piupiu wrote: ↑27/09/2022 08:39
Bloo wrote: ↑26/09/2022 23:15
Sjetih se da je nekada u Danima bio neki clanak Pecaninov (mislim da je njegov) o nekoj konferenciji novinara, na kojoj su ucestvovali novinari iz ex Yu i albanski novinari i jedna rečenica mi se od čitavog tog teksta urezala u sjecanje - da parafraziram: nakon svih ovih godina sto postoje kraj nas i sa nama, mi ne znamo ni najvaznije rijeci na njihovom jeziku - hljeb, sunce, ljubav...
Baš sam s nekim ovo komentarisala. Da je Jugoslavija počivala na S-H/H-S jezičkom nacionalizmu. Svi su učili S/H, ali mi nismo učili ni slovenački, ni makednonski, ni albanski, ni italijanski (štaviše, istranske Talijane su silom slavenizirali gdje god su stigli). Na stranu politika, to je velika šteta za nas - što nismo govorili jezike 'naroda i narodnosti'. Da jesmo, možda bi stvari bile poprilično drugačije osamdesetih.
Pa srpskohrvatski je bio sluzbeni jezik bivse drzave, naravno da su ga svi ucili
U Sloveniji je pored srpskohrvatskog sluzbeni jezik bio i slovenacki, u Makedoniji i makedonski, u Vojvodini i madjarski, rumunski, slovacki i rusinski, a na Kosovu i albanski, pa se i tamosnji nastavni program shodno tome razlikovao.
Ucenje slovenackog i makedonskog bilo je siroko dostupno i van tih republika, svima koji su bili u prilici da prate televizijski program - tacnije, jutarnji obrazovni program. Nije to bilo intenzivno, ali jeste bilo znacajno, pod uvjetom da nekoga zanima.
A istranski Talijani jesu nakon onog rata ne samo slavenizirani nego su i najebali, kao i banatski Nijemci - rijetki zasluzeno, a vecina nepravedno. (Zato su mahom i bjezali u Italiju, pa su ih Talijani zvali Esuli (ezuli, izbjeglice) i to se ime zadrzalo do danas i u Italiji i u Istri.)
