Jugoslavija 1980-1992

[El_comadante]

@akcid
nebi rekao da je bilo neke Islamizacije BiH niti da je BiH u nekoj večoj mjeri kriva za raspad SFRJ. naravno da su za raspad krvi Srbija i Hrvatska kao največe savezne republike i Srbi i Hrvati kao najbrojni narod u SFRJ. još samo nerazumijem kako neko može islamizirati muslimane jer su muslimani živjeli u BiH i bili najbrojni narod tu bez obzira svidjalo se to nekome ili ne. to je sada srpska propaganda u smislu svi su krivi za rat ne samo srbi.

[klavirdžija]

BiH je, uz Makedoniju, bila i jedina republika kojoj je koliko-toliko bilo stalo do Jugoslavije pa je i pokušavala u zadnji tren spasiti prijedlozima o nekakvim asimetričnim federacijama itd, ali nije išlo -- zna se i zbog koga.

[madner]

Nije tacno, Slovenija je puno ranije imala prijedloge koji su odbijeni.

[madner]

Što se tiče ekonomskog kolapsa spomenutog u uvodnom postu, on je počeo mnogo ranije, negdje ranih 70-ih, kada su presušile donacije i niskokamatni krediti 60-ih, a koje je finansirala uglavnom Amerika. Neki bivši "rukovodilac" ih neki dan na Reflexu procijeni na 100 milijardi ondašnjih dolara, samo iz Amerike -- ovo čisto ilustracije radi, o redu veličina.

Kaj rece i osta ziv. 70 su godine velikog rasta privrede i ekonomije SFRJ-a. Zapravo su sredinom 70ih uzete najveci krediti i Jugoslavija je postala "najvece" gradiliste u Evropi.

Naime, na pocetku velikoga zaduzenja Jugoslavije cijena kapitala bila je veoma povoljna. Na svjetskomu trzis`tu novca kamatna se stopa kretala: 1975. - 5,8%, 1976. - 5,1%, 1977. - 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara. Kapital se nudio u neslucenim razmjerima koji su i "iskoristeni". Potkraj 1978. godine zbio se radikalni preokret na trzistu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadrzavsi i dalje kontrolu nad emisijom novca, a "ispustivsi" kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skocile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na 16,8%, dakle, cijena se kapitala povecala gotovo trostruko. Bio je to znak za uzbunu, znak da se prekine daljnje uzimanje kredita. Rukovodstva su postupila suprotno. Dugovi su rasli: 1977. - 9,540 milijardi dolara, 1978. - 11,833 milijardi, 1979. - 14,952 milijardi, 1980. - 18,395 milijardi, 1981. - 20,804 milijardi dolara; dakle, u godinama vrtoglavoga skoka kamata dug se povecavao za vise nego dvostruko

[klavirdžija]

Što se tiče ekonomskog kolapsa spomenutog u uvodnom postu, on je počeo mnogo ranije, negdje ranih 70-ih, kada su presušile donacije i niskokamatni krediti 60-ih, a koje je finansirala uglavnom Amerika. Neki bivši "rukovodilac" ih neki dan na Reflexu procijeni na 100 milijardi ondašnjih dolara, samo iz Amerike -- ovo čisto ilustracije radi, o redu veličina.

Kaj rece i osta ziv. 70 su godine velikog rasta privrede i ekonomije SFRJ-a. Zapravo su sredinom 70ih uzete najveci krediti i Jugoslavija je postala "najvece" gradiliste u Evropi.

