Deblokada Sarajeva???

[strucnjakdemagog]

Dakle, ja napisem...

U potpunosti sam ja njega shvatio, kao i tebe koji si shvatio isto, ali to ne zelis prihvatiti. A to si i sam potvrdio nize.

Na sta ti odgovoris...

Neka ti bude da nisam razumio...

Sta na ovo reci osim -

Upravo tako, papir trpi sve.. zbog toga se i Vikićeva odbrana bazira na službenoj zabilješki koju je toga dana napisao.. ( uz nagovor čovjeka iz SDB.a.. ali pošto pišemo samo na način da se iznijete tvrdnje mogu potkrijepiti dokazima, ostaje onda da je Vikić samoinicijativno napisao službenu zabilješku dobivenim informacijama sa terena)

Sta ti znaci ovo "na nagovor covjeka iz SDB-a"? Kakva je sad ovo glupost?
Koliko god tebi, ili bilo kome bilo nevjerovatno, ali u jedinici se sve zapisivalo odmah po desavanju. Tako je nastala i ta sluzbena zabiljeska, odmah po desavanju i u skladu s informacijama koje su tada postojale, i proslijedjena u MUP. Nije napisana 10 dana kasnije, nego odmah. Zasto MUP nije reagovao i pohapsio te ljude, opet kazem - pitaj one koji su upravljali tom jedinicom (Seve), a bili su sam vrh.

Ne sumnjam da si upoznat sa izjavama svojih kolega ..

Nego, što bi braća Hercegovci rekli, niđe veze ti je poređenje s velikim odmorom i streljanjem vojnika...

Hoćeš li ti meni vjerovati ? ja se bitnih i stresnih dana iz rata veoma dobro sjećam, čak postoji jedan dan koji mi se podsvjesno javlja svaki dan ...

Tako da sam 99% siguran da se svi koji su se zatekli toga dana oko parka dobro sjećaju i danas... ali svako od njih sa drukčijom percepcijom od zavisnosti uloge i blzine u momentu samog izvršenja krivičnog djela..

Vjerovao ili ne, tacno sam znao sta ces odgovoriti, ovo oko "poredjenja"...
Nije stvar poredjenja stvari koje su se desile, jadan ne bio, nego vremenske distance i fizicke prisutnosti.
Ja se sjecam ne samo bitinih stvari, nego i mase totalno nebitnih detalja kao da su se jutros desili. Ali, kakve to veze ima s bilo cim? Ja se sjecam, neko drugi se ne sjeca. Nije nam svima memorija ista.
A primjer tebe i jarana i velikog odmora, plus vremenska distanca, samo je pokusaj da ti se docara o cemu se prica. Ali, s obzirom da u svemu pokusavas naci nekakvo nesuvislo opravdanja, da pokusamo ovako, pa mozda i shvatis - ako ti je jaran u osnovnoj nozem isjekao i ubio nekoga na velikom odmoru ispred skole prije 20 godina, a ti bio u tom momentu u zgradi skole, da li ce tvoje "ne znam" na sudu, a na koji si pozvan jer si bio u krugu od 100m od mjesta desavanja i jer poznajes lika, znaciti da lazes?

Zar je bitan vremenski period zadržavanja zarobljenih vojnika u domu policije. zar to mjenja činjenicu da je Dragan Vikić kao jedini legalni pripadnik ministarstva unutrašnjih poslova bio dužan da zadrži zarobljenike do dolaska policije...umjesto toga je on protivno pravilniku službe naredio N.N licu da odvede zarobljenike u CZ...

Ne znam odakle crpis ove stvari...
1. Oni uopste nisu bili zadrzavani u Domu policije jer, kako vec rekoh, Dom policije nema nikakvih fizickih kapaciteta za drzanje bilo kakvih zarobljenika/zatvorenika.
2. Vikic nije bio duzan da zadrzi zarobljenike. Gdje si ovo iskopao da je bio duzan da to uradi? Uradio je jedinu ispravnu stvar koju je mogao i trebao, a to je da ih sve uputi u CSB i CZ, koji su bili nadlezni za to.
3. Ja, a pogotovo ti, ne znamo da li je to lice Vikicu bilo N.N., kao i kakve i cije isprave je to lice imalo (ja pretpostavljam da su imali sluzbene legitimacije MUP-a, bar neko od njih, jer su Seve, kao sto znamo, imali MUP-ove dokumente), pa samim tim ti je ova izjava besmislena. Cak i da nisu imali MUP-ove dokumente, nego da su imali neke vojne, bilo kakve (a to su 100% morali imati), to znaci da su pripadali nekoj formaciji i da je opet uradjeno jedino ispravno - uputiti ih da zarobljenike predaju nadleznoj policijskoj instanci, tj. u CSB. Prosta logika - ako su ti ljudi mogli sprovesti i dovesti te zarobljenike do Doma policije, onda je logicno da su ih mogli i odvesti 400m dalje do CSB-a.

Pravno da, isto kao što pravno Vikić snosi odgovornost za ne poduzimanje odgovarajućih mjera prema počiniocima ratnog zločina...

Super. I pricamo o pravnim i zakonskim pogledima na to. Jbg, nasi subjektivni osjecaji tu ne igraju ulogu.
A vjeruj mi da grijesis za ovo sto tvrdis sta je on morao ili trebao s tim vojnicima. Eto, probaj naci u bilo kojem zakonu da je komandant Specijalne jedinice MUP-a u to vrijeme bio duzan da uradi ovo sto ti tvrdis. Naprosto nije bo nadlezan za to, i toga se drzao. Zamisli da ih je zadrzao... Danas bi se nasao neko ko bi tvrdio da je Dom policije bio logor za Srbe, a njemu bi se sudilo kao komandantu tog logora. Besmisleno, zar ne...?

