi komandanti su smatrali jedinice svojom privatnom svojinom tvrdeći kako ih država nije naoružala niti materijalno opremila, nego da oni idu u rat sa puškama koje su vojnici sami kupili.Nedovoljno stručno obučeni i bez borbenog iskustva vojnici su se prvi put na otvorenom prostoru susreli sa opasnom minobacačkom vatrom, koja je bila vrlo efikasna na nezaštićeno ljudstvo u borbenom poretku. Poslije prvih gubitaka panika je zahvatila izvjestan broj ljudi koji su se zbijali u grupe i tako postajali unosni ciljevi neprijateljskih artiljeraca.Neodgovorno narušavanje dogovorenih principa sadejstva po vremenu i prostoru od strane nekih starješina.Nedostatak snaga za formiranje rezerve jedinica za potrebne intervencije.Nakon Seferovog obavještenja da nema ništa od artiljerijske podrške, naredio sam prekid napada i prelazak u odbranu na dostignutim linijama, kao i zbrinjavanje ranjenih povreñenih i poginulih vojnika. Og komande TG-1 samo sam primio izvještaj prema kojem je poginulo 11 boraca, lakše ranjeno 42 i teže ranjen 21 vojnik. To je ljudstvo koje je stradalo na frontu u borbenom poretku jedinica. Ja ne znam za druge zvanične podatke koje je neko možda
samovoljno kreirao. Analizu bitke organiozovao ja Glavni štab, a komanda OG-2 je bila u ulozi posmatrača, što znači da je priprema analize obavljena bez učešća moje komande. Tokom analize su glavnu riječ vodili oni koji nisu izvršili zapovjest, a naročito je harangirao komandant TG-2. Hibridni i samoproglašeni stručnjaci, sa kaubojski okačenim pištoljčinama parolaški su mudrovali.Dan ili dva poslije toga Sefer me pokušao nagovoriti da ponovo organizujemo pokušak proboja. Pitao sam kojim snagama i kakvu ću imati artiljerijsku podršku? Odgovorio mi je sa istim snagama. Smatram da ovim ljudima treba obezbijediti vvrijeme za predah i povratak od preživljenog šoka, i da su oni u ovakvom psihološkom stanju nesposobni za borbu – rekao sam mu. Ako mi ne date nove snage i solidnu artiljerijsku podršku ja nisam spreman preuzeti odgovornost za novi pokušaj proboja. Tako je završen taj naš razgovor u drugarskom tonu, a pokušaj proboja ovdje nije nikada više pokušan.Pošto su samoproglašeni stručnjaci žestoko napali plan bitke, kvalifikujući ga nestručnim i prišivajući mu još kojekakvih
negativnih epiteta, a neki „dobronamjerni“ su tražili i moje zatvaranje, predsjednik Predsjedništva gospodin Alija
Izetbegović je, da bi objektivizaro svoj stav, odnajbližih savjetnika zatražio objektivnu ekspertnu analizu plana. Nakon detaljne analize dokumenata plana Vrhovnom komandantu je pruženo objektivno i potpuno objašnjenje. Plan je ocjenjen kao vrlo realan i visokostručno urañen, i da neuspjeh pokušaja proboja nije posljedica nedostataka u planu.VK je prihvatio ponuđeno objašnjenje. Meñutim to nije bilo dovoljno da se zaustave neodgovorne insinuacije nekih ljudi iz Glavnog i Regionalnog štaba koji su nastavili nečasne harangerske igre.
Posebno ističem kao pozitivan primjer komandanta bataljona g. Esada Muratovića, koji je sa svojim bataljonom upao u prednji kraj odbrane neprijatelja i uništio par mitraljeskih i snajperskih gnijezda i nanio gubitke neprijatelju (oko 15 ubijenih i više ranjenih).Kao što se vidi mnogobrojni su faktori koji su bili uzrok neuspjeha ovog zaista plemenitog pokušaja i dalekosežne strategijske namjere. To je spleteno u jedan čvor, koji je izuzetno teško razmrsiti. Nisam pristalica olakog,nekompetentnog i neobjektivnog optuživanja ljudi, jer je skoro nemoguće u tome čvoru apostrofirati bilo koga bez opasnosti da se ne pogriješi. To je jedno veliko iskustvo, čije su pouke vrlo bitne. Neki politikanti, vrlo neodgovorno komentarišu poljinsku