Naime, na pocetku velikoga zaduzenja Jugoslavije cijena kapitala bila je veoma povoljna. Na svjetskomu trzis`tu novca kamatna se stopa kretala: 1975. - 5,8%, 1976. - 5,1%, 1977. - 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara. Kapital se nudio u neslucenim razmjerima koji su i "iskoristeni". Potkraj 1978. godine zbio se radikalni preokret na trzistu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadrzavsi i dalje kontrolu nad emisijom novca, a "ispustivsi" kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skocile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na 16,8%, dakle, cijena se kapitala povecala gotovo trostruko. Bio je to znak za uzbunu, znak da se prekine daljnje uzimanje kredita. Rukovodstva su postupila suprotno. Dugovi su rasli: 1977. - 9,540 milijardi dolara, 1978. - 11,833 milijardi, 1979. - 14,952 milijardi, 1980. - 18,395 milijardi, 1981. - 20,804 milijardi dolara; dakle, u godinama vrtoglavoga skoka kamata dug se povecavao za vise nego dvostruko

Tada se već radilo o pravim komercijalnim kreditima, ranije se dobijalo još povoljnije a bilo je (još više) i nepovratne pomoći koje se ni nisu zavodili kao kredit. Ovo što si postao samo potvrđuje ono o čemu i govorim. Krenulo se u zaduživanje do guše, a povrat slab.

60-ete su predstavljale puno veći relativni skok od 70-ih mada je zamah još uvijek trajao, ali tada počinju i pravi problemi čiji realni rezultati su se mogli sagledati kao i uvijek, sa zadrškom od nekoliko godina, dakle tek 80-ih.

[madner]

Cek, dakle napisao si da su problemi poceli 60ih i ranim 70ih kada su presusili bespovratni krediti.
To nije tacno.

Dakle ne mozes tvrditi da si rekao nesto sto nisi.

Do 1978 problema nije bilo a realni rast je trajao tada gotovo dvije pune decenije. Otkud ti ideja da se ranije nije zaduzivalo komercijalno, imas li neki izvor? Ili ces opet reci da si mislio nesto sto nisi napisao?

[klavirdžija]

Ne, zamoli Vožda Zlatka da vas već jednom nauči čitati. Evo šta sam napisao:

Što se tiče ekonomskog kolapsa spomenutog u uvodnom postu, on je počeo mnogo ranije, negdje ranih 70-ih, kada su presušile donacije i niskokamatni krediti 60-ih

I ovi krediti od 5-6 posto su počeli predstavljati problem (ne bi da su se investicije pokazale rentabilnim), a ovo dvocifreno kasnije je već bilo "Game Over" i moglo je samo dovesti do spiralnog zaduživanja radi servisiranja više postojećih kredita nego novih, pravih investicija, kao što se radi i danas.

[madner]

Duplo citiranje gluposti ne znaci da je glupost istinita.

[klavirdžija]

Da ti tu "glupost" znaš i pročitati, a dokazao si da ni to ne znaš, bio bi bar malo pametniji. Centrali bi se udublao IQ, na cirka 4,2.

[madner]

Kada je privreda SFRJ pocela stagnirati kralju i sahu logike, covjece koji jedno napise ali zapravo nesto sasvim drugo misli?

[AkHolic]

......

[Domaci izdajnik]

Što se tiče ekonomskog kolapsa spomenutog u uvodnom postu, on je počeo mnogo ranije, negdje ranih 70-ih, kada su presušile donacije i niskokamatni krediti 60-ih, a koje je finansirala uglavnom Amerika. Neki bivši "rukovodilac" ih neki dan na Reflexu procijeni na 100 milijardi ondašnjih dolara, samo iz Amerike -- ovo čisto ilustracije radi, o redu veličina.

Au argumenta daj mi primjer JEDNE države u Evropi koja nije u zadnjih 30 godina uzimala kredit što MMF što od drugih...

Sredinom 70-ih se izmišlja i famozna "stabilizacija", što bi se reklo lafo štednja na svemu i svačemu bez imalo investicijske mašte, jer se zaduživanje već dobrano zahuktalo, a ukupni dug se, radi loših izvoznih rezultata i naplativosti industrije koja je uglavnom bila usmjerena na istok i nesvrstane zemlje (ovi drugi su nas tada koliko-toliko "vadili"), vinuo u neslućene visine.

I sad se većina Evrope orijentisala na istok - seli fabrike Doduše sad bi nam dobro došla jedna stabilizacija....
Kakve veze sad ima gdje su usmjereni kapaciteti? Manje vrijede dolari Gadafija i Sadama od dolara nekog na zapadu?