Rekoh ti ja da priča može daleko da dobaci...
vjeruj da mi je krivo što uopšte vodim ovakvu diskusiju sa tobom, poštujem te i povlačim se iz diskusije...ne bi želio da dobacim do priče o Nedžadu Ugljenu iz tog perioda kad je u specijalnoj jedinici obavljao pomoćne poslove, razumiješ li sad što sam ti spomenuo Kemu... informacije protokolisana od strane Munira Alibabića

Nego, iskreno da ti kažem svoje mišljenje u vezi zarobljenika..

Govna je trebalo streljati na licu mjesta hapšenja čim su prvi korak iz transportera napravili ...

Ma nije prica dobacila nigdje. A mislim da i treba pricati jer se covjeku sudi, sto bi narod rekao, na pravdi boga. Bukvalno nit' luk jeo, nit' luk mirisao.
Za te mnoge protokolisane stvari od strane ljudi koji su bili u uskoj vezi s tadasnjim vrhom, ja imam veliku rezervu. Tome me jednostavno naucilo sve sto se desavalo kasnije, a sto se desava i danas.
Za vojnike...ne mogu se sloziti. Slazem se ja da su oni bili neprijatelji, itd., ali ne smijemo iz vida izgubiti jos jednu cinjenicu - dosta tih vojnika su bili vojnici na redovnom odsluzenju vojnog roka. Drugim rijecima, i bez obzira sto su bili Srbi, dosta njih je u to vrijeme bilo zavaljeno, a da nisu ni bili svjesni sta rade (ne kazem da su ovi vojnici bili to, da budemo nacisto, nego samo da je bila i masa takvih). Nemoj ovo shvatiti kao da pravdam nesto ili nekoga jer niti to radim, niti mi je to cilj, nego je ovo naprosto cinjenica.
Jbg, '91 je rat u HR uveliko trajao, Dubrovnik, Knin i Vukovar razvaljivani, itd., a iz Sarajeva su ljudi i dalje pravili oprostajna radi odlaska u JNA. I u septembru, i u decembru, pa cak i u januaru '92. Ja sam, recimo, trebao ici u aprilu...
Nije to sve crno--bijelo kako izgleda s danasnje vremenske distance, niti je tada sve bilo ni priblizno jasno vecini ljudi i pored svega sto se desavalo, vjeruj mi. Svega toga se ja vrlo dobro sjecam, zato ovo i kazem. Danas se zna sve ko je sta bio, sta se radilo, kada, koliko...ali tada to ni izbliza nije izgledalo ovako jasno kao danas.

Mislim da smo na istoj strani i da se raspravljamo bez veze, a razlog je samo razlika u iskustvima i prisutnosti nekim stvarima....

Slažem se da Vikić nije odgovaran, međutim zašto niko ne napiše ko JESTE odgovoran?

Ako se ne varam, Alija Delimustafić je formirao Ševe, što znači da su isti bili u sastavu MUP-a. Vikić kao komandant specijalne jedinice MUP-a nije imao nadležnost da hapsi druge pripadnike MUP-a već je o događaju mogao samo da sačini službenu zabilješku, odnosno ne samo on, već svi pripadnici njegove jedinice koje su se zatekli u blizini, što su pretpostavljam i učinili. Zatim te zabilješke dostave vrhu MUP-a i tu se završava njihova odgovornost. Čak nisu bili dužni i da obave uviđaj na licu mjesta, jer je to nadležnost lokalne policije. U konkretnom slučaju, po mom mišljenju, uviđaj su trebali da obave pripadnici PU Centar zajedno sa istražiteljima i tehničarima iz tadašnjeg MUP RBiH. Zašto oni to nisu uradili, to je drugo pitanje.
A treće i glavno pitanje je zašto glavna uloga u cijeloj priči nije prisutna na suđenju, već taksira ili šta već radi po Holandiji? Koga bi njegovo eventualno svjedočenje moglo da ugrozi?

[JoseMujica]

sabahile je to počelo...ne sjećam se nešto kakvi su gubici bili na našoj strani, ali sjećam se da su, čini mi se dvojica ljudi dugo vođeni kao nestali

sta se tacno desilo u vezi ovog slucaja

aaaa to je nešto sasvim drugo i nije čak vezano za sarajevko ratište....sad koliko se sjećam 1 ili 2 kamiona ljudi iz Hrasnice je krenulo prema Foči u ispomoć...to je znači onaj sami početak rata kad je krenulo srpsko preuzimanje Foče i negdje ih je zaustavila policija pa je došlo do pucnjave i ova trojica ljudi su zarobljena.

Koliko je meni poznato brzo su razmjenjeni...po imenima dvojicu znam baš dobro ( jedan je bio kasnije u istom vodu sa mnom u DIO Fikro, a drugi blizu mene stanovao), a za trećeg ne znam

[tempuser]

I pripadnici Gavrilovićeve jedinice ''SČP'' su učestvovali u oklopno mehanizovanom napadu na Aerodromsko naselje u Dobrinji, sredinom ljeta 1992. Zajedno sa onim hoštaplerima ''Belim orlovima'' Dragoslava Bokana, kao i desetinom ''Srpske dobrovoljače garde'' pod komandom Ulemeka- Legije. Tada su ubili najmanje 40 civila u Aerodromskom naselju a par stitina ih odveli u zarobljeništvo na Kulu-Pale. Ako neko nije do sada znao šta znači pojam ''V kolona'', evo mu prilike da pita.