bitku, u čemu nema ama baš ništa poučno i korisno.Kao grañanin i kao čovjek izražavam divljenje prema visokomoralnim ljudima koji su nesebično jurišali srcem, na nebo.Ti naši divni ljudi su smjelo, odvažno i samoprijegorno pošli u bitku sa ciljem da razbiju neprijateljeve smrtonosne taktičke objekte i da ga potisnu sa obronaka odakle je terorisao naš grad i naše grañane. Iako su učestvovali u jednoj od izgubljenih bitaka, ostali su stameni, čvrsti, postojani i nepokolebljivi u borbi za slobodu i nezavisnu RbiH. Sa osobitim pijetetom se sjećam poginulih heroja i među njima neustrašivog Asima (Aska) Prazine, kojima uz rahmet i slavu želim lahku crnu zemlju i nezaborav. Nastojati ćemo da se njihove žrtve ne zaborave i gajiti poštovanje prema njima.“Tako komandant OG-2 Mujo Kafedžić opisuje bitku za Poljine. Inače, u komandnom sastavu bili su: Muhamed Vejzagić, NŠ; Fadil Omerika, NŠ za operativne poslove; Nedžad Ajnadžić, pomoćnik komandanta za bezbednost;Amil Tafro, pomoćnik komandanta za logistiku; Izudin Filipović, pomoćnik komandanta za moral; Veljko Droca,referent za socijalna pitanja vojnika.OG-2 je zabeležila u ratni dnevnik da su tog dana poginuli sledeći borci:
1. Prazina (Alije) Asim (Asko); 2. Šukalo (Jusa) Enver; 3. Čolak (Džemaila) Kemal; 4. Šalaka (Bećira) Zajko; 5.
Bajrić (Rešida) Senad; 6. Hadrović (Hasana) Mehmed; 7. Komarica (Atifa) Muriz; 8. Kahriman (Meha) Vahid; 9.
Zametica (Uzeira) Edhem; 10. Ademi (Rasima) Enver; 11. Sipović (Halila) Izet.
Pored toga 21 teže i 42 lakše ranjena borca.
Inače, u Operativnom centru Glavnog štaba 06.08.1992. izvršena je dosta površna analiza neuspeha, s
konstatacijama da je početak napada kasnio, jer jedinice nisu na vreme stigle u očekujuće rejone na pravcima
upotrebe. Sistem radio veza nije bio u potpunosti zaštićen, pa je neprijatelj upao u sistem radio veza i otkrio pokrete jedinica. Iako sa zakašnjenjem, napad se, nakratko, odvijao po planu. U toku napada na s. Izlasi poginuo je komandant Asko Prazina, što se veoma brzo pročulo među vojnicima, pa je došlo do trenutnog pada morala
pojedinaca i grupa, te otvorenog komandovanja putem radio veza, što neprijatelj koristi da minobacačkom i
artiljerijskom vatrom ostvari vatrene udare, u kojima gine veliki broj boraca. Komandovanje je paralizovano,dolazi do rasula i povlačenja na početne položaje. Bio je to potpuni neuspeh.
U istom dokumentu utvrdjeni su sledeći razlozi neuspeha:
1. – Nerealna i nepotpuna procena jačine snaga i borbenih mogućnosti vojske bosanskih Srba. Neprijatelj je
potcenjen;
2. – Planiranje napada, odluka komandanata i zadaci jedinicama bili su nerealni, nije bilo usklađeno po vremenu,
prostoru i realnim mogućnostima jedinica;
3. - Nije planirana, pa ni ostvarena koordinacija i sadejstvo sa snagama sa fronta i pozadine neprijatelja;
4. – Narušene mere operativnog i taktičkog maskiranja, a nije primenjivan sistem TKT (tajnog komandovanja
trupama);
5.- Nizak nivo vojne organizovanosti i pripremljenosti za napad. Nije izvršeno komandantsko izviđanje,komandanti nisu na zemljištu saopštili zapovesti i dr.;
6. - Ispoljena samovolja grupa boraca i pojedinih komandira;
7. - Veoma brz pad morala, zbog pogibije Aska Prazine;
8. - višeslojno komandovanje
9. - Zabrinjavajuće veliki broj poginulih.
Pitam se ko će, da li će i kako biti sankcionisan zbog neuspeha napada i, još više, zbog velikog gubitka boraca? A, morali bi biti sankcionisani. U najmanju ruku to je obaveza prema poginulima i njihovim unesrećenim porodicama. To mora biti i opomena za komande i štabove da stručnije planiraju svaku borbenu radnju. Ovo nisu kompjutorske «ratne igre», ovde se radi o životima boraca.