[dragan.s]

Tada se već radilo o pravim komercijalnim kreditima, ranije se dobijalo još povoljnije a bilo je (još više) i nepovratne pomoći koje se ni nisu zavodili kao kredit. Ovo što si postao samo potvrđuje ono o čemu i govorim. Krenulo se u zaduživanje do guše, a povrat slab.

60-ete su predstavljale puno veći relativni skok od 70-ih mada je zamah još uvijek trajao, ali tada počinju i pravi problemi čiji realni rezultati su se mogli sagledati kao i uvijek, sa zadrškom od nekoliko godina, dakle tek 80-ih.

Ta pomoć je najviše bila materijalna, kao vojna oprema od SAD-a itd, a manje novčana iako je i toga bilo.
Kad pogledaš ove novonastale države to je tek zaduživanje do guše, a ono što je SFRJ uzimala je bila prava sića. A sa tom lovom se od jedne seljačke nerazvijene države dospjelo u rang srednje razvijenih. Danas je lako palamuditi kako smo tada živjeli na stranim kreditima, ali niko ne želi da pogleda na šta je ta zemlje ličila 1945-te. Tada su se krediti uzimali da bi se napravili energetski i infrastrukturni objekti kojih nikako nije bilo (hidroelektrane, pruge itd.), a danas se uzimaju da bi se administraciji isplatile plate.

[madner]

Ne znam kaj raspravljate sa osobom koja izmislja, nista od toga nije tacno.

[klavirdžija]

Tada se već radilo o pravim komercijalnim kreditima, ranije se dobijalo još povoljnije a bilo je (još više) i nepovratne pomoći koje se ni nisu zavodili kao kredit. Ovo što si postao samo potvrđuje ono o čemu i govorim. Krenulo se u zaduživanje do guše, a povrat slab.

60-ete su predstavljale puno veći relativni skok od 70-ih mada je zamah još uvijek trajao, ali tada počinju i pravi problemi čiji realni rezultati su se mogli sagledati kao i uvijek, sa zadrškom od nekoliko godina, dakle tek 80-ih.

Ta pomoć je najviše bila materijalna, kao vojna oprema od SAD-a itd, a manje novčana iako je i toga bilo.
Kad pogledaš ove novonastale države to je tek zaduživanje do guše, a ono što je SFRJ uzimala je bila prava sića. A sa tom lovom se od jedne seljačke nerazvijene države dospjelo u rang srednje razvijenih. Danas je lako palamuditi kako smo tada živjeli na stranim kreditima, ali niko ne želi da pogleda na šta je ta zemlje ličila 1945-te. Tada su se krediti uzimali da bi se napravili energetski i infrastrukturni objekti kojih nikako nije bilo (hidroelektrane, pruge itd.), a danas se uzimaju da bi se administraciji isplatile plate.

Pa svejedno je li pomoć bila materijalna ili novčana, radilo se o značajnim sredstvima. Ako ti neko pošalje traktor znači ne moraš ga kupiti, a nije bilo samo vojne pomoći.

To što se SFRJ zadužila je bilo daleko od "siće". Nije to bila sića ni za Japan, a kamoli nekakvu skoro pa kolhoznu nazovi privredu. Prevedi tih dvadesetak milijardi u koliko se za te pare tada moglo kupiti nafte, pšenice ili zlata pa ćeš vidjeti o kakvoj sumi se radilo. Uostalom, najveći problem te ekonomije nije bio dug, ona bi se raspala i da je dug bio nula, jer je jednostavno bila nekonkurentna.

Hidroelektrane i pruge su se uglavnom gradile ranije, u periodu o kom pričamo pare su išle na budžet (kao i sada, samo što je vojska imala puno značajni udio) i uglavnom neke megalomanske investicije koje nikada nisu imale šanse da budu rentabilne (tipa Željezare Smederevo, Obrovca itd) ili vještačko bildanje postojeće, neefikasne proizvodnje.