Da pitam šta znači V kolona u ovom konkretnom slučaju? Lično sam zainteresovan za taj datum i događaj.

Inače, veliku većinu civila su ubili ti Bokanovi i "komšije", a neke komšije su spasile pojedince.

Koliko znam Legijini su uključeni naknadno tog dana kada se formirala naša odbrana.

Petokolonaši, tako smo zvali osobe koje su ideološki bile na suprotnoj strani a fizički boravili na području koje smo mi kontrolisali.

Samo djelimicno tacno.
"Petokolonasi" nisu bili samo ideoloski na suptornoj strani nego su formalno priznavali i podrzavali vlast jedne strane, a aktivno djelovali u korist suprotne strane. Dojavljivanje, signaliziranje, prokazivanje kad "njihove" snage preuzmu kontrolu itd. Ideoloski mozes biti na supritnoj strani, ali ako nemas nikakvu aktivnu ulogu u korist suprotne snage nisi bas petolokolas.
Osim Frankove pete kolone, najbrutalnija peta kolona je bila nakon pada Vukovara, kad su vukovarski Srbi koji su bili unutar opsade ulaskom JNA bukvalno "otkucali" sve ijednog hrvatskog vojnika.

[parappa]

sta se tacno desilo u vezi ovog slucaja

aaaa to je nešto sasvim drugo i nije čak vezano za sarajevko ratište....sad koliko se sjećam 1 ili 2 kamiona ljudi iz Hrasnice je krenulo prema Foči u ispomoć...to je znači onaj sami početak rata kad je krenulo srpsko preuzimanje Foče i negdje ih je zaustavila policija pa je došlo do pucnjave i ova trojica ljudi su zarobljena.

Koliko je meni poznato brzo su razmjenjeni...po imenima dvojicu znam baš dobro ( jedan je bio kasnije u istom vodu sa mnom u DIO Fikro, a drugi blizu mene stanovao), a za trećeg ne znam

Foča je pala 16.04.1992 a borbe su trajale desetak dana... Tako da je taj događaj bio negdje početkom aprila

[JoseMujica]

Foča je pala 16.04.1992 a borbe su trajale desetak dana... Tako da je taj događaj bio negdje početkom aprila

da...dakle ovo se dešavalo prije napada na Ilidžu (22. aprila)...sada ne sjećam se tačnog datuma a vezano je za događanja u Foči krajem marta i početkom aprila ...ovi ljudi su se dobrovoljno organizovali da idu pomoći ljudima u Foči...nažalost nisu stigli do tamo

[parappa]

Jedino je malo čudno što piše da su se teritorijalci borili sa srpskim to na području hrasnice. Ako su krenuli prema foči onda su zaustavljeni negdje između vojkovića i trnova. Znaš li možda tačno gdje se ta borba odvijala?

[Nekako s proljeća]

Do mene je, mada sam ga objavio u okviru diskusije oko akcije ''Ilidza '' od 22 aprila 1992. Događaj koji je zabilježen u članku iznad se odnosi na taj dan.

[Nekako s proljeća]

-okupirana teritorija (svjetlo siva)
-oslobođena teritorija (tamno siva)
-teritorija pod kontrolom UNPROFOR-a (siva)

[Tromblon]

Petokolonaši, tako smo zvali osobe koje su ideološki bile na suprotnoj strani a fizički boravili na području koje smo mi kontrolisali. Dio takvih osoba je radio aktivnosti u korist neprijatelja, bilo da je za njega prikupljao i dojavljivao informacije i saznanja, bilo da se povremeno uključivao protiv snaga branilaca. Desetine spiskova pronađenih u pretresima stanova ,i u stanovima osoba sa spiska često pronađeno naoružanje i oprema, samo potvrđuju istinitost postojanja tzv V kolone. U Aerodromskom naselju su , kao urbanom stambenom naselju, do tada živjeli ljudi različitog socijalnog statusa i nacionalnosti. U izjavama preživjelih iz dešavanja tokom i nakon pada Aerodromskog naselja, navodili su se primjeri koji nedvosmisleno govore o djelovanju petokolonaša, na način da su dio ubijenih lica prokazali kao ekstremiste koji su odmah ili nešto kasnije bivali ubijani. Naravno, nisu bježali iz naselja jer su napadača doživljavali kao oslobodioca.
Dragoslav Bokan je uz Sonju Karadzić idejni tvorac imena ''Republika srpska''.

Znači da nemaš pojma, a ja se ponadao kao zadnji papak da imaš nešto da kažeš. Te opšte floskule me ne zanimaju. Vrlo dobro znam ko je napao, otkuda, kada i ko je prokazivao ljude, a ko pomogao. Tih drugih je bilo jako malo.

[Nekako s proljeća]

Podijeli sa nama svoja saznanja ako znaš i hoćeš.

[Tromblon]

Ti nećeš svoja saznanja da podijeliš, a tražiš od drugih. I o ovom zločinu sam dobio informacije sa raznih strana. I pisao sam na dobrinjskoj temi i pitao pa me proglasiše maltene četnikom i provokatorom.

[Nekako s proljeća]

Ja dijelim svoja saznanja sasvim dovoljno na temi, nekada steknem utisak da ih je i viška u odnosu na ostale forumaše pa se malo povučem. Ne znam za druge, ja te ne smatram pripadnikom neprijateljske strane. Zato sam i punudio da pozvaniji @Repetitor iznese svoje mišljenje, a evo bujrum i tebi.