[Nekako s proljeća]

''Konzerva se otvara iz vana'' , je bio zaključak koji se širio među braniocima , nakon par neuspjelih pokušaja deblokade iznutra 1992. A na Igmanu i ostaloj slobodnoj teritoriji neorganizovanost i međusobna netrpeljivost naoružanih jedinica oko kontrole punktova koji su bili kao neka vrsta carine i izvor prihoda. I šuplja, da će Sarajevo biti deblokirano vojnom intervencijom ili da će neko sa strane to uraditi. U međuvremenu su nam ginuli lavovi među nama, od čega ih je nemali broj porijeklom iz Istočne Bosne, koja je od samog početka rata protiv Bosne bilo područje na kojem je izvršeno tzv etničko čiščenje Bošnjaka u gradovima kao što su npr. Bijeljina, Zvornik, Foča, Višegrad...
Po sjećanju, I Podrinjska brigada je imala veliki motiv da pritekne u pomoć preživjelom stanovništvu Višegrada preko ovog tzv ''poljinskog pravca'', jer je tzv ''užički korpus'' vojske Jugoslavije bio u pokretu ka tom gradu. Prvi Korpus je od svog formiranja u septembru 1992. uključivao u svoju zonu odgovornosti i najveći dio područja Istočne Bosne sve do Srebrenice, uključujući i nju. Jednostavna je istina da se , dok je svo vrijeme u medijski fokus bilo dešavanje u i oko glavnog grada Sarajeva, u tišini provodilo (č)etničko čišćenje Istočne Bosne.
Početkom aprila 1992. , dok Bijeljina (60 ubijenih) krvari i prelazi se na četničko čišćenje Zvornika, u Sarajevu organizuju mitinge mira. Eto primjera koliko su bili nespremni i ''neopredijeljeni'' u vremenu koje je došlo.Vukovi koji su prešli Drinu, ubrzo će doći i na Miljacku, tačnije Željeznicu.

Probijanjem tunela ispod aerodromske piste će se stvoriti uslovi da komanda i vojska ostvari veću komunikaciju, da legalna bosanska Vlada može da ulazi i vraća se u prijestonicu bez većih ometanja neprijatelja, pa i protok ljudi i deficitarnih roba da se odvija. Vrlo bitna priča.

[riko-ga]

Mislim da je ulaz u tunel ispod Hrasnog brda odma iznad restorana Ruza ne kod kuca Majmunovica.A izlazi neki 300-400 metara u sumi ispod spoja Miliklanske i Novopazarske.

Tunel u kojem se nalazi cijev kojim dolazi voda sa Tilave nalazi se iznad rezervoara u Hrasnom,bivšoj zemlji porodice Majmunović.Tunel je visine 2 metra širine metar.Na njemu su čelična vrata a izlazi u šumi sa druge strane brda.

Ja govorim o ovom tunelu.Ulaz je ovo u Hrasnom a izlaz u ovoj sumi prema Lukavici.

[PM72]

Ja govorim o ovom tunelu.Ulaz je ovo u Hrasnom a izlaz u ovoj sumi prema Lukavici.

I ja govorim o tom tunelu-nema dva tunela.Bio sam i sa jedne i sa druge strane ulaza.

[Dozer]

Sjecam se da je spominjano da je taj tunel bio planiran kao pravac nekakvog napada...valjda na Lukavicu. Kao i vecina drugih napada, a sto i Jovo sasvim lijepo opisa, tako je i ovaj zamisljen negdje u nekom podrumu, od strane ljudi koji nisu imali pojma kako to sve zaista izgleda, pa su samo skontali da ce ti neki super diverzanti iskociti iz tog tunela kod Lukavice i pocistiti Lukavicu.

Logicno, da su znali kako to zaista izgleda, znali bi da bi ti diverzanti iz tog tunela ispali usred livade, da bi bili kao glineni golubovi, i da se vjerovatno ne bi mogli ni maci dalje od tog izlaza, gdje bi i izginuli.

A sto se odgovornosti tice...Pa, kako u ratu, tako je i danas. Oni koji su planirali kojekakve akcije u ratu, u kojima su izginule desetine i stotine ljudi, nikada nisu snosili nikakve sankcije radi tih gluposti koje su naredjivali.
Danas su svi oni nekakve civije, funkcioneri, bitni likovi i "elita", a koji i dalje odlucuju o sudbini svih nas. Rezultate njihovog komandovanja smo imali prilike vidjeti u ratu, a isto gledamo i danas, u miru.
Onda su ljudi ginuli radi njihovih gluposti, a danas iz istih razloga masovno odlaze odavde, vrse samoubistva jer nemaju drugog izlaza iz zivotnih problema, itd..
A najtragicnije je zaista upravo to sto se radi o istim nesposobnim likovima, strankama i politikama vec 30 godina...

Pametnom dosta...

[Nekako s proljeća]

Mislim da sam gledao snimak izviđanja na ''izlazu '' ovog tunela Hrasno-periferija Lukavice. Moguća godina je rana jesen ili proljeće 1993. , u kojem manja grupa boraca 101 brigade kroz rijetku šumu dolazi sa lijeve strane izlaza tunela. Iz ugla Lukavice, neprijateljski bunker je bio sa desne strane tunela i u njegovoj neposrednoj blizini. Vjerovatno su taj izlaz kontrolisali sa nekog od rezervnih položaja iz dubine. Mi jesmo kontrolisali sigurno bar puškometno.Bez obzira na šumu, bilo bi to vrlo rizično za svakoga ko bi se usudio probiti tom uvalom.

[Dozer]

Srecom, ne poslase nikoga u tu super-samoubilacku akciju....