@zlajin mali, nauči čitati, nisi na forumu mladih a tako podobnih. Čovjek potvrđuje ono što i ja kažem vezano za sadaku, a pionir dodaje "ne vrijedi se raspravljati, to je izmislio"…

[vatrogasac]

Kaj rece i osta ziv. 70 su godine velikog rasta privrede i ekonomije SFRJ-a. Zapravo su sredinom 70ih uzete najveci krediti i Jugoslavija je postala "najvece" gradiliste u Evropi.

A da li je naftni udar iz 1973. dotakao i SFRJ uzimajući u obzir da je Tito skoro svu industriju bazirao na nafti kao energentu?

[dragan.s]

Pa svejedno je li pomoć bila materijalna ili novčana, radilo se o značajnim sredstvima. Ako ti neko pošalje traktor znači ne moraš ga kupiti, a nije bilo samo vojne pomoći.

Nije svejedno, pomoć se ne vraća. I ako već govorimo o ovom vremenskom okviru (80-92) onda te materijalne pomoći u tom periodu nije ni bilo. Materijalna pomoć (uz nešto ratnih reparacija) je stizala odmah nakon rata, a posebno nakon 1948-e. Nije samo vojna pomoć (od strane SAD-a) već i hrana (Trumanova jaja i ostalo od UNRE). Za traktore ne znam, vjerovatno je bilo i toga, ali opet to je period 45-60, a nikako 80-92.

To što se SFRJ zadužila je bilo daleko od "siće". Nije to bila sića ni za Japan, a kamoli nekakvu skoro pa kolhoznu nazovi privredu. Prevedi tih dvadesetak milijardi u koliko se za te pare tada moglo kupiti nafte, pšenice ili zlata pa ćeš vidjeti o kakvoj sumi se radilo. Uostalom, najveći problem te ekonomije nije bio dug, ona bi se raspala i da je dug bio nula, jer je jednostavno bila nekonkurentna.

Naravno da nije sića, ali jeste spram sadašnjeg duga republika bivše SRFJ. I što je još gore, odnos duga prema BDP-u SFRJ 1991-e je bio daleko povoljniji nego što je sada kod novih država.
Ekonomija jeste globalno bila nekonkurenta, ali je bilo grana i firmi koje su bile visokokonkurentne.
I nije se država primarno raspala zbog ekonomije, mada je i to bio faktor. Uzroci raspada su puno dublji i kompleksniji.

Hidroelektrane i pruge su se uglavnom gradile ranije, u periodu o kom pričamo pare su išle na budžet (kao i sada, samo što je vojska imala puno značajni udio) i uglavnom neke megalomanske investicije koje nikada nisu imale šanse da budu rentabilne (tipa Željezare Smederevo, Obrovca itd) ili vještačko bildanje postojeće, neefikasne proizvodnje.

Sad opet ne znam o kom periodu govoriš? Ako govorimo 80-92 onda je to manje više tačno, ali opet pored tih Obrovaca itd. pravljene su i u tom periodu HE i pruge, i hoteli na Jadranu, i infrastruktura. Koliko se sjećam i autoput he tada počet, ali nikad nije dovršen. Vojska jeste bila veliki potrošač, ali je izvoz vojne opreme iznosio koliko i prihodi od turizma. Takođe, vojska je većinu opreme nabavljala iz SSSR-a, a sa njima se trgovalo klirinški pa se ne može govoriti da su na to trošeni strani krediti. Taj kliring nismo ni potrošili do rata skroz pa su Hrvati prije par godina od svog dijela dobili helikoptere od Rusa.
Željezare jesu bezveze pravljene, ali to je samo posljedica osamostaljivanja republika nakon 74-te. Svako je htio da ima svoju pa je tako napravljeno i Smederevo i Nikšić i Obrovac i svašta nešto bespotrebno.

[dragan.s]

Kaj rece i osta ziv. 70 su godine velikog rasta privrede i ekonomije SFRJ-a. Zapravo su sredinom 70ih uzete najveci krediti i Jugoslavija je postala "najvece" gradiliste u Evropi.

A da li je naftni udar iz 1973. dotakao i SFRJ uzimajući u obzir da je Tito skoro svu industriju bazirao na nafti kao energentu?