[JoseMujica]

Jedino je malo čudno što piše da su se teritorijalci borili sa srpskim to na području hrasnice. Ako su krenuli prema foči onda su zaustavljeni negdje između vojkovića i trnova. Znaš li možda tačno gdje se ta borba odvijala?

ne sjećam se fakat

[Tromblon]

Dakle Operacija Koverat. Proteklih dana sam došao do mogućnosti da pročitam seriju zvaničnih dokumenata, novinskih članaka, ličnih iskustava o operaciji Koverat koju je Armija RBiH izvela u decembru 1992. godine sa ciljem da se Sarajevo deblokira.

Iskreno, o ovoj operaciji sam laički znao da se išlo pravcem Igman – Jahorina – Trebević, pa Visoko – Ilijaš – Žuč i preko Hadžića. Da su ljudi izginuli, smrzli se i da od svega nije bilo ništa.

Međutim, kada se pročitaju zvanični armijski izvještaji i priče ljudi o učešću u operaciji dođe se do zaključka da je to bio, kako i sami armijski izvori kažu, najambiciozniji plan Armije RBiH u proteklom ratu, ali isto tako i najbesmisleniji.

Plan je napravljen bez ikakvog realnog osnova o stanju na terenu. Bez prethodne obučenosti i opremljenosti jedinica i bez ikakvog logističkog pokrića za operaciju ovakve složenosti.

Pokušat ću biti što kraći jer i ja ne volim da čitam pamflete.

U sklopu priprema za Operaciju Štab AbiH je poslao na Igman grupu na čelu sa Vehbijom Karićem, Jovom Divjakom i još nekim oficirima da pripremi teren i upozna se sa svim potrebnim za operaciju ovakve vrste.

Na Igmanu su zatekli totalno rasulo. Kako je sam Karić rekao „nije bilo 50 ljudi spremnih za borbu“. Međusobni sukobi, pljačka, otimačina, podvojenost između jedinica koje su boravile na Igmanu su bili ogromnih razmjera. Na dolazak ekipe Glavnog štaba svi su gledali kao na smetnju.

Juka i Zuka su bili u ratu međusobno plus sa ostalim jedinicama sa Igmana, Pazarića... Međusobna hapšenja, trvenja i oduzimanje oružja nisu bili osnov ni za kakvu složenu operaciju kakva je planirana.

Karić i Divjak su svugdje nailazili na otpore. Juka je prebio Karića, Divjaka hapsili po Konjicu. Rasim Delić nije želio da čuje da izađe u susret Kariću i dopremi sredstva potrebna za operaciju iz Visokog.

I pored svih problema sa planom se išlo dalje. Određen je prvi pravac napada preko Hadžića koji je dao rezultat u osvajanju nekoliko neprijateljskih rovova i tu se stalo. Četnici su brzo konsolidovali redove i vratili naše na prvobitne pozicije.

Drugi plan je bio da se ubaci grupa od oko 400 boraca preko Jahorine na Trebević. Jedna grupa je trebala zauzeti relej na Goloj Jahorini, a druga se na Trebeviću spojiti sa snagama iz grada. Za izvršenje zadatka su odabrani borci iz Hercegovine. Mostarci, Jablaničani, Konjičani. Neobučeni, neopremljeni i nespremni za takav složen zadatak.

Grupa je stigla do lokacija iznad Brusa gdje su naišli na neprijatelja. Snage iz grada su kratkoročne osvojile Vidikovac, ali do spajanja nije došlo jer se većina grupe koja je dolazila sa Igmana odlučila na povratak, a ne na borbu. Poginulo je i nestalo 78 boraca iz Hercegovine.

Postavlja se pitanje šta bi se dobilo i da je došlo do spajanja naših snaga jer drugi ešalon od navodno 1.400 ljudi uopšte nije bio formiran, a kamoli spreman da se preko Jahorine prebaci na Trebević i obezbijedi dubinu teritorije.

Očigledno nikome od planera nije bilo jasno o kolikom se prostoru radi i svim teškoćama koje nosi obezbjeđivanje istog od kontranapada četnika.

Realno Armija nije ni u snovima u to vrijeme bila spreman za logističku podršku takvoj operaciji.

U nekom idealnom scenariju naše snage bi se spojile na Trebeviću i napale Miljeviće, Petroviće, Lukavicu...Iskreno ne znam ko je tada pomislio da bi ovakav plan mogao uspjeti.

Treći pravac je Visoko – Ilijaš – Žuč je donio najveći početni uspjeh. Uzete su neke kote oko Ilijaša i napredovalo se, ali kada je trebalo eksploatisati uspjeh drugi ešalon naravno nikad nije na vrijeme stigao i priključio se borbama. Izginuli su borci buduće 7. muslimanske i četnici su vratili sve izgubljeno. Naši su napravili pomjeranje na Žuči i ostvarili veliku pobjedu i to je jedini rezultat operacije Koverat koji je ostao u našu korist.

I ovaj dio plana je bio osuđen na propast. Postavlja se pitanje šta da se uzelo sve do silaska u Sarajevsko polje. Znamo da su tu bile stacionirane kasarne u Rajlovcu i Reljevu plus snage sa Ilidže i Vogošće. To je bio tenko-prohodan pravac, a neprijatelj je na tom prostoru imao oko 30 tenkova. Uz sve to lako su mogli dovesti pojačanja. Skoro je nemoguće bilo očekivati ikakav uspjeh u toj fazi operacije.

Poslije operacije su napravljene dvije komisije koje su trebale sačiniti izvještaj i utvrditi krivce za neuspjeh, ali se sve završilo sa „ne talasaj rat je“. Sam Vehbija Karić je tražio sankcije za sebe, ali do kažnjavanja bilo koga nije došlo iako se tokom desilo odbijanje naređenja na raznim nivoima, povlačenjima bez ikakve potrebe i drugim kršenjima pravila službe da tako kažem.

Zadnji navedeni primjeri su viđeni i u ljeto 1995. prilikom novog pokušaja deblokade Sarajeva kada smo bili neusporedivo bolje opremljeni i obučeni.

Očigledan primjer bolesne ambicije i neznanja o sopstvenim vrijednostima u datom trenutku.

[Tromblon]

Dakle Operacija Koverat. Proteklih dana sam došao do mogućnosti da pročitam seriju zvaničnih dokumenata, novinskih članaka, ličnih iskustava o operaciji Koverat koju je Armija RBiH izvela u decembru 1992. godine sa ciljem da se Sarajevo deblokira.

Iskreno, o ovoj operaciji sam laički znao da se išlo pravcem Igman – Jahorina – Trebević, pa Visoko – Ilijaš – Žuč i preko Hadžića. Da su ljudi izginuli, smrzli se i da od svega nije bilo ništa.

Međutim, kada se pročitaju zvanični armijski izvještaji i priče ljudi o učešću u operaciji dođe se do zaključka da je to bio, kako i sami armijski izvori kažu, najambiciozniji plan Armije RBiH u proteklom ratu, ali isto tako i najbesmisleniji.

Plan je napravljen bez ikakvog realnog osnova o stanju na terenu. Bez prethodne obučenosti i opremljenosti jedinica i bez ikakvog logističkog pokrića za operaciju ovakve složenosti.

Pokušat ću biti što kraći jer i ja ne volim da čitam pamflete.

U sklopu priprema za Operaciju Štab AbiH je poslao na Igman grupu na čelu sa Vehbijom Karićem, Jovom Divjakom i još nekim oficirima da pripremi teren i upozna se sa svim potrebnim za operaciju ovakve vrste.

Na Igmanu su zatekli totalno rasulo. Kako je sam Karić rekao „nije bilo 50 ljudi spremnih za borbu“. Međusobni sukobi, pljačka, otimačina, podvojenost između jedinica koje su boravile na Igmanu su bili ogromnih razmjera. Na dolazak ekipe Glavnog štaba svi su gledali kao na smetnju.

Juka i Zuka su bili u ratu međusobno plus sa ostalim jedinicama sa Igmana, Pazarića... Međusobna hapšenja, trvenja i oduzimanje oružja nisu bili osnov ni za kakvu složenu operaciju kakva je planirana.

Karić i Divjak su svugdje nailazili na otpore. Juka je prebio Karića, Divjaka hapsili po Konjicu. Rasim Delić nije želio da čuje da izađe u susret Kariću i dopremi sredstva potrebna za operaciju iz Visokog.

I pored svih problema sa planom se išlo dalje. Određen je prvi pravac napada preko Hadžića koji je dao rezultat u osvajanju nekoliko neprijateljskih rovova i tu se stalo. Četnici su brzo konsolidovali redove i vratili naše na prvobitne pozicije.

Drugi plan je bio da se ubaci grupa od oko 400 boraca preko Jahorine na Trebević. Jedna grupa je trebala zauzeti relej na Goloj Jahorini, a druga se na Trebeviću spojiti sa snagama iz grada. Za izvršenje zadatka su odabrani borci iz Hercegovine. Mostarci, Jablaničani, Konjičani. Neobučeni, neopremljeni i nespremni za takav složen zadatak.

Grupa je stigla do lokacija iznad Brusa gdje su naišli na neprijatelja. Snage iz grada su kratkoročne osvojile Vidikovac, ali do spajanja nije došlo jer se većina grupe koja je dolazila sa Igmana odlučila na povratak, a ne na borbu. Poginulo je i nestalo 78 boraca iz Hercegovine.

Postavlja se pitanje šta bi se dobilo i da je došlo do spajanja naših snaga jer drugi ešalon od navodno 1.400 ljudi uopšte nije bio formiran, a kamoli spreman da se preko Jahorine prebaci na Trebević i obezbijedi dubinu teritorije.

Očigledno nikome od planera nije bilo jasno o kolikom se prostoru radi i svim teškoćama koje nosi obezbjeđivanje istog od kontranapada četnika.

Realno Armija nije ni u snovima u to vrijeme bila spreman za logističku podršku takvoj operaciji.

U nekom idealnom scenariju naše snage bi se spojile na Trebeviću i napale Miljeviće, Petroviće, Lukavicu...Iskreno ne znam ko je tada pomislio da bi ovakav plan mogao uspjeti.

Treći pravac je Visoko – Ilijaš – Žuč je donio najveći početni uspjeh. Uzete su neke kote oko Ilijaša i napredovalo se, ali kada je trebalo eksploatisati uspjeh drugi ešalon naravno nikad nije na vrijeme stigao i priključio se borbama. Izginuli su borci buduće 7. muslimanske i četnici su vratili sve izgubljeno. Naši su napravili pomjeranje na Žuči i ostvarili veliku pobjedu i to je jedini rezultat operacije Koverat koji je ostao u našu korist.

I ovaj dio plana je bio osuđen na propast. Postavlja se pitanje šta da se uzelo sve do silaska u Sarajevsko polje. Znamo da su tu bile stacionirane kasarne u Rajlovcu i Reljevu plus snage sa Ilidže i Vogošće. To je bio tenko-prohodan pravac, a neprijatelj je na tom prostoru imao oko 30 tenkova. Uz sve to lako su mogli dovesti pojačanja. Skoro je nemoguće bilo očekivati ikakav uspjeh u toj fazi operacije.