Ne pretjerano. Udar iz 73-će je najviše pogodio Ameriku, a Evropu i nas manje.
Odakle ti ideja da je industrija bila bazirana na nafti? Koliko znam većina industrije je bila bazirana na uglju.

[vatrogasac]

Kaj rece i osta ziv. 70 su godine velikog rasta privrede i ekonomije SFRJ-a. Zapravo su sredinom 70ih uzete najveci krediti i Jugoslavija je postala "najvece" gradiliste u Evropi.

A da li je naftni udar iz 1973. dotakao i SFRJ uzimajući u obzir da je Tito skoro svu industriju bazirao na nafti kao energentu?

Ne pretjerano. Udar iz 73-će je najviše pogodio Ameriku, a Evropu i nas manje.
Odakle ti ideja da je industrija bila bazirana na nafti? Koliko znam većina industrije je bila bazirana na uglju.

Kažu ljudi iz tog vremena i sistema. TE Plomin je 1971. trebala preći sa uglja na naftu. Rađen je projekat, a ne znam da li je i realizovan. Ovaj citat se odnosi na osamdesete...

Šuvar: To je bilo veliko post-titovsko vrijeme, doba velikih previranja u Jugoslaviji i ekonomske krize. Naftna kriza je strašno pogodila Jugoslaviju. Već se tada trošilo 12 do 13 milijuna tona godišnje nafte, a Jugoslavija je htjela sve zasnivati, svu svoju industriju na do tada jeftinoj nafti. Cijena nafta je onda strašno skočila na svjetskom tržištu, slijedila je oskudica deviza i nafte, a to je prouzročilo i sekundarnu krizu nekih elementarnih proizvoda, a ne samo da se neko vrijeme vozilo automobile po pravilu par - nepar. Bila je oskudica deterdženata, toalet-papira i nekih trivijalnih artikala.

[sabina1]

Duplo citiranje gluposti ne znaci da je glupost istinita.

Notorna glupost koja je posljedica nepohađanja političke škole u Kumrovcu. Sedamdesete su zapravo godine najvećeg ekonomskog rasta i razvoja.

[Goran_35]

dakle interesuje me period od Titine smrti pa do definitivnog raspada SFRJ. dakle jeli to bila ista Juga sa i bez Tita? da li se je mogla sačuvati? zašto Tito nije ostavio nasljednika na čelu KPJ-u? da li je tačno da se več početkom 80tih Juga počela ekonomski raspasti, pa su na to došli nacionalisti koji su je i definitivno razvalili?

kad je umro tito,nestalo je struje i pored tolikih hidro i termoelektrana,ukljucujuci i nuklearku u krskom.ja sam tada isao u gimnaziju i smrzavao se pod dekom uceci uz svijecu.Onda je pored tolikih tvornica nestalo secera (u zemlji sa najvise secerana po glavi stanovnika,pa je nestalo deterdzenta (u zemlji sa najvise fabrika deterdzenta po glavi stanovnika) pa je nestalo ulja ( u zemlji sa najvise uljara po glavi stanovnika).Onda su poceli redovi i bonovi.stojalo se u redu za litar ulja.kakvu dobru cokoladu ili bananu mogao si da vidis samo na slikama sve do ante markovica a to je bilo pred sami rat.auto si mogao voziti samo parnim ili neparnim datumima,ovisno od cifre na tablici.sve u svemu,jad, bijeda i fukaraluk.naravno nije svima tako lose bilo kao vecini jugoslovena,jer bilo je onih guzonjinih sinova sto i danas dan ubise po forumima o komunizmu...I onda ,kada smo se konacno rijesili fukaraluka,kada je dosao ante markovic,privreda je pocela da cvijeta.otvarale su se privatne firme,mala privreda je bila u zamahu.super zivot nikad bolji cak ni sedamdesetih kada je vrhunac "dobrog" standarda bio tanjir graha i fico.dakle ante markovic nam je dao ono sto nam je cijelo vrijeme falilo!ekonomsko blagostanje plus demokratija-jugoslavija je imala sanse da prestigne italiju...i onda se pojavio srpski nacionalizam,milosevic,nikola ljubicic i ostali podobni drugovi...dalji tok ti je vjerovatno poznat...

za kraj...
ova pjesma zaista mnogo govori.