Poslije operacije su napravljene dvije komisije koje su trebale sačiniti izvještaj i utvrditi krivce za neuspjeh, ali se sve završilo sa „ne talasaj rat je“. Sam Vehbija Karić je tražio sankcije za sebe, ali do kažnjavanja bilo koga nije došlo iako se tokom desilo odbijanje naređenja na raznim nivoima, povlačenjima bez ikakve potrebe i drugim kršenjima pravila službe da tako kažem.

Zadnji navedeni primjeri su viđeni i u ljeto 1995. prilikom novog pokušaja deblokade Sarajeva kada smo bili neusporedivo bolje opremljeni i obučeni.

Očigledan primjer bolesne ambicije i neznanja o sopstvenim vrijednostima u datom trenutku.

[PM72]

Jedino je malo čudno što piše da su se teritorijalci borili sa srpskim to na području hrasnice. Ako su krenuli prema foči onda su zaustavljeni negdje između vojkovića i trnova. Znaš li možda tačno gdje se ta borba odvijala?

ne sjećam se fakat

Radi se o ranjenicima iz Hrasnice (koji su ranjeni dan prije u napadu na Ilidžu) koji su zaustavljeni kod bazena gdje su četnici napravili barikadu na kojoj je bio i tenk T 55 (koji je došao dan prije kao "tampon zona" između srpske TO i TOBiH.Na tom mjestu napravljen je i spomenik.

[PM72]

Dakle Operacija Koverat.

Međutim, kada se pročitaju zvanični armijski izvještaji i priče ljudi o učešću u operaciji dođe se do zaključka da je to bio, kako i sami armijski izvori kažu, najambiciozniji plan Armije RBiH u proteklom ratu, ali isto tako i najbesmisleniji.

Plan je napravljen bez ikakvog realnog osnova o stanju na terenu. Bez prethodne obučenosti i opremljenosti jedinica i bez ikakvog logističkog pokrića za operaciju ovakve složenosti.

Pokušat ću biti što kraći jer i ja ne volim da čitam pamflete.
Za izvršenje zadatka su odabrani borci iz Hercegovine. Mostarci, Jablaničani, Konjičani. Neobučeni, neopremljeni i nespremni za takav složen zadatak.

Grupa je stigla do lokacija iznad Brusa gdje su naišli na neprijatelja. Snage iz grada su kratkoročne osvojile Vidikovac, ali do spajanja nije došlo jer se većina grupe koja je dolazila sa Igmana odlučila na povratak, a ne na borbu. Poginulo je i nestalo 78 boraca iz Hercegovine.

Poslati ljude iz Hercegovine da u sred zime deblokiraju grad i to po terenu na kojem se i ljudi sa Trebevića ne usuđuju hodati u decembru.Isto da su doveli gorštake sa Bjelašnice da probiju sremski front.

I niko nije odgovarao...jebo 78 ljudi...ni imena nema...
Fino sam ja rekao da nas nije mogao potrefiti nesposobniji insan od Alije...

[pici]

Dakle Operacija Koverat.

Međutim, kada se pročitaju zvanični armijski izvještaji i priče ljudi o učešću u operaciji dođe se do zaključka da je to bio, kako i sami armijski izvori kažu, najambiciozniji plan Armije RBiH u proteklom ratu, ali isto tako i najbesmisleniji.

Plan je napravljen bez ikakvog realnog osnova o stanju na terenu. Bez prethodne obučenosti i opremljenosti jedinica i bez ikakvog logističkog pokrića za operaciju ovakve složenosti.

Pokušat ću biti što kraći jer i ja ne volim da čitam pamflete.
Za izvršenje zadatka su odabrani borci iz Hercegovine. Mostarci, Jablaničani, Konjičani. Neobučeni, neopremljeni i nespremni za takav složen zadatak.

Grupa je stigla do lokacija iznad Brusa gdje su naišli na neprijatelja. Snage iz grada su kratkoročne osvojile Vidikovac, ali do spajanja nije došlo jer se većina grupe koja je dolazila sa Igmana odlučila na povratak, a ne na borbu. Poginulo je i nestalo 78 boraca iz Hercegovine.

Poslati ljude iz Hercegovine da u sred zime deblokiraju grad i to po terenu na kojem se i ljudi sa Trebevića ne usuđuju hodati u decembru.Isto da su doveli gorštake sa Bjelašnice da probiju sremski front.

I niko nije odgovarao...jebo 78 ljudi...ni imena nema...
Fino sam ja rekao da nas nije mogao potrefiti nesposobniji insan od Alije...

Recimo nas su povukli sa žuči i uspjesnog osvajanja kota na trebevic, opet bez ikakvog izvidjanja, pripreme sa dva okvira municije da se ide na ispomoc tj drugi il treci esalon proboja prema vrhu trebevica. Nismo dejstvovali jer je vikidovac vec poceo padat i islo se u spasavanje onog sto se moze spasiti, za ove momke nisam znao iz pravca hercegovine jer nam nista nije receno, ne znam, zalosno i tuga po zna koji put ljude zavaljuju u nepoznato a imaju srce i muda ko vasiona... izgubili smo dosta boraca tako ne pripremljeno, ne naoruzano, gladno, promrzlo, ne obuceno... po ko zna koji put ponavljam imali smo borce lavove al komanda je za zivi qurac, cast izuzetcima.


edit: kad mi neko spomene da je bio oficir meni se kosa digne na glavi... ja sam odbio biti porucnik u armiji BiH u JNA su me degradirali a trebao sam nastaviti biti podoficir na kosovu.