[sabina1]

kad je umro tito,nestalo je struje i pored tolikih hidro i termoelektrana,ukljucujuci i nuklearku u krskom.ja sam tada isao u gimnaziju i smrzavao se pod dekom uceci uz svijecu.Onda je pored tolikih tvornica nestalo secera (u zemlji sa najvise secerana po glavi stanovnika,pa je nestalo deterdzenta (u zemlji sa najvise fabrika deterdzenta po glavi stanovnika) pa je nestalo ulja ( u zemlji sa najvise uljara po glavi stanovnika).Onda su poceli redovi i bonovi.stojalo se u redu za litar ulja.kakvu dobru cokoladu ili bananu mogao si da vidis samo na slikama sve do ante markovica a to je bilo pred sami rat.sve u svemu,jad, bijeda i fukaraluk.naravno nije svima tako lose bilo kao vecini jugoslovena,jer bilo je onih guzonjinih sinova sto i danas dan ubise po forumima o komunizmu...I onda ,kada smo se konacno rijesili fukaraluka,kada je dosao ante markovic,privreda je pocela da cvijeta.otvarale su se privatne firme,mala privreda je bila u zamahu.super zivot nikad bolji cak ni sedamdesetih kada je vrhunac "dobrog" standarda bio tanjir graha i fico.dakle ante markovic nam je dao ono sto nam je cijelo vrijeme falilo!ekonomsko blagostanje plus demokratija-jugoslavija je imala sanse da prestigne italiju...i onda se pojavio srpski nacionalizam,milosevic,nikola ljubicic i ostali podobni drugovi...dalji tok ti je vjerovatno poznat...

fakat nam je svega falilo samo se pitam kako smo oragnizovali olimpijadu izgradili silne zgrade i postrojenja otkud ljudima vikendice golfova nije bio samo fićo pa se pitam kako se asfaltiraše toliki putevi glavni i lokalni i čokolade se jele braco i seka i zorine bombone vala ništa nije bilo do ante markovića
sirotinja

[klavirdžija]

Pa svejedno je li pomoć bila materijalna ili novčana, radilo se o značajnim sredstvima. Ako ti neko pošalje traktor znači ne moraš ga kupiti, a nije bilo samo vojne pomoći.

Nije svejedno, pomoć se ne vraća. I ako već govorimo o ovom vremenskom okviru (80-92) onda te materijalne pomoći u tom periodu nije ni bilo. Materijalna pomoć (uz nešto ratnih reparacija) je stizala odmah nakon rata, a posebno nakon 1948-e. Nije samo vojna pomoć (od strane SAD-a) već i hrana (Trumanova jaja i ostalo od UNRE). Za traktore ne znam, vjerovatno je bilo i toga, ali opet to je period 45-60, a nikako 80-92.

To što se SFRJ zadužila je bilo daleko od "siće". Nije to bila sića ni za Japan, a kamoli nekakvu skoro pa kolhoznu nazovi privredu. Prevedi tih dvadesetak milijardi u koliko se za te pare tada moglo kupiti nafte, pšenice ili zlata pa ćeš vidjeti o kakvoj sumi se radilo. Uostalom, najveći problem te ekonomije nije bio dug, ona bi se raspala i da je dug bio nula, jer je jednostavno bila nekonkurentna.

Naravno da nije sića, ali jeste spram sadašnjeg duga republika bivše SRFJ. I što je još gore, odnos duga prema BDP-u SFRJ 1991-e je bio daleko povoljniji nego što je sada kod novih država.
Ekonomija jeste globalno bila nekonkurenta, ali je bilo grana i firmi koje su bile visokokonkurentne.
I nije se država primarno raspala zbog ekonomije, mada je i to bio faktor. Uzroci raspada su puno dublji i kompleksniji.

Hidroelektrane i pruge su se uglavnom gradile ranije, u periodu o kom pričamo pare su išle na budžet (kao i sada, samo što je vojska imala puno značajni udio) i uglavnom neke megalomanske investicije koje nikada nisu imale šanse da budu rentabilne (tipa Željezare Smederevo, Obrovca itd) ili vještačko bildanje postojeće, neefikasne proizvodnje.

Sad opet ne znam o kom periodu govoriš? Ako govorimo 80-92 onda je to manje više tačno, ali opet pored tih Obrovaca itd. pravljene su i u tom periodu HE i pruge, i hoteli na Jadranu, i infrastruktura. Koliko se sjećam i autoput he tada počet, ali nikad nije dovršen. Vojska jeste bila veliki potrošač, ali je izvoz vojne opreme iznosio koliko i prihodi od turizma. Takođe, vojska je većinu opreme nabavljala iz SSSR-a, a sa njima se trgovalo klirinški pa se ne može govoriti da su na to trošeni strani krediti. Taj kliring nismo ni potrošili do rata skroz pa su Hrvati prije par godina od svog dijela dobili helikoptere od Rusa.
Željezare jesu bezveze pravljene, ali to je samo posljedica osamostaljivanja republika nakon 74-te. Svako je htio da ima svoju pa je tako napravljeno i Smederevo i Nikšić i Obrovac i svašta nešto bespotrebno.

Pomoć se ne vraća, ni materijalna ni novčana. Fulio si vremenski period, jer sam rekao da je kolaps u stvari nastao ranije, 70-ih, nakon što su pomoć i povoljni krediti presušili 60-ih. Prva velika faza izgradnje (ili proširenja) željezare u Smederevu je završila negdje početkom 70-ih, mada su se problematične investicije nastavile i kasnije, sve dok je na kraju Srbija nije prije nekoliko godina prodala za 1 dolar. Trumanova jaja su bila početkom krajem 40-ih ili početkom 50-ih, ako se ne varam, a to je samo bio uvod u pomoć SAD koja je Jugoslaviju pokušavala zadržati što dalje od SSSR-a nakon rezolucije Informbiroa, i od nje napraviti "izlog" za ostale socijalističke zemlje, tipa "Evo i vi možete ovako bogato živjeti, samo ako se malo okrenete zapadu". A kad se počnu okretati, znali su da je to nezaustavljiv proces, kao što se kasnije i pokazalo i dovelo do sloma komunizma. Ameri su slali i komplet pogone za proizvodnju i pakovanje mlijeka, recimo. Naravno da te pomoći nije bilo 80 pa nadalje, bilo je samo nagomilanih kredita i nerentabilne privrede, zato je i propala dugo prije rata.

Razlika između zaduženja danas i recimo 70-ih, pored inflacije (nije dolar danas isto što i onda, po vrijednosti) je da je tih 70-ih evropska privreda bila itekako konkurentna na svjetskom tržištu, a mi smo se i tada, pod najboljim uslovima, i prije ulaska Kine zaduživali do grla. Ako tada nismo mogli biti konkurentni, kako li bi tek danas bili??

Naplatu i probleme vezane s tim od istočnih zemalja sam već spomenuo. Treba i podsjetiti da je tada njihov uvoz sa zapada bio mizeran iz političkih razloga, pa ni to nismo uspjeli iskoristiti. Jedino smo "hajra" imali od nestvrstane braće, dok god smo im prodavali oružje da se međusobno onako prijateljski potamane, i dok oni nisu malo stali na noge pa shvatili šta je Siemens, Hitachi itd, i da ni njima nisu mrski njihovi dolari.

Nisam ni rekao da je Jugoslavija propala zbog ekonomije (vidi izvorni post gore), ali kad se već dotičemo toga, to je sigurno ubrzalo proces jer je davalo vjetar u jedra onim koji su tvrdili da bi sami to mogli blje, da previše novca od recimo turizma ide u Beograd itd. Kad spomenuh turizam, sjetih se podatka iz negdje sredine 80-ih kada je SFRJ od turizma tog ljeta zvanično "hajrovala" čitavu milijardu dolara, a "tropska" Austrija tek šest. Toliko o iskorištenosti i tih kapaciteta...