[dedomraz]

Tomo Kovač je bio šef policije na Ilidži 15. maja 1992. godine. Tada je njegova policija silom zaustavila transporter međunarodnih snaga UNPROFOR-a i ubila osam teških ranjenika u njemu, pripadnika Armije RBiH. Oni su pod garancijama francuskog generala Moriona trebali biti prebačeni u Klinički centar Sarajevo na hitno liječenje. Među njima je bio i tada 22-godišnji Anes Bučan, jedan od tri šehida iz moje bliže porodice. Kovač nije procesuiran za ovaj ratni zločin, iako se vodila opsežna istraga. Valja napomenuti da je trebalo više godina da se otkriju i pronađu posmrtni ostaci ubijenih ranjenika. Danas se sa tugom sjećam kada sam sa puncem Hajrom išao na identifikaciju. Tada se cijela porodica nadala da to nisu Anesovi posmrtni ostaci i da je on negdje ipak živ i u zarobljeništvu. Ali, otac ga je identificirao po gornjem dijelu pidžame u kojoj je poslije ranjavanja transportovan ka bolnici. I drugi forenzički nalazi su pokazali isto. Najteži trenuci u životu jednog oca, majke, sestre, porodice, koji su, da tragedija bude veća, već bili izgubili i drugog sina Emira od samo 19 godina.

Sjećanje na svirepo ubijene ranjenike Anesa Bučana, Ismeta Osmanovića i Jagodu Galešić

Povodom Memorijalno-historijskih susreta "Dani odbrane Ilidže 2" danas su brojne delegacije te članovi porodica na spomen-obilježje kod Ljetne pozornice na Ilidži položile cvijeće te minutom šutnje i učenjem Fatihe odale počast svirepo ubijenim našim sugrađanima.

Prije 26 godina, 14. maja, dogodio se nezapamćen zločin. Agresor je zaustavio transporter UNPROFOR-a, koji je u Bolnicu "Koševo" prevozio teško ranjene Jagodu Galešić, Anesa Bučana i Ismeta Osmanovića preko dijela okupirane ilidžanske teritorije, izvukao ih iz vozila te ih zvjerski ubio.

Na skupu je istaknuto da za ovaj zločin još nije niko odgovarao.

Učenici "Šeste osnovne škole" pripremili su prigodan program povodom ove manifestacije, čiji je organizator Općina Ilidža i Jedinstvena organizacija boraca (JOB).
https://avaz.ba/vijesti/bih/377815/sjec ... du-galesic

[Nekako s proljeća]

Kada se u mislima vratim u ono vrijeme , naročito 1992., jedino što mi se stalno nameće je da fakat nismo bili svjesni koliko je obruč opsade jak i dubok. Za uspješno vođenje rata jeste @pici najbitniji faktor čovjek, ali se i preostali faktori (vrijeme, MTS i prostor) moraju imati na svojoj strani, bar da su u nekom balansu sa neprijateljem. Ogroman je debalans bio u oružju i oruđima sve do 1994. Gotovo sve dominantne kote je držao neprijatelj, bar oko Sarajeva je tako bilo. Na bilo koji cilj unutar prstena opsade je mogao da koncentričnom vatrom ''preore'' gađajući ga sa nekoliko različitih tačaka u isto vrijeme. Tu su bili superiorniji i to je to.

[JoseMujica]

Jedino je malo čudno što piše da su se teritorijalci borili sa srpskim to na području hrasnice. Ako su krenuli prema foči onda su zaustavljeni negdje između vojkovića i trnova. Znaš li možda tačno gdje se ta borba odvijala?

ne sjećam se fakat

Radi se o ranjenicima iz Hrasnice (koji su ranjeni dan prije u napadu na Ilidžu) koji su zaustavljeni kod bazena gdje su četnici napravili barikadu na kojoj je bio i tenk T 55 (koji je došao dan prije kao "tampon zona" između srpske TO i TOBiH.Na tom mjestu napravljen je i spomenik.

mislim da to nije isti događaj....ovo na šta si ti uputio mislim da se odnosi na ovo što je gore dedamraz stavio.....ova trojka iz novinskog članka nema veze s tim

[parappa]

ove bajke sa slavice ne piju vode, napisano po diktatu DB, sem par koje odudaraju od price koda je sastav za literalnu knjizevnost...

Ako si mislio na dvije priče koje se odnose na Debelo brdo , nisu sa drugih sajtova, već sa teme o Grbavici. Ponavljam, rijedak primjer aktera tog događaja , ozbiljnog napada na naše položaje sa tog dijela sarajevskog ratišta. Mislio sam obrisati onaj zasebni post od ruskog dobrovoljca, ali hajde, neka ga jer ima korisnih informacija o mjestu i ulozi položaja VRS u okviru tog kompleksa Bosut, koji je bio izgrađen da izdrži haman nuklearni udar, bio povezan sistemom tunela od Jevrejskog groblja do Trebevića. Objavljivao sam na temi o Starom Gradu jedan od ulaza-izlaza tog tunela na području Trebevića. Naš akter je i taj segment opisao, tipa '' odjednom izlaze iz zemlje'' ...to je to, izlaze iz jednog od tih tunela i idu ka našim položajima. U knjizi o Belim vukovima su priznali gubitak od jednog poginulog i 17 ranjenih.

https://www.klix.ba/lifestyle/putovanja ... /191025046
to je izgleda taj kompleks tunela koji je opisan gore

[Dozer]

Slažem se da Vikić nije odgovaran, međutim zašto niko ne napiše ko JESTE odgovoran?