[KatarinaKosaca]

fakat nam je svega falilo samo se pitam kako smo oragnizovali olimpijadu izgradili silne zgrade i postrojenja otkud ljudima vikendice golfova nije bio samo fićo pa se pitam kako se asfaltiraše toliki putevi glavni i lokalni i čokolade se jele braco i seka i zorine bombone vala ništa nije bilo do ante markovića
sirotinja

Istinu je napisao. Bila je redukcija struje, par nepar se auta, nije bilo brace i seke nego šećerne table, nije bilo putera, kafe, deterdženta. Kad je Milka Planinc bila premijer. Naravno, na nju se nije odnosilo , pa je u isto vrijeme napravila vilu u Vodicama. Yu je imala ekonomski zamah 70-tih, 80-te su bile stagnirajuće i ekonomija je padala. Jedno je voljeti nešto ili žaliti za nečim, ali ne mogu se izvrtati činjenice.

[klavirdžija]

kad je umro tito,nestalo je struje i pored tolikih hidro i termoelektrana,ukljucujuci i nuklearku u krskom.ja sam tada isao u gimnaziju i smrzavao se pod dekom uceci uz svijecu.Onda je pored tolikih tvornica nestalo secera (u zemlji sa najvise secerana po glavi stanovnika,pa je nestalo deterdzenta (u zemlji sa najvise fabrika deterdzenta po glavi stanovnika) pa je nestalo ulja ( u zemlji sa najvise uljara po glavi stanovnika).Onda su poceli redovi i bonovi.stojalo se u redu za litar ulja.kakvu dobru cokoladu ili bananu mogao si da vidis samo na slikama sve do ante markovica a to je bilo pred sami rat.sve u svemu,jad, bijeda i fukaraluk.naravno nije svima tako lose bilo kao vecini jugoslovena,jer bilo je onih guzonjinih sinova sto i danas dan ubise po forumima o komunizmu...I onda ,kada smo se konacno rijesili fukaraluka,kada je dosao ante markovic,privreda je pocela da cvijeta.otvarale su se privatne firme,mala privreda je bila u zamahu.super zivot nikad bolji cak ni sedamdesetih kada je vrhunac "dobrog" standarda bio tanjir graha i fico.dakle ante markovic nam je dao ono sto nam je cijelo vrijeme falilo!ekonomsko blagostanje plus demokratija-jugoslavija je imala sanse da prestigne italiju...i onda se pojavio srpski nacionalizam,milosevic,nikola ljubicic i ostali podobni drugovi...dalji tok ti je vjerovatno poznat...

fakat nam je svega falilo samo se pitam kako smo oragnizovali olimpijadu izgradili silne zgrade i postrojenja otkud ljudima vikendice golfova nije bio samo fićo pa se pitam kako se asfaltiraše toliki putevi glavni i lokalni i čokolade se jele braco i seka i zorine bombone vala ništa nije bilo do ante markovića
sirotinja

Lijepo je da se neko napokon sjetio i makroekonomskih te u cijelom svijetu jako bitnih pokazatelja tipa postojanja čokolada s dva posto kakao praha, Braco i Seka. Nismo pred olimpijadu jeli samo ove legendarne čokolade za koje je jedna fašistička Milka bila niko i ništa, već se u samoposlugama mogle kupiti i tegle Maxwell House instant kafe, kako bi zapadni gosti pomisli da smo se riješili agresorsko-okupatorske turske kafe i živjeli u blagostanju. Za čudo, par dana nakon olimpijade nestade i Maxwella, a za Bracu i Seku se iskreno ne sjećam, znam samo da uskoro Agrokomercov Tops postade simbol socijalističkog uspjeha.

Što se naših puteva tiče, kažu da su u doba olimpijade ufatili bataljon njemačkih i japanskih špijuna pristiglih sa olimpijskim plamenom, a samo s jednim ciljem -- otkriti tajnu kvaliteta bosanskih proleterskih cesta i trotoara.

A za finansiranje Olimpijade, pogledaj pokrivenost troškova prihodima od TV prava, prevashodno američkog ABC-a, ne bilo ti zapovijeđeno.