Ako se ne varam, Alija Delimustafić je formirao Ševe, što znači da su isti bili u sastavu MUP-a. Vikić kao komandant specijalne jedinice MUP-a nije imao nadležnost da hapsi druge pripadnike MUP-a već je o događaju mogao samo da sačini službenu zabilješku, odnosno ne samo on, već svi pripadnici njegove jedinice koje su se zatekli u blizini, što su pretpostavljam i učinili. Zatim te zabilješke dostave vrhu MUP-a i tu se završava njihova odgovornost. Čak nisu bili dužni i da obave uviđaj na licu mjesta, jer je to nadležnost lokalne policije. U konkretnom slučaju, po mom mišljenju, uviđaj su trebali da obave pripadnici PU Centar zajedno sa istražiteljima i tehničarima iz tadašnjeg MUP RBiH. Zašto oni to nisu uradili, to je drugo pitanje.
A treće i glavno pitanje je zašto glavna uloga u cijeloj priči nije prisutna na suđenju, već taksira ili šta već radi po Holandiji? Koga bi njegovo eventualno svjedočenje moglo da ugrozi?

Sve si dobro napisao, i ja to pokusavam objasniti vec stranicama.
Zna se vrlo dobro ko jeste odgovoran, direktno kao pocinilac, a indirektno...tu je sad pitanje da li uopste postoji neko iznad direktnih pocinilaca ko je izdao naredjenje da se poubijaju, ili su oni naprosto u momentu odlucili da nece te ljude da vode u CSB, nego da im je lakse da ih poubijaju tu gdje jesu, racunajuci na zastitu svojih kreatora i nalogodavaca.

Po svemu ovome sto se sad desava, izgleda da se radi upravo o ovome drugom. A svi znamo koga svjedocenje "holandzanina" moze nagrditi.

[dedomraz]

Slazem se sa PM72 da su ovi su rezervisti trebali biti streljani na licu mjesta.Nema tu nekih Zenevskih konvencija za vojsku ciji je cilj istrebljenje svog nesrpskog naroda.Neko je na forumu napisao ovo dole sto sam napisao.Sta su namjeravali raditi sa oruzijem SDS?Da idu u lov na jelene i zeceve, ili na Muslimane i Hrvate,i njih bi streljao na licu mjesta.

"To neko vrijeme je bilo kad je jos bila aktivna "peta kolona", brojna "narucena" granatiranja nakon prijave nekog mjesta okupljanja. Onda je uslijedilo masovno iskljucivanje telefona da bi sprijecili dojave. Sjecam se i price kako je opet neka zena dosla kod nekog kome nije bio iskljucen telefon i nekom preko telefona rekla nesto tipa... fali mi krusaka, pa mi donesi koju ako mozes. Nesto kasnije su doletile granate u to naselje a posto se sve to ponovilo nekoliko puta neki su povezali da je i ona "peta kolona" sto je stvarno bila rak rana u to vrijeme.

Ili kad su Armija BiH, TO, Jukini, Cacini... dolazili u pretres stanova. U visokim zgradama koje su imali smetljarnike su uobicajeno nalazili gomilu oruzja koju bi prikriveni cetnici bacali u strahu da ih ne otkriju s oruzjem u kuci. Sjecam se te scene... ulazi grupa vojnika u zgradu a onda se samo zacuje padanje neceg teskog kroz otvor smetljarnika u kontejner.

Odu u smetljarnik a tamo u kontejneru gomila oruzja. U mojoj zgradi su nasli i pisane planove i naredbe o ubijanju i terorisanju civila. Navodno je plan bio da se unese strah i da se ljude navede da sidju u podrum, te da se nakon toga svi dokrajce bombama. Jos uvijek me neka jeza prodje kad pogledam prema podrumu i kad se sjetim kad smo na pocetku rata haman svakodnevno silazili dole iz straha od silne pucnjave, a komsije cetnici se vrtili oko ulaza."

Gledati od 53 min
Opsada Sarajeva - „Latinica" (cijela emisija)

[Nekako s proljeća]

ove bajke sa slavice ne piju vode, napisano po diktatu DB, sem par koje odudaraju od price koda je sastav za literalnu knjizevnost...

Ako si mislio na dvije priče koje se odnose na Debelo brdo , nisu sa drugih sajtova, već sa teme o Grbavici. Ponavljam, rijedak primjer aktera tog događaja , ozbiljnog napada na naše položaje sa tog dijela sarajevskog ratišta. Mislio sam obrisati onaj zasebni post od ruskog dobrovoljca, ali hajde, neka ga jer ima korisnih informacija o mjestu i ulozi položaja VRS u okviru tog kompleksa Bosut, koji je bio izgrađen da izdrži haman nuklearni udar, bio povezan sistemom tunela od Jevrejskog groblja do Trebevića. Objavljivao sam na temi o Starom Gradu jedan od ulaza-izlaza tog tunela na području Trebevića. Naš akter je i taj segment opisao, tipa '' odjednom izlaze iz zemlje'' ...to je to, izlaze iz jednog od tih tunela i idu ka našim položajima. U knjizi o Belim vukovima su priznali gubitak od jednog poginulog i 17 ranjenih.

https://www.klix.ba/lifestyle/putovanja ... /191025046
to je izgleda taj kompleks tunela koji je opisan gore

Da, vrlo malo je osoba znalo za njih, ipak je to bio objekat pod ingerencijama vojske i tzv vojne tajne.
Aktivisti Patriotske lige su pocetkom aprila 1992 presjekli veze koje su se koliko se sjecam pruzale od objekta Bosut do Trebevica.